Vijesti
11. lipanj 2020.
SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK (TU) – U četvrtak, 11. lipnja 2020., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo.
Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati. Euharistijska slavlja predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, župnik u katedralnoj crkvi. Na večernjem euharistijskom slavlju suslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.
Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je istinsko svjedočanstvo svijesti o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi.
Za večernje euharistijsko slavlje bilo je predviđena svečana tijelovska procesija koja se već tradicionalno odvija u crkvenom dvorištu, ali zbog predviđanja loših vremenskih prilika, od tijelovske se procesije, nažalost, moralo odustati. Prijašnja iskustva nam svjedoče kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju. Stoga je na koncu večernjeg euharistijskog slavlja upriličena pobožnost pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te blagoslov s Presvetim.
U prigodnoj homiliji, mons. Španović se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o vrijednosti i veličini slavlja u kojem se nalazimo.
Živo se sjećajući Isusove posljednje večere, oživljavamo taj spomen i danas, u ovom trenutku. Isusov želja je bila ostati trajno sa učenicima. Stoga im je ostavio spomen i svetu baštinu Presvetoga Tijela i Krvi. Taj čin slavimo i toga se čina spominjemo i u ovom trenutku.
Što Isus čini za nas, što nam ostavlja u dvorani posljednje večere? To se može opisati samo jednom riječju – ljubav. I to je Božja ljubav, koja se ne može mjeriti ljudskim mjerilima. To je ljubav koja ide čovjeku u susret, koja ga dodiruje u konkretnoj situaciji, daje mu novu mogućnost i novu životnu perspektivu. To je ljubav koja ljubi i oslobađa. To može samo Bog. Ljudska ljubav ima različite oblike, ponekad je i sebična. Stoga smo u današnjem danu pozvani biti nositelji ljubavi i to one na koju nas Gospodin poziva.
LAĆARAK - .JPG)
U četvrtak, 11. lipnja 2020., u župnoj crkvi župe Sveta Ana, u Laćarku, svečanim euharistijskim slavljem, u 11.00 sati proslavljena je svetkovina Tijelova.
Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Zrno, laćaraćki župnik.
Vjernici okupljeni oko euharistijskoga Stola, ovim su činom iskazali javno štovanje Presvete Euharistije. Samim time iskazana je vjernička ljubav prema onome što se naziva Srce Crkve i vjerničkog života.
Govoreći o ovome velikom i neizmjernom Otajstvu, vlč. Ivica Zrno je istaknuo da današnji veliki i sveti dan nalazimo u nekoliko naziva. Postoji onaj jednostavniji i nama svima poznat – Tijelovo. Naziva se također i Brašančevo, ali puni naziv današnjega dana je Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Upravo ovaj posljednji naziv preporuča se zapamtiti, jer u potpunosti izražava i ocrtava sadržaj današnjega dana i događaja koji želimo proslaviti.
Povijesno gledajući, svetkovina nastaje kao plod jednog „manjka“ i to manjka proslave važnoga dijela crkvenog života. Sve započinje viđenjima jedne redovnice, sv. Julijane, koncem 12. stoljeća. U viđenju joj dolazi sasvim jasna poruka i poslanje, a to je jasno vidljivo u riječima koje joj tumače prethodno nerazumljivu objavu: „Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani…“
Sve nas ovo treba usmjeriti prema onoj najvećoj svetinji koja nam je od samog Krista dana i povjerena, a slavimo je i u ovom trenutku – Sakrament Euharistije. Svatko od nas bi, istinski živeći svoju vjeru, trebao biti živi nositelj Boga u ovome svijetu, poručio je vlč. Ivica Zrno.
Ivica Zrno
07. lipanj 2020.
Sestre svetog Križa posjetile Srijemsku biskupiju
– Godina Majke Amadeje (Karoline) Pavlović –
U subotu, 6. lipnja 2020., predstavnice časnih sestara Svetog Križa iz Đakova, na čelu sa s. Helenom Šajbl, provincijalnom asistenticom, te s. Marijom Esterom Radičević, koja je predstavila život i rad Majke Amadeje (Karoline) Pavlović, posjetile su Srijemsku biskupiju. Susrele su se msgr. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim, te preč. Markom Lošem, župnikom župe Sveti Rok, hodočasnik, u kojoj je krštena Majka Amadeja.
