Obnova je održana u ponedjeljak, 4. studenog, u Petrovaradinu

PETROVARADIN (TU) - Duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije vodio je o. Marijan Steiner, član Družbe Isusove iz Beograda. On je, nakon pozdravnih riječi biskup mons. Fabijana Svaline, održao predavanje na temu U nebo kroz čistilište.

U prvom dijeli izlaganja o. Steiner je govorio o eshatonu, koji etimološki potječe od grčke riječi eshata, koja znači posljednje, posljednje stvari. Kazao je kako je eshaton za nas na zemlji nedokučiv i skriven, sve do trenutka smrti, kada se čovjek svega lišava i dolazi pred Boga sam. To je trenutak istine u našem životu. Naglasio je kako nikako ne smijemo banalizirati Nebo, praveći se da smo sve primili. O Nebu trebamo govoriti, ali ne zato što o njemu znamo sve, nego zato što imamo povjerenja u Onoga koji ga obećava. A do Neba vode „Uska vrata, strmi put“, citirao je Isusa voditelj obnove. Istaknuo je dva glavan vidika biblijske eshatologije: „ja sam i ja s drugima, čovjek osobno i u zajednici“.

Kazao je, također, kako cijeli ljudski rod vjeruje u zagrobni život, u kojemu nastavlja živjeti čovjekova duša, koja je jedna i jednostavna, nema dijelova, pa se ne može raspasti kao tijelo. I po tome je čovjek uzvišenije biće od životinje, koja toga nema. Također je naglasio kako vječnost nije stanje koje traje nego jest.

 Govorio je i o čistilištu uz napomenu da se Crkva tih duša koje su tamo sjeća svaki dan u misi. Kazao je kako ne znači da je u Nebu netko tko umre pomiren s Bogom, bez smrtnog grijeha, jer je možda umro s grešnim nagnućima, navezanosti na neki laki grijeh, od čega se treba očistiti. Teški grijeh Bog oprašta po svom milosrđu u ispovijedi, ali vremenite kazne ostaju. Ispaštamo ih na ovome svijetu prihvaćenjem teškoća i nepravdi, jer ništa nečisto ne može ući pred Boga. A biti s Bogom je jedino što čovjeka ispunja i smiruje. On je stvorio dubine ljudskog srca i samo ih On može ispuniti. Ali, samo nakon očišćenja blaženo gledanje može biti potpuno.

Duša u čistilištu nije osamljen kao duša u paklu, koja se nije odrekla smrtnih grijeha. Dušu u čistilištu prati molitva Crkve. Voditelj obnove podsjetio je kako u svakom trenutku treba biti spremna za susret s Bogom, jer ništa nije tako sigurno kao smrt. A što je čovjekova ljubav prema Bogu veća, koja se očituje u čestitosti života, to je manje straha od smrti, jer straha u ljubavi nema. Kao važno istaknuo je i da duše mole za nas, kao što mi molimo za njih. Put čišćenja je pokora koja se čini u zajedništvu Crkve, a to traje i onkraj groba. Tako je istaknuo bitnu dimenziju ehatologije, a to je zajedništvo. Čovjek živi u zajedništvu i onkraj grobne granice, jer jedni za druge nosimo križ, patimo, pomažemo. Tako se promiče jedinstvo Crkve. U času smrti čovjeka prožima vatra Kristove prisutnosti, a upravo je je čistilište najveći znak Božjega milosrđa, kazao je okupljenim svećenicima o. Steiner.

Nakon izlaganja uslijedio je drugi dio duhovne obnove, slavlje sakramenta pomirenja i euharistijsko klanjanje. Obnova je završena zajedničkim ručkom sudionika i voditelja.

U organizaciji Biskupijskog pastorlanog centra za mlade Srijemske biskupije i ove godine je organizirano bdijenje Holywin – Svetost pobjeđuje u noći uoči Svih svetih, ovoga puta u Petrovaradinu

PETROVARADIN (TU) - Program je započeo molitvom mladih za mlade, te molitvom litanija Svih svetih. Svetu misu je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u koncelebraciji s povjerenikom za mlade vlč. Dušanom Milekićem te svećenicima koji su dopratili mlade iz svojih župa.

