BEOGRAD (TU) – Nedjeljno večernje euharistijsko slavlje u sklopu trodnevne duhovne priprave za svetkovinu Velike Gospe, u beogradskoj je katedrali, trećega dana trodnevnice, 14. kolovoza, predvodio mons. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, a suslavili su mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, mons. Josip Ivešić, generalni vikar srijemske biskupije, vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima i Indžiji te domaćin vlč. Mihael Sokol, katedralni župnik i rektor Marijanuma.

Marija kao znak pobjede nad zlim

Mons. Svalina je u prigodnoj homiliji istaknuo kako Blaženu Djevicu Mariju svojom majkom zazivaju svi kršćani svijeta te je dodao kako niti jedna žena nije toliko na svijetu naslikana kao što je to Isusova Majka. Zaključio je da Blaženu Djevicu Mariju ljudi vide na razne načine te da je njezin lik otvoreni poziv svim ljudima: pogledajte gore; ne gledajte samo na zemaljske prolazne vrijednost. „U njoj gledamo veliki znak dovršetka cijele ljudske povijesti koji se ima dogoditi u Božjoj punini. Lik Blažene Djevice Marije pred našim očima pojavljuje se kao lik proslavljenog čovjeka“, zaključio je biskup Svalina osvrnuvši se na činjenicu da Knjiga otkrivenja govori o drugom zanamenju na nebu: zmaju velikom koji želi proždrti njezino dijete i cijelo čovječanstvo te da upravo taj zmaj označava zlo.

„Čovjek je pozvan da u sinu Marijinu postane sin Božji i svi su ljudi po njoj pozvani postati sinovima Božjima“, naglasio je biskup Svalina te istaknuo da sliku borbe Marije i zmaja u pustinji treba dobro promisliti. „Dužni smo promatrati oko sebe i prepoznati zlo i prevaru i suprotstaviti se toj nevolji. A upravo se tome možemo suprotstaviti Marijinom vjerom“, zaključio je propovjednik te dodao kako je Marija ljubav i brigu za svakoga čovjeka izrazila i u svojo zahvalnoj pjesmi te da je ona hvalila Boga što je baš nju neznatnu toliko uzdigao zaključivši kako je upravo to dokaz da Bog uvijek gleda na siromašne, one bez moći. „I najveća zabluda zmaja na svijetu jest to što ljudi misle da je bogatstvo i vlast najveća vrijednost. Zarobiti drugoga, vladati nad drugim čini se najpoželjnija vrijednost. To je zasigurno najveća zabluda s kojom se čovječanstvo susreće“. Biskup je naglasio kako je upravo u ime te zablude učinjeno puno zločina. „Budimo uvijek za istinu, dobrotu i ljubav. Ne možemo slaviti Mariju i reći da je ona naša zvijezda vodilja kada ne bismo mislili misli mira, međusobnog uvažavanja i ljubavi. Budimo jedni drugima braća i spašavajmo jedni druge svjedočanstvom žive vjere te se potičimo u svakom dobru kako bismo zavrijedili pridružiti se našoj nebeskoj Majci koja je ondje gdje kraljuje ljubav“, zaključio je biskup Svalina.

Nakon pričesti uslijedila je procesija s kipom Blažene Djevice Marije, a u dvorištu katedrale, pred njezinim likom, izmoljena je posvetna molitva pape Franje Blaženoj Djevici Mariji.

Misno slavlje uveličao je zbor „Ars vocalis“ pod ravnanjem Miroslava Arbanovskog i pod orguljskom pratnjom Andreja Ivanovića.

Izvor: kc.org.rs

ZEMUN (TU) – U ponedjeljak, 15. kolovoza 2022. župljani Zemuna svečano su proslavili naslovnu svetkovinu Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Za proslavu su se pripremali trodnevnicom koju je predvodio zemunski župnik, preč. Jozo Duspara, fra Željko Paurić – bivši gvardijan zemunskog samostana i vlč. Andrej Đurišek – duhovnik Beogradske nadbiskupije.

Svečano misno slavlje svetkovine predslavio je mons. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, u zajedništvu s generalnim vikarom Srijemske biskupije – preč. Josipom  Ivešićem, vlč. Berislavom Petrovićem – župnikom slankamenačkim, vlč. Ivicom Živkovićem – župnikom u Hrtkovcima, fra Željkom Paurićem – bivšim gvardijanom u Zemunu, Petrom Dutka – grkokatoličkim svećenikom u Inđiji i domaćim župnikom preč. Dusparom. Na početku Mise, preč. Duspara pozdravio je biskupa, svećenike, župljane, kao i sve goste koji su došli na hodočašće kako bi se pomolili i zatražili zagovor nebeske zaštitnice Blažene Djevice Marije. Na osobit način pozdravio je pravoslavnog svećenika protojereja Radu Jovića iz Zemun Polja, koji rado i redovito posjećuje Župu Zemun u raznim svečanim prigodama tijekom godine.

