SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak i utorak, 1. i 2. studenoga 2021., na svetkovinu Svi sveti, kao i na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, slavljena su 4 svečana euharistijska slavlje. Osobito su bila posjećena euharistijska slavlja koja su slavljena u grobljanskoj kapelici Sveti Rok, hodočasnik, koja se nalazi na srijemskomitrovačkom katoličkom groblju.

 

Također je organiziran blagoslov grobova, što je veoma dugačka župska tradicija tradicija koja okuplja brojne vjernike, kako domaće tako i one koji su porijeklom iz Srijemske Mitrovice ili se grobovi njihovih predaka tu nalaze, a ovom prigodom su ih došli urediti i za svoje pokojnike pomoliti.

Za istaknuti je da su vjernici i ove godine, poštujući sve propisane mjere, u lijepom broju pohodili srijemskomtirovačka groblja u želji da i na taj način iskažu najveće poštovanje prema svojim pokojnicima.

Euharistijska slavlja je slavio mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u 9.30 sati, pridružio mu se vlč. Ivica Zrno, župnik iz Laćarka.

U prigodnoj homiliji, na svetkovinu Svih svetih, mons. Eduard Španović je rekao kako ovim slavljima slavimo mnoštvo znanih i neznanih svetaca, koji nam svojim životom mogu biti istinski primjeri i uzori vjere. Pogledajmo samo sv. Pavla, sv. Augustina, zatim kako ga prepoznajemo desni razbojnik na križu. Njihovi životi su bili obilježeni onim što ćemo prepoznati kao ljudsko. Međutim kada su dopustili da Bogu ima utjecaja na njihov život, dolazi istinskog preokreta. Razlog tome je otvorenost Bogu i Njegovim planovima za njihov život. To nam je snažna poruka da se na njih, u ovom dijelu možemo i trebamo ugledati. Nasljedujući taj i takav život i  mi možemo biti sveti.

U prigodnoj homiliji, na spomen svih vjernih mrvih, mons. Eduard Španović je istaknuo da se spominjemo i svojih pokojnika na ovaj dan. Ako su u Raju naša molitva im ne treba, jer oni mole za nas pred Licem Božjim. A ako su u Čistilištu naša molitva im pomaže da postignu potrebnu milost kod Boga. Ovi dani su posebno obojeni emocijama. Molimo i na oltar stavljamo sve nama drage pokojnike sahranjene na ovom ali i svim drugim grobljima, a posebno one za čiji grob se ne zna, poručio je mons. Eduard Španović.

Osim navedenih euharistijskih slavlja, slavljena su još dva, u župskoj crkvi – na svetkovinu Svi sveti, u 9.30 sati, te na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u 18.00 sati.

Pohod grobljima, ove godine je ostao bez redovitih posjetitelja iz drugih država, ali molitva je, prema svjedočanstvu mnogih, bila u jednakom zajedništvu. Velik je broj onih koji, zbog granica i trenutnih epidemioloških mjera, nisu mogli biti u Srijemu, ali su se pobrinuli da netko u njihovo ime upali svijeću, te da se grobovi njihovih pokojnika pohode, što je za istinsku pohvalu.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Željka Klavžar

SOT (TU) – U nedjelju, 31. listopada 2021., u župi Župa Sveta Katarina, djevica i mučenica, u Sotu svlavljena je euharistijska žrtva – sveta Misa zahvalnica na kojoj su sudjelovali brojni župljani. Euharistijskom slavlju se priključila obitelji Čaić iz Šida. Sa velikom zahvalnošću i molitvom na usnama, župljani su prinijeli k oltaru darove, plodove njiva, vinograda, vrtova, čime su naglasili svaki dio života u kojem prepoznaju Božju dobrotu i darežljivost.

U prigodnoj je homiliji, vlč. Nikica Bošnjaković istaknuo važnost zahvale Bogu za svu hranu za koju ponekad nismo niti svjesni da je posjedujemo i da nam je od Boga dana. Samim time Božji dar hrane ćemo olako shvatiti, a ponekad čak i bahato. Nadalje je naglasio kako je život najveći dar koji možemo prinijeti Bogu, tj. donijeti novi život na ovaj svijet. Svjedočanstvo tome nam je obitelj Čaić koja je došla iz Šida, a koju ćemo ovom prilikom darivati. Odlučeno je da će kolekta–milostinja koja se prikupi na euharistijskom slavlju od vjernika u potpunosti darovati obitelji Čaić. U Sotu je prikupljeno ukupno 16.430,00RSD. Svi darovi koji su prikupljeni pred oltarom, također su darovani obitelji Čaić u znak potpore i podrške cijele župske zajednice.

