RETROSPEKTIVA I PERSPEKTIVE NOVIM PASTIRIMA POMLAĐENE CRKVENE POKRAJINE

60. skupština biskupa Đakovačko-osječke metropolije

PRVA SVETA PRIČEST U ŽUPAMA ŠID, SOT I ERDEVIK

Osmero djece je tijekom proteklih nedjelja po prvi puta blagovala Krista pod prilikama kruha i vina

SLAVLJE SVETE POTVRDE U SRIJEMSKOJ KAMENICI

Sedmero mladih primilo je sakrament kršćanske zrelosti

PROSLAVA CRKVENOG GODA U GIBARCU

Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu proslavljen je crkveni god

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ U PETROVARADINU

Simpozij će se održati u petak i subotu, 24. i 25. svibnja

Vijesti

RETROSPEKTIVA I PERSPEKTIVE NOVIM PASTIRIMA POMLAĐENE CRKVENE POKRAJINE

22. svibanj 2024.

60. skupština biskupa Đakovačko-osječke metropolije

ĐAKOVO (TU) – Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita Đure Hranića u Nadbiskupskom domu u Đakovu, 21. svibnja 2024., održana je 60. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, uz sudjelovanje srijemskog biskupa Fabijana Svaline, imenovanog požeškog biskupa Ive Martinovića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića, srijemskog biskupa u miru Đure Gašparovića te mr. sc. Daria Hrge, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu kao zapisničara. Nakon molitve Trećeg časa nadbiskup Hranić je prisutnima izrazio srdačnu dobrodošlicu, istaknuvši kako je od posljednje skupštine, Đakovačko-osječka crkvena pokrajina u svega nekoliko mjeseci pomlađena imenovanjem obojice novih biskupa sufragana. Izrazio je zahvalnost na dosadašnjoj ugodnoj i dobroj suradnji prvom biskupu obnovljene Srijemske biskupije Đuri Gašparoviću, koji je biskupsku službu započeo prije 28 godina kao pomoćni biskup đakovački i srijemski, a od toga je 16 godina proveo na čelu Srijemske biskupije. Zahvalio je na plodnom i konstruktivnom doprinosu i prvom požeškom biskupu mons. Antunu Škvorčeviću,  koji je svih 27 godina svoje biskupske službe proveo na čelu novoutemeljene Požeške biskupije. U nastavku je uputio čestitke na imenovanju novom biskupu Požeške biskupije mons. Ivi Martinoviću te mu je izrazio dobrodošlicu u Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu. Čestitao je i biskupu Fabijanu Svalini na preuzimanju službe dijecezanskog biskupa Srijemske biskupije te je obojici izrazio nadu i želju za budućom plodnom i dobrom suradnjom u okviru zajedničke crkvene pokrajine.

U radnom dijelu, nadbiskup Đuro je uvodno istaknuo kako je posebnost Đakovačko-osječke crkvene pokrajine to što je Srijemska biskupija u sastavu Republike Srbije, a s druge strane, svaka od triju biskupija u crkvenoj pokrajini na svome teritoriju ima sjedište po jednog pravoslavnog episkopa. Geografska smještenost crkvene pokrajine na susretu kršćanskog Istoka i Zapada sugerirala je biskupima da trebaju biti osobito osjetljivi za odnos prema Srpskoj pravoslavnoj Crkvi te za dijalog i ekumensku suradnju s njezinim pastirima. Osim što se redovito okupljaju na zajedničku razmjenu iskustava, na promišljanje svoje crkvene i društvene stvarnosti i na rješavanje uvijek novih pitanja, biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine su zbog geografskih, društvenih, crkvenih, političkih, vjerskih i kulturnih posebnosti svoje crkvene pokrajine osjećali potrebu njegovati redoviti dijalog te su se periodično susretali također i s beogradskim nadbiskupima te s apostolskim nuncijima u Republici Srbiji. Na svemu što je na tom planu crkvenog i ekumenskog dijaloga te uzajamne suradnje do sada učinjeno, nadbiskup Đuro je na poseban način zahvalio za vrijedan doprinos i inicijative biskupu Antunu Škvorčeviću.

Iznio je pregled tema i pitanja kojima su se biskupi bavili na svojim skupštinama kroz minulih 16 godina, od uspostave nove crkvene pokrajine do sada. Istaknuo je određene plodove zajedničkih okupljanja i promišljanja na šezdesetak proteklih skupština te neka pitanja i izazove koji stoje pred njima u vidu snaženja još plodnije suradnje i zajedništva na razini crkvene pokrajine. Biskupi su se osvrnuli na retrospektivu nadbiskupa Đure i na uistinu bogatu i široku lepezu tema i pitanja kojima su se do sada bavili na skupštinama biskupa slavonsko-srijemske metropolije. Iznijeli su također i svoja viđenja o učestalosti budućih susreta na metropolijskoj razini, određene izazove i prijedloge tema za doglednu budućnost te su podržali potrebu i važnost nastavka njegovanja dosadašnjeg unutarcrkvenog dijaloga i suradnje s vlastitim okruženjem te ekumenskih odnosa sa Srpskom pravoslavnom Crkvom.  

