Proslava pet godina djelovanja

Prije pet godina Hrvatska čitaonica „Fischer“ osnovala je školu tambure iz koje se, upornim radom učitelja tambure Miloša Prodanovića i surčinske djece, iznjedrio mladi tamburaški orkestar. Mladi tamburaši obilježavaju petu godišnjicu svoga rada koncertom koji će se održati u nedjelju, 23. lipnja, u 19 sati, u dvorištu crkve Presvetog Trojstva u Surčinu, Vojvođanska 183.

Hrvatska čitaonica „Fischer“ i mladi tamburaši prozivaju sve zainteresirani i sve ljubitelje tambure da svojim prisustvom uveličaju njihovo slavlje.

Ulaz je slobodan.

U dugogodišnjoj povijesti Srijemske biskupije i Grada Srijemske Mitrovice utkano je ime Milosrdnih sestara sv. Križa čije djelovanje ove godine obilježava svoju 100. obljetnicu

SR. MITROVICA (HR) - Od samih početaka njihova djelovanja, napose u Srijemskoj Mitrovici, poslanje sestara očituje se u brizi za starije, nemoćne, osamljene i siromašne osobe, preko pohađanja istih u njihovim domovima. Utemeljitelj Družbe kapucina o. Teodozije Florentini osnovao je zajednicu pod geslom „Potreba vremena volja je Božja“. To je bio i danas jest putokaz sestrama u njihovom radu i djelovanju.

Socijalno-karitativni i bolnički rad

Prve godine djelovanja sestara na socijalno-karitativnom području, osim službom starima i osamljenima, obilježene su vođenjem pučkih kuhinja otvorenih u vremenu velike poplave u cijelom gradu 1932. godine i zauzetošću oko saniranja njenih posljedica, tj. zaraza kojima su građani bili izloženi zbog teških nehigijenskih uvjeta. U godinama Drugog svjetskog rata sestre su suočene s njegom velikoga broja ranjenika te ponovnim angažmanom u vođenju pučkih kuhinja. Broj siromaha dosezao je i do 700. Isto nesebično služenje i briga za siromahe nastavili su se i u poslijeratnom razdoblju, preko patronažne službe, sve do ratnih devedesetih. U stoljetnom razdoblju prisutnosti i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa u Srijemskoj Mitrovici (1924. do 2024.) rad sestara u mitrovačkoj bolnici protezao se na 63 godine (1924. do 1987.). Sestre su u Mitrovicu došle na poziv tadašnje bolničke uprave, a zdravstvenu skrb obavljale su u nekoliko bolničkih odjela.

„Sestre su već 1911. godine trebale preuzeti brigu za njegu bolesnika u mitrovačkoj bolnici, ali se to nije ostvarilo. Novi ugovor sklopljen je 1924. godine i sestre su te iste godine počele s radom 1. rujna. U objavljenim publikacijama ne nalazi se popis prvih 15 sestara. Neka imena mogu se pronaći u popisu sestara cijele družbe kolokvijalno, šematizmi, za 1925. godinu. To su sestre Gema, sestra Regulinda, sestra Lipina, sestra Kamila, sestra Ladislava, sestra Tomica, sestra Livija, sestra Deziderija, sestra Stana, sestra Celesta, sestra Sabina i četiri postulantice. Sestre su preuzele brigu za odjel interne medicine, kirurgije, očne i infektivne bolesti, kao i za traumatoznu ambulantu. Uz njegu bolesnika, brinule su i za kuhanje i pranje rublja za cijelu bolnicu. Sestre su u početku stanovale u krugu bolnice. Smještaj je bio vrlo skroman, u skladu s ondašnjim mogućnostima. Sestrinsku kuhinju dijelio je samo jedan zid od odjela za patologiju“, navodi sestra Krista Mijatović s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu.

Velika poštivanja

Kad je zajednica brojila 40 sestara 1962. godine, tražila se još jedna mogućnost smještaja izvan bolničkog kruga. Sestre su pripadale jednoj zajednici, ali su bile smještene na dvije lokacije da bi početkom 80-ih godina bile sasvim iseljene iz kruga bolnice.