U prigodnoj homiliji, mons. Svalina istaknuo je: Treba vidjeti puno značenje njezine slike, Nje kao ikone pred ljudskim očima i u vremenitim previranjima svijeta. Evo, Knjiga Otkrivenja govori o drugom znamenju koje se pokazalo uz ženu odjevenu suncem, koja ima roditi: Zmaj velik! Okružena je u pustinji zmajem i zmajskim rekvizitima koji su, kako je u stravičnoj slici opisano, na različite načine angažirani da bi proždrli njezino dijete, da bi proždrli nadu čovječanstva. Zmaj već od prve stranice Biblije označuje prijevaru i laž, zabludu, sveopće zlo, kozmičko zlo koje vlada i želi zavladati nad čovjekom. Već se u samom početku pojavio zmaj, zmija da prevari čovjeka. Najprije se suočio sa ženom, da nju zavede i tako kroz povijest taj zmaj, uvijek u različitim varijantama, ima mnogo repova i mnogo glava. Želi proždrijeti ono najvrjednije što se može roditi od žene, samog Sina Božjega. Čovjek je pozvan da u Sinu Marijinu postane novi čovjek, sin Božji. Svi su ljudi pozvani da u Isusu Kristu, Sinu Marijinu, postanu sinovi Božji.

 

Okupljene vjernike biskup je pozvao na promišljanje o Mariji ovim riječima: Zastanimo, pogledajmo Mariju i ponovimo: Bog gleda na siromašne, one bez moći! Najveća zabluda što je zmaj u svijetu uvijek prede jest to što ljudi misle da je bogatstvo, vlast, nadmoć, najveća vrijednost. Zarobiti drugoga, vladati nad drugim, čini se najpoželjnija je vrijednost. To je, međutim, najveća zabluda. U ime te zablude, u ime želje za vlašću, za dominacijom, toliko je ratova, toliko zlodjela, toliko zločina počinjeno u povijesti da je gotovo sva ljudska povijest zakrvavljena. Nema ni jedne godine da zemlja negdje nije natopljena krvlju. „Zmaj velik“ proždire djecu!

Na kraju homilije mons. Svalina naglasio je kako je važno da sa živom vjerom pogledamo na Mariju i da shvatimo kako Bog gleda najprije na siromahe. Stanimo na stranu siromaha, stanimo na stranu onih koji trpe na ovome svijetu. Budimo uvijek za ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka, za ljudska prava. Budimo uvijek za istinu, dobrotu i ljubav!

Biskupa je na kraju misnoga slavlja u ime župne zajednice pozdravilo dvoje djece te su mu predali buket cvijeća kao mali znak pažnje, a biskup Svalina cvijeće je ostavio pred likom Gospe Zemunske, s molbom da ona čuva i zagovara sve vjernike ove župne zajednice i cijelu Srijemsku biskupiju. Zahvalio je svima na sudjelovanju te na osobit način župniku na pozivu da predvodi ovo misno slavlje.

Večernju Misu, u zajedništvu s drugim svećenicima, slavio je fra Nenad Meter, gvardijan Franjevačkog samostana u Zemunu. Suslavili su: vlč. Zdravko Čabrajac – župnik u Golubincima i pater Petar Tašev, lazarist s Banovog Brda. U propovijedi fra Nenad je naglasio Marijinu ulogu u spasenju čovječanstva i kao vjernu suputnicu Kristovu u naviještanju Evanđelja te njenu veoma važnu ulogu u podršci apostolskoj zajednici. Nakon uzašašća Gospodinova na nebo, njena uloga, kao Majke Crkve, postaje još značajnija. Tijekom povijesti ljudi su je uvijek izuzetno štovali i molili pobožnosti njoj u čast u teškim vremenima.

Na večernjoj Misi sudjelovao je predstavnik Uprave za saradnju s Crkvama i vjerskim zajednicam iz Beograda Gavrilo Grban. I ove godine mnogi su vjernici iz beogradskih župa i okolnih mjesta rado su došli u Zemun i hodočastili nebeskoj Majci Mariji, moleći njezin zagovor za svoje potrebe.

Petar Dujić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedejlju, 14. kolovoza 2022., na srijemskomitrovačkoj Kalvariji svečano je proslavljena uočnica svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa. Euharistijsko slavlje, u 19.00 sati slavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

Mons. Španović je na početku slavlja pozdravio okupljene vjernike i podsjetio kako su se okupili u zajedništvu sa svim vjernicima diljem svijeta oko Gospina lika, sa nakanom dati Bogu slavu i hodočastiti našoj Mitrovačkoj Žalosnoj Gospi.

 

 

U prigodnoj homiliji je istaknuo kako su okupljeni u predvečerje najveće Marijanske svetkovine oko Gospina lika. Na Veliki Četvrtak Isus nam ostavlja svoje Tijelo, svetu Euharistiju, svetu Misu, a na Veliki Petak viseći na Križu daje nam Svoju Majku Mariju za našu Majku. Njegova ljubav je tolika da nam daje najvrednije što ima. A tko ima majku ima sve, ima zaštitu, pomoć, razgovor, nadu,... Budimo zahvalni na tom daru, jer zahvalnost je najveći dar. S puno pouzdanja kroz molitvu utječimo se Blaženoj Djevici Mariji da nas zagovara u svim našim potrebama.

Nakon svete Mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama, u kojoj su svi okupljeni vjernici hodajući Kalvarijom i noseći svijeće pobožno pjevali Marijanske pjesme.

Zaključujući procesiju i pobožnost mons. Španović je zahvalio svim okupljenim vjernicima za lijepo, pobožno i raspjevano misno slavlje i pozvao ih da se zadrže u kapeli u osobnoj molitvi i zahvali. Uočnica je zaključena pjevanjem Himna Žalosnoj Gospi Mitrovačkoj.