U uvodnoj riječi biskup je poručio: „Večeras smo se okupili ovdje u predvečerje velike svetkovine. Sve one naše drage svete koje slavimo, ali ne samo one svete koji su proglašeni u Crkvi i kalendaru, nego mnoštvo onih koji su ostvarili svetost svojim životom a nisu priznati, ali mi ipak osjećamo njihove blagodati i njihove darove koje su nam ostavili. U tom ozračju i mi želimo Bogu zahvaljivati za taj milosni dar, jer po snazi krštenja, svatko je od nas pozvan ostvarivati tu dimenziju svetosti u vremenima i prilikama u kakvim se tada nalazio.“

Želimo li biti sveti?

Čitanja su pročitali mladi vjernici, dok je Evanđelje navijestio povjerenik za mlade vlč. Milekić. Povjerenik je u homiliji kazao: „Želimo uistinu biti ono što smo od Boga. Doista biti u zajedništvu sa svetima i težiti biti svet. Želimo li biti sveti? Mi kažemo da smo vjernici, katolici. Ali da li želimo biti sveti? Želimo li u nebo?  Da li ja već sada želim biti nebo tu? Nisu sveci u kalendaru kada mi nećemo raditi, nego u tom kalendaru čitam mog brata i sestru koji je htio biti Nebo već sada, jer je toliko bio dotaknut Kristovom žrtvom, da on drukčiji nije htio biti. Neću biti kako ovaj svijet kaže, želim biti On u ovom svijetu. Ovaj svijet je danas napravio Helloween. Takav je svijet, pozvao vas je. Ali vjerujem da ste došli i pogledali Isusa u lice i rekli 'Ne,  ja želim biti slika tvoja'. Znam da s ljubavlju dolazite Kristu, i velika je to stvar. Ako ste dionici Kristove Crkve, nju su danas napali da je protiv zabave. Svašta su rekli i za njezine svećenike, svašta će reći i za vas. Vi ste izabrali Krista i to me raduje…

Mladi,  vi danas koji želite biti Kristovi u ovom vremenu,  što vas čeka? Ali ne boj se. Da, spremi se na boj, spremi se za borbu. Ali sam siguran da ste u Kristu vidjeli sigurnog vojskovođu - pastira. Ja ne želim biti ono što i svijet kaže, jer znade te svijet ostaviti povrijeđenog. I ova noć kada je svuda Helloween, vi ste izabrali Krista. Vi ste izabrali opasati se, staviti štit i braniti Krista. Pogledajmo Isusa na križu. Jer on je prihvatio biti slomljen zbog mene. Želim biti njegov. Želim toj ljubavi pripadati. Volimo mi kršćani ovaj svijet, ali želimo biti Kristovi. Pristali ste biti s Kristom. I da svakome možeš sutra reći: 'Hej, dođi k Njemu'. Ja njegovu ruku probodenu gledam i znam da je to znak ljubavi prema meni. I kada ovaj svijet ide stranputicom, želim biti obučen u vojnika Božjega. Dragi mladi, neka taj Duh u vama bude. Želite biti sveti, ali znajte tu odluku vam prave braća i sestre na nebesima, kako po krvi tako po vjeri. Neka i oni budu zagovornici u svemu nam pomognu, posebno u svakome padu u svakome trenutku u našem srcu,“ zaključio je homiliju vlč. Milekić

Nakon mise izložen je Presveti oltarski sakrament, te je održano klanjanje za mlade u kojem se molilo za mir u svijetu, za nerođene, duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji, te za osobne potrebe.

„Prijatelji nade“ od velike pomoći

Misu i klanjanje animirao je biskupijski zbor mladih sastavljen od mladih iz Srijemske Mitrovice i Sota te mladih tamburaša iz Surčina. Organizaciju ovogodišnjeg molitvenog bdijenja Holywin potpomogli su mladi iz novoosnovanog udruženja „Prijatelji nade“.

Nakon zajedničkog fotografiranja, druženje je nastavljeno u prostorijama Samostana sv. Jurja.

Vjernici Župe sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice zahvalili su Bogu za plodove zemlje  u nedjelju, 27. listopada

SOT (TU) - Župljani su na misu zahvalnicu donijeli pred oltar darove zahvale za sve što su od Boga primili u prethodnoj godini.

Župnik je naglasio da, iako je godina bila neizvjesna zbog vremenskih neprilika, imamo za čega biti Bogu zahvalni, jer nam je dao i više nego što nam je potrebno. Naglasio je i da pored zahvale za plodove zemlje, trebamo biti zahvalni i za sve drugo što nam je darovao, a darovao nam je mnogo.

