Koncert pod nazivom Musicae Spirituales Concentus održat će se u rumskoj župnoj crkvi u nedjelju, 21. lipnja

Koncert Barokne glazbe u održat će se u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Rumi 21. lipnja u 19 sati.

Trio Flamma, kojega čine Milica Sabljić, orgulje, Milan Stančić, bariton i Đorđe Milošević, violončelo, izvodit će skladbe Purcella, Bacha, Sammartinija i Händla.

I župnoj crkvi u Irigu djeca su prvu pričest primila u nedjelju 31. svibnja, a u filijalnoj crkvi u Šatrincima tjedan dana kasnije, 7. lipnja

Prva sveta pričest u Irigu

IRIG (TU) - U nedjelju: presveto Trojstvo – Pohod BDM, ali nije trolist, nego dvije djevojčice: Anđela Birinji i Jasmina Petej. Župnik je poručio: „Naš Bog živi u osobama – znanje o njemu plod je susreta s njim. On je s nama na putu. On je blistavi beskraj, koji nas zove; toplina u kojoj i od koje treba živjeti.“ Djeca su recitacijama pozdravila Isusa i zahvalili svojim roditeljima.

Slavlje u Šatrincima

Uvijek je bilo najljepše slaviti u Šatrincima. Prostor su ukrasile majke prvopričesnika: ograda, stepenište, crkva sva u cvijeću a ispred oltara 5 kandidata: sestra  Gloria i brat Alen Stončik iz Šatrinaca. Uz njih su Luka Hajnal (Irig) i Filip Birinji (Šatrinci) i s druge strane Mihajlo Putica (Dobrodol). Crkva je bila puna, a mnogi su ostali i u dvorištu. Jedna majka pozdravila je djecu: „Što bih vama danas zaželjela? Jedna mi je želja glavna: ostanite vjerni onom što danas započinjete, ostanite vjerni prijateljstvu s Isusom – kroz djetinjstvo i mladost i kroz vaš cijeli život.“ Župnik je u uvodu pozdravio okupljene, osobito prvopričesnike. Svaka majka zapalila je svijeću na uskrsnoj i predala svom djetetu, uslijedila je obnova krsnih obećanja. Djeca su recitacijama pozdravila Isusa, a najljepši je bio završetak, kada su poručili: „Roditelji naši dragi, što ćemo vam reći? Sad vam hvala, a ostalo kad budemo veći."

Blaž Zmaić

Publika je uživala u raznolikom repertoaru

ZEMUN (TU) - Zbor „Odjek“  djeluje u okviru Zajednice Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“, održao je svoj godišnji koncert u nedjelju, 14. lipnja, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu. Slušatelji su mogli uživati u  raznovrsnom glazbenom programu pod dirigentskom palicom Mladena Prodana i uz klavirsku pratnju g. Stankovića.

Predsjednik društva, Zajednice Hrvata Zemuna Branko Kajić, najavio je planirani program: Klanjam ti se smjerno – glazba: F.Schubert, tekst: sv. Toma Akvinski; Majko ljubežljiva – tradicionalna, obrada: F. Bosnić; Majko naša – M. Poklepović;  Anima Christi – M. Frisina; Sinfonia iz Kantave BWV 156 – J.S.Bach;  Kao Marija – M. Majcen;  Zemlja uzdrhta – B. Antonić; Neka cijeli ovaj svijet iz mjuzikla Jalta, Jalta – glazba: A. Kabiljo, tekst: M. Grgić; Svegliatevi nel core, arija iz opera Julije Cezar – G. F. Handel; Mirno teku rijeke – glazba: M. Biro, tekst: D. Britvić;  Za jedan časak radosti – I. Okrugić; Pod sjajem zvezda – glazba: P. Ivanović, tekst: M. Savić; Ta divna splitska noć – narodna; Tvoja zemlja – glazba: A. Kabiljo, tekst: D. Britvić; Što na nebu sja visoko, završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta – J. Gotovac.

Zahvaljujući predanom radu članova i vodstva, zbor „Odjek“ nastavlja živjeti kao simbol glazbene i duhovne povezanosti Hrvata u Zemunu.