Željka Klavžar

 

POŽEGA (TU) – U srijedu 10. kolovoza 2022. godine, svečano je proslavljena svetkovina sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa u svečevoj požeškoj crkvi svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, zajedno s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem. Na početku slavlja biskup Antun je uputio pozdrav nazočnima istaknuvši: »Dvadeset i peti puta slavimo svetkovinu sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije u njegovoj starodrevnoj crkvi, gdje ga Požežani od davnine štuju. Za nebeskog zaštitnika naše mjesne Crkve potvrdio ga je sv. Ivan Pavao II. Apostolskim breveom „Kršćanske kreposti“, obrazloživši da je čudesna čvrstina Lovrinih kreposti vrijedna našega trajnog razmatranja i nasljedovanja. Ta čvrstina kreposti koju je mladi đakon Lovro posvjedočio mučeništvom u Rimskoj Crkvi, utemeljena je na Petrovoj vjeri, ispovjeđenoj u Cezareji Filipovoj: „Ti si Krist Sin Boga živoga!“. Ona je čvrstina i našeg 25-togodišnjeg biskupijskog hoda pod geslom „Krist, danas i uvijeke“, te smo je očitovali i našim nedavnim hodočašćem u Rim na grobu sv. Petra. Vjeru smo nastojali odjelotvoriti ljubavlju prema našoj najmanjoj braći, napose po služenju Biskupijskog Caritasa, kojem je sv. Lovro također zaštitnik. Stoga vam, braćo i sestre, radosno i od srca čestitam svetkovinu biskupijskog i Caritasova nebeskog Zaštitnika, sa željom da svjedočenje vjere u požeškoj mjesnoj Crkvi nikada ne oslabi, nego primjerom i zagovorom sv. Lovre bude sve snažnije.

Drago mi je što ovo srebrno-jubilejsko slavlje u čast našega nebeskog Zaštitnika Biskupije i Caritasa predvodi srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, donedavni predsjednik Hrvatskoga Caritasa. Preuzvišeni gospodine Fabijane, dobro nam došli! Približite nas u ovoj svetoj misi sv. Lovri da nas on još čvršće poveže s Isusom Kristom i njegovom pobjedničkom snagom nad zlom i smrću, te nas ona trajno pokreće i osmišljava sva nastojanja daljnjeg hoda požeške mjesne Crkve. S posebnom zahvalnošću pozdravljam svećenike, predvođene članovima Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem i rektorom crkve sv. Lovre Marijanom Pavelićem. Osobito mi je drago što na ovom slavlju mogu pozdraviti vlč. Karla Prpića, misionara naše Biskupije u afričkom Kamerunu, koji svojim poslanjem u misijama svjedoči širinu sveopće Crkve u čijem je krilu i naša mjesna Crkva. Pozdravljam predsjednika i tajnicu Biskupijskog Caritasa, Maria Večerića i Katarinu Paulić, redovnike i redovnice, đakone i vjeroučitelje, predstavnike Odbora za karitativnu djelatnost župnih pastoralnih vijeća i sve volontere. Srdačan pozdrav upućujem bogoslovima i svećeničkim aspirantima iz požeškog Kolegija, naj-maturanticama katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici, primateljima stipendija tijekom minule školske i akademske godine, kao i korisnicima Caritasove kuhinje, Caritasove riznice dobrote, akcije „Kruh naš svagdašnji“, te drugih Caritasovih projekata. Čast mi je pozdraviti delegaciju Požeško-slavonske županije na čelu sa županicom Antonijom Jozić i grada Požege, predvođene gradonačelnikom dr. Željkom Glavićem, kao i sve vas ostale poštovane sudionike ovoga slavlja.

Ovih dana hrvatski javni mediji pozivali su nas da za vedrih noći pogledamo na nebu svemirski fenomen nazvan „suze sv. Lovre“. Želio bih se zajedno s vama podsjetiti, kako su prave suze sv. Lovre one koje je on prepoznavao na licu siromašnih, osamljenih, bolesnih i starih osoba, kojima je kao đakon svesrdno pomagao. Stoga molimo da Bog Lovrinim zagovorom udijeli svakom vjerniku naše Biskupije njegovo suosjećajno srce, kako bismo dali svoj doprinos u izgradnji civilizacije ljubavi, započete Isusovim predanjem za nas na križu, koje slavimo u svakoj svetoj misi. Neka snaga te ljubavi pobijedi i sebičnost koja je pokrenula i vodi rat u Ukrajini, te prestanu stradanja nedužnih ljudi i razaranja dobara. Sv. Lovro, uzdižemo ti sada hvalospjev pjesmom „Svjedoče Kristov“ koji imamo na sličicama što smo ih primili, a ti nas služenjem biskupa Fabijana uvedi u dubine Isusova otajstva ljubavi i ohrabri njegovom pobjedom nad smrću«, kazao je biskup Antun u pozdravnoj riječi.

Zahvaljujući biskupu Antunu na pozdravu, biskup Fabijan je ustvrdio da nam je sv. Lovro ostavio itekako upečatljivu logiku zrna koje se spominje u današnjem evanđelju. Zrno mora umrijeti da bi dalo plod, a upravo tako je i sv. Lovro učinio kad je svoj život položio za Krista. Biskup Fabijan je pozvao okupljene da sudjeluju u euharistijskoj gozbi ljubavi koja proizlazi baš iz ovoga zajedništva. Dodao je da će u ovoj svetoj misi posebno moliti za sve one koji sudjeluju u karitativnoj djelatnosti.

