PETROVARADIN (TU) – U utorak, 1. ožujka 2022., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije. Obzirom da u istom tjednu započinje sveto korizmeno vrijeme, ovo je ujedno bila i korizmena duhovna obnova za prezbiterij u Srijemskoj biskupiji.

Duhovnu obnovu je predvodio fra Zdenko Gruber (OFM), gvardijan fanjevačkog samostana Sveti Mihovil u Subotici.

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 9.30 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da duhovna obnova bude istinski duhovni korak u korizmenom hodu koji ćemo započeti sutra, na Čistu srijedu.

Predvoditelj duhovne obnove, fra Zdenko Gruber je uputio pozdrav okupljenim svećenicima. Govor i poruku svećenicima prožeo je mislima o vremenu koje nam je darovano, te različitim upitima koristimo li vrijeme na dobar i ispravan način.

Postoje osobiti problemi koji utječu na svećeničku radost. Jedan od problema je rastresenost zbog previše informacija. Okruženi smo lavinom informacija i veliko je pitanje kako se mi prema njima odnosimo. Čitao sam o jednom iskustvu vezanom uz ovu temu i veoma je značajna rečenica koja kaže pazim što gledam i slušam i koliko je to. I zaista je tako. Iskustvo je pokazalo kako su ljudi koji su bili neoprezni na ovom području padali u depresiju. Pogledajmo današnje vrijeme. Primamo razne poruke preko različitih medija, npr. e–pošta, viber, whatsapp,... i to jednostavno zasiti čovjeka, jednostvno se izgubi kapacitet za primiti nešto novo, ne bavimo se više novim sadržajem. Kao da smo prezasićeni.

Na tragu ovoga možemo si postaviti pitanje kako trošimo svoje vrijeme? Sjetimo se da nam i Sveto Pismo poručuje Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce. Ako bismo proveli ispitivanje, možda bismo se iznenadili koliko ljudi troši uzaludno svoje vrijeme. A nakon svega se ispostavi kako nam nedostaje vremena za važne stvari, događa se kašnjenje, pojavljuje se napetost i netrpljivost, ne uspije se završiti sve obveze,...

Naša radost treba biti u Bogu. Na to nas potiče i Sveto Pismo, ali i obilje životnih primjera iz svetačkih života. Uzmimo kao primjer svetog Franju Asiškog i njegov himan Pohvale Bogu. Ovo je primjer prediven molitve u kojoj je izrečeno Bogu da je sva naša radost.

Još jedan problem nad kojim se trebamo zamisliti jest preokupiranost i bavljenje stvarima kojime ne bismo trebali. Nečastivi nas stalno kuša donoseći nove tzv. obveze i stoga na ovom području treba biti oprezan.

Veoma je važno biti zahvalan Bogu. Trebamo se svakodnevno iznova pitati jesmo li zahvalni Bogu i znamo li iskreno izreći zahvalu, neke su od misli koje izrekao je fra Zdenko Gruber pred okupljenim svećenicima.

Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Dušan Milekić

BEOGRAD (IKA) – S redovite skupštine Caritasa Srbije u ponedjeljak 28. veljače u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije upućen je poziv vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama da u nedjelju 13. ožujka zajedno mole za mir i za što skorije okončanje rata u Ukrajini.

Na skupštini u sazivu novog ravnatelja o. Mihaia Gherghela i nacionalnog koordinatora Darka Tota sudjelovali su i biskupi Srbije: zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar, SDB, biskup Eparhije sv. Nikole – Ruski Krstur Đura Džudžar, srijemski biskup Đuro Gašparović, subotički biskup Slavko Večerin,  srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, kao i generalni tajnik Međunarodne biskupske konferencije vlč. Róbert Pastyik.

Predstavnici Caritasa Srbije izvijestili su o svom prošlogodišnjem radu i izložili svoje strateške ciljeve i planove za naredno dvogodišnje razdoblje. Skupština je usvojila plan rada Caritasa Srbije za 2021. godinu, a biskupi su posebno istaknuli i pohvalili aktivnosti Caritasa koji, sa novom upravom, nastavlja kreativno i hrabro ostvarivati svoju misiju pružajući pomoć svim ljudima u potrebi i zalažući se za unaprijeđenje položaja ranjivih i marginaliziranih skupina.