 

 

 

 

Obitelj Čaić je, također prisustvovala euharistijskom slavlju u župi Presveto Srce Isusovo u Šidu gdje su župljani prikupili 22.330,00 RSD, a zatim i u župi Sveti Rok, hodočasnik u Moroviću gdje je prikupljeno 3.790,00 RSD.

Obitelj Damira i Svetluške Čaić je šestočlana. Imaju četvero djece, Aleksandra, Ivana, Andrijanu i Anitu. Troje od njih je u starosti do godinu i pol dana. O potrebi pomoći ovoj obitelji svjedoči činjenica kako je samo otac Damir zaposlen, obitelj nema auto kao ni rješeno stambeno pitanje te žive u iznajmljenom prostoru.

 

 

 

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje – svetu Misu zahvalnicu uzveličali su članovi HKD–a Šid obučeni u narodnu nošnju. Na koncu euharistijskog slavlja vlč. Nikica Bošnjaković je sa šestočlanom obitelji Čaić, članovima KUD–a i ministrantima napravio zajedničku fotografiju. Prema riječima župljna sada su bogatiji duhom, jer znaju da su jednoj obitelji bar malo pomogli. Divan je osjećaj dati jedan mali dio onoga što imaš, zahvaliti Bogu i znati da je jedna obitelj otišla puna dojmova iz naše crkve u Sotu. Ovim činom su župljani sotske župe ponovno pokazali veliko srce i dušu, na hvalu i slavu Isusa Krista.

Tekst: Ružica Živković/Ivica Zrno

Foto: Katarina i Slavica Živković

NOVI BANOVCI (TU) – U organizaciji Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije, na inicijetivu i poziv vlč. Dušana Milekića, voditelja ureda za mlade, organizirana je, drugu godinu za redom, molitveno–duhovna večer uoći svetkovine Svih svetih HolyWin – svetost pobjeđuje.

Na ovaj večernji susret su se odazvali mladi iz više župa Srijemske biskupije. Želja i nakana je bila da si u ovoj večeri, kroz molitvu i slavljenje Kristovih Otajastva mladi posvijeste živost poziva na svetost, te veličinu svetačkih primjera. Na put svetosti i postizanje svetosti smo – po Sakramentu Krštenja – svi pozvani.

 

 

 

 

 

 

 

Program ove duhovno–molitvene večeri je i ove godine organiziran u župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima. Večer je započela euharistijskim slavljem u 18.00 sati, koje je predslavio vlč. Dušan Milekić, uz suslavljenje vlč. Ivice Zrno, župnika iz Laćarka.

Na početku euharistijskog slavlja, vlč. Dušan Milekić je pozdravio sve prisutne i pozvao ih na preispitivanje vlastitog životnog puta. Svijet nudi različite životne opcije, a samo na vama je onaj konačni izbor. Večeras dok započinjemo euharistijsko slavlje, neka u nama bude živa želja za jedinim pravim izborom – Isusom Kristom.

U prigodnoj je homiliji, vlč. Dušan Milekić, progovorio okupljenim mladima o vrijednosti i važnosti Božjega poziva na svetost.

Večerašnje okupljanje snažan nam je pokazatelj kako čovjek traži Boga. I vjerujem da smo to više puta iskusili – ja Boga trebam! Ne treba to iznenaditi, jer život čovjeka vjernika trajno je obilježen takvim traženjem koje ne bi trebalo nikada prestati. Prisjetimo se koliko smo puta sklopili ruke prema nebu i zatražili pomoć ili zaštitu. Tu je vidljivo da činimo određeni izbor. Tako je uvijek. Ponavljam, mi se ne želimo protiviti svijetu, ali u ovoj večeri želimo učiniti jedan veoma vrijedan izbor – biti u zajedništvu onih koji traže Boga i Njegovu zaštitu.