Susret je bio, ponajprije u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalazi jedan od samostana sestara, a zatim i u Petrovaradinu, gdje je rođena i krštena Majka Amadeja. Povod ovom susretu je 50. obljetnica smrti Majke Amadeje, redovnice čiji je život ostavio neizbrisiv trag u teškim godinama života i rada sestara svetog Križa.
Nakana i želja sestara svetog Križa je postavljanje spomen–ploče na spomen Majke Amadeje i to u Petrovaradinu, gradu u kojem je rođena, te u crkvi svetog Roka, hodočasnika, u kojoj je krštena.
U razgovoru, koji se odvijao u Petrovaradinu, predstavljen je plan i program obilježavanja dana Majke Amadeje. Koncem studenog 2020. godine započela bi Godina Majke Amadeje. U okviru Godine sestre svetog Križa bi hodočastile u crkvu svetog Roka u Petrovaradinu. Također bi se upriličio prigodni duhovni program. U Đakovu se planira organizacija simpozija u čast Majke Amadeje. A kao zaključak Godine planira se izrada i postavljanje spomen–ploče u čast Majci Amadeji, što bi bilo 2021. godine, kada se navršava 50 godina od njezine smrti.
O liku i djelu Majke Amadeje Pavlović, razgovarali smo sa s. Marijom Esterom Radićević.
Prema riječima s. Marije Estere, riječ je o veoma važnoj obljetnici, te o veoma poniznoj redovnici, koja je obnašala mnoge službe za svoga redovničkog života. Jedna od tih službi je služba provincijalne poglavarice, koju je vršila u vremenu 1943. – 1955., što je bilo veoma teško doba za Crkvu kao i njihovu zajednicu časnih sestara. Trebalo je, a nije bilo ni malo lako sačuvati i zajednicu i uniforme u javnoj službi, protumačila je s. Marija Estera Radičević.
Za vrijeme svoje aktivne službe, Majka Amadeja je uložila brojne napore, te učinila puno dobrih djela, koja i nisu bila odmah vidljiva niti poznata. Tako se posebno može izdvojiti spašavanje života desetgodišnje židovske djevojčice Zdenke Binnenstok iz Osijeka. O tome herojskom činu svjedočila je Zdenka osobno, 2007. godine, prigodom svoga posjeta Đakovu i đakovačkom samostanu, kojeg se veoma rado sjeća. Na njezinu inicijativu pokrenut je postupak, te je Majci Amadeji 23. ožujka 2009. posthumno dodijeljeno priznanje Pravednik među narodima. Radi se o najvećem priznanju koje Država Izrael dodjeljuje nežidovima. Time se Majka Amadeja ubrojila među 117 sunarodnjaka, koji su dobili ovo visoko priznanje.
O njezinim zaslugama i požrtvovnosti posvjedočio je kardinal Alojzije Stepinac. Njegove su riječi: Sestre svetog Križa jedina su ženska redovnička zajednica koja nije molila dispenzu da odloži redovničko odijelo. Te sestre imaju dobar redovnički duh.
Ivica Zrno
02. lipanj 2020.
PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je Duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.
Ovo je prvo okupljanje svećenika Srijemske biskupije nakon pandemije korona virusa.
Duhovna obnova je zakazana za utorak, 2. lipnja 2020.
Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Karlo Harmat, ofm, otac franjevac iz Novog Sada.
Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.
U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla Služenje u ljubavi.
Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubavi.
Prvi dio izlaganja bio je posvećen razjašnjavanju središnjih pojmova služenja i ljubavi:
Ova dva pojma koriste se često, često ih se izgovara i ponavlja. U tome ambijentu mogu nam biti pomalo dosadni. Ali to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srce. Prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom Pismu, srce je čovjekov centar, ono je u dubini čovjeka.
Tumačeći riječi Ivanova Evanđelja (Iv 21, 15–18), te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja.
Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana.
Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, a to je čovjeka koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. A svoje zvanje, svoju službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, Euharistijom, Sakramentima, poruke su koje je istaknuo fra Karlo Harmat.
Drugi dio razmatranja, fra Karlo Harmat, posvetio je svećeničkom djelovanju.
Istaknuto je kako svećeničko djelovanje ima i nadnaravni aspekt.