U ovom dramatičnom trenutku za čitavu Europu, kada žitelji Ukrajine proživljavaju strahote rata, biskupi Srbije izrazili su svoju veliku zabrinutost i tjeskobu, i uputili poziv svim vjernicima dobre volje, da postom i pokorom rade na promicanju mira i da se mole za što skorije okončanje rata putem konstruktivnog dijaloga, kako bi svi pogođeni tim tragičnim konfliktom nadišli međusobne napetosti.

Stoga su, iskazujući svoju solidarnost, blizinu i pomoć čitavom ukrajinskom narodu, katolički biskupi u Srbiji jednoglasno uputili poziv svojim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama da u nedjelju 13. ožujka zajedno mole za mir i za što skorije okončanje rata. Sva milostinja koja će se toga dana prikupiti na euharistijskim slavljima, putem Caritasa Srbije bit će dostavljena žrtvama rata te prognanicima i izbjeglicama iz Ukrajine.

Izvor: ika.hkm.hr

VATIKAN (IKA) – Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima (Gal 6,9-10a), tema je poruke pape Franje za korizmu 2022. godine. Poruku donosimo u cijelosti.

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE

za Korizmu 2022. godine

„Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo,

u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena,

činimo dobro svima“ (Gal 6,9-10a)

Draga braćo i sestre!

Korizma je prikladno vrijeme za osobnu obnovu i obnovu zajednice koja nas vodi do Pashe Isusa Krista umrloga i uskrsloga. Za korizmeni hod 2022. godine bit će nam od koristi razmišljati o poticaju svetoga Pavla Galaćanima: »Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena (kairós), činimo dobro svima« (Gal 6,9-10a).

1. SIJANJE I ŽETVA

U ovom odlomku Apostol doziva u pamet sliku sijanja i žetve, tako drage Isusu (usp. Mt 13). Sveti Pavao nam govori o kairósu: milosnom vremenu za sijanje dobra u pogledu buduće žetve. Što je to »bogodano vrijeme« za nas? To je zasigurno korizma, ali je to i cijeli ovozemaljski život, koji je korizma na neki način slika. [1] U našemu životu prečesto prevladavaju pohlepa i oholost, želja za posjedovanjem, gomilanjem i trošenjem, kao što pokazuje primjer bezumna čovjeka iz evanđeoske prispodobe, koji je svoj život držao sigurnim i sretnim zbog obilja žita u žitnici (usp. Lk 12,16-21). Korizma nas poziva na obraćenje, na promjenu mentaliteta, tako da se istinu i ljepotu života ne traži toliko u posjedovanju koliko u darivanju, ne toliko u gomilanju koliko u sijanju dobra i dijeljenju.

Sijač je prije svega sâm Bog, koji velikodušno »nastavlja sijati sjeme dobra u svijetu« (enc. Fratelli tutti, 54). Pozvani smo u korizmi odgovoriti na Božji dar prihvaćajući njegovu »živu… i djelotvornu« Riječ (Heb 4,12). Ustrajno slušanje Božje riječi razvija spremnost da budemo poučljivi njegovu djelovanju (usp. Jak 1,21) koje naš život čini plodnim. To u nama budi radost, ali i više od toga, to je poziv da budemo »Božji suradnici« (1 Kor 3,9) i da mudro koristimo sadašnje vrijeme (usp. Ef 5,16) kako bismo i mi sijali čineći dobro. Taj poziv da sijemo dobro ne treba promatrati kao neki teret, nego kao milost kojom Stvoritelj želi da aktivno sudjelujemo u njegovoj plodnoj velikodušnosti.