„Glede odnosa osoblja i pacijenata prema sestrama, izuzev kasnih 40-ih godina prošlog stoljeća, poštivalo se što je o tome zapisano u ugovoru: ‘uprava bolnice nastojat će da svi u bolnici susreću sestre s onim poštovanjem i obzirom, koji njihovom staležu dolikuje’. Sestrama je bilo omogućeno svakodnevno euharistijsko slavlje i pristupale su sakramentu svete ispovijedi. O poštovanju osoblja prema sestrama svjedoči i praksa čestitanja Božića i Uskrsa. Sestre su očito zavrijedile takvo poštovanje. U svim izvješćima vizitacije se ponavlja da je uprava bolnice izrazito zadovoljna radom i ponašanjem sestara. U arhivu u Đakovu pohranjeno je nekoliko svjedočanstava osoba koje su radile u bolnici zajedno sa sestrama: ‘moje sjećanje na časne sestre datira od 1953. godine. Na odjelu koji je imao šest bolesničkih soba s po četiri kreveta, radile su dvije časne sestre. One su imale svoju sobu na istom odjelu. Uz bolesnike su bile prisutne 24 sata. Liječnik bi došao u vizitu, odredio terapiju i otišao. Sestre su se često morale snalaziti i u ulozi liječnika. Nije bilo telefona kao danas da se liječnik zove. Dežurni liječnik koji je bio jedini dežurni u cijeloj bolnici i u operacijskoj sali, nije uvijek stizao na infektivni odjel. Sestre su morale biti i liječnik’. Sličan dojam o časnim sestrama bio je i u mitrovačkoj medicinskoj školi“, ističe sestra Krista.

Od 1924. do 1977. godine u bolnici je radilo 144 sestre svetog Križa. U taj broj su uključene i sestre koje su kuhale i prale rublje jer su u početku to radile za cijelu bolnicu. Tri časne sestre doslovno su život dale njezi bolesnika i one su oboljele od tifusa. Radile su na odjelu za zarazne bolesti: sestra Trifonija Zodlar, sestra Hermiona Čičić i sestra Luiza Modrić. Od sestara koje su bile kućne nadstojnice bilo ih je 12 u tom razdoblju.

„Godine 1951. stradao je vlak koji je dolazio iz Zenice. U njemu je bio i sarajevski vladika preosvešteni gospodin Varnava Nastić. Sestre su ga njegovale sedam mjeseci. On je nakon te njege razmijenio četiri pisma i jednu pjesmu sa sestrama, s tim da je posljednje zahvalno pismo uputio provincijalnoj poglavarici tadašnjoj majci Amatei Pavlović. U pismu je posebno naglasio da su ga sestre njegovale ne samo vještinom bolničarskih ruku nego i čistoćom svojih duša. Naglašava njihovo svjedočanstvo života i cijela korespondencija je stavljena u ekumenski kontekst gdje on u više navrata žali zbog razjedinjenosti Crkve u nadi da će doći do jedinstva.“

Katehetsko-pastoralni rad

Prema dostupnoj arhivskoj građi poznato je da sestre dolaze u Srijemsku Mitrovicu 1924. godine raditi u bolnicu, ali manje je poznato drugo područje djelovanja, pastoralno-katehetsko. Godine 1961. iz Đakova je došla sestra Domitila Milošinčić da preuzme sakristansku službu u župi; 1965. u Mitrovicu dolazi sestra Darinka Patyrek i preuzima taj posao.

„Od 1920. godine u cijeloj Vojvodini bilo je 17 mjesta u kojima su sestre djelovale. Osim u Srijemskoj Mitrovici, one su djelovale u župi i zdravstvenoj ustanovi u Inđiji, na Iriškom vencu, u Srijemskim Karlovcima u internatu za djevojke i Srijemskoj Kamenici u ortopedskom lječilištu za djecu. Ponosna sam, sretna i zahvalna svim sestrama koje su prošle kroz ove prostore. One su život dale za ovaj narod i vjeru. Podržavam rad sestara u Srijemskoj Mitrovici iako ih je trenutno samo dvije. Nadam se i vjerujem da će Bog providjeti i da će sestre nastaviti rad“, kaže sestra Estera Radičević iz zajednice Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu.

S. D.

Izvor: www.hrvatskarijec.rs

Nakon višemjesečnog truda održana zvanična Osnivačka skupština udruženja mladih

PETROVARADIN (TU) - U župnom dvorištu župe sv. Roka u Petrovaradinu u ponedjeljak, 17. lipnja, održana je Osnivačka skupština udruženja mladih „Prijatelji nade“. Nakon višemjesečnog truda i zalaganja mladih Srijemske biskupije, sva papirologija je prikupljena i krenulo se u osnivanje udruženja.

