ŠID (TU) – Šiđani su svoj crkveni god proslavili u petak, 24. lipnja 2022.

Svečano miso slavlje u 11 sati predvodio je preč. Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu. U koncelebraciji su bili: vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima, o. Mihajlo Režak, grkokatolički župnik u Šidu, te župnik domaćin vlč. Nikica Bošnjaković. Prije početka slavlja svećenici i vjernici su izmolili Litanije Presvetom Srcu Isusovom, koje je predvodio preč. Petrović.

Župnik domaćin je na početku pozdravio predslavitelja, spomenuvši da je on bio župnik u Šidu u vrijeme ratnih zbivanja devedesetih, te s vjernicima proživio najteže dane. Zahvalio mu se što je prihvatio poziv i došao na proslavu crkvenoga goda, a vjernici su mu uručili cvijeće i darove.

Srce Isusovo je izvor sakramenata

Evanđelje je navijestio vlč. Ivica Zrno, a potom je preč. Berislav u homiliji govorio o Presvetom Srcu Isusovom kao izvoru snage i sakramenata, te kazao:

U ovo vrijeme, kad se zbog raznih izvanjskih strahova i nutarnjih depresija uvlačimo u sebe i zatvaramo u svoje kuće, potrebno je otvoriti oči za potpuno novu poruku koja izvire iz Isusovoga probodenog Srca. A ovo je glavan poruka: Isusovo probodeno Srce je postalo znak života , a ne smrti, znak snažnog Izvora koji uvijek ljubavlju i milosrđem ispunja svakoga koji s povjerenjem dolazi k njemu da se napije. A razlog je u ovome: probodeno Isusovo Srce je za Crkvu postao izvor sakramenata, na poseban način krštenja, ispovijedi i euharistije, svete pričesti. To su, dakle, sakramenti očišćenja od grijeha i sakrament duhovne hrane i zaštite duše od zala ovoga svijeta, kazao je preč. Petrović.

U nastavku je govorio od događajima Isusovog razapinjanja koji završavaju probadanjem Presvetog Srca Isusovog, povezujući ga s proročkim navještajima i događajima iz Staroga zavjeta s probadanjem Kristova boka iz kojega teče krv i voda na spasenje čovječanstva.

U Krivi Kristovo je snaga

U nastavku je kazao: Na ovaj blagdan povjerujmo i shvatimo da je otvoreno Srce Isusovo škola duhovnog života. Ono nam govori da i sami trebamo biti otvoreni, kao Isus. To znači da se ne trebamo toliko bojati probadanja vlastitog srca. Često u teškim situacijama reagiramo kao jež, koji se smota u klupko i okruži svojim bodljama, za obranu od drugih koji nam nanose neku neugodnost. Kao kršćani, koji su dužni uvijek ljubiti , trebamo se naučiti prihvaćati svaku bol otvorenog srca…Tko smjelo uđe u to iskustvo, doživjet će da ga Isus prožima svojim duhom i da kasnije dobije i ozdravljenje. Doživjet će novu snagu. Često u životu trpimo zato šte se ne osjećamo dovoljno ljubljeno. Ali, odgovor je ovaj: otvori svoje srce i ljubi prvi, pa ćeš i ti biti ljubljen. Tko god pokušava živjeti vlastitom snagom, neće moći izdržati. Da bismo mogli živjeti otvorenim srcem u ovom svijetu, to možemo samo Isusovom snagom. Samo ako Krv Kristova teče kroz naše otvoreno srce, možemo izdržati kušnje našeg života. Ako se ponekad osjetimo iscrpljeni, ili istrošeni, to je znak da smo vlastitom snagom nastojali ići kroz ovaj svijet. Isus bolje od nas samih zna što je nama potrebno, zato nam poručuje: 'Tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.' Zatim i ovo govori: 'tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe , neka uzme svoj križ i neka me slijedi.'  Tako Isus želi ući u naše rane iz kojih često izvire razočaranje i malodušnost, a ponekad i osuda. Iako nismo svjesni da time ranjavamo Isusovo srce, molimo ga ne gleda na našu sljepoću. Zovimo ga da dođe i progovori najskrovitijim dubinama našeg srca , te nas povede pred Oca Nebeskog tako da budemo u stanju susresti se sa samim sobom i doživjeti obraćenje Živjeti sjedinjeni s Isusovim Srcem, kroz koje protječe Krv Kristova, to je naše životno poslanje. Poruka Isusovog otvorenog boka, to je životna škola ljubavi i jedinstva, zaključio je preč. Petrović.