A žetva? Ne sije li se zato da žanjemo? Naravno! Tijesnu povezanost između sijanja i žetve potvrđuje isti sveti Pavao kad kaže: »Tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti« (2 Kor 9,6). Ali o kojem urodu je riječ? Prvi plod posijana dobra nalazimo u sebi samima i u našim svakodnevnim odnosima, pa i u najmanjim dobrim djelima. U Bogu nijedan čin ljubavi, ma kako malen bio, i nijedan »velikodušan napor« neće biti uzaludan (usp. apost. pob. Evangelii gaudium, 279). Kao što se stablo poznaje po plodovima (usp. Mt 7,16.20), tako život pun dobrih djela širi oko sebe svjetlo (usp. Mt 5,14-16) i donosi Kristov miris u svijet (usp. 2 Kor 2,15). Služiti Bogu, slobodni od grijeha, donosi plodove posvećenja za spasenje svih (usp. Rim 6,22).

Možemo, zapravo, vidjeti tek mali dio ploda onoga što sijemo jer, prema evanđeoskom izričaju, »jedan sije a drugi žanje« (Iv 4,37). Upravo sijući za dobro drugih, sudjelujemo u Božjoj velikodušnosti: »potvrda je velike plemenitosti pokretati procese čije će plodove drugi ubirati, polažući nadu u skrivenu snagu sjemena dobrote koje sijemo« (enc. Fratelli tutti, 196). Sijanje dobra za druge oslobađa nas uskih logika osobne koristi, daje našem djelovanju širinu besplatnosti i tako nas smješta u divan obzor Božjih dobrohotnih planova.

Božja riječ širi i podiže naš pogled: najavljuje nam da je istinska žetva ona eshatološka, ona posljednjega dana, koji ne pozna zalaza. Zreli plod našega života i naših djelovanja jest »plod za vječni život« (Iv 4,36), koji će biti naše »blago… na nebesima« (Lk 12,33; 18,22). Sâm Isus koristi sliku sjemena koje umire u zemlji i donosi plod kako bi izrazio otajstvo svoje smrti i uskrsnuća (usp. Iv 12,24), a i sveti Pavao je rabi kad govori o uskrsnuću našega tijela: »Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno« (1 Kor 15,42-44). Ta nada je veliko svjetlo koje Krist uskrsli donosi u svijet: »Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!« (1 Kor 15,19-20), kako bi oni koji su intimno sjedinjeni s njim u ljubavi, »po sličnosti smrti njegovoj« (Rim 6,5), bili pridruženi njegovu uskrsnuću na život vječni (usp. Iv 5,29): »Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega« (Mt 13,43).

2. „NEKA NAM NE DOZLOGRDI ČINITI DOBRO“

Kristovo uskrsnuće oživljava zemaljske nade »velikom nadom« vječnoga života i unosi već u sadašnje vrijeme klicu spasenja (usp. BENEDIKT XVI., Enc. Spe salvi, 3; 7). Suočeni s gorkim razočaranjem zbog mnogih neispunjenih snova i nadanja, suočeni s obeshrabrenošću zbog siromaštva naših sredstava, u napasti smo da se zatvorimo u svoj individualistički egoizam i sklonimo se u ravnodušnost prema patnji drugih. Doista, i najbolji resursi su ograničeni: »Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću« (Iz 40,30). Ali Bog »umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. […] Onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se« (Iz 40,29.31). Korizma nas poziva da vjera naša i nada budu u Gospodinu (usp. 1 Pt 1,21), jer samo pogleda uprta u Isusa Krista uskrsloga (usp. Heb 12,2) možemo prihvatiti Apostolov poticaj: »Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro« (Gal 6,9).