 Kao i svake godine crkvu su za ovu misu ukrasili mladi bogatim ručnim radovima vrijednih sotskih vjernica, kao i cvijećem. Ispred oltara se, pored plodova rada našla i tamburica kao simbol zahvale za sve vesele trenutke darovane Božjom dobrotom. Mladi u narodnim nošnjama doprinijeli su svečanosti ovog zahvalnog misnog slavlja. Ušli su u crkvu u procesiji iza križa, zajedno sa župnikom i ministrantima.

Na kraju mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje mladih i djece sa župnikom. Druženje je nastavljeno u župnoj dvorani. 

Župa Uzvišenja svetog Križa zahvalila je Bogu za plodove zemlje u nedjelju, 27. listopada

RUMA (TU) – Ministranti s križem, župljani u narodnim nošnjama i svećenici, u procesiji su ušli u crkvu, čime je započela misa zahvalnica u Rumi. Slavili su je rumski župnik Josip Ivešić i dr. sc. Zdenko Ilić.

Gost iz Đakova je u homiliji istakao postojanje nekih osnovnih riječi, kojima nas uče odmalena, koje postoje u svakom jeziku, riječi kratkih, ali s obzirom na poruku – izuzetno bogatih: izvoli, hvala, molim i oprosti. „Tim riječima, između ostalog, pokazujemo i da primjećujemo i uvažavamo druge. Pred nama su darovi koje nam zemlja daje. Svi znamo kako se trudimo oko svojih vrtova. Oni donose obilat plod ukoliko se ne umiješa nekakva nepogoda i uništi sav naš trud i onda moramo iz početka. Zato izričemo molitve Bogu – ne samo da nas spasi od nevremena, već i da ono što smo činili svojim rukama bude blagoslovljeno, a biva upravo blagoslovljeno urodom. Na takav način ne samo da prehranjujemo sebe i svoju obitelj, nego smo i usko povezani sa Stvoriteljem koji nam je dao slobodu i odgovornost da budemo sustvaratelji na ovom svijetu zajedno sa njim,“ rekao je prof. Zdenko Ilić. „Ponekad se možda spomenute četiri riječi zaborave u stvarnosti, pa uzimamo stvari zdravo za gotovo. Događaj iz Evanđelja govori o slijepoj osobi kojoj se ispunjava jedina želja – da vidi. I naš vapaj – smiluj se, molba je Bogu, a On će već znati što nam treba. Što bismo mi rekli, kada bi nas Bog pitao – što želiš?“, potaknuo je govornik na razmišljanje, i nastavio – „ako se malo odmaknemo od materijalnog, od onog što nam doduše treba za život, ali – ima li nešto više što nam nedostaje? Treba nam Boga u životu. Ako nam On nedostaje, osjećamo se praznima. Nakon susreta nedjeljom u zajednici, u euharistiji, poteškoće su možda i dalje s nama, ali svi se bolje osjećamo, dobijemo snagu, volju. Što hoćeš da ti učinim, kada bi nas pitao Bog, rekli bismo – sve imam, hvala Ti, jedino što mi možda još više treba – trebaš mi Ti“, okončao je svoju propovijed prof. Zdenko Ilić.

Nakon Vjerovanja, vjernici su  molitvom zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imaju po njemu. Župljani u narodnim nošnjama, među njima i oni najmlađi, prilazili su oltaru prinoseći simbole svih darova koje su primili  – zemlju, kruh, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu. Riječima i pjesmom zahvalili su Bogu za sve – za srijemsku zemlju na kojoj žive u zajednici; za kruh kojim ih hrani; za njegovu prolivenu krv kojom je otkupio svijet, za euharistiju koju daje život; za Riječ kojom vodi vjernike da ga slijede; za sve plodove kojima hrani, krijepi i raduje čovjeka; za simbol tradicijske kulture, za glazbu, za radost i igru najmlađih. Izrekli su svoje hvala za sve – hvala, danas, kao i uvijek.

Pjevanje pod misom animirao je župni zbor predvođen Katarinom Atanacković.

Oltar prepun plodova zemlje i rada ruku, blagoslovljenog rada jedne zajednice, podsjetio je okupljene da nikako ne smiju izostaviti veliku zahvalnost Bogu u svojim svakodnevicama, da ništa ne smiju uzimati zdravo za gotovo, jer ništa i nije podrazumijevano, niti zagarantirano.

Trpezom ljubavi zaokruženo je i ovo misno slavlje u Rumi, ove nedjelje osobito posvećeno zahvalnosti koju bi Gospodinu valjalo upućivati svakoga dana na svakom koraku života.