Po tome smo dionici Kristova svećeništva. Moramo biti svjesni da služimo prikazivanjem žrtve na dobrobit onih koji su nama slični. To znači da trebamo imati Kristove osjećaje. Mi djelujemo „In persona Christi capitis Ecclesiae“. Stoga moramo imati „isto mišljenje i isti mentalitet“ kao u Isusa Krista. Misliti na Kristov način često znači prihvatiti križ, poput Krista poniziti samoga sebe „do smrti na križu“ (usp. Fil 2, 5).
Svećeničko djelovanje ima i zajedničarsku dimenziju.
To bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney: „Svećeništvo je ljubav Isusova srca“.
Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu. Svećenik bi sve trebao vrednovati u Božjem svijetlu i na sve gledati Božjim očima, poručio je fra Karlo Harmat okupljenom kleru Srijemske biskupije.
Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava.
Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom.
Ivica Zrno
27. svibanj 2020.
SUBOTICA (IKA) TU - Premda redovita katolička medijska ponuda sadržava program katoličkog radija i tiskane formate, uključujući jedan tjednik i nekoliko mjesečnika, svećenici Subotičke, Srijemske i Zrenjaninske biskupije vrlo su se brzo nakon uvođenja neredovitih okolnosti za život Crkve 19. ožujka prihvatili i društvenih mreža kao pastoralnog sredstva.
Broj internetskih „TV postaja“, putem kojih su se prvenstveno prenosili bogoslužni čini, rastao je tijekom posljednja dva mjeseca, a svećenici su počinjali komunicirati i solidarizirati se međusobno u učenju i prihvaćanju pojedinih aspekata te mogućnosti. Ostali sadržaji koji su emitirani, a čiji je broj također rastao kako su izvanredne okolnosti odmicale, bili su po formi jednostavni, no imali su zavidan broj pratitelja, koji je u nekim slučajevima daleko premašivao broj aktivnih vjernika u pojedinim župama.
O iskustvima pastorala putem društvenih mreža u izvanrednim vremenima u pretežito dvojezičnoj katoličkoj sredini govorila su trojica svećenika iz Vojvodine. Ivica Zrno je župnik u župama sv. Ane u Laćarku i sv. Mihovila u Erdeviku i pastoralni suradnik u katedralnoj žiupi sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici (Srijemska biskupija), Miklós Világos je župnik u Župi sv. Margarete Ugarske u Bečeju (Subotička biskupija), dok je mons. Lászlo Gyuris župnik u župama sv. Karla Boromejskog u Pančevu i sv. Mauricija u Starčevu (Zrenjaninska biskupija). Prvi pastoralno djeluje na hrvatskom, drugi na mađarskom, dok mons. Gyuris služi u župama na hrvatskom i na mađarskom jeziku.
Oni su započeli prijenos liturgijskih slavlja iz župnih crkava u kojima službuju ubrzo nakon proglašenja izvanrednoga stanja, koje je gotovo koincidiralo s odredbama biskupa biskupija u Srbiji kojima su obustavljena služenja misa s narodom i podjela sakramenata. Vlč. Miklós ima drukčije i dugotrajnije iskustvo: svakodnevni prijenos misnih slavlja putem Facebooka osigurava iz župne crkve od 2017. godine. Motivi su također bili gotovo identični i vezani za stanje u kojem se mjesna Crkva našla, a koje je uvelike utjecalo na život vjernika. Za Ivicu Zrno „želja je bila ne ostaviti ih bez vjerske podrške, u obliku u kojem je to moguće“. „Glavni motiv bio je da vjernici ne ostanu bez mise koja je, premda samo virtualna, za njih bila izvor neizrecivih milosti i snage u te dane, te da se održi kontakt sa župljanima”, kaže mons. Gyuris. “Na početku izvanrednog stanja bilo je mnogo više neizvjesnosti, straha i panike, i Crkva je trebala biti ta koja će jasno reći “Ne bojte se, Isus je sa nama!”, dodaje on.