Neka nam ne dozlogrdi moliti. Isus je učio da treba »svagda moliti i nikada ne sustati« (Lk 18,1). Potrebna nam je molitva jer trebamo Boga. Samodostatnost je opasna iluzija. Ako je pandemija dala izravno se osvjedočiti u naše osobne i društvene krhkosti, neka nam ova korizma omogući da iskusimo utjehu koju daje vjera u Boga, bez koje se nećemo održati (usp. Iz 7,9). Nitko se ne spašava sâm, jer svi smo u istoj lađi usred oluja povijesti [2]; ali iznad svega nitko se ne spašava bez Boga, jer samo vazmeno otajstvo Isusa Krista daje pobjedu nad mračnim vodama smrti. Vjera nas ne oslobađa životnih muka i nevolja, nego nam omogućuje prolaziti kroz njih u Kristu, sjedinjeni s Bogom, u velikoj nadi koja ne razočarava i čiji je zalog ljubav koju je Bog izlio u naša srca po Duhu Svetomu (usp. Rim 5,1-5).

Neka nam ne dozlogrdi iskorjenjivati zlo iz našega života. Neka nam tjelesni post, na koji nas korizma poziva, osnaži duh za borbu protiv grijeha. Neka nam ne dozlogrdi tražiti oproštenje u sakramentu pokore i pomirenja, svjesni da se Bog nikada ne umara opraštati. [3] Neka nam ne dozlogrdi boriti se protiv požude, te slabosti koja vodi do egoizma i svakoga drugoga zla, i koja je tijekom povijesti nalazila razne putove da sunovrati čovjeka u grijeh (usp. enc. Fratelli tutti, 166). Jedan od tih putova je opasnost ovisnosti o digitalnim medijima, koja osiromašuje međuljudske odnose. Korizma je pogodno vrijeme za suprotstavljanje tim opasnostima i njegovanje cjelovitije ljudske komunikacije (usp. Isto, 43) koja se sastoji od »stvarnih susreta« (Isto, 50), licem u lice.

Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro u djelatnoj ljubavi prema bližnjemu. U ovoj korizmi učimo se veselo darivati milostinju (usp. 2 Kor 9,7). Bog »koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo« (2 Kor 9,10), brine se za svakoga od nas, ne samo da bismo imali hranu koju ćemo jesti, nego i da bismo bili velikodušni u činjenju dobra drugima. Ako je istina da trebamo sijati sjeme dobrote tijekom cijeloga života, iskoristimo ovu korizmu posebno zato da iskažemo brigu svojim bližnjima, da budemo bližnji onoj braći i sestrama koji su ranjeni na svojemu životnom putu (usp. Lk 10,25-37). Korizma je pogodan čas da se traži, a ne izbjegava, one koji su u potrebi; da se poziva sebi, a ne ignorira, one kojima treba netko da ih sasluša i lijepa riječ, te da se posjećuje, a ne napušta, one koji pate od samoće. Provedimo u djelo poziv da činimo dobro svima i odvojimo vrijeme za ljubav prema najmanjima i najranjivijima, napuštenima i prezrenima, diskriminiranima i marginaliziranima (usp. enc. Fratelli tutti, 193).

3. „AKO NE SUSTANEMO, U SVOJE ĆEMO VRIJEME ŽETI“

Korizma nam svake godine doziva u pamet da »dobro, jednako kao i ljubav, pravda i solidarnost, ne može se postići jednom zauvijek; mora ih se stjecati svaki dan iznova« (Isto, 11). Molimo, dakle, Boga za strpljivost ratara (usp. Jak 5,7) da ne posustanemo u činjenju dobra, korak po korak. Oni koji padnu, neka pruže ruku Ocu koji nas uvijek podiže. Oni koji su izgubljeni, prevareni zavođenjem Zloga, neka se bez oklijevanja vrate Onomu koji je »velikodušan u praštanju« (Iz 55,7). U ovom vremenu obraćenja, pronalazeći potporu u Božjoj milosti i u zajedništvu Crkve, ne umarajmo se širiti dobro. Post priprema tlo, molitva ga navodnjava, a ljubav čini plodnim i bogatim. Imamo sigurnost vjere da »ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti« i da ćemo, darom ustrajnosti, zadobiti obećana dobra (usp. Heb 10,36) za vlastito spasenje i spasenje drugih (usp. 1 Tim 4,16). Provodeći u djelo bratsku ljubav prema svima, sjedinjeni smo s Kristom, koji je dao svoj život za nas (usp. 2 Kor 5,14-15), i uživamo predokus radosti Kraljevstva nebeskoga, kada će Bog biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

