Početak korizmenog hoda u Srijemskoj biskupiji

SR. MITROVICA (TU) - Svečanim euharistijskim slavljem na Čistu srijedu, 18. veljače, započelo je korizmeno vrijeme u Srijemskoj biskupiji. Misno slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i vlč. Ivanom Malićem, uz sudjelovanje brojnih vjernika.

Već na početku slavlja, pokornička pjesma „Ja se kajem“ uvela je okupljene u ozračje sabranosti i nutarnjeg obraćenja, naglašavajući duh korizmenog vremena i važnost duhovnih pjesama u liturgiji.

Biskup je u homiliji istaknuo kako Pepelnica nije tek početak liturgijskog razdoblja, nego „trenutak istine i milosti“, vrijeme u kojem Bog ponovno progovara srcu čovjeka. Tumačeći riječi koje se izgovaraju prilikom obreda pepeljenja – „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“ – naglasio je kako pepeo nije znak beznađa, nego podsjetnik na ljudsku krhkost koja je u Božjim rukama dragocjena i ljubljena.

Govoreći o evanđeoskom pozivu na molitvu, post i milostinju, biskup je podsjetio kako je središte korizme nutarnja obnova. „Bog ne traži izvanjsku predstavu, nego istinu srca. Otac vidi u skrovitosti“, poručio je, potaknuvši vjernike da korizmeno vrijeme žive u tišini, sabranosti i konkretnim djelima ljubavi.

Posebno je istaknuo kako post nije kazna tijelu, nego oslobađanje srca, a milostinja lice naše vjere – pogled koji razumije, riječ koja liječi i ruka koja podiže.

Tijekom pričesti otpjevana je pjesma „Milosti je čas“, koja je dodatno naglasila milosni karakter korizmenog hoda i otvorenost srca Božjoj milosti.

Nakon homilije uslijedio je obred pepeljenja, tijekom kojega su vjernici u sabranosti primili znak korizmenog obraćenja.

Korizmeno vrijeme u Srijemskoj biskupiji nastavit će se pobožnostima križnog puta, pokorničkim slavljima i redovitim liturgijskim susretima koji će vjernike voditi prema slavlju Kristova uskrsnuća.

Na završetku homilije mons. Fabijan Svalina poručio je:

„Za najvažniji korizmeni korak ne trebamo velike, dramatične odluke. Možda je dovoljno: malo više molitve – malo manje buke, malo više praštanja, malo više strpljenja, malo više Boga. Korizma se ne živi izvanredno.“

Anemari Hajdu Žarko