 

 

 

 

 

 

 

Više puta smo, vjerujem, znali sklopiti ruke i tražiti zagovor neko

ga od svetaca. I to je dobar put. Uzmimo za primjer ovu večer. Ne možemo pobjeći od toga da ima i onih koji su učinili i drugačiji izbor. Pitam se kada život pritisne, čiji će zagovor i zaštitu tražiti?, jedna je od poruka koju je izrekao vlč. dušan Milekić.

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedio je drugi dio molitveno–duhovne večeri. Izložen je Presveti Oltarski Sakrament. Zatim su, kroz prigodno razmatranje imali priliku razmišljati o svom putu svetosti i mogućnostima koje im Gospodin daje u ovom trenutku, a budnost i bdijenje se mogu iščitati kao vrijednosti na tome putu.

Na koncu molitveno–duhovne večeri svi su bili pozvani u prostorije župe gdje je upriličeno druženje za sve sudionike večeri.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Margareta Štimac

ZAGREB (IKA) – Dan nakon što je objavljeno da će tajnik za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Paul Richard Gallagher biti glavni zareditelj na biskupskom ređenju biskupa koadjutora srijemskoga mons. Fabijana Svaline na svetkovinu Krista Kralja 21. studenoga, i državne vlasti Republike Srbije najavile su pohod toga visokoga vatikanskoga predstavnika.

Naime, ministar vanjskih poslova Republike Srbije Nikola Selaković najavio je dolazak nadbiskupa Gallaghera 22. studenoga u Beograd u intervjuu koji je dao srpskim Novostima kazavši da je nedavno s njime razgovarao u Vatikanu i dodao da će posjet tajnika za odnose s državama biti važan događaj. Prema njegovim riječima u intervjuu od 27. listopada Vatikan „ima principijelan stav o nepriznavanju kosovskoga separatizma kao državnosti i njihova podrška Srbiji puno znači“.

Upitan o mogućem posjetu pape Franje Srbiji, ministar vanjskih poslova Selaković odgovorio je: „Sveta Stolica određuje vanjskopolitičku agendu posjeta svog poglavara na temelju komunikacije s dominantnim kršćanskim zajednicama u pojedinim zemljama. To znači da je realizacija papinoga posjeta Srbiji usko povezana s glasom Srpske pravoslavne Crkve. Uvjeren sam da će dvije Crkve komunicirati i razgovarati o tom pitanju.“

Podsjetimo da je prije desetak dana u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu otvorena izložba Državnoga arhiva Srbije pod nazivom „Srbija i Vatikan 1878.-1914.“ koja govori o nastanku i razvoju bilateralnih odnosa dviju država, a na čijem su otvorenju sudjelovali nadbiskup Gallagher te ministar Selaković.

Izvor: ika.hkm.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Biskupsko ređenje imenovanoga srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svaline bit će u nedjelju Krista Kralja svega stvorenja 21. studenoga 2021., u 11.00 sati u katedrali–bazilici manjoj sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

Glavni zareditelj bit će tajnik za odnose s državama Svete Stolice nadbiskup msgr. Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko–osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić i srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović.

Papa Franjo imenovao je u četvrtak 7. listopada 2021., biskupom–koadjutorom u Srijemskoj biskupiji u Republici Srbiji msgr. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko–osječke nadbiskupije, dosadašnjeg ravnatelja Hrvatskog Caritasa i ravnatelja Hrvatske katoličke mreže.

 

Msgr. Fabijan Svalina rođen je 7. studenoga 1971. u Đakovu od oca Mirka i majke Lucije rođ. Poljičak. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Za svećenika Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1997. u Đakovu.

Bio je župni vikar u Župi Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku – Retfala, potom od 1998. do 2004. odgojitelj – prefekt u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 2004. do 2010. obnašao je službe tajnika Biskupskog ordinarijata, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata i voditelja nadbiskupijskog Tiskovnog ureda. U nekoliko mandata bio je član Prezbiterskoga vijeća i član Zbora savjetnika.

Na Izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u Zagrebu 25. siječnja 2010. izabran je za zamjenika generalnog tajnika HBK. Na toj službi bio je do siječnja 2017.