U homiliji biskup Fabijan je kazao: »Sabrali smo se da proslavimo blagdan sv. Lovre, nebeskog zaštitnika Požeške biskupije i jednog od najvećih mučenika prvih stoljeća – ranoga kršćanstva. Danas, slaveći blagdan sv. Lovre, na osobit način želim zajedno s vama promišljati o službi koja je osobito u prvoj Crkvi imala važno mjesto, a ima je i danas, a to je služba đakona. Ova služba svoje temelje pronalazi u knjizi Djela apostolska, odnosno u prijedlogu dvanestorice apostola da prva kršćanska zajednica između sebe izabere sedmoricu muškaraca. Apostoli žele, potaknuti Duhom Svetim, izabrati one muževe koji su na dobrom glasu, kao puni Duha i mudrosti, muževe koji bi se posvetili služenju kod stolova. Nakon što su izabrani Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola, apostoli su se pomolili i na njih položili ruke. I danas Crkva pomno izabire kandidate za red đakonata i podjeljuje ovaj sakrament polaganjem ruku i molitvom.«

Potom je biskup Fabijan dodao: »Sveto pismo o tim prvim đakonima (odnosno o Sedmorici, kako ih nazivaju Djela apostolska) daje premalo podataka da bismo sa sigurnošću mogli znati što je sve obuhvaćala takva služba. Ipak je jasno kako je njezin cilj ponajviše bio služenje. Da je to tako upućuje i sam grčki naziv diakonos (= poslužitelj – onaj koji služi). Sasvim konkretna zadaća đakona, uz sudjelovanje u liturgiji, bila je briga o siromasima i svima koji su u potrebi. Danas đakon ima zadaću služenja kod euharistijskog stola i u Crkvi općenito. Služenje je važna zadaća Crkve. Papa Franjo, u propovijedi na misi u Domu svete Marte 26. travnja 2018. godine je rekao: „Postoji pravilo koje vrijedi za cijeli život: kršćanin živi da bi služio, a ne da mu se služi. Mnogi muškarci i žene u prošlosti, koji su ozbiljno shvatili to načelo ostavili su tragove istinskih kršćana, tragove ljubavi i služenja.“

Nije li to poziv kojega nam danas upućuje i sam Gospodin: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.“ Valja nam se danas zapitati gdje je to naš Gospodin, da bismo znali pronaći svoje mjesto u svijetu i da bismo ga na pravi način nasljedovali. Isus je rekao: «Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce» (Mk 6,21). Gdje je naše blago kome podređujemo sve ostalo, koje ima svoju vrijednost, ali koje ima svoje mjesto na ljestvici vrijednosti. Strašno je kad se ta ljestvica pobrka. Tada je zbrkan ne samo život pojedinca nego i zajednice. Je li na vrhu ljestvice našega života Bog po kome se onda procjenjuju sve ostale vrijednosti. Čitajući evanđelja otkrivamo da je Isus bio tamo gdje je čovjek; osobito onaj mali, odbačeni, u potrebi duhovnoj i tjelesnoj. Nije li Isus išao tamo gdje drugi nisu htjeli, mogli, znali. On je pronalazio put do svakoga čovjeka. Družio se s grešnicima, naviještao radost tužnima, donosio mir uznemirenim srcima. Crkva našega vremena, ukoliko želi biti autentična, mora biti Crkva služiteljica.«

Opisujući plemeniti život đakona Lovre, biskup Fabijan je naznačio: »Današnji svetac, sveti Lovro, prema predaji je rođen oko 225. godine u Španjolskoj. Učitelj mu je bio arhiđakon Siksto, koji je postao papa Siksto II., te je poveo sa sobom u Rim i Lovru, i postavio ga za arhiđakona Rimske Crkve. Povjerio mu je brigu za crkvenu blagajnu i siromahe. Jedan od najbrutalnijih progonitelja kršćana – car Valerijan – 258. god. dao je poubijati mnoge kršćane, među prvim žrtvama je bio i papa Siksto II., koji je, zajedno sa šestoricom đakona ubijen 6. kolovoza tako da su mu odrubili glavu. Putem mučeništva ubrzo je krenuo i sv. Lovro. Svojim tužiteljima pokazao je mnoštvo sirotinje i ubogih, koji su istinsko blago Crkve. To blago, i put služenja što ga je posvjedočio sv. Lovro, Crkva ostvaruje i danas, osobito kroz karitativno služenje.

Danas zahvaljujemo Gospodinu za 25 godina postojanja ove biskupijske zajednice. Zahvaljujemo što je ona svoju odanost Gospodinu potvrđivala i potvrđuje kroz služenja potrebnima. Siguran sam, kako su mnogi volonteri, donatori, vjernici, potaknuti upravo primjerom sv. Lovre, ostvarivali i ostvaruju Kristov poziv i poziv Crkve na služenje. Nitko od nas nije toliko siromašan da ne bi mogao pokloniti lijepu riječ, osmijeh, ispruženu ruku, pa i konkretnu pomoć osobi u potrebi. Današnje čitanje iz druge poslanice Korinćanima veli: „A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo…“ (2 Kor 9,6-10). Bog to čini samo ukoliko se otvorimo njegovu pozivu. On i danas dijeli darove svoje ljubavi i nama samima i po nama onima koji ne mogu i ne znaju pronaći put do njega. Kada s Bogom planiramo svoj život, kada se u svome djelovanju oslanjamo na njegovu pomoć i zaštitu, uvijek ćemo biti na dobitku, imati dovoljno za sebe i za drugoga. Onda kada se čovjek zatvori u sebe, zatvori svoje srce prema Bogu i prema bratu čovjeku, tada postaje siromašan. Koliki danas u svijetu žive nesretno i nesigurno, oslanjajući se isključivo na svoja materijalna bogatstva i sami na sebe. To, složit ćete se, braćo i sestre, nije i ne može biti put Kristovih učenika«, ustvrdio je biskup Fabijan.