M. Mikolaci

Misno slavlje predvodio je generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić

TEKIJE (TU) - Završila je još jedna hodočasnička godina u biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama. Tijekom protekle godine Tekije je posjetio veliki broj vjernika iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, ali i iz drugih zemalja, te su organizirani različiti susreti i slavljena brojna misna slavlja. Tim povodom je u nedjelju, 27. rujna, u svetištu slavljena sveta misa koju je predvodio mons. Ivešić u zajedništvu s rektorom preč. Matejem Perićem i vjernicima iz susjednih župa.

Predsjedatelj slavlja se u prvom dijelu homilije osvrnuo na naviješteno Evanđelje koje je govorilo o ustrajnosti slijepog Bartimeja u molitvi, koju je na koncu Isus i uslišao. Povezao je ustrajnost Bartimeja u njegovim vapajima s tolikim vapajima i molitvama izrečenim u ovom svetištu Gospe Snježne u protekloj godini, kao i u više od 300 godina, koliko ovdje ljudi dolaze i utječu se zagovoru Blažene Djevice Marije. Ljudi su ovdje molili, poput Bartimeja, i u duhu vikali Gospi da se zauzme za njih kod Gospodina. Vapili su na ovome mjestu i kroz sakrament pomirenja, te tražili smilovanje za oproštenje grijeha. Propovjednik je naglasio kako Bratimej nije progledao samo tjelesno, nego i duhovno, te spoznao put obraćenja i prepoznao Krista, pa krenuo za njim. Tako su i na ovome mjestu, kod Gospe Tekijske, mnogi prepoznali put koji vodi za Kristom, a na koji Marija poziva i usmjerava, kao što je u Kani uputila ljude na Isusa, da kod njega potrže pomoć. I kao što je Isus naizgled odbio Mariju u Kani, te se činilo da neće priteći u pomoć na njenu molbu, tako se činilo i da nije čuo Bartimejeve molbe, iako je vikao. Marija je u Kani ustrajala i savjetovala sluge da poslušaju Isusa, isto je i Bartimej  ustrajao u svojim molitvama te vikao glasnije. Takva ustrajnost potrebna je i vjernicima, to je korak koji moraju učiniti za uslišanje svojih molitava, kazao je mons. Ivešić.

U drugom dijelu propovijedi osvrnuo se na proteklu hodočasničku godinu. Spomenuo je svečanu proslavu Velikih Tekija, na koje se okupio veliki broj hodočasnika iz različitih krajeva i biskupija. Posebno je istaknuo povijesni događaj, najveći za Svetište do sada, posjet državnog tajnika Svete Stolice mons. Pietra Parolina  i molitvu Večernje s vjernicima. U ovome susretu osjetilo se posebno ozračje, koje je duhovno obogatilo hodočasnike koji su mu prisustvovali.

Generalni vikar je na kraju homilije zahvalio rektoru preč. Periću i njegovim suradnicima, te svima koji su na različite načine sudjelovali u organizacijama događaja tijekom protekle godine, kao i onima koji su sudjelovali u obnovi svetišta.

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje u prostorima biskupijskog svetišta na Tekijama.

Slavlju je predsjedao apostolski nuncij u Republici Srbiji Santo Rocco Gangemi uz prisustvo nekoliko biskupa, svećenika iz više biskupija te veliki broj vjernika

SR. MITROVICA (TU) - Na  svečanom koncelebriranom misnom slavlju u katedrali – manjoj bazilici u 18 sati okupio se veliki broje vjernike iz Srijemske, ali i iz drugih biskupija. Slavlje je predvodio apostolski nuncij u Republici Srbiji Santo Rocco Gangemi, a u koncelebraciji su, uz srijemskog biskupa mons. Fabijana Svalinu i biskup a u miru mons. Đuru Gašparovića bili: novi požeški biskup mons. Ivo Martinović, grkokatolički vladika mons. Đuro Džudžar, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković, izaslanik nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku prof. dr. mons. Ivica Pažin, te izaslanik beogradskog nadbiskupa i metropolite, generalni vikar Beogradske nadbiskupije mons. Marko Trošt, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu preč. prof. dr. Stjepan Radić, sudski vikari u Đakovu i Subotici dr. Zdenko Ilić i dr. Ivica Ivanković Radak, kao i svećenici iz Đakovačko-osječke, Zagrebačke, Splitsko-makarske, Beogradske, Subotičke, nad/biskupije, grkokatoličke eparhije sv. Nikolaja, te svećenici Srijemske biskupije.