Riječi zahvalnosti biskupa Svaline ostalim biskupima za njihovo vrijeme, pozornost, pomoć i podršku, koju su na minulim skupštinama biskupa pružili Srijemskoj biskupiji, usmjerila je daljnji razgovor i zajedničko promišljanje biskupa posebno na aktualne izazove, poteškoće, planove i potrebe u Srijemskoj biskupiji te prema zajedničkom traženju mogućih prikladnih rješenja.

Završnom dijelu susreta za bratskim stolom pridružio se i nadbiskup u miru Marin Srakić.

 

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Izvor: www.djos.hr

 

PRVA SVETA PRIČEST U ŽUPAMA ŠID, SOT I ERDEVIK

22. svibanj 2024.

Osmero djece je tijekom proteklih nedjelja po prvi puta blagovala Krista pod prilikama kruha i vina

SOT/VAŠICA/ERDEVIK (TU) - Osmero prvopričesnika primilo je Presveto Tijelo i Krv Isusa Krista i tako nastavilo svoj hod u vjeri kroz sakramente kršćanske inicijacije. Prva pričest u Sotu slavljena je  5. svibnja, u Vašici, filijali župe Šid, 12. svibnja, a u župi Erdevik, 19. svibnja. Prvu pričest u Sotu primili su: Mirela Zarecki, Leonora Ralbovski, Katarina Gajdašić i Luka Zarecki. U Erdeviku prvopričesnici su bili: Ivona Sarvaš, Ivana Špehar i Viktor Sklenar, a u Vašici Nina Vrapčenjak.

Djeca su se za prvopričesničko slavlje pripremala pohađajući  vjeronauk u školi te župnu katehezu svake druge subote u crkvenoj dvorani u Šidu. U pripravi djece bila je važna podrška obitelji, „kućne Crkve“, koja je svojim primjerom svjedočila o važnosti sakramenata ispovijedi i pričesti.

Prvopričesnici su imali zadatak na papir napisati svoje grijehe za prvu svetu ispovijed po uputama molitvenika „Moj mali molitvenik“, te naučiti napamet 10 Božjih zapovijedi. Tijekom euharistijskog slavljenja recitacijama su izrazili svoju radost što im se Krist dariva u svetoj pričesti, a na koncu mise dobili su uspomenu i ilustriranu Bibliju mladih, za nastavak upoznavanja našega Gospodina i Učitelja Isusa Krista. Pjevanje na misnim slavljima u sve tri župe animirao je zbor mladih iz Sota, kojega čine: Leonora Ralbovski, Magdalena Menđan, Dunja Šafarik, Matea Zarecki, Ema Lutrnig i Vlatka Murgaš.

Župni ured Šid/Sot/Erdevik

 

 

SLAVLJE SVETE POTVRDE U SRIJEMSKOJ KAMENICI

22. svibanj 2024.

Sedmero mladih primilo je sakrament kršćanske zrelosti

SR. KAMENICA (TU) - Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 19. svibnja,  podijeljen je sakrament u župi Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici. Potvrđeno je sedmero župljana: Andrea Ber i Kristijan Kukučka iz župe Čerević, Srđan Maroš iz župe Beočina te Ružica Černiček, Nemanja Blečić, Ana i Stevan Hajdu iz župe Srijemska Kamenica. Svečano slavlje predvodio je župnik vlč. Luka Ivković.

Župnik je u homiliji protumačio nedjeljna čitanja te ja napomenuo važnost otvorenosti djelovanju Duha Svetoga. „Draga braćo i sestre, dragi krizmanici, krizma nije mala stvar, već odgovornost svakog vjernika, da po primanju pečata dara Duha Svetoga te dare i upotrijebi na rast zajednice i osobni rast. Isus je obećao učenicima Duha Branitelja i Duha istine koji će ih braniti i upućivati u svu istinu. I nama treba taj isti Duh Branitelj kako bismo ostali postojani u vjeri, očuvani od Đavla i kako bismo poput apostola gorili Kristovom ljubavlju. Naše putovanje ne završava ovim sakramentom, već se nastavlja. Trebamo biti spremni, poput privih apostola, trpjeti i zagovarati istinu koja nas oslobađa, a ne zarobljava. I upravo u tom nastojanju, redovitosti i zauzetosti u rastu u vjeri Duh Branitelj nas može i želi braniti. Nemojmo dopustiti da nas svijet i neistina zavede i odvoje od Branitelja. Apostoli su bili uplašeni, mlaki, no po primanju Duha Svetoga postaju neustrašivi i polažu svoj život poradi Boga, poradi istine, a na to smo i mi pozvani.