Pred kraj homilije još je kazao kako »živjeti s Bogom i za Boga često pretpostavlja da sam spreman sve izgubiti, biti poput sjemena, koje umire ali donosi obilate plodove. „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Život s Bogom i za Boga ponekad iziskuje i spremnost na mučeništvo, darivanje vlastitoga života za drugoga. Krist Gospodin, svojim primjerom učinio je upravo to, i pozvao da ga nasljedujemo u tako savršenoj ljubavi: Nema veće ljubavi od ove da netko život položi za svoje prijatelje (usp. Iv 15, 13). Da bi se moglo tako živjeti potrebna je velika hrabrost i snaga, koju je svojom mučeničkom smrću posvjedočio upravo današnji svetac sveti Lovro. Štoviše, takva neustrašivost i spremnost svetoga Lovre nuka nas da se prisjetimo i mnogih današnjih kršćana koji su diljem svijeta proganjani i ubijani na najokrutnije načine, ne samo oružjem već i perom, samo zato što su Kristovi učenici, te molimo svetoga Lovru neka njima i svima nama bude svojim životom uzor u ustrajnosti, a svojim nebeskim zagovorom zaštitnik i putokaz prema nebeskoj slavi. Zagovoru današnjeg sveca preporučamo cijelu biskupijsku zajednicu ove mlade Biskupije. Njen život i daljnji napredak neka prati i zagovor BDM, Gospe Voćinske.«, zaključio je homiliju srijemski biskup.

Predstavnici pojedinih župa Požeške biskupije odjeveni u narodne nošnje u prinosu darova donijeli su za siromahe različite životne potrepštine. Nakon popričesne molitve biskup Antun je spomenuo kako sv. Lovro zacijelo moli pred licem Božjim za Požešku biskupiju te je pozvao nazočne neka mu se pridruže zajedničkom molitvom za svoju mjesnu Crkvu, koju su zaključili poklikom gesla „Krist danas i vijeke, aleluja“.

U zaključku slavlja domaći biskup Antun kazao je kako – gledajući darove za siromašne poslagane oko oltara u crkvi sv. Lovre prepoznaje volontere koji se na sasvim poseban način svojim služenjem ugrađuju u živi organizam Požeške biskupije, koja je tijekom svojih 25 godina nastojala po njima ostvarivati djelotvornu ljubav i suosjećanje prema potrebitima, te im je zahvalio što na taj način pridonose snazi svjedočenja vjere u suvremenom društvu. Posebno je potom zahvalio biskupu Fabijanu za njegov današnji dolazak u Požegu, te izrazio radost što će se uskoro ponovno vidjeti u Voćinu, 21. kolovoza na proslavi 25-te obljetnice Požeške biskupije. Uručio mu je medalju izrađenu prije 25 godina za uspostavu Požeške biskupije i ređenje prvog biskupa kao podsjetnik da biskup Fabijan nije sam u ne lakim okolnostima gdje vrši svoje pastirsko poslanje, nego da ga prate naše molitve. Potom je biskup Antun uručio čestitke i novčane nagrade „naj-maturanticama“ Hani Boban iz Katoličke gimnazije u Požegi i Klari Pažin iz Katoličke klasične gimnazije u Virovitici.

Nakon misnog slavlja sudionici su se uputili u obližnju Dvoranu Sv. Terezije u kojoj je održan tradicionalni program Caritasa Požeške biskupije prigodom svetkovine sv. Lovre, njegova nebeskog zaštitnika. Ravnatelj Biskupijskog Caritasa Mario Večerić, uputio je pozdravnu riječ ocima biskupima, svećenicima, redovnicima, i redovnicama, svojim suradnicima i volonterima, te je ukratko predstavio program, kojim je moderirao Miroslav Paulić, prof. hrvatskog jezika u požeškoj Katoličkoj gimnaziji.

Potom je tajnica Biskupijskog Caritasa Katarina Paulić, u kratkim crtama prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije u proteklih dvadeset i pet godina postojanja. Voditeljica Caritasa slatinske Župe Sv. Josipa Anamarija Rakoš iznijela je svjedočanstvo aktivnoga i plodonosnog djelovanja spomenute zajednice. Potom su sestre Petra Magdalena i Barbara Ružičić iz Jakšića, stipendistice Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima, iznijele svoja iskustva stipendistica, te su posvjedočile što njima i njihovoj obitelji znači stipendija spomenute biskupijske Zaklade. Program su glazbenim nastupom obogatili Komorni zbor crkve sv. Lovre, solistica Marija Ticl uz klavirsku pratnju Elizabete Marijanović te Lovro Ticl na trubi.