U srpnju 2010. imenovan je za v. d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, a potom, 2012. godine, i ravnateljem te ustanove HBK na čijem je čelu i danas.

Početkom 2011. godine imenovan je u Odbor HBK za organizaciju dolaska svetoga oca Benedikta XVI. u Hrvatsku te mu je, između ostalog, povjerena koordinacija susreta Svetog Oca s predstavnicima civilnog društva, akademske zajednice, kulture, poduzetnika, diplomatskog zbora i s poglavarima vjerskih zajednica u Hrvatskom narodnom kazalištu. Godine 2011. imenovan je članom – supredsjedateljem Mješovitog povjerenstva Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije za izradu popisa oduzete imovine Katoličkoj Crkvi za vrijeme komunističke vladavine.

Odlukom hrvatskih biskupa, od 2017. godine postaje ravnatelj Hrvatske katoličke mreže (HKM) u koju su integrirani Hrvatski katolički radio, Informativna katolička agencija, novi mediji i mrežna stranica HKM-a.

Hrvatski Caritas vodi u vrijeme nekoliko velikih nacionalnih žurnih projekata pomoći stradalima od prirodnih nepogoda i kriza izazvanih ljudskim faktorom; tako 2014. godine inicira pomoć stradalom stanovništvu od poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji, 2015. mobilizira mrežu Caritasa za pomoć u migrantskoj krizi, a 2020. godine nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini, aktivno provodi projekte HBK u stambenom i socijalnom zbrinjavanju stanovništva. Godine 2021. inicijator je pregovora s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske o provedbenom ugovoru za Hrvatski Caritas i dijecezanske Caritase.

Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 30. travnja 2012.

Izvor: ika.hkm.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na blagdan zaštitnika Srijemske biskupije, 26. listopada 2021., srijemski biskup msgr. Đuro Gašprović proslavio je dvadeset i pet godina biskupstva

Svečano euharistijsko slavlje u srijemskomitrovačkoj katedrali–bazilici manjoj u 18 sati predvodio je biskup domaćin. U koncelebraciji su bili: đakovačko–osječki nadbiskup i metropolita msgr. Đuro Hranić, đakovačko–osječki pomoćni biskup msgr. Ivan Ćurić, beogradski nadbiskup i metropolita msgr. Stanislav Hočevar, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević, zrenjaniski biskup msgr. Ladislav Nemet, subotički biskup msgr. Slavko Večerin, grkokatolički biskup msgr. Đuro Đuđar, novoimenovani srijemski biskup–koadjutor msgr. Fabijan Svalina, te svećenici Srijemske i drugih biskupija. Euharistijskom slavlju je nazočila i provincijalna poglavarica milosrdnih sestara svetog Križa s. Valerija Široki, kao i značajan broj časnih sestara iz Đakova. A uz veliki broj vjernika, euharistijskom slavlju su nazočili i predstavnici Hrvatskog nacionalnog Vijeća na čelu s Predsjednicom Jasnom Vojnić, zatim predstavnici državnih i gradskih vlasti, kao i prdstavnici Srpske pravoslavne crkve.

Prije početka euharistijskog slavlja, preč. Jozo Duspara je u ime svećenika Srijemske biskupije čestitao mons. Gašparoviću jubilej.

Dragi  Oče biskupe Đuro!