“Čim sam, prije tri godine, saznao za mogućnost prijenosa uživo putem Facebooka, počeo sam razmišljati o tome kako tu mogućnost iskoristiti. Prva su mi briga bili stariji koji ne mogu dolaziti u crkvu”, kaže vlč. Világos. “Televizijski prijenosi katoličkih misa na mađarskom jeziku nisu toliko česti, i to katoličkome narodu nedostaje. Zato sam, prvo probno, započeo internetsku misiju. Sada imam oko pet tisuća pratitelja diljem svijeta, što je oko 25 puta više od broja vjernika koji sudjeluju redovito u nedjeljnoj misi u našoj župi. Mi ovdje uopće ne razumijemo koliko znači moći sudjelovati u misnim činima i slušati propovijed na materinjem jeziku. Ljudi koji žive u dijaspori su na tome vrlo zahvalni“, dodaje on.
O reakcijama pratitelja prijenosa, vlč. Zrno kaže da su oni primarno organizirani zbog ljudi iz župa Srijemska Mitrovica, Laćarak i Erdevik. „Njihove reakcije su veoma pozitivne i vezane uz osjećaje zahvalnosti na svemu što se za njih čini. Tu je bio i stanoviti broj pratitelja koji ne žive na području župe, a porijeklom iz Mitrovice ili osobno poznaju svećenike, pa su se odlučili na praćenje vjerničkih sadržaja koji su se nudili u našoj župi. Javljali su se vjernici iz raznih mjesta u Hrvatskoj s kojima se osobno poznam, kao i iz Njemačke, gdje sam bio na prethodnoj službi“, kaže on. I župnik Világos imao je uglavnom pozitivna iskustva, iz kojih izvlači smjernice za takav pastoral. „Trebamo biti jednostavni i ne svrstavati se niti propagirati niti jednu kategoriju ljudi kojima komuniciramo Isusa“, kaže on.
Osim svakodnevnih euharistijskih slavlja, koja su bila prenošena iz sve tri župe, mons. Gyuris navodi da je na samom početku tih aktivnosti uveo rubriku „Riječ za život”. „Iz evanđelja dana uzeo sam jednu ili nekoliko rečenica kao geslo za taj dan i kratko komentirao uz prijedlog kako bi se evanđelje moglo živjeti. Uz prethodne najave, čitam odlomke iz knjige s. Emmanuel Maillard o Međugorju, prvo na hrvatskom pa na mađarskom jeziku, oko 15 minuta dvaput tjedno, a rubriku sam nazvao „Kraljica mira”. Oba sadržaja pogleda 40-70 osoba, no ne mogu suditi o tome koliko pozorno to čine”, kaže on. Za vlč. Zrnu postojale su dvije grupe pratitelja: oni koji su pratili uživo i oni koji su snimku gledali naknadno. Svakodnevno ih je bilo 40–45, a do večeri istoga dana broj pregleda bio je 90–100. Tehnički mu je pomogao savjet i iskustvo kolege svećenika Siniše Tumbasa Loketića, župnika u Selenči (Subotička biskupija).
„S. Aneta Raič, koja je na službi u Srijemskoj Mitrovici, tehnički je postavila program i brinula se za sve programske predradnje. I mons. Gyurisu bila je dobrodošla tehnička pomoć mlađeg kolege svećenika. Osobni mobitel i internet, u inače maloj crkvi Sv. Margarete dovoljan je vlč. Miklósu za prijenose. Konačno, sugovornici se slažu da je preporuka i obavijest biskupa da vjernici prate svete čine, između ostaloga i prenošene putem interneta (u odluci o prekidu služenja misa s narodom od 19. ožujka) bila korisna. „S preporukom ili bez nje, osobno bih pristupio organiziranju prijenosa. Ostaviti vjernike bez vjerničke skrbi, u obliku u kojem je moguće, nikako nije dobro“.
Postavlja se pitanje nastavka korištenja društvenih mreža u pastoralu sada kada su dopušteni ograničeni skupovi vjernika. Vlč. Zrno kaže da je vrlo važno što se želi postići. „U pitanju je bilo neredovito stanje, a prestankom takvoga stanja ukinuti su online prijenosi jer se otvorila mogućnost koja nas vodi prema redovitosti života Crkve“, objašnjava on.
