Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 >

PREMINUO VLČ. ANTUN DEVIĆ

24. siječanj 2020.

ĐAKOVO (TU) – U petak, 24. siječnja 2020. u Kliničkom bolničkom centru Osijek u 79. godini života i 54. godini svećeništva preminuo je vlč. Antun Dević, jarminački župnik u miru. Sprovodni obredi bit će u subotu, 25. siječnja 2020. s početkom u 14 sati na mjesnom groblju u Ruščici. Poslije ukopa u župnoj crkvi Rođenja BDM u Ruščici bit će misa zadušnica.

Preuzeto sa: http://djos.hr

VLČ. MARKO ĐURIN IMENOVAN REKTOROM PAPINSKOGA HRVATSKOG ZAVODA SVETOGA JERONIMA U RIMU

21. siječanj 2020.

IKA (TU) - Kongregacija za kler imenovala je, dekretom od 9. siječnja 2020., vlč. Marka Đurina, svećenika Varaždinske biskupije i dosadašnjeg vicerektora Zavoda, rektorom Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu, s mandatom od pet godina počevši od spomenutoga datuma.

Hrvatski biskupi su, u skladu sa statutima Zavoda, nakon što je dotadašnji rektor mons. Bože Radoš imenovan za varaždinskog biskupa,  predložili vlč. Marka Đurina za novoga rektora. Taj prijedlog je, kao aktualni predsjednik Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima spomenutoj Kongregaciji priopćio dubrovački biskup Mate Uzinić. Odgovarajući na taj prijedlog, Kongregacija je obavijestila biskupa Uzinića o imenovanju novoga rektora sa zamolbom da mu uruči dekret imenovanja.

Vlč. Marko Đurin rođen je 25. ožujka 1985. godine u Varaždinu, od oca Rudolfa i majke Božene r. Beštek. Rodom je iz Župe Kraljice svete Krunice u Remetincu u Varaždinskoj biskupiji, poznatoj po brojnim duhovnim zvanjima. Osnovnu školu je pohađao i završio u Remetincu i Novom Marofu. Nakon završetka osmog razreda upisuje se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju koju završava 2003. godine, boraveći istovremeno u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Akademske godine 2003/2004. upisuje se na Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te istovremeno ulazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište kao kandidat Varaždinske biskupije. Diplomirao je 2008. godine. Primio je sveti red đakonata u Varaždinskoj katedrali 8. studenoga 2008. Đakonski pastoralni praktikum obavljao je u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu kao tajnik varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Za prezbitera je zaređen 14. lipnja 2009. godine u Varaždinu. Nastavio je obnašati službu biskupskog tajnika do kolovoza 2012. godine. Godine 2010. i 2011. obnašao je i službu predstojnika Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije. U rujnu 2012. godine ga biskup Mrzljak šalje u Rim na poslijediplomski studij iz teologije braka i obitelji na Papinski institut Ivan Pavao II. za studije o braku i obitelji gdje je magistrirao u lipnju 2014. godine te nastavio studij prema doktoratu. Od jeseni 2012. godine boravi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.

Vicerektorom Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima imenovan je 25. listopada 2013. Dekret o imenovanju, uime hrvatskih biskupa, potpisao je kao predsjednik Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima tadašnji šibenski biskup Ante Ivas. Dekretom tadašnjeg Papina vikara za Rimsku biskupiju kardinala Agostina Vallinija od 1. studenoga 2013. imenovan je i vicerektorom Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Po isteku petogodišnjeg mandata, u listopadu 2018. ponovno je imenovan na novi petogodišnji mandat na službu vicerektora Zavoda sv. Jeronima dekretom požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, predsjednika Biskupske komisije HBK i BK BiH za Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima.

PROSLAVA SVETE ANASTAZIJE MUČENICE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

16. siječanj 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Liturgijski spomen sv. Anastazije mučenice proslavljen je u srijedu 15. siječnja u katedrali Sv. Dimitrija đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. Večernje euharistijsko slavlje predvodio je domaći župnik mons. Eduard Španović uz koncelebraciju župnika Župe svete Ane u Laćarku Ivice Zrna.