Prošlo je dvadeset pet godina od Vašeg ređenja za pomoćnog biskupa  Đakovačke i Srijemske biskupije. Bilo je to veoma teško poslijeratno vrijeme. Tada sam kao župnik golubinački organizirao naše vjernike kao i Vašu rodbinu koji su u to vrijeme željeli biti na Vašem ređenju za biskupa. Možda sam tada bio prvi koji sam organizirano poveo grupu ljudi preko granice između Srbije i Hrvatske. Uz razne administrativne peripetije i uz presjedanje u drugi autobus stigli smo do Đakova na Vaše ređenje. Tamo nas je čekalo drugo mnoštvo odseljenih Golubinčana koji su Vas došli pozdraviti a i dijeliti radost s Vama ali i s cijelom našom župom koja se s pravom radovala. No ta radost je bila ujedno i tuga jer su se na Vašem ređenju sreli, većina prvi put, nakon što su na različite načine protjerani iz svoga mijesta. Tada sam Vas pozdravio kao župnik u Đakovačkoj katedrali i izrazio i radost i tugu koju smo nosili svi skupa. Tada sam Vam rekao kako Golubinci nisu više ono što su bili i kakve ih poznajete kada ste ih zadnji put vidjeli. Mogao sam tada reći i drugačije i šire „Nema više Srijema kakav je bio jer je devastiran, jer mu je uništen red stvaran stoljećima. Mogao sam reći da je Srijem ne samo zemlja već i ljudi koji je obrađuju i marljivo čuvaju a kojih u velikom broju više nema“. Ali nisam jer ste Vi tada imenovani kao pomoćni biskup Đakovačke i Srijemske biskupije. Pred Vama su bila još šira polja i vidici. Nekako bio sam uključen kao župnik Vašeg  rodnog mjesta u mnoge događaje  koje će biti vezani uz Vas.

Organizirao sam Vam dvadeset 25 svećeništva u Vašoj  rodnoj župi što je bilo puno opuštenije nego u vrijeme kada ste ređeni za biskupa.

Dvadeset pet godina je ozbiljno vrijeme ono je i kratko i dugo  u njemu se može čovjek ostvariti i neostvariti. Kroz to vrijeme Vi ste bili najviše u Srijemu kao Biskupski vikar za Srijem i kao Ordinarij Srijemske biskupije što ste još i danas. Moramo shvatiti svi mi suci sa strane da je to teško vrijeme. To je vrijeme kakve takve obnove župa prvenstveno kao ranjenih zajednica, pa onda crkava, župnih domova... Najveća obnova koja se dogodila je ponovna uspostava Srijemske biskupije u njezinim povijesnim granicama i kao takve povezane s Đakovačkom biskupijom uzdignute na nivo metropolije. Sve je to zahtijevalo žrtvu i odlučnost. Nama svećenicima koji djelujemo u Srijemu je važna Vaša povezanost s Đakovom budući da smo mi svećenici koji smo odgajani i školovani za Đakovačku i Srijemsku biskupiju i upravo zbog te povezanosti mi smo ovdje ostali djelovati kao kod kuće. Neću govoriti o teškoćama i problemima kojih je sigurno bilo ali vjerujem da smo teškoće bratski rješavali što je doprinijela i Vaša smirenost i mogu slobodno reći i dobrota s kojom  ste možda nekada i na uštrb svoga mira tiho  riješavali  određene probleme.

Oče Biskupe, dok Vam čestitamo, želimo zajedno s Vama, kod ovog misnog slavlja, zahvaliti Bogu što Vas je pozvao, izabrao u red biskupa i na vašem pastirskom služenju kroz dvadeset pet godina.

Vjerujem da Ste i kod svoga poziva u svećeništvo i kod odlučivanja prihvatiti ili ne biskupsku službu osluškivali  odgovor staraozavjetnog Samuela „Govori Gospodine sluga tvoj sluša“ dobro došao i Vama kao i nama svima koji propovijedamo Riječ Božiju. U prostoru svog djelovanja, govorenja, moramo  se znati zaustaviti i čuti što mi to Bog govori, bilo preko svoje riječi, sakramenata – Crkve ili nekog bližnjega. kao i  sv. Pavla apostola koji kaže: „Zvanje je isključivi učinak Božje dobrote i plod zasluga Isusa Krista, na temelju kojih je Bog pozvao nas pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i Milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih.” Bog svakog čovjeka poziva na svetost. Svetost nije samo izbor nego cilj našeg postojanja, življenja.

Poslanje Biskupa je poslanje koje je imao sv. Ivan Krstitelj. Znamo  kako je Ivan stajao s dvojicom učenika te ugleda Isus koji onuda prolazi i kaže: „Evo Jaganjca Božjeg!” To je uloga pastira, pokazivati na Krista. Biti znak koji upućuje, koji dovodi. Najbolji znakovi koji nas dovode do Krista su naši Srijemski mučenici i sveci čiju smo tisuću sedamsto godišnjicu  proslavili 2003 godine. Sv. Dimitrije je bio znak koji je ljude dovodio do Krista. Biti Božji znak, ne znači biti zaštićen od poteškoća i kušnja, već kroz iste ustrajati u pokazivanju na Krista.