Neka nam Djevica Marija, koja je u svome krilu nosila Spasitelja i koja pohranjivaše sve događaje i »prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2,19), izmoli dar strpljivosti i bude nam blizu svojom majčinskom prisutnošću, da ovo vrijeme obraćenja donese plodove vječnoga spasenja.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 11. studenoga 2021. godine, spomendan svetoga Martina, biskupa

[Franjo]

Izvor: ika.hkm.hr

KUKUJEVCI (TU) – Kroz tri radne akcije očišćeno je katoličko groblje u Kukujevcima. Jednoj od akcija priključio se i srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina

Na dijelu katoličkog groblja u Kukujevcima su u protekle tri subote, 5, 12 i 19. veljače 2022. organizirane akcije uređenja – krčenja i čišćenja. Akcije su provedene uz znanje, suglasnost i potporuupravitelja kuujevačke župe vlč. Nikice Bošnjakovića, koji je pomogao pronaći radnike. G. Milan Cindrić je pokrenuo inicijativu među Kukujevčanima u Hrvatskoj da se priključe akciji te je osobno pokrio troškove. Na prvoj akciji je bilo deset ljudi koji su motornim pilama sjekli grane i prikupljali ih na gomile, te pripremili za paljenje. Od raseljenih Kukujevčana akciji se priključilo dvoje. Vlč. Nikica Bošnjaković je osigurao objed za radnike. Zbog količine posječenog drveća, posao nije završen, te je dogovoreno da se pronađe još radnika za sljedeću akciju,  koja je zakazana za subotu, 12. veljače 2022.

Na drugoj akciji bilo je devetnaest ljudi, od toga četvoro iz Hrvatske i troje djece, koja su došla s roditeljima i pomagala koliko djeca to mogu .

Radnici su bili neizmjerno počašćeni i ohrabreni dolaskom srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Slavine, koji ih je pozdravio, pohvalio akciju te zahvalio njima i donatorima. Nakon zajedničkog objeda kojega je i ove subote organizirao župnik uz pomoć svoje majke, nastavljen je posao. Na iznenađenje svih msgr. Fabijan Svalina je izrazio želju da se priključi akciji i svojim osobnim radom. Zamolio je rukavice, te je sa vlč. Nikicom Bošnjakovićem i ostalim radnicima krčio katoličko groblje. Željka  Korać i Nevenka Vidić donijele su kolače sudionicima akcije.

Milan Cindrić, organizator ove vrijedne akcije, iskoristio je priliku te msgr. Fabijana Svalinu upoznao s obnovom kapele u polju, stradanjima Hrvata u ovom mjestu i ubojstvima 7 civila na najsvirepiji način tijekom rata devedesetih godina. Zatim je odveo msgr. Fabijana Svalinu do groba ubijene obitelji Oskomić, gdje su se pomolili za njihovu žrtvu koju su podnijeli samo za to što su bili Hrvati i katolici, a nisu se htjeli seliti.

U prve dvije akcije posječeno je drveće i granje sa 75% površine uređivanog dijela groblja. Slijedeća akcija zakazana je i organizirana u subotu, 19. veljače 2022. kada se okupilo šesnaest radnika (pet s motornim pilama), zbog čega su radovi išli brže nego na prethodnim akcijama. Ove subote je došlo dvoje odseljenih kukujevčana iz Hrvatske, a bilo je nekoliko mladića iz Šida i Batrovaca, koji su na inicijativu župnika Bošnjakovića došli pomoći. Zahvaljujući većem broju okupljenih radnika planirani radovi oko čišćenja groblja završeni su toga dana. Obzirom da se radi o velikoj količini  posjećenog drveća i granja, u planu je da se za nekoliko tjedana, kada se sve osuši, organizira nekoliko akcija kontroliranog paljenja. Sredstva za ove akciju su, zahvaljujući donatorima već prikupljena. Kukujevčani, sudionici ovih akcija, bilo kao donatori ili radnici, izrazili su veliko zadovoljstvo što su konačno uspjeli očistiti zapušteni dio groblja, jer ih još uvijek za Kukujevce vezuje ljubav prema svome rodnom mjestu. Zahvalni su upravitelju župe vlč. Nikici Bošnjakoviću, koji im je pomogao organizirati i sprovesti ove akcije.