Koncert je izveden u organizaciji župe Uznesenja Blažene Djevice Marije  pod pokroviteljstvom  Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH,  HNV u R. Srbiji i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Misama na hrvatskom i mađarskom proslavljen je zaštitnik nikinačke župe

NIKINCI (TU) – Jedina crva u Srijemskoj biskupiji koja je posvećena svetom Antunu Padovanskom proslavila je svoj crkveni god u subotu, 13. lipnja. Slavljene su četiri mise: ujutro u 7 sati misu je predvodio župnik vlč. Ivica Živković; u 9,30 sati na mađarskom jeziku misu je služio vlč. Karoj Sabadi, župnik u Vrbasu; u 11 sati slavljena je svečana misa koju je predvodio don Karlos Arturo Fonseka Farfan, župnik u Šapcu; a misu u 18 sati također je predvodio vlč. Ivica Živković, župnik. Slavlje sv. Antuna Padovanskog, nebeskog zaštitnika Nikinaca, proteklo je veoma svečano, osobito je bila svečana glavna misa u 11 sati na kojoj je bilo više stotina vjernika.

Misno slavlje je uveličao nikinački zbor. Nekoliko svećenika je ispovijedalo, tako da su se mnogi hodočasnici imali prigodu ispovjediti. Iza mise je nastavljeno druženje u župnom dvorištu uz bogatu trpezu, koju su pripremili župljani, a za svećenike je bio priređen ručak u župnom domu.

Vlč. Ivica Živković, župnik

U Srijemskoj Mitrovici proslavljen blagdan blažene majke Marije Terezije Scherer, prve i doživotne poglavarice Reda Milosrdnih sestara sv. Križa, i suutemeljiteljice Reda.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U samostanskoj kapelici Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Srijemskoj Mitrovici, uoči liturgijskoga spomendana blažene majke Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice i prve doživotne vrhovne poglavarice Družbe, svečano je proslavljen njezin blagdan.

Neposredno prije sv. mise, predvoditelj slavlja je predvodio prigodnu pobožnost i molitvu blaženoj majci Mariji Tereziji Sherer. Svetu misu predvodio je župni upravitelj Tomislav Lasić, uz sudjelovanje sestara i lijepoga broja župljana srijemskomitrovačke katedralne župe. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Jelena Damjanović zajedno s članovima katedralnoga zbora, pridonoseći molitvenom i svečanom ozračju slavlja.

U homiliji je župni upravitelj istaknuo važnost prepoznavanja potreba vlastitoga vremena, ali i darova i sposobnosti koje je Bog povjerio svakome čovjeku. U svakom vremenu i u svakom trenutku povijesti, naglasio je, pruža nam se prilika za ljubav. Evanđeoska riječ poziva kršćane da prepoznaju gladne, žedne, strance, gole, bolesne i utamničene te da im pristupe kao samome Kristu. Te potrebe nisu samo tjelesne i materijalne. Čovjek našega vremena često je još snažnije pogođen duhovnom glađu, žeđu za smislom, usamljenošću, napuštenošću, bolešću duha i gubitkom nade.

Upravo su Milosrdne sestre Svetoga Križa takve potrebe prepoznavale i na njih odgovarale svojom tihom, predanom i postojanom prisutnošću u Srijemskoj Mitrovici tijekom više od stotinu godina neprekinutoga djelovanja.

Koliko su vjere prenijele, koliko su bolesnika utješile uz njihove postelje, koliko djece i mladih poučile, odgojile i usmjerile te koliko su tihih molitava i svakodnevnih žrtava prinijele iza samostanskih zidova, nije moguće u potpunosti izmjeriti ni zapisati. Njihovo je služenje bilo vidljivo i u mitrovačkoj bolnici, gdje su djelatnom ljubavlju i brigom pristupale svakome čovjeku, ne gledajući njegovu vjersku, nacionalnu ili društvenu pripadnost.

U svakome potrebitom prepoznavale su lice Ljubljenoga, Krista koji i danas u patnji najmanjih ponovno žeđa sa svoga križa. Njihova prisutnost zato nije bila samo obavljanje određene službe, nego živo svjedočanstvo Evanđelja i znak Božje blizine bolesnima, osamljenima, siromašnima i svima kojima je bila potrebna ljudska riječ, pomoć i utjeha.