Na kraju je rekao: „Predragi u Kristu! U ovo moderno vrijeme istina postaje nepopularan pojam, jer svatko sebi prilagođava ono što mu treba, istina postaje izokrenuta i sebi prilagođena, istina postaje primijenjena, nestalna. U svemu tome gubi se čovjekovo dostojanstvo, integritet i identitet, gubi se vjera, Bog iz društva. Stoga smo pozvani sebe prilagođavati istini, a ne istinu sebi, pozvani smo prilagođavati i ravnati se Evanđelju, a ne Evanđelje sebi, kako nam odgovara. Pozvani smo rasti i napredovati u spoznaji otajstva Trojedinoga Boga, a to ćemo moći jedino ako ostanemo u istini. Stoga treba biti uvijek blizu Gospodinu, otvoren istini i onda će nas Duh upućivati u svu istinu te ćemo ostvariti bolju budućnost.

Na kraju slavlja župnik je svim krizmanicima uručio molitvenik i uspomenu na primanje sakramenta potvrde kao znak pažnje i sjećanja na ovaj dan. Svečano liturgijsko slavlje svojim pjevanjem animirao je domaći župni zbor pod orguljaškom pratnjom stolara orguljaša Ivana Bera u suradnji s Evgenijom Kojić koja je klasičnim skladbama na početku i kraju mise uveličala ovaj događaj. Nakon misnog slavlja vjernici su se okupili u župnoj kući na prikladnom domjenku uz čašicu razgovora.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Zlata i Katarina Štraus

 

PROSLAVA CRKVENOG GODA U GIBARCU

20. svibanj 2024.

Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu proslavljen je crkveni god

Živimo po uzoru nebeskog zaštitnika

GIBARAC (TU) - Svetu misu predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan u Svalina u zajedništvu s preč. Nikicom Bošnjakovićem župnikom domaćinom. Biskupov dolazak u Gibarac bio je znak potpore ovoj župnoj zajednici i blagoslov radova na staroj župnoj kući iz 1811. godine. Godine 2010., uz odobrenje i odluku tadašnjeg biskupa mons. Đure Gašparovića, župna kuća dana je na obnovu kao zavičajna kuća za Gibarčane, one koji su ostali tu živjeti i one koji su ratnih devedesetih iselili iz ovog sela. Radovi na kući započeti su zahvaljujući darežljivosti Đure Martinovića, gibaračkog župljanina. On je dragovoljno donirao sredstva da se kuća obnovi i stavi na raspolaganje svima koji u njoj žele boraviti.

Hodajmo stazom naših predaka

Prije početka svete mise, biskup Svalina zahvalio je preč. Bošnjakoviću i župljanima na pozivu i sudjelovanju na euharistijskom slavlju. Također je izrazio želju uključiti u svetu misu i sve one koji su raseljeni diljem svijeta, kako bi bili istinski pravi svjedoci vjere onako kako je posvjedočio sveti Ivan Nepomuk.

Taj sveti velikan iz ne tako nam bliske povijesti, živo svjedoči potpuno predanje za Gospodina. Svetkovina sv. Ivana Nepomuka idealno se uklapa u ono što je Isus Krist obećao svojim učenicima da će im poslati Duha Svetoga. Kroz čitavu povijest a osobito u zadnjem stoljeću koje je iza nas, imali smo primjere života velikana koji su položili vlastite živote za uvjerenje da pripadaju Gospodinu, Crkvi i zavičaju u kojem žive. Živimo na ovim prostorima od ranih  kršćanskih vremena kada se oformila živa Crkva, živa zajednica, s tolikim dičnim velikanima kojima se mi danas ponosimo i koji su nam uzor vjerničkoga života. Čitava kršćanska povijest obilježena je krvlju, mučeništvom i predanjem za uskrslog Gospodina. Velikani su bili kadri odgovoriti na način kako se to od njih iziskivalo u prilikama kako su oni živjeli. Često se pitamo što se  traži od nas u današnjim okolnostima? Ovo vrijeme je izazovnije nego vrijeme prvih kršćana. Gospodin nam želi poručiti da je on spasitelj i da jedino on može ponuditi milost otkupljenja, odnosno spasenje. Sveti Ivan Nepomuk, iako je živio u davnim stoljećima iza nas, još uvijek inspirira ljude diljem svijeta i mnogi ga nasljeduju. Zbog potpunog uvjerenja nije htio odati ispovjednu tajnu i po cijenu vlastitog života. On inspirira i nas kršćane ovoga vremena da vidimo tko smo i gdje smo i što još možemo učiniti u okolnostima u kojima živimo. Pozvani smo svoju kršćansku, katoličku pripadnost javno posvjedočiti, javno živjeti i ne bojati se nikoga. Budimo inspiracija našim najmlađima da i oni budu spremni svoja svjedočanstva prenijeti budućim generacijama“, poručio je u propovijedi mons. Svalina i dodao da ga raduje da  jedna vjernička zajednica u Gibarcu, iako mala,  nastoji hodati putem svojih predaka prema budućnosti bez strahova, s potpunim povjerenjem u Gospodina.