Na samom početku Skupštine sve mlade i njihov rad blagoslovio je u ime Biskupskog ordinarijata mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. Nakon izglasavanja dnevnog reda prisutnima je pročitan statut udruženja koji je jednoglasno usvojen.

Nakon usvajanja odluka, Osnivačka skupština je pristupila izboru organa udruženja. Pored Skupštine udruženja koga čine svi članovi, za Upravni odbor jednoglasno je izabrano 5 članova a to su: Vesna Uremović, Marija Dokoza, Darko Menđan, Ivan Hornjak i vlč. Dušan Milekić, povjerenik za mlade Srijemske biskupije.

Upravni odbor donio je odluku o osnivanju muzičke, opće-kreativne, sportske, literarne, likovne i dramske sekcije za koje su izabrani i njihovi voditelji.

Za prvog predsjednika udruženja jednoglasno je izglasan Peka Darko iz Novog Slankamena. 

Na koncu Skupštine izabrani predsjednik je izjavio kako je ponosan na mladost, koja želi se aktivnije uključi u život i zajedništvo Crkve,  da bude pitana i da se pita, te da je ovo zaista jedan povijesni dan za Srijemsku biskupiju.

Udruženje je osnovano kao neprofitabilna i nepolitička organizacija, koja ima za cilj jačanje vjerske i tradicijske kulture naroda u Srijemskoj biskupiji.

Kao uspomena na ovaj susret napravljena je zajednička fotografija sa svim osnivačima udruženja.

Već više od tri desetljeća prognani Hrvati iz mjesta Beška u Srijemu (Vojvodina) okupljaju se u Hrvatskoj, svake godine u drugom mjestu, gdje god žive raseljeni župljani

ZAGREB - Ove godine tradicionalni skup Beščana održan je u Zagrebu. Negdašnji stanovnici župe sv. Male Terezije u Srijemskoj biskupiji, okupili su se 16. lipnja u crkvi sv. Klare u istoimenoj novozagrebačkoj župi. U organizaciji svog Kluba Beščana u sklopu Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u Zagrebu. Njih stotinu i pedeset na tradicionalnom skupu.

Svetu misu je služio vlč. Aleksandar Kovačević, župnik u Beški, u Srijemskoj biskupiji, a uz njega je bio i đakon Stanko Mikulić. Župnik Darko Pužin pozdravio je vjernike i poželio im dobrodošlicu u Svetoj Klari. Župnik iz Beške Kovačević je u propovijedi protumačio evanđeoski odlomak o gorušičinom sjemenu. Nakon svete mise u obližnjem Društvenom domu Sveta Klara održan je skup raseljenih Beščana iz svih dijelova Hrvatske, koja su se pridružili i oni koji su sa župnikom došli na ovaj skup.

„Zahvaljujem vam na odazivu i radostan sam što su mi Božja providnost i naš biskup srijemski dali župu sv. Male Terezije u Beški. Ja sam novi župnik, ovdje sam prvi put, ali budimo most sa zavičajem. Naša Srijemska biskupija obnavlja se u miru i polako. Evo u Maradiku i Beški, polako u crkvu dolazi sve više mladih ljudi. Uskoro bi trebali i obnoviti crkvu iz fonda prekogranične suradnje. U vašim molitvama i nakanama, sjetite se i nas u Srijemskoj biskupiji u zavičaju vas mnogih,“ kazao je na skupu vlč. Aleksandar Kovačević, župnik iz Beške u Srijemu.

Mladen Ćavar, predsjednik Kluba Beščana u Zagrebu, pozdravio je svoje članove zahvaljujući na odazivu, kazao kakao je sljedeći skup nagodinu u Bjelovaru. Ivo Martinović, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke u Zagrebu, kazao je kako su Beščani jedni od najorganiziranijih dijelova udruge, te su postali most suradnje između Srijema i raseljenih diljem Hrvatske. Program je vodio idejni organizator Mato Jurić.

Treba spomenuti kako je uz župnika iz Beške na skup došlo i nekoliko pravoslavnih vjernika, Srba, koji surađuju sa raseljenim Beščanima i već nekoliko godina dolaze na njihove skupove...