Župni upravitelj posebno je pozvao vjernike na zahvalnost za dar sestara ovoj župi, gradu i Srijemskoj biskupiji te za sve ono što su po njihovu služenju primile brojne generacije vjernika, uključujući njihove roditelje i pretke.

Potaknuo je župljane da mole za sestre srijemskomitrovačke zajednice i za čitavu Družbu Milosrdnih sestara Svetoga Križa, ali i da im budu pružena ruka pomoći, blizine i podrške. Na taj se način, istaknuo je, ne čuva samo njihova prisutnost među nama nego i sveta baština vjere, služenja i milosrđa koju smo primili te smo je pozvani obogaćenu predati generacijama koje dolaze.

Osvrnuvši se na život blažene majke Marije Terezije Scherer, župni upravitelj istaknuo je kako je ona svoje životne teškoće, snažan karakter, sposobnosti i darove znala staviti u službu Bogu i najpotrebitijima. Nije dopustila da je kušnje i prepreke zatvore u nju samu, nego ih je, oslonjena na Boga i vjerna poslanju Družbe, pretvarala u snagu za služenje drugima.

Njezin primjer pokazuje kako svetost ne znači odsutnost teškoća, napetosti i osobnih borbi, nego spremnost da se čitav vlastiti život, sa svim njegovim darovima i ograničenjima, preda Bogu. Blažena Marija Terezija dopustila je da njezina odlučnost postane ustrajnost u dobru, njezina snaga oslonac slabima, a njezine sposobnosti sredstvo po kojemu je Božja ljubav mogla doprijeti do brojnih potrebitih.

Na kraju misnoga slavlja upućena je zahvalnost sestrama za njihov predani trud, rad i svaku tihu službu koju s ljubavlju obavljaju već desetljećima. Svojom jednostavnom i vjernom prisutnošću postale su u ovome gradu i kraju prepoznatljiv znak Božje ljubavi i blizine.

Tijekom svete mise molilo se za sve žive članice Družbe, za nova redovnička zvanja te osobito za sve pokojne sestre koje su tijekom proteklih stotinu godina živjele i djelovale u srijemskomitrovačkoj zajednici, ostavljajući za sobom dubok i trajan trag vjere, dobrote i milosrdne ljubavi. Budući da se nalazimo u oprosnoj i jubilarnoj godini za cijelu franjevačku obitelj, u kapeli su na kraju misnog slavlja svi izmolili oprosne molitve za postizanje milosti potpunog oprosta od vremenitih kazniu, koje su namjenili za sebe ili svoje pokojne.

Nakon euharistijskoga slavlja sestre su sve nazočne počastile večerom, nakon koje je u dvorištu samostana nastavljeno radosno i srdačno druženje. Zajedništvo sestara, župljana i članova zbora bilo je lijep završetak proslave i vidljiv izraz zahvalnosti za sve ono što Milosrdne sestre Svetoga Križa znače za život Crkve i grada Srijemske Mitrovice.

Blagdan svetoga Antuna Padovanskoga, jednoga od najomiljenijih i najštovanijih svetaca Katoličke Crkve, svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Veliki broj vjernika tijekom cijeloga dana pohodio je katedralu kako bi se u tišini pomolio pred likom svetoga Antuna, zapalio svijeću, preporučio njegove zagovoru svoje osobne i obiteljske potrebe te zahvalio za primljene milosti. Od ranih jutarnjih pa sve do večernjih sati u katedrali je vladalo ozračje sabranosti, molitve i iskrene pobožnosti.

Središnji dio proslave činila su dva svečana euharistijska slavlja. Prijepodnevnu svetu misu u 10 sati predvodio je upravitelj župe, preč. Tomislav Lasić, dok je večernje misno slavlje u 19 sati predvodio župni vikar i mladomisnik vlč. Ivan Malić. Vjernici su se tradicionalno u velikom broju okupili oko oltara, zahvaljujući Bogu za primjer života svetoga Antuna i moleći njegov zagovor za svoje obitelji, djecu, bolesne, siromašne i sve koji se nalaze u različitim životnim potrebama i nevoljama. Mnogi vjernici pristupali su sakramentu pomirenja kako u prijepodnevnim satima, tako i uvečer.

