Svetu misu na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak 6. siječnja, u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i vlč. Ivanom Malićem

SR. MITROVICA (TU) - Crkva 6. siječnja slavi svetkovinu Bogojavljenja, u narodu poznatu i kao svetkovinu Tri kralja. Ovaj blagdan u liturgijskoj tradiciji nosi i naziv Epifanija, što znači očitovanje ili objavljenje – objavljenje Isusa Krista svim narodima. U dolasku mudraca s Istoka Crkva prepoznaje znak da se Bog objavljuje ne samo izabranom narodu, nego cijelome svijetu. Mudraci, vođeni zvijezdom, dolaze pokloniti se novorođenome Isusu i donose mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Njihov put postaje slika vjere, traženja i otvorenosti srca. Svetkovina Tri kralja nije samo povijesni spomen; ona poziva i današnjeg čovjeka da krene putem traženja Boga i da mu prinese ono najbolje što nosi u sebi – vrijeme, ljubav, molitvu i dobra djela. Na to je i srijemski biskup u uvodu u miso slavlje pozvao vjernike: „Sveta tri kralja, mudraci s Istoka, predstavljaju čovječanstvo koje traži istinu, slijedi svjetlo i dolazi pokloniti se Kristu. U ovom svetom slavlju okupljeni smo u našoj katedrali kao narod hodočasnik, u prostoru Srijema – zemlje susreta, strpljenja i vjere. Kao što su mudrace vodili zvijezda i čežnja srca, neka i nas danas vodi živa vjera, da prepoznamo Gospodina prisutna među nama i da mu prinesemo darove svoga života.“

Mons. Svalina je u homiliji naglasio kako su mudraci s Istoka znka za Crkvu svih vremena, osobito za današnju Crkvu u Srijemu: „Srijem je oduvijek bio zemlja prolaza i susreta – naroda, kultura, vjera. Ali Bog nas ne poziva da budemo samo prolaznici, nego tražitelji. Da u nemirima našega vremena ne izgubimo nutarnji kompas.

Zvijezda ne uklanja sve poteškoće, ali pokazuje smjer. Ona ne vodi mudrace u palaču moći, nego u skromnu štalicu. Tako i Bog često vodi drukčije nego što mi očekujemo.

U Srijemu, koji je ranjen poviješću, iseljavanjem, nesigurnostima, zvijezda je znak da Bog nije napustio ovaj prostor. I danas On daje znakove: u vjernosti malih ljudi, u obiteljima koje ustraju, u župama koje žive unatoč slabostima. Pitanje je: gledamo li u nebo ili samo u zemlju? Prepoznajemo li Božje znakove ili smo zagledani samo u brige?“

U nastavku homiliji predsjedatelj slavlja ukazao je vjernicima na znakovit završetak izvješća o mudracima: „Evanđelje završava tihom, ali snažnom rečenicom: „Vratiše se drugim putem u svoju zemlju.“ Susret s Kristom uvijek mijenja put. Ne vraćamo se isti. To je poruka i nama: Bogojavljenje nije samo slavlje, nego poziv na obraćenje – osobno, obiteljsko, crkveno.

I nama vjernicima Srijema potreban je taj „drugi put“: put pomirenja, ustrajnosti, nade; put na kojem ne živimo od nostalgije, nego od evanđelja.

Sveta tri kralja uče nas da Bog dolazi onima koji traže, koji se usuđuju krenuti i koji mu donose svoje darove – makar bili nesavršeni. Molimo da i naša katedrala, naše župe i cijela Srijemska biskupija budu poput Betlehema: mjesto gdje se Bog objavljuje, a čovjek mu se klanja,“ zaključio je biskup.

U tradiciji Crkve Bogojavljenje je povezano i s blagoslovom vode, kao znakom Božje prisutnosti i zaštite u domovima i obiteljima. Posebnost božićnog vremena očituje se i u bogatstvu pučkih pjesama, koje prate gotovo cijelo misno slavlje, povezujući liturgijsku svečanost s narodnom pobožnošću. Na svetkovinu Tri kralja osobito odjekuju stihovi: „Tri kralja jahahu s onih sunčanih stran',/ tri dara nošahu: mir, zlato, tamijan.“/„Kada zvezda divna nebom planu,/ Kraljevi se sveti spremat stanu/ u daleki kraj./ Vođ' im zvezde bajni čar,/ svaki od njih nosi dar.“

Po završetku euharistijskog slavlja biskup mons. Fabijan Svalina blagoslovio je župnu kuću. U dvorištu župne kuće okupljeni vjernici zapjevali su pučku božićnu pjesmu „Radujte se narodi“.

Slavlje Bogojavljenja završilo je u radosti i zajedništvu, kao svjedočanstvo Crkve koja i danas prepoznaje Boga koji se objavljuje među svojim narodom.

Anemari Hajdu Žarko