Brojni gosti došli su uveličati proslavu sv. Dimitrija

U uvodnom dijelu srijemski biskup mons. Fabijan Svalina uputio je okupljenima riječi pozdrava i dobrodošlice, te rekao: „Srijemska biskupija bogata je svjedočanstvom svetih Srijemskih mučenika među kojima je i zaštitnik naše biskupije sv. Dimitrije, đakon i mučenik. Slaveći svete mučenike i sami postajemo spremniji svjedočiti Krista i njegovu ljubav. To smo pozvani činiti svakodnevno,  svatko u svom redu i na način kako mu je to moguće.

Protekla pastoralna godina bila je posvećena duhovnoj obnovi naše Srijemske biskupije i molitvi za duhovna zvanja. Siguran sam da su određeni plodovi već prisutni, te želimo da i u idućem razdoblju, u svim našim pastoralnim aktivnostima ostane prisutan isti naglasak. Još uvijek smo pod dojmom središnje proslave 325. godišnjice Karlovačkog mira i posjeta Srijemskoj biskupiji kardinala Pietra Parolina, državnoga tajnika Svete Stolice, te vjerničkoga skupa s njime na Tekijama i molitveno diplomatske točke u Sremskim Karlovcima.

Među nama s radošću pozdravljam predsjedatelja misnoga slavlja mons. Santo Rocco Gangemia, apostolskog nuncija u Republici Srbiji. Preuzvišeni Vašom zauzetošću ostvaren je veliki i povijesni posjet kardinala Parolina Srijemu o 325. godišnjici potpisivanja Karlovačkoga mira. Hvala Vam za sve učinjeno kao i na spremnosti da zajedno s Vama, predstavnikom Svetoga Oca, ove godine proslavimo sv. Dimitrija, zaštitnika naše biskupije.“

Pozdravio je potom okupljene biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, novog katedralnog župnika vlč. Marka Gregića i njegove župne suradnike. Posebno je pozdravio goste, nonet Donum, i njihovog osnivača vlč. Marka Štefanca, sada župnika župe Svetoga Križa u Hamiltonu u Kanadi, kao i hodočasnike iz Vinkovaca, koji su stigli u pratnji fra Josipa Blaževića.

Poželio je dobrodošlicu i predstavniku Srpske pravoslavne crkve Stefanu Nediću, đakonu sabornog hrama sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.

Biskup je uputio pozdrave i svim predstavnicima izvršne vlasti, državnih, gradskih, civilnih vlasti i društvenih struktura u Republici Srbiji. A slavlju su prisustvovali: Tomislav Žigmanov, ministar u Vladi Republike Srbije; Đorđe Đorđić, narodni poslanik Republike Srbije; Branislav Nedimović, gradonačelnik Grada Sremske Mitrovice; Danica Nedić, zamenica gradonačelnika te Vladimir Sanader, predsednik Skupštine grada; Marko Nikolić, pomoćnika direktora Uprave za saradnju sa verskim zajednicama; Ilija Nedić, direktor Zavoda za zaštitu spomenika; Dražen Riđošić, direktor Srem gasa i Vasilj Ševo direktor Vodovoda; Davorka Velicki Čičak, opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske te Zdravko Vincelj, konzul savjetnik, kao i predstavnici nacionalnih vijeća, kulturnih udruga i centara. Proslavi sv. Dimitrija iz Republike Hrvatske prisustvovali su: Andrija Matić, izaslanik župana Vukovarsko-srijemske županije;  Anđelko Dobroćinac,  načelnik Općine Tovarnik; Marina Budimir, gradonačelnica Grada Iloka; Darko Radić, predstavnik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.

Život po uzoru na sv. Dimitrija

Predsjedatelj slavlja je u homiliji stavio naglasak na uzor koji vjernicima treba biti sv. Dimitrije: „Prisjećamo se čovjeka koji dolazi iz daleke prošlosti, iz četvrtog stoljeća, vremena kada je biti i otvoreno se izjašnjavati kao kršćanin bilo herojsko djelo. Njegov život obavijen je tradicijama koje se ponekad preklapaju, a ponekad proturječe jedna drugoj. Iako ne poznajemo njegov fizički izgled niti su sačuvane njegove riječi, njegov primjer dopro je do nas. U njemu vidimo uzorno ponašanje, izvanrednu hrabrost u svjedočenju i širenju Evanđelja te herojstvo u borbi protiv progona.“

Nuncij je, prema tri odrednice iz života sv. Dimitrija, predočio vjernicima kako ga mogu nasljedovati u suvremenom svijetu. Prva je odrednica da je, prema nekim tradicijama, ovaj svetac bio vojnik, te je u tom kontekstu kazao: „Naš Zaštitnik, kao osoba posvećena obrani svoje domovine, služi nam kao primjer. Potrebno je samo razjasniti što podrazumijevamo pod pojmom borbe i ne dopustiti da nas licemjerno sablazne njegova prikazivanja.