Boris ĆAVAR

Izvor: www.posvina.org

Kip je u Rumu stigao 1746. godine

U periodu od 1716. do 1718. godine trajao je još jedan Austrijsko-turski rat, koji je završen pobjedom Austrije. Mirom u Požarevcu 1718. godine, selo Ruma, a i cijeli Srijem, tada su za narednih 200 godina ušli u sastav Habsburške Monarhije. Selo Ruma bilo je smješteno na obroncima Borkovačke doline. Nije bilo ušoreno, već s kućama raštrkanim na širem prostoru. Pošto je Srijemska Mitrovica pripala granici i kao takva našla se pod direktnom vlašću bečkog dvora, tada vlasnik Mitrovačkog vlastelinstva, barun Marko Pejačević, morao je uspostaviti novi centar svog vlastelinstva. On se opredijelio da izgradi novo naselje i u njemu postavi sjedište Vlastelinstva. Barun Marko Pejačević 1745. godine od nasljednika porodice Koloredo kupuje selo Rumu za 80.000. guldena i odlučio u njezinom ataru, jugo-zapadno od samog sela, i duž puta Mitrovica-Zemun, izgraditi novo naselje. U proljeće 1746. godine na teren su izašli geometar Slanina i provizor Vlastelinstva Frank. Oni su počeli s premjeravanjem terena za buduće ulice i kućne placeve. Plan budućeg naselja s ravnim ulicama u pravcu istok-zapad sjever-jug koje su se sjekle pod pravim kutom sačinio je osobno barun Pejačević. Prema tom planu i nakon premjeravanja terena, utvrđuje se plan ulica i placeva za kuće. Postojale su široke i glavne ulice, Veliki sokak (danas Glavna ulica), Svetog Ivan (danas JNA), Svetog Lovre (danas S.P. Veljka), Svetog Stevana (danas V. Dugoševića), Orlovićeva, Žirovačka (danas Železnička), Begovinačka, Badanjačka (danas V. Nazora). Na ulazu ulica koje nose imena katoličkih svetaca stajao je drveni kip sveca po kome je ulica dobila ime.

Od svih kipova svetaca do danas je sačuvan kip sv. Ivana Nepomuka, koji se nalazi u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Rumi. Sveti Ivan rodio se u Pomuku staro ime za današnji Nepomuk u zapadnoj Češkoj, između 1340. i 1350. godine. Pravim imenom zvao se Jan Volfin. Kao dijete je bio smrtno bolestan, a ozdravio je nakon molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Bogu poslije njegova ozdravljenja. Prve sigurne povijesne podatke o ovom svecu imamo iz 1370. godine, kad je kao praški klerik obavljao službu javnog bilježnika. Za svećenika je zaređen oko 1380. godine. Postao je generalni vikar, kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa Jenštena i despotskog kralja Vjenceslava IV. Na dvoru kralja radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vreme ispovijedi, no sv. Ivana Nepomuk je uporno to odbijao, jer mu je kao svećeniku bilo zabranjeno to govoriti. Zatvoren je u tamnicu i, pošto je ustrajao u šutnji, ubijen je 20. ožujka 1393. godine. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač, i bacili s mosta u rijeku Vltavu. Tu noć, sedam zvijezda je palo iznad tog mjesta. Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. godine u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem, mučenikom ispovjedne tajne. Njegov kip nalazi se na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim mjestima, a tijelo u katedrali sv. Vida u Pragu. Njegova slika u umjetnosti simbol je sakramenta svete ispovijedi. Zaštitnik je Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i protiv poplava. Njegov spomendan je 16. svibnja.

Marko Mijić

Katedralna župa sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavila je s tri svoja prvopričesnika

SR. MITROVICA (TU) – Prva pričest u Srijemskoj Mitrovici proslavljena je u nedjelju, 16. lipnja svečanim euharistijskim slavljem. Trojica dječaka, Dario, Dimitrije i Andrej po prvi puta su primili Isusa pod prilikama kruha.

Slavlje  je predvodio župnik Ivan Rajković. Pozdravljajući okupljene, ukazao je na veličinu i važnost ovoga trenutka za prvopričesnike, ali i za njihove obitelji. Župnik je u homiliji naglasio kako roditelji imaju veliku odgovornost u odgoju svoje djece, u čemu im pomažu učitelji i škola, ali svakako i Crkva i vjeronauk. Naglasio je kako vjerski odgoj ne treba zanemariti te da je on vrlo važan čimbenik u zdravom i pravilnom sazrijevanju djece.

Euharistijsko slavlje animirao je dječji zbor, pod ravnanjem vjeroučiteljice Danijele Šimonjik i župljanke Željke Klavžar. Nakon otpusnog blagoslova nastavljeno je druženje u župnoj dvorani.