Za Srijemsku Mitrovicu, kao središte Srijemske biskupije, te za sam grad, ova svetica i mučenica od velikog je značenja i rado se ističe naziv Anastazija Srijemska. O tome svjedoči i kratki izvještaj o sv. Anastaziji, koji se može naći u časoslovu Đakovačke i Srijemske biskupije: „Mučena u Sirmiju na Božić 304. godine. Pripadala sirmijskoj Crkvi. Relikvije prenesene 457. u Carigrad, a 807. u Zadar. Godine 1976. jedan dio relikvija pohranjen u Srijemskoj Mitrovici. Središte njezinog štovanja u Rimu je bazilika na Palatinu. Spominje se u Rimskom kanonu“.

Sveta Anastazija mučenica svoj je život položila kao svjedočanstvo za Krista na sam Božić 304. godine, za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, što je svrstava u red brojnih svjedoka drevnoga Sirmiuma. Svojim jakim vjerničkim primjerom kroz povijest je privlačila mnoge, stoga se danas njezinim imenom diče mnogi gradovi i mnoge župe. Primjer sv. Anastazije tako je ujedinio Srijemsku Mitrovicu, Zadar, Samobor, Rim, Carigrad…

Premda je srijemska mučenica i pokopana u Sirmiumu, spletom povijesnih okolnosti, njezine relikvije su prenošene preko Rima u Carigrad (5. st.), zatim u Zadar (9. st.), da bi se dio relikvija 1976. „vratio kući“, u Srijemsku Mitrovicu i sada je pohranjen u glavnom oltaru srijemske katedrale.

Obraćajući se vjernicima, mons. Španović istaknuo je kako sveta Anastazija ima veliko značenje za župu i biskupiju. Radi se o ženi, svetici i mučenici koja je u vremenu teškoće i progona pokazala veliku hrabrost. „Prilikom hodočašća 2004. godine, o velikoj obljetnici ‘1700 godina srijemskih mučenika’, posjetili su nas građani Zadra predvođeni svojim nadbiskupom Ivanom Prenđom. Upravo tada je on istaknuo da Zadar i Srijemsku Mitrovicu veže jaka spona koja se prepoznaje u herojskom primjeru svete Anastazije mučenice: ‘Mi, u našem Gradu štujemo svetu Anastaziju, ali ovdje hodamo po tlu kojim je i ona hodila, prostorom gdje je svojim životom svjedočila Krista’. Sveta Anastazija svojim se mučeništvom pribrojila vojsci srijemskih svjedoka, koje smo pozvani nasljedovati i u današnje vrijeme, poput njih svjedočiti“, rekao je mons. Španović.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se uputili pred oltar s moćima svete Anastazije, gdje su u osobnoj molitvi još jednom zatražili Svetičin nebeski zagovor. Ivica Zrno

BOŽIĆ U ŽUPAMA INĐIJA I NOVI BANOVCI

31. prosinac 2019.

INĐIJA/NOVI BANOVCI (TU) – U župi Sveti Petar, apostol u Inđiji, kao i u župi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, vjernici su se ustrajno pripravljali za Božić, rođenje Isusa Krista. To se posebno očitovalo misnim slavljima i ispovjedima kao pripravom za ovaj veliki događaj povijesti.

Proslava Božića započela je tradicionalnim misnim slavljima polnoćnicama prema rasporedu za svaku župu Inđiju i Nove Banovce. Misna slavlja je predvodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Inđiji i župni upravitelj u Novim Banovcima.

U župi Rođenje Blažene Djevice Marije – Novi Banovci misa polnoćka započela je tradicionalnim običajem dolaskom tzv. betlemaša koji su donijeli radosnu vijest o Isusovom rođenju, prikazavši putovanje do Betlehema i susret s kraljem Herodom. U župi Inđija, posvećenoj Svetom Petru, apostolu, pjevački zbor je  božićnom pjesmom navijestio početak proslave Isusovog rođenja.

U uvodnoj riječi župnik Milekić je pozvao okupljene na sabranost da srcem dočekaju Isusov dolazak i iskreno i radosno proslavljaju Božić. 

U svojoj homiliji župnik je istaknuo da kroz opis događaja Isusova rođenja možemo uočiti određena događanja koja su utjecala na postupke ljudi toga vremena, a koja su vidljiva i danas. Sam popis stanovništva opisan u evanđelju vjerojatno je izazvao određenu uznemirenost i poteškoću ljudi. “Vidimo da ljudi i obitelji moraju odlaziti u druge krajeve, putovati, napuštati domove…sigurno je sve to budilo nervozu, ljutnju i želju da se što prije sve obavi, zbog čega su svi išli samo zbog svojih obveza. Tako su morali učiniti i Josip i Marija. Ali sve to nije prolazilo bez poteškoća. Nitko ih nije primio u svoj stan, nema konačišta, jedino štalica.”

