Župna zajednica svete Terezije od Djeteta Isusa u Beški doživjela je 30. rujna i 1. listopada 2025. događaj koji će ostati urezan u povijest župe i cijele Srijemske biskupije – posvetu obnovljene župne crkve i proslavu župne zaštitnice.

Bdjenje uz relikvije bl. Marije Propetog Isusa Petković

BEŠKA (TU) - U ponedjeljak, 29. rujna vjernici su se okupili na molitvenom bdjenju u predvečerje posvete crkve, uz relikvije blažene Marije Propetog Isusa Petković, utemeljiteljice Družbe Kćeri milosrđa, koja je svoj život posvetila siromasima i odgoju djece. Nakon kratkog prikaza njezina života, uslijedila je svečana pjevana Prva večernja posvete crkve, koju je predvodio domaći župnik vlč. Aleksandar Kovačević. Večernju su predmolili i animirali svećenici i VIS Proroci iz Subotice, predvodeći brojne okupljene župljane. Nakon slavlja veliki broj župljana pristupio je sakramentu pomirenja. U homiliji na Večernjoj, propovjednik Tomislav Lasić istaknuo je kako posveta crkve nije tek čin posvete zidova, nego znak da Bog želi posvetiti i naša srca, te da svatko bude „živo kamenje“ u duhovnoj građevini zajednice. Povezao je i primjere bl. Marije od propetog Isusa Petković, čije relikvije večeras častimo a sutra će biti trajno položene u oltar, te zaštitnicu župe  sv. Tereziju od Djeteta Isusa, sa obnovljenom crkvom, te potaknuo župljane na obnovu vjere i življenje te vlastite posvete u svojoj svakodnevici.

Svečana procesija i predaja ključeva

U utorak, 30. rujna, u nazočnosti velikog broja domaćih vjernika, hodočasnika iz župa Srijemske biskupije i gostiju, započelo je središnje slavlje posvete crkve. U svečanoj procesiji, uz pjesmu i zvuke zvona, sudjelovali su svećenici biskupije, katedralni zbor, ministranti i poslužitelji, redovnice Kćeri milosrđa s provincijalnom poglavaricom s. Emilom Barbarić koja je nosila moći svoje utemeljiteljice, kao i svećenici Srpske pravoslavne Crkve iz Beške. Procesija je krenula ulicom iz župnog dvorišta prema svečano urešenom ulazu crkve, gdje ih je dočekalo mnoštvo vjernika.

Župljani su biskupu predali ključeve crkve, ističući da su u njima sabrani njihova ljubav, trud, odricanje i nastojanja za obnovu ovog Doma Božjega. Biskup je ključeve predao župniku, koji je svečano otvorio nova crkvena vrata, te je biskup ušao predvodeći narod Božji. Nakon što se crkva ispunila vjernicima, još su deseci ostali pratiti na novom platou ispred crkve, gdje je bio omogućen prijenos na ekranu i s razglasom, svega što se događalo u crkvi, jer zbog velikog broja prisutnih vjernika nisu mogli ući unutra i pratiti.

Obred posvete crkve i oltara

Na početku slavlja, biskup je blagoslovio novu vodu, te njome u spomen krštenja po kojemu smo „ušli“ u Crkvu, te u znak obrednog čišćenja, poškropi narod, zidove crkve, te naposlijetku novi oltar. Svečano je predao Lekcionar čitačima, koji su po prvi puta navijestili Riječ Božju s novog ambona.

Biskup je u svojoj homiliji na temelju svetopisamskih tekstova izložio važnost i značenje ovog obreda: „Obnavljamo zidove, ali još više: obnavljamo živu zajednicu Crkve – jer Crkva nisu samo kameni blokovi i drvena vrata, šareno ostakljeni prozori, uređeni podovi nego mi – tijelo Kristovo – vjernici ujedinjeni u Njegovo ime.