Pri kraju programa srijemski biskup Fabijan, koji je bio ravnatelj Hrvatskog Caritasa čestitao je na svemu onome što je učinjeno tijekom 25 godina Požeške biskupije i njezina Caritasa. Istaknuo je kako je Isusovo djelo ljubavi započeto prije 2000 godina, a nastavljeno prije 25 godina na prostorima Požeške biskupije itekako je snažno inspirirano nebeskim zaštitnikom sv. Lovrom. Dodao je kako je Hrvatski Caritas ponosno pratio djelovanje Caritasa Požeške biskupije i izrazio nadu da će Ugovor, koji je nedavno potpisan između Hrvatskog Caritasa i Republike Hrvatske pomoći i Caritasu Požeške biskupije u njegovu djelovanju.

Biskup Antun je potom otvorio natječaj za stipendije Zaklade Požeške biskupije za školsku i akademsku godinu 2022./23. Zatim je spomenuo kako si često postavlja pitanje što bismo kao Biskupija i kao kršćani trebali raditi. Podsjetio je na Marijine riječi koja je prigodom Isusova prvog čuda u Kani Galilejskoj kazala njegovim očevicima: „činite sve što vam kaže“. Istaknuo je kako kršćanstvo nije pripovijedanje o nečemu, nego se ono sastoji u činjenju, napose onoga na što je Isus pozvao: „Što učiniste jednome od ovih najmanjih, meni učiniste“. Zahvaljujući ravnatelju Caritasa Mariu Večeriću, svim volonterima te tajnici Katarini Paulić, koja je prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije kroz 25 godina, biskup je istaknuo kako se ne želimo hvaliti učinjenim, nego potaknuti jedni druge da učinimo još više, onoliko koliko nam Bog daje mogućnosti. Program proslave sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa završen je domjenkom Caritasovih volontera u Maloj dvorani Sv. Terezije Avilske.

Izvor: pozeska-biskupija.hr

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza, u biskupijskom svetištu na Tekijama, program je započeo u 8.00 sati pobožnošću Križnoga puta

 

 

Pontifikalna sveta Misa na mađarskom slavljena je u 9.00 sati, a na hrvatskom u 11.00 sati. Predvodio ju je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina u koncelebraciji sa srijemskim biskupom msgr. Đurom Gašparovićem, beogradskim nadbiskupom msgr. Stanislavom Hočevarom, te svećenicima srijemske i subotičke biskupije i beogradske nadbiskupije. Upravitelj svetišta vlč. Ivan Rajković je na početku slavlja pozdravio okupljene biskupe, svećenike i vjernike, te predstavnike vlasti. Posebnu dobrodošlicu poželio je msgr. Fabijanu Svalini koji na ovogodišnjim Tekijama prvi put slavi Misu u biskupijskom svetištu Gospe Snježne.

Srijemski biskup koadjutor je na početku homilije također pozdravio okupljene biskupe, te zaželio brz oporavak subotičkom biskupu msgr. Slavku Večerinu, preporučivši ga Gospi Tekijskoj, koji je isto tako trebao biti sudionik slavlja. Biskup je uputio pozdrav i novoimenovanom generalnom vikaru Srijemske biskupije preč. Josipu Ivešiću.

 

 

 

 

 

 

 

Čovjek putnik prema apsolutnome

Biskup Svalina je u nastavku propovijedi govorio o čovjeku kao putniku, te kazao:

Hoćemo li hodati kao mladi Odisej, zadovoljni tumaranjem, ili ćemo hodati poput Abrahama tražeći cilj, ostvarujući nade i ispunjenje zadovoljstva koje ne obmanjuje? Život je putovanje, hod u slobodu, očekivanje. Koja su čovjekova očekivanja danas? U svakom slučaju, jedno je sigurno: svatko u sebi skriva nade. Sve se one neizbježno slijevaju kao brojni potoci u jedinstven ocean koji se zove krik za spasenjem, koji se diže iz dubine srca svakog čovjeka… Svaka je religija pokušaj dati odgovor na taj krik, ispuniti prostor nade potpunom sigurnošću koja ne obmanjuje.

Za nas kršćane sigurnost se temelji na činjenici da se Bog umiješao u povijest, da je ušao u granice našeg ljudskog vremena i u njemu ostavio svoje tragove. Mi želimo otkriti te tragove, to znači otkriti njegovo lice, znači susresti ga i prihvatiti kao Gospodara našega života. Veliko otajstvo utjelovljenja, događaj koji je eksplodirao usred ljudske povijesti, prije više od 2000 godina, pomaže da svaki put kad čovjek uzdahne iz dna svoje tjeskobe, taj uzdah ne bude očajnički krik, nego poziv ljubavi. Hodočašće idealno oslikava razmjene tog poziva i odgovora. Čovjek je po svojoj naravi hodočasnik, on neprestano traži, znatiželjan je saznati, upoznati: on je hodočasnik sreće i istine. Mi tražimo ono što jesmo, smisao života i vlastite sudbine, istražujemo Beskrajnog Boga izvan ljudskih granica, otvoreni prema Apsolutnome sa željom da ga posjedujemo, da postanemo slični njemu, kazao je msgr. Svalina.

 

 

 

 

          Bog hodočasnik

Srijemski biskup koadjutor također je govorio i o Bogu hodočasniku koji kroz Stari Zavjet hodočasti, tražeći čovjeka i prateći ga na njegovim životnim putovima. To Božje putovanje vodi prema Isusu Kristu, koji cijelu ljudsku stvarnost vodi k ispunjenju.