Župnik je nastavio da tako što možemo primijeniti na naš život. Kad se vratimo u naše vrijeme možemo primijetiti da se slično događa i sa nama. Obuzeti smo mnogim borbama za život, napretkom, ciljem ostvariti nešto u životu i slično, nema onih koji bi nam izašli ususret i pomogli. Osjeti se ravnodušnost u odnosima prema ljudima. Nema mjesta podrške jednih za druge. Sve manje primjećujemo jedni druge, tuđe vapaje. Na društvenim mrežama ih lako sklonimo i nastavimo dalje. Okrećemo glavu od drugih i često nam je na usnama komentar „imam i ja svoje probleme“. Sve manje se i u vlastitim obiteljima primjećujemo, među supružnicima, djecom, prema starijima. Tako se tiho i opasno u naše živote i osobnost ušunjala ta ravnodušnost, koju pravdamo svojim ciljevima a koja nas olako ostavlja praznima u našoj nutrini i ljudskosti.

Stoga rođenje Isusovo nije puka tradicija već Božji govor o nama samima i poziv da u toj svetoj noći dozvolimo biti obasjani od Boga i potaknuti postati istinska njegova slika. Po njegovom rođenju moramo prepoznati očinsku brigu o svojoj djeci kojom ne daje da ostanu u toj praznini ravnodušnosti.

Na koncu misa župnik je uputio čestitku svima povodom Isusova rođenja. U župi Novi Banovci još upriličen vatromet kao i domjenak za sve prisutne.

Sutradan na sam dan Božića u župama se nastavila radost proslave uz molitvu da Kristovo rođenje preobražava naše živote svakodnevno i u duhu riječi iz evanđelja „Riječ je tijelom postala...“ želimo da nas vodi ta Riječ u svakom trenutku koji je pred nama.

Dušan Milekić

 

BOŽIĆ U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

28. prosinac 2019.

Misa polnoćka

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali i Župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je 24. prosinca 2019. godine misa polnoćka koju je predvodio biskup mons. Đuro Gašparović, u zajedništvu sa župnikom preč. Eduardom Španovićem, te vlč. Ivicom Zrno, župnikom Župe sv. Ane u Laćarku.

Na početku slavlja, mons. Đuro Gašparović je pozdravio okupljene vjernike i izrazio im svoju pastirsku dobrodošlicu. Biskup Gašparović je istaknuo Božić, prije svega kao svetkovinu gdje Bog prihvaća čovjeka u ljubavi bez preduvjeta. Nadalje je istaknuo da uz radosno čestitanje i vanjski sjaj Božića, naš prvi poziv treba biti „…u zahvalnosti za sve primljene darove od Boga, našim bližnjima pokazati dobrotu. Budući da smo i sami prihvaćeni od Boga u ljubavi, želimo i druge prihvatiti u ljubavi i biti tu za njih.“.

Na koncu euharistijskoga slavlja, župnik domaćin preč. Španović pozdravio je okupljene vjernike, izražavajući svoju radost i zadovoljstvo zbog ‘duha pobožnost’ koji se osjećao tijekom slavlja ove svete noći. Misu je pjevanjem uzveličao župski zbor, predvođen s. Anetom Raič, te vjeroučiteljicom Željkom Klavžar.

Božićna misa

Danju misu Rođenja Gospodinova, predvodio je domaći župnik, preč. Španović, u koncelebraciji s o. Vladislavom Vargom, srijemskomitrovačkim župnikom za vjernike grkokatolike.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, preč. Španović je istaknuo kako Otajstvo Božjega rođenja predstavlja prekretnicu povijesti Spasenja. „Rođenjem među nama ljudima, Bog nam pokazuje koliko nam želi biti blizu, te ući u naše živote. Božja nakana i Božji plan nosi jasnu poruku čovjeku a na nama ljudima je da prihvatimo Boga koji želi postati i biti dijelom našega života“, poručio je preč. Španović. Ivica Zrno

BOŽIĆNA PORUKA SRIJEMSKOG BISKUPA MONS. ĐURE GAŠPAROVIĆA 2019. GODINE

23. prosinac 2019.