Molitvu vjernika su pročitali članovi Hrvatskog kulturnog društva „Šid“, koje proslavom crkvenoga goda, proslavlja i godišnjicu svoga osnutka.

Nakon misnog slavlja vjernici su ostali na druženju u dvorištu crkve uz posluženje koje su pripremili domaćini.

Ana Hodak

NOVI SAD (TU) – U četvrtak, 23. 6. 2022., Predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović razgovarao je s novoimenovanim srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom o nastavku suradnje na projektima očuvanja vjerske baštine u Vojvodini.

Mirović je naveo da se u prethodnom periodu radilo na konkretnim projektima, poput rekonstrukcije Crkve Svetog Jurja u Petrovaradinu i župnog ureda u Srijemskim Karlovcima.

Na temeljima suživota i zajedništva moramo graditi odnose među ljudima različitih nacija i vjera u Vojvodini jer je to najjači temelj za budućnost naše zemlje, rekao je predsednik.

Na sastanku je bilo riječi i o budućim projektima očuvanja crkvene i kulturne baštine u Srijemu.

Msgr. Fabijan Svalina je zahvalio predsjedniku Miroviću na konkretnoj podršci i istaknuo da je važno zajednički voditi brigu o vjerskom nasleđu

Izvor: www.vojvodina.gov.rs

MARADIK (TU) – U nedjelju, 19. lipnja 2022., župska zajednica Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Maradiku svečanim euharistijskim slavljem proslavila je slavlje Prve svete Pričesti za 12–ero djece, 6 dječaka i 6 djevojčica. Svečano euharistijsko slavlje slavio je preč. Božidar Lusavec, upravitelj maradičke župe.

Pozdravljajući sve okupljene preč. Božidar Lusavec je izrazio svoju župničku radost zbog slavlja koje se započinje, te zadovoljstvo kako se i ove godine uspjelo u projektu organizacije prvopričesničkog slavlja.

Kao i svih prijašnjih godina, prvopričesničko slavlje je okupilo lijepi broj vjernika koji su svojom prisutnošću došli uzveličati slavlje, te biti uz svoje mališane, u ovom za njih važnom danu, kada po prvi puta primaju Tijelo Kristovo. Na osobit su način radost prvopričesničkog slavlja, sa djecom, podijelili njihovi roditelji, rodbina, kumovi i prijatelji, kojih se prema procjeni okupilo oko 230.

Za istaknuti je kako je u euharistijskom slavlju svatko od prvopričesnika imao određenu ulogu i angažman. Prvopričesnici su bili aktivni kroz recitacije, navještaj Božje Riječi, te kroz molitve vjernika.

Nakon svečanog euharistijskog slavlja u dvorištu župe je upriličena zakuska za sve prisutne, a zakusku su pripremili roditelji prvopričesnika.

Tekst: Božidar Lusavec/Ivica Zrno

Fotografije: Božidar Lusavec

ČEREVIĆ/BEOČIN/SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U četvrtak, 16. lipnja 2022. godine župljani župa Srijemskog Podunavlja: Sveti Josip, zaručnik BDM (Čerević), Sveta Barbara, djevica i mučenica (Beočin) i Našašće Svetoga Križa (Srijemska Kamenica) proslavili su zapovijedanu svetkovinu Presvetoga Tijela i Krivi Kristove (Tijelovo). Svete Mise s Tijelovskim procesijama bile su: Čerević u 10.00 sati, Beočin u 17.00 sati i Srijemska Kamenica u 19.00 sati.

U prigodnoj homiliji župnik, vlč Luka Ivković je rekao:

Danas slavi­mo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Danas na poseban način želimo iskazati počast Isusovoj nazočnosti među nama pod prilikama kruha i vina. Danas na poseban način želimo Isusu zahvaliti što je svakog dana s nama i što će biti i ostati s nama do kraja svijeta.

Isus nije više među nama nazočan na tjelesan način no on je nazočan na jedan uzvišen i samo vjeri dostupan način u prilici male hostije te u kapljicama vina. Isus je tu s nama u svakoj našoj crkvi i kapelici, gdje se god nalazi svetohranište On je tu. On nas čeka da bi nas nahranio, da bi utažio našu duhovnu žeđ.

Kako smo čuli u Evanđelju Isus nahrani 5000 ljudi umnoživši nekoliko kruhova. Isus danas diljem svijeta na duhovan način hrani svaki dan milijune, svaki dan milijunima daje duhovnu hranu da bi se mogli s uspjehom boriti protiv zla i napasti.