Nakon misnog slavlja župljani su predvođeni biskupom Svalinom i župnikom Bošnjakovićem krenuli u procesiji do župne kuće koja se obnavlja. Biskup je blagoslovio radove u kući i izrazio želju da se dragovoljnošću župljana i uz potporu biskupije uskoro potpuno obnovi.

U znak zahvale biskupu su Gibarčani uručili prigodne darove, a baka Anica Pinterović pjesnikinja iz Gibarca, pročitala je nekoliko pjesama posvećenih biskupu, svome selu, crkvi i svim župljanima. Uslijedio je domjenak i druženje u novoizgrađenom ljetnikovcu u župnom dvorištu. Uz domaće vjernike, proslavi crkvenoga goda nazočili su i župljani iz okolnih mjesta te gosti iz Hrvatske.

S.D.

 

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ U PETROVARADINU

17. svibanj 2024.

Simpozij će se održati u petak i subotu, 24. i 25. svibnja

Srijemska biskupija, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje i Institut za povijest istraživačkog centra za humanističke znanosti mađarske istraživačke mreže organiziraju međunarodni znanstveni simpozij na temu „Srijemska biskupija kroz povijest“. Simpozij će se održati od 24. do 25. svibnja u Hotelu Leopold I. u Petrovaradinu s početkom u 8.30 sati.

Predavanja će biti podijeljena na pet sekcija, a iza svake sekcije predviđena je rasprava. O povijesti Srijemske biskupije govorit će sljedeći predavači: H. Gračanin, S. Andrić, D. Jelaš. M. Karbić, S. Varga, D. Mlinarić i P. Plantosar, M. Andrić, R. Skenderović, D. Božić Bogović, S Lazanin, E. Lovaš i Z Gözsy, G. Grbešić i I. Zubac, I. Armanda, D. Njari, D. Tomas, S. Josipović Batorek, s. E. Radičević, s. F. Tomas, s. K. Mijatović.

Pored povijesnih prilika kroz koje je prolazila Srijemska biskupija, govorit će se i o istaknutim ličnostima koje su ostavile svoj trag u povijesti biskupije, te o redovnicima i redovnicama koje su djelovale i još uvijek djeluju na ovim prostorima.

 

BUDIMO SVJETLO JEDNI DRUGIMA

15. svibanj 2024.

Srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović dao je intervju za tjendik "Hrvatska riječ". Intervju prenosimo u cijelosti. 

Papa Franjo prihvatio je odreknuće srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića od pastoralnog upravljanja Srijemskom biskupijom na Čistu srijedu – Pepelnicu 14. veljače. U srpnju 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mu je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a 1. listopada 1999. godine imenovan je generalnim vikarom za Srijem s posebnim ovlastima sa sjedištem u Petrovaradinu. Kao generalni vikar za Srijem upravljao je srijemskim dijelom biskupije do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. listopada 2008. godine kada je imenovan dijecezanskim biskupom ove biskupije. Službu dijecezanskog biskupa obnašao je više od petnaest godina, a sada je biskup u miru.

Rođeni ste u Srijemu, u Golubincima, gdje ste završili osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađali ste dvije godine u Interdijecezanskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, a druge dvije godine u Liceju u Đakovu gdje ste i maturirali 1970. godine. Kako ste odlučili svoj život posvetiti svećeničkom pozivu?
Filozofsko-teološki studij sam pohađao u Đakovu od 1972. do 1977. godine kada sam na Petrovo 29. lipnja 1977. godine zaređen za svećenika. Vjerujem da su tada mnogi vjernici, župnik i župljani rodne mi župe Golubinci, ponajviše moji roditelji, izmolili i moj svećenički poziv dok sam zajedno s mojom braćom bio kršćanski odgajan i bio redoviti ministrant u župi u Golubincima te hodočastio svake godine s roditeljima u Svetište Majke Božje Tekijske, kojoj sam zahvalan što me je ohrabrila da se odvažim poći u sjemenište. Osjetio sam Božji poziv u svećeništvo što me je već od malena privlačilo. Kako sam već naveo, svećenički poziv sam izgrađivao od 1966. u Interdijecezanskom sjemeništu u Zagrebu, Liceju u Đakovu te u Bogosloviji u Đakovo gdje sam 1977. zaređen za svećenika nakon čega sam ostvarivao svoje svećeništvo u Srijemskoj biskupiji.