Zato s pravom kažemo da je naše hodočašće odgovor Onome koji nas je najprije potražio stvarajući nas i ljubeći nas od vječnosti. Ne idemo mi Kristu, mi se k njemu vraćamo. Kad čovjek prvi kreće na put , tada u stvari nastoji pobjeći od Boga. Zar Psalmista ne kaže: 'Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Ako uzmem krila zorina, pa s  naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.' (Ps 139,7-10)? Ne tražimo m prvi njega u njegovoj kući, nego on dolazi u našu, i dopušta da ga ugostimo kao ono Zakej. On želi doći k nama i nastaniti se u nama. Zato, najdublji smisao kršćanskog hodočašća ne sastoji se toliko u traženju Boga, koliko u povratku k njemu, u prepuštanju da nas on pronađe, poručio je biskup.

 

 

 

 

 

 

          Marija hodočasnica

Predslavitelj je govorio i o Mariji kao hodočasnici, koja, kada je saznala da će roditi Spasitelja, kreće na hodočašće. Prvo posjećuje Elizabetu, pa odlazi u Betlehem, gdje će roditi Spasitelja, pa u Egipat, pa svake godine u Jeruzalem. Hodočasti prateći svog Sina na njegovom putu poslanja, sve do križa.

Hodati, putovati, hodočastiti bila je sudbina Marijina. Otada je ona Božji hod da dođe na svijet. Marija hoda noseći svoga Sina, Spasitelja. To je jedini cilj njezina hoda, hodočašća.

Već dvadeset stoljeća Gospa hoda putovima svijeta. Možemo reći, otkako je izašla iz svoje kuće da posjeti Elizabetu, nikada se u nju nije vratila. Uvijek u hodu, neumorno, hodajući svakovrsnim putovima, da dođe pokucati na vrata svih onih koji čekaju, ali i onih koji ne čekaju pohod Gospodina spasenja, kazao je propovjednik.

 

 

 

 

 

 

 

          Na hodočašću prati nas Marija

Na završetku homilije msgr. Svalina se zapitao kakvo će biti vrijeme koje čeka čovječanstvo koje se nalazi na hodočašću na pragu trećeg tisućljeća, te ustvrdio da možemo ovim svijetom hoditi bez straha, jer s nama hodi Marija, kojoj smo se došli moliti.

Došli smo je zamoliti da nas i dalje na našem životnom putu prati kao Majka, Majka Crkve, hodočasnice na zemaljskim putovima u bremenitim vremenima u kojima živimo. Neka bdije nad Crkvom, kojoj prijeti duh svijeta, neka izmoli jedinstvo Crkve i svih kršćanskih Crkava, neka je prati na putovima prave obnove i napretka… Iako idemo prema nepoznatoj budućnosti koja nas straši. Koliko god su naši strahovi veliki i ne bez temelja, ipak ukoliko razmišljamo u duhu vjerskog, religioznog, kršćanskog, evanđeoskog, pa i razumskog optimizma, naš pogled postaje sve vedriji i bistriji. Danas smo ovdje i da ponovno zamolimo Gospu riječima pobožnog hodočasnika: 'O dobra Mati, put nas vodi u Tvoj dom. Tamo ćeš nam suncem sjati i voditi Sinu svom,' da i dalje bude uza svoj narod, da nam ruži zaštitu i vodi nas k svom Sinu, koji je ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti, zaključio je srijemski biskup koadjutor.

 

 

 

 

 

 

          Završetak slavlja

Beogradski nadbiskup msgr. Stanislav Hočevar je na kraju slavlja zahvalio na pozivu da bude sudionik ovoga događaja, te zahvalio Gospi što je opet došlo vrijeme da vjernici mogu hodočastiti i susretati se u tekijskom svetištu. Posebno je pozdravio srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu, te između ostalog kazao:

Znam da ti znaš bolje od mene kamo si došao, ali molim te da se danas sjetiš, da boraviš u slavnome gradu Sirmijumu, sa tako bogatom poviješću, ne samo slavnom poviješću rimske imperije, nego, prije svega, u slavnome gradu tolikih svjedoka, mučenika. A pridružili su se tada u tom procesu svjedočenja i mnogi građani nekadašnjeg Singidunuma, današnjeg Beograda. Dragi brate, imamo zajedništvo u tom svjedočenju. Ako je ikada potrebno, to je onda da danas svjedočimo za Isusa Krista… Bog nas sigurno poziva da upravo preko marijanske duhovnosti, njezine snage i ljubavi, njezinog nadahnuća još više surađujemo, kako bi Europa, kao kontinent koji je prvi primio dar kršćanstva, ponovno mogao prednjačiti u evanđeoskim vrlinama.

Po završetku misnoga slavlja slika Gospe Tekijske je u procesiji unesena u crkvu, gdje će joj se vjernici u nastavku dana moći pokloniti.

Programa proslave Gospe Snježne na Tekijama završava svetom misom na hrvatskom jeziku u 19.00 sati.

Ana Hodak

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u četvrtak, 4. kolovoza

Uoči Velikih Tekija služene su tri svete Mise. Misa na staroslavenskom slavljena je u 15.30, na mađarskom u 17.00 sati, a pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku započelo je u 19.00 sati. Predvodio ga je srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović u koncelebraciji sa biskupom koadjutorom msgr. Fabijanom Svalinom i svećenicima Srijemske biskupije.