U homiliji je župni upravitelj podsjetio kako prava pobožnost prema svetima ne zaustavlja vjernikov pogled na njihovu liku, nego ga uvijek usmjerava prema Isusu Kristu, kojemu su oni potpuno predali svoj život. Pozvao je okupljene da, promatrajući primjer, naučavanje i svetački život svetoga Antuna, poput njega svoje misli, riječi i djela usmjere prema Kristu te nastoje živjeti u skladu s Božjom riječju i zapovijedima.

Sveti Antun, istaknuto je, nije postao velik zato što je ostvario sve svoje osobne planove, nego zato što je dopustio Bogu da mijenja njegove planove i vodi njegov život. Rođen u uglednoj i imućnoj obitelji, odlikovao se iznimnom naobrazbom, darovitošću i dubokim poznavanjem Svetoga pisma. Ipak, nije se oslanjao na svoje podrijetlo, znanje ni sposobnosti, nego je ostao ponizan, poslušan i potpuno otvoren Božjoj volji.

Njegov je život bio obilježen brojnim neočekivanim promjenama. Najprije je stupio među augustinske redovnike, a zatim se, potaknut svjedočanstvom franjevačkih mučenika, pridružio franjevcima, želeći poći u misije i svoj život položiti za Krista. Međutim, bolest i nepovoljne okolnosti spriječile su ga u ostvarenju njegovih zamisli. Umjesto da se razočara ili odustane, Antun je i u tome prepoznao Božju ruku. Prihvatio je skrovitost, jednostavne službe i nepoznatost, sve dok Bog nije otkrio njegov izvanredni dar propovijedanja i poznavanja Božje riječi.

Upravo po toj spremnosti da se odrekne vlastitih planova i prihvati Božji put, sveti je Antun postao snažan propovjednik Evanđelja, neumorni zaštitnik siromašnih i obespravljenih te svjedok Božje blizine svakome čovjeku. Njegov život i danas podsjeća da svetost ne znači živjeti bez poteškoća i neuspjeha, nego ostati vjeran Bogu i onda kada se život ne odvija onako kako smo zamišljali.

Na završetku večernjega misnog slavlja vjernici su u svečanoj procesiji izišli u katedralno dvorište, pred vanjski lik svetoga Antuna. Ondje je upravitelj župe izmolio prigodne molitve te svečano blagoslovio djecu, ljiljane koje su vjernici donijeli, kao i križeve, medaljice, slike, kipove i druge nabožne predmete koje su pribavili za osobnu pobožnost, dar svojim bližnjima ili trajnu uspomenu na ovogodišnju proslavu.

Posebno dirljiv trenutak bio je blagoslov djece, koja u kršćanskoj ikonografiji zauzimaju osobito mjesto uz lik svetoga Antuna. Ljiljani, tradicionalno povezani s njegovom čistoćom, nevinošću i potpunom predanošću Bogu, podsjetili su okupljene na poziv svakoga kršćanina da i u svakodnevnom životu čuva čisto srce i vjernost Evanđelju.

Proslavu je obilježilo lijepo zajedništvo, dostojanstvena liturgija te ozračje iskrene molitve i sabranosti. Uz katoličke vjernike, blagdan je pohodio i značajan broj pravoslavnih vjernika, što ponovno potvrđuje da štovanje svetoga Antuna nadilazi granice pojedinih naroda, kultura i kršćanskih zajednica. Njegovu se zagovoru obraćaju ljudi različitih životnih iskustava i pripadnosti, prepoznajući u njemu bliskoga sveca, prijatelja siromašnih, tješitelja žalosnih i moćnoga zagovornika u ljudskim potrebama.

Ovogodišnja proslava u srijemskoj katedrali još je jednom pokazala da pobožnost prema svetome Antunu nije samo čuvanje lijepe tradicije, nego živ poziv na obraćenje, pouzdanje u Boga, ljubav prema Božjoj riječi i konkretnu blizinu svakome čovjeku, osobito siromašnima, malenima i potrebitima.