Prve svećeničke službe obnašali ste u Srijemu 70-ih godina prošloga stoljeća. Kakva Vas sjećanja vežu za to vrijeme i kako je tada izgledao vjernički život u Srijemu?
Prve svećeničke službe obnašao sam u Srijemu. Godinu dana sam bio kapelan u Rumi od 1977. do 1978., gdje sam prije kao đakon bio na đakonskom praktikumu, a 1978. i 1979. godine službovao sam kao upravitelj župe u Irigu. Nakon toga odlazim na postdiplomski studij u Rim. U župama u Rumi i Irigu s filijalama Vrdnik, Šatrinici i Dobrodol bio sam sretan da sam mogao ostvarivati svoje svećeništvo zajedno s vjernicima u svakoj svetoj misi, susretima u župi, a posebno u župnoj katehezi djeci i susretima s mladima. Vjernički život u Srijemu obuhvaćao je prakticiranje vjere i kršćanskog života kroz pohađanje redovitih misa, slavljenje sakramenata krštenja, svete potvrde, pričesti i vjenčanja, kao i kroz duhovne oblike djelovanja poput molitvenih susreta, duhovnih obnova i vjerskih pouka. Gotovo sve župe u Srijemu također su sudjelovale u pastoralu, brizi za siromašne i potrebite te u promicanju vjerskih vrijednosti u društvu. Središnje mjesto u vjerskom životu zauzimalo je sudjelovanje vjernika u bogoslužju i osobni duhovni razvoj. Susreti vjernika župljana s biskupom i svećenicima vrlo su važni u vođenju župne zajednice. To se u Srijemskoj biskupiji ostvarivalo od ponovne uspostave biskupije organiziranjem mjesečnih duhovnih obnova svećenika, kanonskim pohodima župama, susretima mladih, obitelji, starih i bolesnih, liturgijskim slavljima u župama u pojedinim prigodama, u podjeljivanju sakramenta Potvrde, organiziranjem koncerata duhovnog sadržaja kao i međureligijskim ekumenskim koncertima. 

Kao generalni vikar za Srijem upravljali ste srijemskim dijelom biskupije do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. listopada 2008. godine. Tada je sveti otac Benedikt XVI. ponovno uspostavio Srijemsku biskupiju, do tada pripojenu Đakovačkoj biskupiji i imenovao Vas biskupom. Od kolike važnosti je ponovno osamostaljivanje Srijemske biskupije?

Nakon konzultacije sa svećenicima u Srijemu, sa Zborom savjetnika te s Hrvatskom biskupskom konferencijom tamošnji dijecezanski biskup Marin Srakić uputio je Svetoj Stolici Promemoriju 1. ožujka 1999., u kojoj je predložio da me imenuje generalnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima. Sveta Stolica je to prihvatila i donijela odluku o tome 6. srpnja 1999. Ovim imenovanjem bio sam sretan da mogu pastoralno djelovati u srijemskom dijelu Đakovačke i Srijemske biskupije zajedno s tamošnjim svećenicima koji su u teškim prilikama rata ostali s narodom. Motivi su bili crkvene, povijesne, političke, psihološke i materijalne naravi. Tada se u tim krajevima morala sačuvati Crkva, a katolički narod je previše prepatio da bi mogao podnijeti odvojenje, ne samo od Hrvatske nego i od Đakovačke biskupije. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim (ne)prilikama Jugoslavije doživljavali veliku nesigurnost. Kao generalni vikar od 1. listopada 1999. započeo sam službu ovim dijelom biskupije. Crkva i biskupija bile su ranjene, opustošene protjerivanjem našeg katoličkog stanovništva iz ovih krajeva i bilo je potrebno uložiti velike napore u očuvanje tog malog stada koje je ostalo na ovim prostorima da bi nastavilo i ostalo dalje živjeti u zadanim okolnostima onako kako to Bog i u konačnici Crkva očekuje – u prilikama i okolnostima koje su nama zadane. Naime papa Klement XIV. je 9. srpnja 1773. godine ujedinio Srijemsku i Bosansku biskupiju u osobi jednog biskupa, koje su ostale odvojene i netaknute u svojim granicama. To su zahtijevale i sugerirale tadašnje prilike. Velike promjene u posljednje vrijeme na političkom, društvenom i gospodarskom području utjecale su i na crkveni život na tim prostorima, posebice u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji. Biskupija je djelovala u dva državna sustava, a administrativne granice postale su državne. No, proslava 1700. obljetnice mučeništva srijemskih mučenika u Srijemskoj Mitrovici 26. listopada 2004. godine je pokazala svu složenost organizacije i vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da na tim prostorima Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji ih ujedinjuje u partikularnu Crkvu i koji će u onim prostorima i u onim prilikama zastupati svećenike i vjernike. Na području Srbije i Crne Gore donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. Naglasimo da srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemu mora biti sugovornik u tim slučajevima. Ne smije se zaboraviti da na području Srijema i Srpska Pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima.