Isus je znao da će doći dan kad će poći nazad Ocu nebeskom stoga je želio ostaviti jedan trajan spomen svoje nazočnosti na zemlji, stoga je na posljednjoj večeri ustanovio sakrament sv. Pričesti (svoga Tijela i Krvi) te sakrament svetog Reda – svećeništvo, da bi Apostoli i svećenici poslije njegova odlaska u nebo mogli uprisutnjivati upravo Njega među onima koji vjeruju u Njega.

Svećenici su, dakle, oni kojima je Krist dao ovlast da uprisutnjuju njega među njegovim izabranim pukom. Svećenici su oni po čijim rukama komadići kruha postaju Isusovo tijelo, a kapljice vina Isusova krv. Da bismo se pričestili Isusovim Tijelom i Krvlju trebaju nam svećenici preko čijih ruku Isus dolazi u našu sredinu i u našu dušu.

Danas kao i na Veliki četvrtak trebamo na poseban način ispitati svoje sudjelovanje u svetoj misi i u svetoj pričesti. To trebamo učiniti na svakoj svetoj misi, ali danas je posebna prigoda i pozvani smo na poseban način. Bog nam šalje sebe i svoj neprestani blagoslov preko svećenika koji je na oltaru Krist. On poput Krista zahvaljuje Bogu, uzima kruhove i dijeli ih kao Krist kada čudesno umnaža i hrani mnoštvo ili kao Krist na Posljednjoj Večeri.

U euharistiji nam je ponuđen Božji blagoslov. To nam kaže sam Isus u sinagogi u Kafamaumu (Iv 6): "Ja sam kruh života. Tko dođe k meni, neće više gladovati. Ovo je kruh koji silazi s neba i tko god bude jeo, neće umrijeti nikada ... Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će zauvijek."

O ovome bismo trebali, i ti i ja i svi mi, svakodnevno razmatrati i ponijeti ove riječi svaku nedjelju i svaku svetu misu, biti svjesni što se događa, a ne samo doći iz običaja.

O kako nam srca gladuju a ne mogu se nasititi jer jedemo krivu hranu, a olako odbacujemo onu istinsku. Primati živoga Krista u svoje srce nije samo mogućnost, već neizbježivost ako želimo živjeti s Bogom i biti Božji. Isto kao što moramo hraniti tijelo ako želimo napredovati, rasti i ostati na životu, tako je isto i s duhovnom hranom. Hraneći se svake nedjelje nećemo olako padati u grijeh, mrtvilo, smrt, već ćemo rasti i biti Bogu bliži.

Draga braćo i sestre, zastanimo i preispitajmo se pred živim Bogom jesmo li uistinu iskreni, dobri, težimo li dobu. Kako pristupamo pričesti, hoćemo li radije izgubiti ovozemaljski život zbog pričesti ili pričesti i vječni život zbog ovozemaljskoga. I dok slavimo zapovjedanu svetkovinu Katoličke Crkve, molimo Duha Svetoga da nam srca obrati te možemo svakodnevno pristupati pričesti i duhovno rasti.

Svete Mise i Tijelovsku procesiju svojim pjevanjem su uzveličali župljani uz orguljašku pratnju stolara orguljaša Ivana Bera. Tijelovska procesija išla je oko crkve, a oltare su pripremili župljani sa župnikom.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Josip Pavlović, Nada Šušnjar, Eržebet Pauzart i Duško Jeremić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 16. lipnja 2022., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.

Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati.

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je lijepi pokazatelj istinske svijesti vjernika o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi, dok je za večernje euharistijsko slavlje bila organizirana i svečana tijelovska procesija kojom se javno svjedoči vjera u Krista prisutnog u Euharistiji. Ovogodišnje iskustvo, kao i sva prijašnja svjedoče nam kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju.

Prijepodnevno euharistijsko slavlje slavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović. Večernje euharistijsko slavlje predslavio je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, uz suslavljenje domaćeg župnika mons. Eduarda Španovića, kancelara Srijemske biskupije vlč. Tomislava Lasića i laćaračkog župnika vlč. Ivice Zrno.

U prigodnoj homiliji, msgr. Fabijan Svalina se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o povijesti i vrijednosti svetkovine Tijelova.

Otajstvo što ga spominjemo i slavimo danas spada u samo središte – srce kršćanstva. Upravo po ovom Otajstvu kršćanstvo se razlikuje od drugih religija – kruh i vino postaju Tijelo i Krv Isusa  Krista. To se događa po Njegovoj volji. Po tom Otajstvu mi, iako još na zemlji, postajemo dionicima nebeskog života.