Milan Cindrić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Koncem sije;nja, izašao je novi broj informativno–pastoralnog lista Srijemske biskupije Nada. Ovo je osmi broj ovoga lista koji izlazi jednom godišnje, a većinom donosi izvještaje o događajima tijekom godine koja je iza nas. Ovaj puta je to za 2021. godinu. Trenutna naklada je 5000 primjeraka.

Za istaknuti je kako je ovogodinje glasilo brojkom stranica najopsežije, te je naraslo na rekordnih 115 stranica.

Na naslovnoj stranici se nalazi fotografija sa biskupskoga ređenja msgr. Fabijana Svaline. Fotografija prikazuje zareditelja msgr. Paula Richarda Gallaghera, u trenutku polaganja ruku na biskupa ređenika. Donji dio naslovne strane kroz istaknute naslove upućuje na važne događaje koji su se dogodili u protekloj godini.

Na zadnjoj stranici se nalazi kratka obavijest o imenovanju msgr. Fabijana Svaline za srijemskog biskupa koadjutora, kao i dio njegovog govora prlikom svečane objave njegova imenovanja.

Kao uvodnik stavljena je božićna čestitka msgr. Fabijana Svaline, biskupa koadjutora srijemskog.

Zatim slijede Događaji iz sjedišta Srijemske biskupije sa svim značajnijim događajima za Srijemsku biskupiju kroz 2021. godinu, bilo da su organizirani na području Srijemske biskupije ili negdje izvan nje.

Slijedi rubrika Događaji iz Srijemske biskupije, a zatim podjela vijesti po dekanatima. Najzastupljeniji, po materijalima, je i ovaj puta Srijemskomitrovački dekanat. Među svim izvještajima, od veoma velikog značenja je izvještaj Proslava 300 godina obnove župe Zemun. Uz ovu proslavu vezana su 2 izvještaja – prvi se odnosi na predavanje povodom velikog jubileja, dok je drugi vezan uz samu proslavu.

Slijeća rubrika je Svetište Gospe Tekijske. U noj se nalazi izvještaj sa proslave predvečerja i samoga dana Velikih Tekija, zatim izvještaj o prvim hodočasnicima nakon pandemijskog zastoja, te izvještaj o čudesnom ozdravljenju na Tekijama.

Rubrika Izvan granica Srijemske biskupije donosi niz izvještaja od kojih se mogu izdvojiti izvještaj o susretu patrijarha Porfirija s msgr. Paulom Richardom Gallagherom, te izvještaj o imenovanju novog ravnatelja Caritasa Srbije.

Slijedi Interview s msgr. Paulom Richardom Gallagherom, tajnikom za odnose s državama, a zatim rubrika Iz povijesti Srijemske biskupije koju uređuje preč. Marko Kljajić, koji za ovaj broj piše o temi Srijem pod austrijskom i ugarskom vlašću.

U rubrici Upoznaj svoju vjeru nalazi se članak s biblijskom tematikom, člankom o Sakramentu Pomirenja, te dječjim kutkom.

Rubrika Stranice za vjeroučitelje pod naslovom Čizma puna dobrih djela donosi smjernice za izradu plakata za početak Došašća i obilježavanje dana svetog Nikole biskupa.

Zadnja rubrika nosi naslov Pastoral samaca, a govori o važnosti i hitnosti pastorala ove vrste. Obzirom na svoj sadržaj, ovaj članak predstavlja nastavak iz prošlogodišnjeg broja.

Svi koji žele primati informativno–pastoralni list Srijemske biskupije Nada mogu se javiti na e-adrese: anci.sid@gmail.com ili ivizrno@gmail.com. Kupnjom glasila Srijemske biskupije pomažete rad i opstanak.