Srijemska biskupija nekada je imala sjedište u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Nakon proglašenja Milanskog edikta 313. godine Srijemska biskupija je postala jedna od važnijih biskupija u tadašnjem kršćanskom svijetu. Koliko smatrate važnim što je Srijemska Mitrovica ponovno postala središte Srijemske biskupije?

Srijemska Mitrovica je sjedište Srijemske biskupije iz raznih razloga koji su važni za katoličku zajednicu i lokalnu kulturu. Što se tiče povijesne važnosti, Srijemska Mitrovica ima bogatu povijest kao centar kršćanske vjere na području Srijema. Stoljećima je bila središte religijskog života, a formiranje biskupije u ovom gradu odražava duboku tradiciju i kontinuitet kršćanskog naslijeđa u Srijemu. Sjedište biskupije u Srijemskoj Mitrovici omogućuje biskupu i svećenicima da budu bliže vjernicima Srijema. To olakšava pastoralnu skrb, organizaciju vjerskih događaja, obrede i sakramente te pruža vjernicima bolju podršku i duhovnu uslugu. Sjedište biskupije u Srijemskoj Mitrovici postaje simbol identiteta i zajedništva za katolike u biskupiji. Ovo je mjesto gdje se posebno okupljaju vjernici biskupije radi molitve, obreda i zajedničkih biskupijskih aktivnosti. Time se jača osjećaj pripadnosti i zajedništva unutar katoličke zajednice biskupije.

 

Papinom odlukom postali ste i član Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda. Koji je osnovni cilj biskupske konferencije i od kolike važnosti Vam je bilo djelovanje i u tim okvirima?

Kao dijecezanski srijemski biskup postao sam član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda te kao punopravni član mogu se uključiti u suradnju s biskupima toga područja te s autoritetom razgovarati s predstavnicima tamošnje vlasti. Crkvene i vjerske zajednice su slobodne i autonomne u određivanju svog vjerskog identiteta i imaju pravo samostalno uređivati i provoditi poredak i organizaciju te samostalno obavljati svoje unutarnje i javne poslove. Svakako smo sačuvali integritet Srijemske biskupije u sadašnjim granicama. To znači: s istoka, sjevera i juga granice su Sava i Dunav, a sa zapada državna granica između Hrvatske i Srbije.

Biskup u Srijemu bili ste i ratnih 90-ih, u vrijeme kada se s prostora Srijema iselio veliki broj Hrvata. Kakav je izazov bio biti biskup u to vrijeme?

Kada je 1991. godine buknuo rat, bile su zatvorene državne granice između Jugoslavije i Hrvatske i otežana komunikacija između dva dijela biskupije. Taj srijemski dio biskupije je teško stradao što pokazuje činjenica da je oko 20.000 katolika, najviše Hrvata u Srijemu, moralo zamijeniti ili napustiti svoje domove i vlastiti posjed. Dijecezanski biskup Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli su nekoliko puta u godini pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ali ne bez većih poteškoća, i to preko Mađarske. Bio sam sretan da mogu pastoralno djelovati u srijemskom dijelu Đakovačke i Srijemske biskupije zajedno s tamošnjim svećenicima koji su u teškim prilikama ostali s narodom. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim (ne)prilikama Jugoslavije doživljavali veliku nesigurnost. Kao biskup nastojao sam biti blizak sa svećenicima i vjernicima, hrabriti ih i jačati, smirivati ih i podržavati da ostanu jedinstveni i da ne pomišljaju napustiti svoje kuće. Crkva i biskupija bile su ranjena, opustošene protjerivanjem Hrvata našeg katoličkog stanovništva iz ovih krajeva, i bilo je potrebno uložiti velike napore u očuvanje tog malog stada koje je ostalo na ovim prostorima da bi nastavilo i ostalo dalje živjeti u zadanim okolnostima, onako kako to Bog i u konačnici Crkva očekuje – u prilikama i okolnostima koje su nama zadane.