Dragi biskupe Đuro! Ovim riječima želim Vam čestitai jubilej dvadeset pet godina biskupske službe zahvaliti Vam u svoje osobno ime, kao i u ime svećenika Srijemske biskupije na svemu što ste učinili i činite za ovu mjesnu crkvu Srijemsku. Možda je danas prilika da svi stanemo pred sebe i upitamo se koliko smo doprinijeli svome Biskupu da se bolje snađe u vrtlogu današnjeg turbulentnog vremena. Također se sjećam slike mog prvog susreta s Vama u Đakovu pa i onog momenta kada ste me zvali na svoju Mladu Misu na koju nisam došao ali sam došao poslije i ostao u Srijemu kao i drugi svećenici.

Činjenica je da vrijeme prolazi godine se redaju, danas smo stariji i zato vjerujem da Vam je Sveti otac poslao nasljednika koadjutora Mons. Fabijana Svalinu kojemu se zaista svi radujemo i veselimo. Želim da svi, a prvenstveno Vas dvojica zajedno sa svećenicima odgovorimo na izazove ovog ozbiljnog vremena u kojem živimo.

Nakon preč. Joze Duspare, biskupu Đuri Gašparoviću 25. obljetnicu biskupstva je u ime vjernika laika Srjemske biskupije čestitala gđa. Ljiljana Popovčak, predstavnica župljana iz Srijemske Mitrovice.

Dragi i poštovani preuzvišeni biskupe Đuro,

U ime župljana Mitrovačke župe i svih vjernika Srijemske biskupije čestitam Vam srebrni biskupski jubilej. Ovo je lijep i značajan jubilej. Želimo s Vama Bogu zahvaliti za dvadeset pet godina Vaše biskupske službe, na poseban način za Vašu nadpastirsku službu Srijemskog biskupa. Zasigurno da nije lako u ovom vremenu i na ovom prostoru ostvarivati tako uzvišenu i  nadasve odgovornu službu. Zajedno sa našim svećenicima želimo Vam izreći zahvalnost i odanost.

Želimo sada zajedno s Vama moliti i za Vas moliti dobrog Boga, da Vam po zagovoru svetog Ireneja biskupa srijemskog i svetog Dimitrija đakona, našeg nebeskog zaštitnika , udijeli snage za godine koje su pred Vama, a želimo da ih bude dosta, i da sve budu zdrave i krepke, na hvalu i slavu Svojega svetog Imena i na korist nama i čitavoj Svojoj svetoj Crkvi.

Zajedno s Vama i s našim svećenicima želimo izreći i svoju veliku radost i zahvalnost za dar biskupa–koadjutora srijemskog monsinjora Fabijana. Puno je razloga za molitvu i zahvalnost, te želimo kod ove svete Mise zajedno s Vama, našim  biskupom, našim biskupom–koadjutorom i svim prisutnim biskupima i svećenicima, s puno vjere, nade i ljubavi moliti i na svemu dobrom Bogu zahvaliti.

Još jednom čestitamo i na svemu Bogu i Vama zahvaljujemo!

Zatim je mons. Simon Peter Lukyamuzi, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu pročitao čestitku koju je papa Franjo uputio msgr. Đuri Gašparoviću, nakon čega se srijemski biskup se zahvalio svima na čestitkama te je započelo svečano euharistijsko slavlje.

 

 

 

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović se prisjetio srijemskih mučenika i njihove snažne vjere, osobito sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije. Također se osvrnuo i na dane svoga biskupskog ređenja.

Ovdje smo danas na ovom svetom mjestu u ovoj nama svima tako dragoj katedrali posvećenoj svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u kojoj su mnogi kršteni, krizmani i vjenčani, i u kojoj se zajedno sastajemo kao zajednica vjernika Srijemske biskupije na euharistijska slavlja i slavlja drugih sakramenata. Ovdje smo zajedno danas  biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, Kristovi vjernici laici i ljudi dobre volje.