Ivica Zrno

PETROVARADIN (TU) – Nakon dugog niza godina, Petrovaradinci su odlučili obnoviti svečaniju proslavu blagdana sv. Vinka, zaštitnika vinograda, vinogradara i svih koji se bave podrumarstvom i proizvodnjom vina. To je učinjeno na ovogodišnje Vinkovo, 22. siječnja, uz namjeru da ovaj novi početak bude na ponos cijele hrvatske zajednice u ovom mjestu, ali i da značaj ovoga blagdana bude prepoznat na razini cijelog Petrovaradina i Novog Sada.

Ugođaj koji je donijela snježna vijavica toga jutra obodrio je dvadesetak vinara i njihovih gostiju da započnu, uz vino u prikladnnim čašama za degustaciju i pogačice sa čvarcima, u podrumu Josipa Župančića u Starom Majuru neizbježnu priču o tome koliko je nekada bilo vinograda oko Petrovaradina i zašto ih je danas ostalo vrlo malo. Od samog Župančića, čiji je vinograd danas najveći, gosti su saznali povijesni podatak da je na petrovaradinskom fruškogorskom pogdorju 1880. godine bilo 2500 jutara vinograda. Za njihov nestanak kriva je urbanizacija Petrovaradina, koje je dovela do vrlo brze prodaje vinogradskih parcela za izgradnju kuća i vikendica.

Sveti Vinko je kršćanski mučenik koji je stradao u Diokelecijanovim progonima kršćana. Bio je mučen u Saragosi, bačen u more i čudesno isplivao, te živio do 304. godine. Na svetog Vinka, kakve god da su vremenske prilike, ide se u vinograd. To je dan iščekivanja proljeća i provjere trenutačnog stanja loze koju ćemo, kao tradiciju, i mi učiniti, kazao je Mirko Turšić, predsjednik  „Jelačića“, otvorivši susret.

Na programu je, nakon okupljanja i predstavljanja podruma domaćina susreta i kratke povijesti, bilo zajednički uspon do kosine Zanoš, na granici petrovaradinskog sa atarom Srijemskih Karlovaca, gdje se nalazi vinograd Josipa Župančića, obred blagoslova ze zajednička zakuska i veselje.

Sam Župančić pripada devetoj generaciji vinara u obitelji, no počeo je raditi, nakon pauze, 2009. godine.

Nekada su u vinogradima moje obitelji bile zastupljene stare sorte: slankamenka, plemenka, kraljica vinograda, a neke, kao što su portugizac i rajnski rizling još imamo, uz cardonay i cabernet sauvignon. Ponos našeg podruma je ice wine, iz ledene berbe koja je zahtjevna, mukotrpna i neizvjesna, ali je zato vino bez sumpora, umjetnog zaslađivanja, umjetne arome, boje jantara i iznimne voćne arome. U to su se sudionici uvjerili na degustaciji.

Nakon što su svi sudionici pristigli na vinograd na Zanošu, obred zaziva Božjeg blagoslova predvodio je vlč. Ivan Rajković, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu. Vlasnik Župančić odrezao je za tu priliku dijelove sa tri loze koje je, blagoslovljene, ponio kući kako bi potjerale i, vjeruje se, pokazale kakva će biti tekuća vinarska godina.

Zakusku i veselje uz glazbu priredio je Robert Štimac u svojem rasadniku i mladom vinogradu podno Mišeluka, uz neizostavnu vatru na kojoj su kobasice i slaninu pekli sami sudionici. Među njima bio je i Stjepan Glas, opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu sa suradnikom Josipom Čularom. U organizaciji proslave sudjelovala je Mjesna zajednica Petrovaradin, Zaklada “Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ (čiji je upravitelj dr. Darko Polić govorio o petrovaradinskoj povijesti), a nazočio je i pomoćnik pokrajinske zajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama Goran Kaurić.

Tekst: Marko Tucakov

Fotografije: nshronika.rs