Koje biste vidove djelovanja Srijemske biskupije izdvojili tijekom obnašanja biskupske službe?

Na početku napominjem da je 2004. godina obilježena u Srijemu kao godina svetih srijemskih mučenika o 1700. obljetnici mučeništva sv. srijemskih mučenika koji su podnijeli mučeništvo za vrijeme progona cara Dioklecijana (304.-2004.). Središnjem slavlju 26. listopada 2004. godine u Srijemskoj Mitrovici je predsjedao milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi. U organizaciji i odvijanju te proslave Crkva u Srijemu pokazala je da je živa, da ima snage izaći iz anonimnosti u kojoj se nalazila kroz nekoliko desetljeća, napose u prošlom desetljeću. Svećenici i vjernici stekli su određenu sigurnost. Kroz svoju biskupsku službu nastojao sam voditi našu biskupijsku zajednicu kroz mnoge izazove i radosti života. Susreti biskupa sa svećenicima i vjernicima vrlo su važni u vođenju biskupe. To se u Srijemskoj biskupiji ostvarivalo organiziranjem mjesečnih duhovnih obnova svećenika, kanonskim pohodima župama, susretima mladih, obitelji, starih i bolesnih, liturgijskim slavljima u župama u pojedinim prigodama, u podjeljivanju sakramenta Potvrde, organiziranjem koncerata duhovnog sadržaja kao i međureligijskim ekumenskim koncertima i dijalozima.

Na Vaše mjesto imenovan je novi biskup mons. Fabijan Svalina. Pozdravili ste njegovo imenovanje i izrazili vjeru i nadu da će voditi Srijemsku biskupiju na pravi način. Jedan od najvećih izazova za Srijemsku biskupiju je kako doći do novih svećenika, budući da ih je relativno malo i čine ga pretežno stariji svećenici. Vidite li još neke izazove i probleme u Srijemskoj biskupiji koji se zajedničkim naporima mogu prevladati?

Zahvaljujem papi Franji što je prihvatio moje odreknuće od pastoralne službe dijecezanskog biskupa Srijemske biskupije. Zbog zdravstvenih i nekih osobnih razloga, 25. siječnja 2021. godine zamolio sam papu Franju da Srijemskoj biskupiji dodijeli biskupa koadjutora s posebnim ovlastima i puninom vlasti dijecezanskog biskupa što je objavljeno 7. listopada 2021. godine u osobi mons. Fabijana Svaline koji je zaređen za biskupa na svetkovinu Krista Kralja 21. studenoga 2021. godine. Tada je preuzeo redovitu dijecezansku upravu biskupijom kao i svi ostali biskupi. Srijemska biskupija od ponovne uspostave osjetila je manjak svećenika i redovnika i redovnica i potrebu da molitvama izmolimo nova svećenička i redovnička zvanja. Zato smo 2012. i 2013. godinu proglasili molitvom za nova duhovna zvanja. Najveći izazov za Srijemsku biskupiju je i dalje kako doći do novih svećenika, jer broj svećenika koji mi imamo je relativno malen. Ali i taj broj čine pretežno stariji svećenici. Zato Srijemska biskupija nastavlja ove godine proglasom na tu nakanu zahvaljujući biskupu Fabijanu. Molimo neprestano. Nadalje, treba nastojati zajedno sa svim svećenicima, redovnicima i redovnicama odgovoriti na pastoralne izazove koji su nemali u sadašnjim vremenima. Treba pokušati očuvati i sačuvati ono što je ostalo i od onoga što je tu privoditi spasenju duša sve vjernike koji su povjereni pastoralnoj brizi u vremenima koja su ispred nas.

Koliko je važno nastaviti njegovati dijalog mira, suzajedništva i zajedništva na prostorima gdje je uvijek bilo turbulentno tijekom prošlih vremena? Koliko je, uz vjeru, bitno sačuvati i jezik?

Srijemski dijecezanski biskup Fabijan Svalina je jednom rekao: »Molit ćemo Kraljicu mira koju i mi na prostoru Srijemske biskupije imamo, pogotovo u Srijemskim Karlovcima gdje je prije 325 godina potpisan i Karlovački mir kada je nastalo jedno novo ozračje na ovim prostorima, kada je sklopljen  sporazum i na neki način uspostavljen mir nakon Otomanskog Carstva na ovim prostorima. Kršćanski živalj je nastojao živjeti novim životom i novim okolnostima kada je zavladao mir i sloboda u ovim krajevima. To je jedan od izazova koje ćemo također nastojati njegovati i vrednovati u okolnostima koje su za rad nama dane«. Živimo u multinacionalnoj i multietničkoj Srbiji, a posebno Vojvodini koju sačinjava i Srijem. Kao što drugi narodi čuvaju svoj nacionalni identitet, kulturu i jezik, tako i Hrvati u Srbiji, a posebno u Srijemu, čuvaju svoj hrvatski identitet, kulturu i jezik, poštujući druge. Zahvalni smo Bogu da u pojedinim školama učenici imaju prigodu pohađati nastavu na hrvatskom jeziku.