Kada govorimo da se kršćanstvo razlikuje po ovom Otajstvu, želimo naglasiti činjenicu zajedništva koja se ne zaustavlja samo u veremenu i prostoru nego prelazi u vječnost. Bog prostire Stol za nas, te po Svojoj odluci hrani sve koje je stvorio. I sve to čini nebeskom hranom, hranom vječnog života. Možemo slobodno reći da ako je Krist duhovna hrana nama i mi trebamo biti duhovna hrana jedni drugima. Stoga Euharistiju ne može blagovati onaj tko ima srce zatvoreno za potrebe drugih ljudi.

Ovaj se blagdan počeo svetkovati u Srednjem vijeku. Radi se o vremenu kada je, zbog masovnog kršćanstva počela slabiti vjera u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Pojavile su se velike sumnje, nastale hereze, a Večera Gospodinova se počela shvaćati tek kao simbol te se Otajstvu prestala pridavati unutarnja vrijednost koju u sebi ima, neke su poruka koje je uputio msgr. Fabijan Svalina.

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja organizirana je tijelovska procesija, u kojoj su vjernici obilazeći četiri pripravljene postaje molili i pjevali tražeći osobiti blagoslov euharistijskoga Krista.

Tri su postaje – sjenice, kao i do sada bile pripravljenje u dvorištu župe, a osobita radost i istinsko iznenađenje bila je četvrta postaja koja je bila postavljena kod kipa Presvetoga Trojstva u gradskom parku, koji se od davnina naziva i Trojstveni plac. Obzirom da je kip nedavno obnovljen i vraćen mu je stari izgled, odlučeno je da se četvrta postaja postavi ispred kipa, te da vjernici u procesiji sa Presvetim prođu barem ovim dijelom Grada javno svjedočeći svoju vjeru. Za istaknuti je kako je ovo prvi put nakon Drugog svjetskog rata da se tijelovska procesija organizira i izvan prostora crkve i župskog dvorišta, ta kako je ova odluka praćena odobravanjem i velikim oduševljenjem vjernoga puka.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Damir Pismestrović/Vera Hrgović

HRTKOVCI (TU) – U srijedu 16. lipnja. 2022., svečanim euharistijskim slavljem u 11 sati u župi Sveti Klement, papa i mučenik u Hrtkovcima proslavljena je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Euharistijsko slavlje je slavio domaći župnik vlč. Ivica Živković.

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Živković govorio je o svetkovini Tijelova:

Svetkovinu Tijelova ustanovio je 1246. godine papa Urban IV. U Starom Zavjetu Gospodin je hranio izabrani narod na njegovu putovanju u obećanu zemlju manom koja je bila kruh s neba. Iz jedne stijene koja simbolizirala Krista potekla je voda, kojom je Gospodin napojio svoj izabrani narod u pustinji. Još se čudnovatije Gospodin pobrinuo za svoj narod u Novom Zavjetu na našem putovanju prema nebeskoj domovini, dao nam je svoje presveto Tijelo za hranu koja nas jača I posvećuje. Bogočovjek Krist Gospodin prisutan je pod skromnim prilikama kruha čitav sa svojom ljudskom I božanskom naravi. Krist je znao da će se vratiti svom nebeskom Ocu odakle je i došao na svijet. Njegova je ljubav prema ljudima bila toliko velika da nije ljude htio ostaviti same. Znao je da bi njegov odlazak značio smrt za ljudske duše. One bi osjećale duhovnu glad i žeđ, koju ničim na zemlji ne bi mogli utažiti. Zato je Isus času svoga rastanka sa svojim učenicima u dvorani Posljednje večere ustanovio sakrament svete Pričesti. Dao nam je sebe, tj. Svoje presveto Tijelo i svoju presvetu Krv za hranu i piće. Svojim Apostolima je predao istu vlast, da i oni pretvaraju kruh I vino u Tijelo i Krv njegovu. Na taj način je Isus ostao s nama pod prilikama kruha i vina u svetoj Pričesti. Koliko je bogata naša duša dok posjeduje vjeru u Isusovu prisutnost u Presvetom Sakramentu. Bez toga neizmjernog blaga naš život bi bio prazan i pun tame. S pravom nazivamo Presveti Oltarski Sakramenat najvećim darom kojim je Bog obdario čovječanstvo i najvećim dokazom Božje ljubavi prema nama. Zato braćo i sestre pristupajmo često Svetoj Pričesti, jer je ona izvor snage, radosti i mira, poručio je vlč. Ivica Živković okupljenim vjernicima.

Nakon euharistijskog slavlja upriličena je tradicionalna procesija do četiri vanjska oltara – četiri sjenice. Samim time upriličen je i blagoslov sa Presvetim na sve četiri strane sveta.

Tekst: Andrija Dort

Fotografije: Nikola Petrović