Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina predvodio je u subotu, 8. svibnja, svečano misno slavlje tijekom kojega je za svećenika zaređen Ivan Malić

SR. MITROVICA (TU) - Uz biskupa u miru mons. Đuru Gašparovića, koncelebrirali svećenici Srijemske biskupije i gosti iz drugih biskupija. Vjernici iz cijeli biskupije došli su sudjelovati na prvom svećeničkom ređenju u srijemskomitrovačkoj katedrali, te svojim molitvama poduprijeti ređenika Malića.

Biskup je u uvodu istaknuo koliko ja radost za biskupiju ovaj događaj, kada joj Bog daruje novoga prezbitera. „Ovo je trenutak milosti, ne samo za ređenika i njegovu obitelj, nego za cijelu Srijemsku biskupiju. Svako svećeničko ređenje znak je da Gospodin nije prestao pozivati, da njegova ljubav i dalje zahvaća ljudska srca, te da i danas među nama podiže službenike svoga oltara, navjestitelje Evanđelja. Danas, pred licem Crkve, u ovoj katedrali, na ovome tlu natopljenom svjedočanstvom sv. Dimitrija i drugih srijemskih mučenika, molit ćemo da Duh Sveti siđe  na našeg ređenika,, da ga osnaži za službu prezbitera, da njegovo buduće služenje bude na izgradnju čitavog Božjega naroda u našem Srijemu.“

Srijemski biskup je u homiliji kazao kako svećeničko ređenje nije tek osobni događaj ređenika, već događaj cijele mjesne Crkve. „Crkva ima novog službenika oltara, navjestitelja Riječi, djelitelja Božjih otajstava i pastira koji će, po Kristovu primjeru, biti poslan služiti. Nije slučajno da danas slušamo upravo ove riječi iz Evanđelja: 'Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj…kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi  i život svoje dade kao otkupninu za mnoge.' To su riječi koje stoje u samom središtu svećeničkog identiteta.“

Mons. Svalina se potom obratio ređeniku te kazao: „Danas ti Crkva ne povjerava čast, nego službu. Ne daje ti vlast, nego odgovornost. Ne postavlja te iznad naroda, nego usred naroda. Svećeništvo u Kristovoj logici nije uspinjanje prema visinama ljudske važnosti, nego silazak prema dubinama služenja. Svijet često mjeri veličinu moći uspjehom, utjecajem i priznanjem. Krist veličinu mjeri ljubavlju koja služi, poniznošću koja se daruje i vjernošću koja ustrajava.“ Biskup mu je poručio da slijedi primjer sv. Dimitrija i ostalih srijemskih mučenika u kojima su sjedinjene dvije dimenzije svećeničkog života: služenje i žrtva.

Uputio ga je i u izazove svećeničkog služenja u Srijemu: „Srijem nije običan prostor. Ovo je zemlja duboke kršćanske memorije. Zemlja natopljena svjedočanstvom vjernosti. Zemlja na kojoj je Crkva često bila malena, kušana, ranjena, ali nikad ugušena. I upravo je to tvoje buduće polje rada. Ne ideš služiti u prostor ljudske sigurnosti, nego u prostor vjernosti. Srijem danas nosi svoje posebne izazove to je prostor raspršenih zajednica. Prostor demografskih rana. Prostor povijesnih lomova i novih traženja. Prostor gdje malobrojnost traži još veću vjeru. Prostor gdje svećenik mora biti više od organizatora – mora biti otac, brat, oslonac, svjedok nade. Biti svećenik u Srijemu znači voljeti maleno. A Evanđelje upravo to traži.“

Biskup je vlč. Maliću poručio da ova mjesna zajednica ne traži ništa izvanredno i veliko, već ono što je oduvijek krasilo dobre srijemske svećenike: poniznost, jednostavnost, blizinu narodu, strpljivost i vjernost, te kazao: „Narod ovoga kraja zna prepoznati iskrenost. Ovdje ljudi možda neće tražiti velike riječi, ali će itekako osjetiti tvoje veliko srce. Ako budeš jednostavan, prihvatit će te. Ako budeš iskren, vjerovat će ti. Ako budeš molio, oslonit će se na tvoju vjeru. Ako budeš ljubio Evanđelje, prepoznat će u tebi Krista. Zato neka tvoje svećeništvo bude jednostavno. Jednostavno kao kruh koji se lomi na oltaru. Jednostavno kao riječ utjehe upućena čovjeku u nevolji. Jednostavno kao tiha molitva pred svetohraništem. Sve iz ljubavi za Evanđelje to je temelj. Ne iz navike. Ne iz dužnosti. Ne radi ljudskog priznanja. Nego iz ljubavi prema Kristu. Jer samo ljubav daje snagu za ustrajnost.“

Srijemski biskup je homiliju završio obraćajući se okupljenoj zajednici. Zatražio je da mole za svećenike da ostanu vjerni Kristu, pastiri po Srcu Isusovu, jer svećenik ne može živjeti bez molitve svoga naroda. Također je pozvao i da mole za nova duhovna zvanja.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Josip Ivešić čestitao je na daru svećeništva vlč. Maliću u ime čitavog prezbiterija Srijemske biskupije. Kazao je kako je polaganje ruku prezbitera na glavu ređenika znak zajedništva koje su svećenici pozvani izgrađivati, osobito oni unutar jednog prezbiterija. Ohrabrio ga je da se ne boji novih zadaća i izazova koji su pred njim, jer će uz njega uvijek biti subraća u svetom redu, kao što je sada i on pozvan biti uz njih.

Potom se novozaređeni svećenik vlč. Ivan Malić zahvalio svima koji su ga pratili na njegovom putu duhovnog zvanja. Prije svega zahvalu je uputio svojoj obitelji, potom svojim dvjema župama, rodnoj u Hercegovini i onoj u kojoj je odrasta u Velikoj Gorici, koje su ga pratile svojim molitvama. Zahvalio je i srijemskom biskupu i Srijemcima koji su ga prihvatili i gdje će nastaviti služiti kao svećenik. I kraju se zahvalio i Trojedinom Bogu od kojega dolazi sve ovo što je do sada primio

Misno slavlje je završilo mladomisničkim blagoslovom koji je okupljenima podijelio vlč. Mlaić