Draga braćo i sestre u Kristu!

Ovo vrijeme Božića za svakoga od nas je vrijeme radosti. To je  vrijeme u kojem slavimo najslavniji rođendan, dolazak na zemlju Isusa Krista da ostane s nama u sve dane do svršetka svijeta. Zato smo radosni i neizmjerno zahvalni Bogu Ocu koji je poslao svoga Sina radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Božić govori da se Bog spustio do čovjeka s tolikom ljubavlju da je postao malen i jedan od nas jer je uzeo našu ljudsku narav. Božić na različite načine i različitom snagom obuzima čovjeka te ispunja i nadahnjuje ljudsko srce. On nam objavljuje Božje otajstvo. Bog Otac obnavlja ljude u svome Sinu, uzdiže čovjeka u Božji život. Bog je u Isusu postao nama pristupačan i blîz da bi bio naš put, naša istina i naš život. Milost Božja je spasiteljica i odgojiteljica svih ljudi, koja poziva da revnujemo oko dobrih djela i to tako da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te da u svijetu živimo razumno, pravedno i pobožno. Božić nas poziva na novi stil života, na nove odnose među ljudima, na alternativni život u svijetu u kojem će biti više velikodušnosti, opraštanja i istinske ljubavi.

Rođenje Isusovo poruka je radosti i mira za svakog čovjeka. Evanđelje nudi mogućnost promjene svijeta, društva i svakog čovjeka, kako bi se u našem društvu mogle događati mnoge radosne vijesti - nova rođenja u obiteljima, mogućnost posla za mlade i nezaposlene, poštivanje ljudskog dostojanstva svakog čovjeka, smanjenje napetosti u međuljudskim odnosima, zaštita ljudskog života u svim njegovim fazama od začeća do naravne smrti.
Danas Božji novi život kuca na vrata našega srca te poziva vjernike da se približe novorođenom Djetetu u jaslicama, sa svojim radostima i nadama, brigama i tjeskobama  jer Isus je došao zbog nas takvih kakvi jesmo. Ali ne smijemo se zaustaviti pred jaslicama jer život ide dalje u budućnost.
Zato Crkva traži da se za Božić vedra čela otvorimo prema budućnosti. Crkva traži od nas da se uvijek i neprestano odvažimo. Od Isusa nam stiže i utješna riječ: «Kad vidite sve zlo, što se oko vas zbiva, nemojte klonuti duhom. Podignite glave svoje, jer se bliži vaše otkupljenje!» Ne smijemo, dakle, u teškim danima zdvajati nego očekujmo spas od Svevišnjega. Očekivati nešto ili nekoga znači imati vremena. Svemu živom oko nas treba vrijeme da bi dočekalo svoj rascvat i puninu. Od sjetve do žetve moraju proteći dani rada i strpljivog iščekivanja, dok usjevi ne sazore. Buduća majka čeka devet mjeseci do dolaska svoga čeda i još će, radeći, čekati da dijete odraste i dođe do zrelosti. U svakom trenutku, dakle, niti očajavati niti gubiti nadu, niti žuriti a niti kasniti. Ne smijemo, zasigurno, tumačiti evanđeosko i kršćansko očekivanje boljih vremena, mesijanskih vremena, kao tupo i nepokretno izležavanje. Ne smijemo biti ravnodušni na sve što se oko nas događa. Do svega nam je stalo. Sve nas zanima. Čovjekov život uvijek hodanje i rast u ljudskom, duhovnom i krđćanskom smislu i u tom hodu i rastu susreće Boga koji je stvorio svijet i vrijeme od kojega može biti i nešto dobro. Zato je bitno u životu pouzdanje i povjerenje u Krista koji sve čini novo. To je onaj Bog, po kojemu i kršćanin vjeruje u svijet i nada se boljoj sutrašnjici u Božjem ozračju.

Bog ljubi čovjeka te za njega trpi. Bog je dobar, dobrostiv, istinit, daleko od srdžbe, jer Bog je neizmjerno dobar i zato neka se dogodi Božić u našem društvu, u našim gradovima i selima, u našim župama, u svakoj obitelji, u našim srcima.
 

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 >