Planirate li nastaviti pastoralno djelovati i u vrijeme mirovine?

Najprije hvala dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II., papi Benediktu XVI., papi Franji, nadbiskupu Marinu Srakiću, nadbiskupu Đuri Hraniću i biskupu Ivanu Ćuriću. Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moje biskupsko služenje kao i svim ljudima dobre volje koje sam susretao, s kojima sam razgovarao i surađivao. Zahvaljujem dijecezanskom biskupu srijemskom Fabijanu Svalini što je prihvatio imenovanje za srijemskog biskupa koadjutora s posebnim ovlastima na razini dijecezanskog biskupa i nakon ređenja preuzeo upravu Srijemskom biskupijom. Iskreno se radujem da će s ljubavlju i odgovornošću nastaviti upravljati, voditi, hrabriti, okupljati svećenike i Kristove vjernike laike u Srijemskoj biskupiji, graditi mostove dijaloga i zajedništva, među osobama, Crkvama i narodima. U molbi papi Franji za prihvaćanje mojeg odreknuća od pastoralne službe u Srijemskoj biskupiji naveo sam da želim ostati u Srijemskoj biskupiji, biti na raspolaganju biskupu Fabijanu u svemu što smatra potrebnim i korisnim i dalje nastaviti pastoralno djelovati. Hvala biskupu Fabijanu što je prihvatio moju želju i dozvolio mi da stanujem u Samostanu svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu.

Koja bi bila Vaša poruka vjernicima u Srijemu i čitateljima našeg tjednika?

Dragi vjernici u Srijemu, s radošću se obraćam vama kao srijemski biskup u miru, osjećajući duboku zahvalnost za zajedništvo i blagoslove koje smo dijelili tijekom mnogih godina. Kao vaš biskup u miru, osjećam dužnost podsjetiti vas na važnost vjere, ljubavi i zajedništva u našoj biskupijskoj zajednici. Srijem je oduvijek bio mjesto bogate povijesti i duboke vjere. Naša tradicija nas uči da budemo čvrsti u vjeri, da se brinemo jedni za druge i da gradimo mostove razumijevanja i pomirenja. U ovim izazovnim vremenima, kada se suočavamo s brojnim promjenama i neizvjesnostima, pozivam vas da ostanemo čvrsto povezani s Bogom i jedni s drugima. Neka naša vjera bude svjetlo koje nas vodi kroz tamu, a ljubav naša snaga koja nas okuplja u jedinstvu. Neka nas naša zajednička molitva hrabri i ohrabruje u svakom koraku našeg životnog puta. Ova poruka dolazi iz srca, ispunjena ljubavlju i molitvom za svakog od vas. Neka vas Božji blagoslov čuva i obasjava, neka vas Njegova milost hrani i osnažuje, i neka nas Njegova ljubav uvijek okuplja u jedinstvu i miru. Novom srijemskom biskupu mons. Fabijanu Svalini želim da vodstvo i upravu Srijemskom biskupijom nastavi istim žarom kojim je započeo biskupsku službu nakon biskupskog ređenja 2021. godine. U duhu otvorenosti za suradnju i dijalog vjerujem da će s povjerenjem u Gospodina zajedničkim snagama nastojati znati odgovoriti potrebama Crkve u Srijemu u većinski sestrinskoj pravoslavnoj zajednici u Srbiji. Svećenike, redovnike i redovnice pozivam da i dalje surađuju s dijecezanskim biskupom u vođenju biskupije i upravi svojim župama, a vjernike pozivam da mole za svog biskupa Fabijana. Za njega molim svaki blagoslov i mudrost od Gospodina, vodstvo Duha Svetoga i majčinsku zaštitu Kraljice apostola, naše čudotvorne Gospe Tekijske, kao i zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, sv. Metoda, metropolita srijemskog, sv. Ireneja, biskupa srijemskog, te svih srijemskih mučenika. Blagoslovio ga Gospodin mnogim godinama plodne i mudre pastirske službe na dobro i spasenje svega naroda Božjeg koji mu je povjeren. Na koncu, hvala tjedniku Hrvatska riječ na dosadašnjoj uspješnoj suradnji na dobro biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i Kristovih vjernika laika Srijemske biskupije kao i svih vjernih čitatelja tjednika. Neka se i dalje tako nastavi.

Intervju vodila: Suzana Darabašić

Izvor: Hrvatska riječ