Mons. Gyuris je istog mišljenja, s time da zadržava kraće forme svakodnevnoga obraćanja pratiteljima putem društvene mreže, dok se iz crkve Sv. Margarete nastavljaju prijenosi svih misa. Vlč. Világos pojašnjava: „Nikada nismo iskusili pastoralnu situaciju u kojoj smo bili suočeni s izvanrednim stanjem, policijskim satom, zatvorenim crkvama i strahom naroda od bolesti. Cijela hijerarhija Crkve je počela razmišljati o tome kako nadići bolnu rasparčanost crkvene zajednice. Svećenici, biskupi pa čak i Papa počeli su prenositi mise, molitve i pobožnosti, osobito tijekom Velikog tjedna. No, moramo biti vrlo oprezni. Bogoslužje nije emisija nego čin zajednice koje putem interneta nema jer nije fizički skupa“, kaže on. „Ako me pitate kako bolje iskoristiti internet i društvene mreže u pastoralu, ne znam što odgovoriti. Ne zna ni Crkva, jer je to još uvijek novost u njezinom povijesnom hodu, čije granice nisu sasvim jasne“, zaključuje on.
U vremenu izvanrednog stanja aktivnost svećenika u internetskom pastoralu ogledala se i u prijenosima kateheza za mladež, molitvi i euharistijskom klanjanju. Na području Subotičke biskupije, osim redovitoga prijenosa putem Radio Marije Srbije, svakodnevni sadržaji namijenjeni vjernicima prenošeni su putem društvenih mreža različitom dinamikom iz 11 župa ili samostanskih crkvi na području Subotičke biskupije, u čemu su se angažirala 24 svećenika, i to na hrvatskom, mađarskom i slovačkom jeziku. Na području Zrenjaninske biskupije bilo ih je dvije, uz angažiranje trojice svećenika, na području Srijemske biskupije jedna, a na području Ruskokrsturske eparhije sv. Nikole za katolike bizantskog obreda tri. Redovito i svakodnevno mise su prenošene i iz kapelice Pohođenja Marijina koja se nalazi u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije.
Preuzeto sa: https://ika.hkm.hr
25. svibanj 2020.
ĐAKOVO (TU) – U utorak 19. svibnja 2020. u Nadbiskupskom domu u Đakovu održana je 49. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine kojom je predsjedao nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić. Uz nadbiskupa metropolita u radu skupštine sudjelovali su: požeški biskup mons. Antun Škvorčević, đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić i pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić. Zbog trenutnih epidemioloških mjera u vremenu pandemije Covid-19 na skupštinu s područja Republike Srbije nije mogao doći srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Na skupštini je sudjelovao i kancelar Nadbiskupskog ordinarijata mr. sc. Drago Marković, a u jednom njezinu dijelu i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić.
Susret je započeo molitvom Trećega časa te dobrodošlicom domaćina, nadbiskupa metropolita Đure Hranića. U svojim pozdravnim riječima nadbiskup je istaknuo radost zbog ponovnoga susreta i okupljanja biskupa, nakon dulje stanke prouzrokovane pandemijskom zarazom Covid-19, izražavajući osobitu povezanost sa srijemskim biskupom koji se nije mogao pridružiti skupštini. Nadbiskup je naglasio kako, i u prilikama ograničenja i poteškoća izazvanima opasnostima od zarazne bolesti, vjernički hod naših zajednica nije prestao, a vrijeme koje je pred nama nuka nas na razborite korake planiranja i vraćanja redovitoga crkvenoga života i djelovanja. Nadbiskup Hranić posebno je istaknuo duhovnu snagu i radost spomena 100. obljetnice rođenja svetoga pape Ivana Pavla II, koji je uvelike obilježio završetak prošloga i prijelaz u novo tisućljeće Crkve i svijeta. Njegova je osoba na poseban način utkana i u život naših biskupijskih zajednica te ga s osobitom zahvalnošću spominjemo kao utemeljitelja Požeške biskupije, te kao najdražeg ‘hodočasnika’ našem zavičaju prigodom njegova 3. apostolskoga posjeta Hrvatskoj i susreta s njim u Osijeku i Đakovu 7. lipnja 2003. godine. „Njegov nam apostolski žar i gorljivost ostaju poticaj i nadahnuće za sva naša nastojanja i evangelizacijsko djelovanje u povjerenim nam biskupijama“, istaknuo je nadbiskup Hranić.