U središtu svake crkve stoji oltar. On nije samo komad kamena. On je znak Krista, žrtve i uskrsnuća. Na njemu se slavi sveta misa – susret neba i zemlje, gdje se Krist ponovno daje za nas. U ovom prostoru ćemo iznova slušati Božju riječ, hraniti se kruhom života, jačati za svakodnevicu. Ovaj obnovljeni oltar odsad će primati naše zahvale, naše boli, naše prošnje – i u njima će, po Kristu, sve postajati molitva spasenja.“

Mons. Svalina posebno je potaknuo Beščane na nasljedovanje svoje zaštitnice, sv. Terezije od Djeteta Isusa: „Ona nas danas uči da svetost nije daleka, nego dostupna svakome – ako, poput nje, hodimo putem djetinje vjere, povjerenja i predanja u Božje ruke. Neka nas sv. Terezija uči poniznosti i blizini Bogu, i neka nas podsjeti da obnova crkve treba uvijek biti i unutarnja obnova srca.“

Predsjedatelj slavlja se osvrnuo i na rane koje je župa pretrpjela u nedavnoj prošlosti, te potaknuo da u ovom događaju vide znak nade: „Ne možemo danas posvetiti ovu crkvu, a da ne spomenemo i rane nedavne prošlosti. Mnogi vjernici ove župe – Beščani – morali su u ratnim i poratnim okolnostima napustiti svoje domove, crkvu, zajednicu. Ostala su prazna mjesta u klupama, a još više u srcima. Ali danas, posvetom ove crkve, iznova posvećujemo i tu vezu – sa svima koji su fizički daleko, ali su u srcu i molitvi povezani s ovim mjestom. Neka ova crkva ostane i za njih znak doma, mjesto sjećanja, ali i nadanja u povratak – makar i duhovni – svojim korijenima.“

Mons. Svalina je zaključio  homiliju pozivom vjernicima na svjedočenje u svijetu: „Mi smo pozvani biti svjetlo, i nositi Krista u svijet koji često traži odgovore na pogrešnim mjestima… Obnovimo ne samo zidove, nego i naše zajedništvo, molitveni život i spremnost na služenje. Ova crkva nije muzejski prostor, nego živo svetište susreta Boga i čovjeka.“

Nakon ispovijedi vjere, i Litanija svih svetih, pred narodom je pročitana svečana povelja posvete crkve, koju su potom biskup i župnik ovjerili potpisima i pečatima u dvije verzije -  na hrvatskom i latinskom jeziku. S. Emila prinjela je relikvije bl. Marije od Propetog, koje je biskup položio zajedno s poveljama u oltarni grobak, koji je zatim zatvoren kamenom i zapečaćen. Slijedila je drevna molitva posvete, pomazanje oltara i zidova krizmom, paljenje tamjana na novom oltaru i kađenje oltara, naroda i zidova crkve, te napokon priprema oltara – žrtvenika za stol Euharistijske gozbe –  prekrivanje oltarnicima, te urešavanje oltara cvijećem i svijećama, koje su donosili župljani.

Osobito dirljiv trenutak za vjernike bio je kada su se zapalile sve svijeće na oltaru i uz zidne križeve, te su se upalila sva svjetla: nova crkva zasjala je u svom punom sjaju, a narod je u tišini i radosti promatrao kako njihova kuća molitve postaje vidljiv znak Božje prisutnosti.

U ovom prvom euharistijskom slavlju prikazanom na novom oltaru, darove su prinijeli vjernici u hrvatskim i mađarskim narodnim nošnjama iz Beške i drugih dijelova Srijema, ističući zajedništvo svih vjernika ove Biskupije – iz raznih krajeva, i različitih narodnosti, ujedinjeni u istoj vjeri i bratskoj ljubavi.