Danas slavimo svetog Dimitrija, đakona i mučenika i u ovo slavlje uključujemo sve srijemske mučenike za koje možemo reći, premda se u liturgiji svake godine slave u određene dane, da su često puta zaboravljeni. “Spomenite se onih prvih dana!” To su prvi dani kršćanstva. Spomenimo se pšeničnih zrna koja, pavši na ovu našu zemlju, umiru i istrunu, ali zato donose obilat rod za vječni život. Smrt mučenika sjeme je kršćanstva do naših dana. Spomenimo se svih srijemskih mučenika i biskupa, i svećenika, i đakon, i muževa i žena, i imenom prozvanih, i neimenovanih, svih koji su umrli za Krista. Oni su ispunili riječ Isusovu da veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

 

 

 

 

Evo danas dijela tih svetih srijemskih mučenika iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana, koji su ispunili riječi Isusove da „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočili su za Krista sirmijski biskup Irenej, đakon Dimitrije, sedam kršćanskih djevica, tribun kopljanika Urzicin, vrtlar Sinerot, Montan i Maksima i lektor Hermogen. Pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije, kao kršćani nisu htjeli klesati kip boga Eskulapa. Završili su u Dunavu. Na Božić 304. godine u Sirmiju je spaljena na lomači najslavnija srijemska mučenica sv. Anastazija. Itd. itd.

Slavimo danas svetog Dimitrija da se sjetimo kako kršćanstvo kod nas nije od jučer. Povijesna je istina da je rođen u Sirmiju. Bio je đakon i mučenik. Đakon sirmijske Crkve, koja je bila progonjena sa svih strana. To prvo doba Crkve u ovim stranama može se nazvati sirmijskim razdobljem, vremenom jedinstva i junaštva, kad se krvlju svjedočila jedinstvena vjera u Krista. Ta se vjera svjedočila onda kada je Sirmijum bio poprište vjerskih razmirica, krivovjerja i poganstva. I tu je djelovao đakon Dimitrije naviještajući pravo Kristovo Evanđelje i riječima i životom, jer mudrost ga je kao pravednika vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Čuvao je svete knjige, propovijedao Riječ Božju, vršio svoju đakonsku službu. Bio je duša svega apostolskog djelovanja u gradu. A Bog ga je odlikovao i palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega.

U tom duhu sam ja danas, u godini svoga srebrnog jubileja, na 25. obljetnicu svojeg biskupskog ređenja,  zajedno sa svima vama biskupima, zagovorom svetog Dimitrija, đakona i mučenika a i svetog Ireneja, biskupa, kao nasljednik apostola, sa svećenicima kao vjernim suradnicima u istom poslanju i sa vjernim pukom u posvećivanju Božjega naroda.

 

Na blagdan Svetog Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, 5. srpnja 1996. godine papa Ivan Pavao II. imenovao me je pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. Nekoliko dana prije toga pozvao me je kardinal Tomko, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, gdje sam radio u administraciji, i upitao me koji su moji poslovni planovi i programi. Kada sam mu iznio planove, tada mi je rekao da Bog za mene ima druge planove i da će me papa imenovati pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. To me je jako iznenadilo. Rekao sam poput proroka Jeremije: gospodine kardinale ne mogu to prihvatiti, dijete sam i ne umijem govoriti, a uostalom ima i drugih svećenika koji su bolji od mene. Razmisli dobro i prihvati, odgovorio je kardinal. Tri dana sam razmišljao i u molitvi čujem glas Božji poput Jeremije: Ne boj se jer ja sam s tobom (usp. Jr 1, 8) i kako govori apostol Pavao: „Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.“ (Ef 4, 7). I teškom mukom sam prihvatio svjestan riječi Isusovih: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16).

Za biskupa sam zaređen 5. listopada 1996. godine u Đakovu. Uzeo sam za geslo: „Caritas vincit - Ljubav pobjeđuje“ jer je vrijeme imenovanja bilo neposredno nakon Domovinskog rata kada je bila potreba da ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio, a ne da se mrzimo. Od 15. srpnja 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mi je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a od 1. listopada 1999. godine sam generalni vikar za Srijem. Kao generalni vikar za Srijem upravljam srijemskim dijelom Biskupije sve do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. lipnja 2008. godine, kada me je papa Benedikt XVI. imenovao srijemskim dijecezanskim biskupom. Tada sam bio svjestan da pripadam Biskupskoj konferenciji Svetog Ćirila i Metoda a kao sufragan Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.