U radnome dijelu susreta biskupi su razmatrali brojne sadašnje izazove s kojima se susreću pojedinci, obitelji i društvo na području Slavonije, Baranje i Srijema, što je nezaobilazno povezano i s djelovanjem i ostvarivanjem poslanja Crkve. S obzirom na snažno prisutan problem iseljavanja i demografske krize, što je snažno pogodilo, i još uvijek pogađa, prostore na kojima se nalaze biskupije Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, valjat će uzeti u obzir i najnovije okolnosti, uzrokovane preventivnim mjerama i opasnostima od širenja zarazne bolesti. To svojevrsno „novo stanje“ zahtjeva pomake na različitim životnim područjima, a u konkretnom planiranju i djelovanju zavrjeđuje, također, i posebnu pozornost Crkve i njezine pastoralne brige. Nove su okolnosti na još snažniji način otkrile i osobitu vrijednost pojedinih eklezioloških stvarnosti, posebno ‘kućne Crkve’, molitve u obitelji i solidarnosti, kao i važnosti sudjelovanja u liturgijskom i sakramentalnom životu. U novonastalim okolnostima mogli su se uočiti i veoma lijepi i vrijedni koraci, kojima se nastojala posredovati Kristova Radosna vijest, koristeći pritom moderna sredstva društvenog priopćavanja, što može biti snažan poticaj na stvaranje nove kulture i ozračja, ne samo kad je u pitanju dijalog Crkve i medija, već i snažniju uporabu medijske komunikacije u ostvarivanju evangelizacijskoga poslanja Crkve. Pojedine vidove socijalnih i gospodarskih prilika u našim krajevima te njihovu perspektivu sa stajališta socijalnog nauka Crkve predstavio je mons. dr. Dugalić. U drugom dijelu radnoga susreta biskupi su se posvetili pitanjima vezanima uz organizaciju i djelovanje crkvenoga sustava za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, i to u svjetlu motuproprija pape Franje „Vi ste svjetlost svijeta“, kao i drugih dokumenata prema kojima se oblikuju upute i smjernice Hrvatske biskupske konferencije.
Preuzeto sa: http://djos.hr
19. svibanj 2020.
GIBARAC (TU) – Župa Sveti Ivan Nepomuk u Gibarcu proslavila je 16. svibnja 2020. godine nebeskog župe i župne crkve. Misno slavlje predvodio je župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković u zajedništvu sa manjim brojem vjernika, župljana ove župe i tek nekoliko hodočasnika iz okolnih mjesta, poštujući propise vezane uz aktualnu situaciju epidemije izazvane korona virusu u svijetu i kod nas. Radi toga što su zatvorene granice između Srbije i Hrvatske ove godine po prvi put nisu mogli doći Gibarčani raseljeni po Republici Hrvatskoj, te je patron ove srijemske župe proslavljen skromnije nego prijašnjih godina.
Župni upravitelj Bošnjaković je u homiliji istaknuo primjer svetog Ivana Nepomuka kojega trebamo slijediti u svakodnevnom životu. Naglasio je kako je šutnja ovoga sveca za nas najveća poruka, a ta je da se treba pokoravati Bogu, a ne sebi, a ne ljudima. Tako nam je sveti Ivan ostavio sebe kao svjetlo koje nam pokazuje kako služiti Bogu i ljudima. Naglasio je i pozvao vjernike da se zapitaju kako oni služe Bogu, što je njihova briga u životu, da li da kroz život 
prođu ostavljajući iza sebe materijalno, ili žive kao što su činili svi sveci, brinući se za vječnost. Svaki svetac živi za vječno, a svjedočanstvom svojega života i nas poziva na takav stav. Također je naglasio da sveci žive po Božjim mjerilima, a ne kao da će zauvijek ostati na zemlji, na što je pozvan svaki vjernik. Osvrnuvši se na evanđelje i Isusove riječi: »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega« (Lk 12,17), vlč. Bošnjaković je kazao kako je nekada teško slijediti Isusov nauk, jer to ne prija ljudima 
u našoj okolini. Tako je bilo i sa svetim Ivanom Nepomukom, ali on se nije htio dodvoriti svijetu, tj. kralju, nego je ostao vjeran Bogu, zato je izgubio život. Isus želi da i mi budemo tako ustrajni i čvrsto se držimo njega, a on će nam pomoći u našoj borbi da živimo za vječnost.
Vjernici su se po završetku misnog slavlja okupili u župnom dvorištu i, poštujući mjere opreza, popričali i počastili se pripremljenim domjenkom.
Ana Hodak
.jpg)