Zahvale i darovi

Na kraju slavlja, župnik vlč. Aleksandar Kovačević uputio je zahvalne riječi svima koji su na različite načine pridonijeli obnovi crkve, napose domaćim župljanima: molitvom, darovima, radom i odricanjem. Istaknuo je zahvalnost cijele župne zajednice brojnim donatorima koji su omogućili ovu obnovu. Župnik je istaknuo da je obnova zgrade samo znak dublje obnove zajedništva u vjeri i ljubavi, te da ova kuća postaje dom za sve – mjesto molitve, susreta, pomirenja i utjehe, te vidljivi i ponosni znak identiteta ove zajednice. Biskupu je, u ime župe, poklonio keramički reljef pelikana – simbola Krista koji vlastitom krvlju hrani svoje mlade – s porukom da taj znak podsjeća na pastirsku službu i darivanje života za povjereno stado. Reprodukcija je to kamenog reljefa urezanog u postolje novog svetohraništa u župnoj crkvi.

Potom su i župljani zahvalili svom župniku dirljivim govorom, koji je izrekla gđa Brankica Kunikić, te su mu u ime domaćih župljana Beške, bivših župljana iz Zavičajnog kluba Beščana, Zajednice PHSBB predali uokvirenu zahvalnicu za sav njegov trud i revnu pastoralnu brigu i ljubav prema ovoj župi i župljanima, „za izniman doprinos na duhovnoj i materijalnoj obnovi“ ove župe.

Slavlje je nastavljeno u dvorištu župne kuće uz tamburaše iz Golubinaca i bratsko druženje, a za uzvanike je priređena svečana večera.

Proslava patrona i župnog blagdana

Dan poslije, u srijedu 1. listopada, na svetkovinu župne zaštitnice sv. Male Terezije, proslavljen je i župni patron. Prijepodnevnu misu za Beščane koji su na slavlje posvete crkve pristigli iz drugih krajeva te su morali natrag, predvodio je župnik, zahvaljujući im što ne zaboravljaju crkvu svoga krštenja i rodni kraj, te što podupiru obnovu. Nakon mise priređen je svečani ručak za sve njih, kao i domaće vjernike, nakon čega su polako krenuli natrag svojim kućama, napose u Hrvatskoj. Vjernici su izrazili zahvalnost župniku za njegov trud i duhovnu obnovu zajednice, osobito rad s djecom i mladima, koji su budućnost zajednice, te njegovu otvorenost prema svakome koja se nadaleko prepoznaje.

Središnje večernje misno slavlje predvodio je kancelar biskupije, vlč. Tomislav Lasić, koji je u propovijedi povezao primjer svete Male Terezije i simboliku posvete crkve. Naglasio je da svi umjetnički i arhitektonski elementi crkve zajednički svjedoče o Kristovoj ljubavi i pozivaju vjernike da i sami u Kristu preobraze svoj život.

Svečanost cijele Crkve

Slavlju posvete crkve su, uz vjernike i župljane, nazočili brojni gosti i predstavnici: u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Mirjana Biščević, u ime HNV-a Marinko Katić, Goran Kaurić, predsjednik društva „Spomen dom – ban Jelačić“ iz Petrovaradina,  Dražen Deranja i Jasna Čordaš ispred HKC „Novi Sad“, direktorica škole „Braća Grulović“ iz Beške, svećenici Srpske pravoslavne Crkve u Beški, kao i predstavnici brojnih Udruga i Društava iz Srijema i šire. Slavlju su se pridružili i svećenici Srijemske biskupije, Subotičke biskupije, te Đakovačko-osječke, Beogradske i Riječke nadbiskupije.

Zaključak

Ova dva dana molitve i slavlja pokazala su što znači kada zajednica, ujedinjena u vjeri, molitvi i radu, prinese plodove svog truda Bogu. Nova posvećena crkva u Beški stoji kao svjedočanstvo žive vjere i nade da Krist, Dobri Pastir, vodi svoj narod kroz povijest i daje mu život u punini.