Isus nam u Evanđelju koje smo čuli govori o borbi i sukobu. Čak nadilazi sva naša očekivanja, kada On sam kaže da 'nije došao donijeti mir na zemlju... nego mač'. Ispravno razumijevajući ovu riječ Otkupitelja, jasno shvaćamo s kakvom se borbom i mi trebamo suočiti u današnjem svijetu, unutar društva koje nas okružuje i čiji smo dio, ali i u našim međuljudskim, pa čak i obiteljskim odnosima.

Kao kršćani, trebamo se odlučno suprotstaviti sveprisutnom svjetovnom mentalitetu koji je oduvijek postojao, ali se danas pojavljuje s još većom drskošću, nastojeći osvojiti svaku utvrdu zdrave doktrine, ispravnog učenja i svega što proizlazi iz točnog tumačenja Evanđelja i autentične crkvene tradicije.

Život i sjećanje na svece, posebno na svetog Dimitrija, te njihova pobjednička borba, potiču nas da molimo za 'posebnu snagu Duha Svetoga' kako bismo 'riječju i djelom širili i branili vjeru, kao istinski svjedoci Krista'.“

Mučeništvo i služenje

Drugi važan aspekt života sv. Dimitrija, kako je naglasio mons. Gangemi, je taj što je bio mučenik. Ali, propovjednik je više želio ukazati na mučeništvo kao čin svjedočenja, nego na pretrpljene muke. A za sv. Dimitrija tradicija govori da je bio širitelj Evanđelja, „što znači da svoje znanje o Kristu nije smatrao 'ljubomorno čuvanim blagom'. Nije samo on pio s izvora spasenja, već se pretvorio u entuzijastičnog i neumornog navjestitelja 'Kristovih bogatstava' te je ono što je 'besplatno primio, besplatno i dao'.

Evo njegovog pravog mučeništva i evo mučeništva na koje smo pozvani svi mi, muškarci i žene koji vjeruju u Krista…Mučeništvo, u suvremenom kontekstu, zahtijeva sljedeće: na nekim mjestima možda čak i prolijevanje krvi, ali prije svega vjerodostojno svjedočanstvo koje može potaknuti ravnodušne, udaljene ili one koji su strani Crkvi i kršćanskoj poruci da uzviknu: 'Bog postoji i danas sam ga susreo'.“

Nuncij je kao treći važan element iz života sv. Dimitrija istaknuo služenje: „Iz života svetog Dimitrija moramo naučiti da ne zatvaramo srce i oči pred potrebama naše braće. Ponekad se skrivamo iza izgovora:

'Što ja mogu učiniti?'; drugi put opravdavamo svoju neaktivnost tvrdeći da su drugi ili institucije zaduženi za to; na kraju, ponekad etiketiramo potrebite kao lijenčine ili kao one koji žele narušiti naše tradicije, zagađivati naša društva ili ugroziti našu vjeru.“

Mons. Gangemi zaključio je propovijed izražavajući nadu da ćemo mi danas uspjeti slijediti primjer svoga zaštitnika, te kazao: „nadamo se da ćemo i mi s velikodušnošću obavljati svoju službu, pružajući riječ i potrebne stvari svima koji to od nas traže i onima za koje smatramo da im je potrebno. Bez sumnje, ovo je najljepši čin pobožnosti i ljubavi koji možemo prinijeti svetom Dimitriju, a posredstvom njega i našem nebeskom Ocu.“

Misu je animirao katedralni zbor Sveta Cecilija. Domaćinima su se priključili i gosti iz Varaždina, nonet Donum. Oni su večer prije za Mitrovčane održali veličanstven koncert, kojim su ih duhovno uveli u večerašnje slavlje.

Slavlje su uveličali i mladi običeni u hrvatske i mađarske narodne nošnje, koje se nose u Srijemu.

Nakon svete mise za vjernike je  organizirano druženje uz glazbu u Hrvatskom domu.

Proslava sv. Dimitrija na sam dan svetkovine započela je prijepodnevnom misom koju je predvodio župnik Marko Gregić.