Na kraju što drugo mogu nego zahvaljivati i moliti se Bogu za budućnost da bude milostiv meni nevrjednomu, jer sam svjestan da sam kroz 25 godina puno toga i propustio i pogriješio te nisam bio na visini poslanja koje mi je povjerila Božja providnost, a sveti Pavao poziva svakoga od nas: „Zaklinjem vas ja, sužanj u Gopodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“ (Ef 4, 1-2).

Na koncu euharistijskog slavlja msgr. Đuro Hranić je uputio čestitke srijemskome biskupu te kazao:

Gospodin Vas je postavio da budete među ljudima čovjek Božji. I biskupska služba je doista služba i služenjem se potvrđujemo kao autentični pastiri u Kristovo ime. Kao čuvar vjere, službe, milosrđa u Crkvi, biskupa resi blizina s Bogom u molitvi, blizina s drugim biskupima, blizina s njegovim svećenicima, te s vjernim Božjim narodom. I Vi ste to, dragi Oče biskupe, nastojali činiti kroz proteklih dvadeset i pet godina. Želimo Vam kazati hvala. Hvala za sve dobro što ste učinili. Na osobit način želio bih istaknuti Vašu ljudsku toplinu i dobrotu. Znam kakav je biskup Đuro u svojoj dobroti. Biskup Đuro sve prihvaća, nastoji uvijek biti onaj koji djeluje pomirujuće, onaj koji pokazuje puno istinske blizine. I kao biskup u tom smislu doista ste djelovali kao onaj koji pomiruje, koji povezuje. Hvala Vam na svemu dobru.

Biskupa je pozdravio i čestitao obljetnicu i srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović, koji je zahvalio i svima koji su pomogli u pripremanju ovoga slavlja.

Predragi u Kristu!

Sve Vas srdačno pozdravljam i na svemu zahvaljujem. Sve što imamo i što jesmo Božji je dar. Hvala mu. Hvala mu za ovu lijepu večer i svetkovanje našeg nebeskog zaštitnika svetog Dimitrija. Molitvene čestitke nađem biskupu Đuri, srebrnom jubilarcu. Svi djelimo njegovu radost što je Srijemska biskupija dobila biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu. U ovom imenovanju prpoznajemo osjetljivost i evanđeosku domišljatost Crkve, koja slijedi Kristov glas i poziv „ne boj se stado malo!“

Pozdrav i zahvala svim biskupima, svećenicima, časnim sestrama na čelu s provincijslnom poglavaricom s. Valerijom. Pozdrav i zahvala gradskim dužnosnicima, HNV na čelu s Predsjednicom i Veleposlanstvu Repubilke Hrvatske, te svim uvaženim gostima.

Pozdrav i zahvala župljanima i hodočasnicima iz drugih župa. Posebno hvala na svakoj pomoći i suradnji. A bilo je i bit će potrebno dosta suradnje i pomoći. Na poseban način hvala pjevačima na čelu sa s. Cecilijom, na lijepom i uvježbanom pjevanju te na spremnosti za daljnji trud i rad oko pripreme za biskupsko posvećenje nađeg biskupa–koadjutora. Hvala na suradnji direktoru i profesorima muzičke škole. Hvala na tolikim pomoćima i suradnjama samo Bogu vidljivima.

Ovogodišnje svetkovanje svetog Dimitrija najavljuje nam radosni, svečani i povijesni događaj – biskupsko ređenje našeg biskupa–koadjutora Fabijana. To znači da ćemo se u proširenom broju, na svetkovinu Krista Kralja vidjeti, slaveći ovu veliku svetkovinu koja će zasigurno biti krupnim slovima zapisana u povjesnicu Srijemske biskupije.

Euharistijsko slavlje je lijepim i usklađenim pjevanjem uzveličao zbor „Sveta Cecilija“, zbor srijemskomitrovačke župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić. Euharistijsko slavlje su, također obogatili ministranti srijemskomitrovačke župe koji su se okupili u veoma lijepom broju.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Damir Pismestrović/Ana Hodak