Marija je naša majka

Srijemski biskup je u homiliji govorio o Mariji kao brižnoj zagovornici i majci, te kazao:

Naš svakodnevni  život nosi u sebi mnoštvo izazova i mnoštvo poteškoća, mnoštvo problema i neizvjesnosti na koje imamo vlastite privremene ili polovične odgovore.  Svaki od nas obraća se nebeskoj Majci sa svojim potrebama i s nakanama u svom srcu, koje želi prikazati, kako bi nam ona izmolila milost i pomoć. A svakako smo i zahvalni njoj za sve što čini i što je učinila i za svaku uslišanu molitvu koju smo joj uputili. Zato joj se i danas obratimo i nemojmo otići sa ovoga slavlja, a da nismo zahvalili nebeskoj Majci ili da je nismo za nešto zamolili. Blažena Djevica Marija veliko je blago, neugasivo svjetlo, kruna djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazorivi hram pripravljen za mjesto onome kojemu prostor ne može obuhvatiti, za mjesto sinu njezinom Isusu Kristu. Ona je neprocjenjivi dar koji smo primili podno križa kada je umirući Isus rekao Ivanu, a i svima nama, što i danas poručuje : 'Evo ti majke!'  Tada smo postali cjelinom i brigom njezina majčinstva, kazao je msgr. Gašparović.

 

 

 

 

 

 

 

Zagovornica

Biskup se u nastavku homilije osvrnuo na pročitano Evanđelje, koje je govorilo o događaju na svadbi u Kani. Kazao je kako je u ovom događaju Marija pokazala svoju majčinsku brigu prema ljudima koji su se našli u nevolji i već se tu istakla kao moćna zagovornica, kada se za domaćine zauzela kod svoga Sina.

Marija je zagovornica, primjećuje potrebu i traži izlaz iz problema. Malo govori, a puno čini. Kao što je Marija surađivala i surađuje sa svojim Sinom, ona surađuje i s nama. Otkako je Isus  podno križa rekao Ivanu: 'Evo ti majke', od toga dana je ona svima nama majka, koja djeluje i bdije. U tom smislu je prihvatiše dobri kršćani pozdravljajući je s 'Kraljice svih svetih'. Prihvatili su je kao Majku grešnici, pa ju zazivaju 'Utočište grešnika, moli za nas'. Prihvatiše je svi rasplakani, zazivajući je 'Utjeho žalosnih'. Prihvatio ju je i Božji narod koji ju je nazivao pomoćnicom kršćana, odvjetnicom, pomagačicom, posrednicom. I mi ovdje prisutni svjesni smo da bdije nad nama. Evo i sada, i ovoga trenutka i ovoga slavlja bdije nad nama, želi utisnuti u nas sliku svoga Sina, Isusa Krista. I sada na ovome slavlju vigilija Velikih Tekija, Gospe Snježne, na slavlju ove svete mise, Božanskoga stola riječi i lomljenja kruha, Marijino majčinsko oko promatra i istim glasom Isusu govori da čuje naše molitve  sada ovdje, na ovom svetom mjestu, naglasio je biskup Gašparović.

 

 

 

 

Srijemski biskup je na kraju homilije pozvao vjernike na molitvu: Uputimo i danas molitve nebeskoj Majci, da nas zagovara i da nas nikada ne napusti. Molitva je toliko važna za sve kršćane. Neophodna je za disanje. Bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik, kršćanin. Nitko nije izuzet od te potrebe molitve. Molitva je posebno važna u obitelji, za život i za skladan rasta svakog pojedinog člana. Molitva je razgovor obitelji s Bogom, koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i slogu i povezanost  s djecom. Ona nosi Boga u obiteljsko zajedništvo. Zato molimo zajedno i tražimo zagovor Marijin kod Isusa Krista. Čovjek bez molitve, bez sakramenata i bez Božje jednostavnosti, iščezava. U Isusu Kristu zagrlile su se ljubav i vjernost  prema čovjeku. I samo s Kristom čovjek može biti vjeran i ljubiti svoga bližnjega tako kako nas je Krist ljubio.

 

 

 

 

Zahvalni smo nebeskoj Majci za svaki njezin zagovor. Možda nije odmah pritekla u pomoć, možda smo trebali imati strpljenja. Usudimo se danas moliti Mariju za izgubljene osobe, za izgubljene prijateljske odnose, za izgubljeno dostojanstvo, izgubljene prijatelje, supružnike, mladiće i djevojke. Molimo danas, Majku Božju da kao kršćani nađemo sebe.

 

 

 

 

 

 

 

Poput Marije, oslonimo se na Isusa Krista. Njemu predajmo svoj život, svoje uspone i svoje padove, svoja nadanja, svoja stradanja i svoje radosti. Molimo ovdje za naše obitelji, za naše župne zajednice, 

za muževe i žene, koji su po Božjoj volji pozvani da budu darivatelji života, da ih Gospodin obdari otvorenošću životu, unatoč neizvjesnostima koje imaju. Molimo za mladiće i djevojke, da im Marija izmoli privlačnost prema ljepoti koja dolazi iz čiste ljubavi. Molimo za djecu koja su izložena brojnim lošom utjecajima, da u svojim roditeljima, u svojim odgojiteljima, u svojim bakama i djedovima, u učiteljima, uvijek nađu uzore za svoj život. Molimo za stare osobe, bolesne i pantike, da im Gospodin udjeli snagu, kako bi u svojim svakodnevni patnjama slavili Isusa Krista. Molimo i za nas same, zaključio je msgr. Gašaprović.

 

 

 

 

 

 

Procesija

Nakon svete Mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz tekijsko svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili su vjernici iz Šida i Sota, a za njom su išli biskupi, svećenici i vjernici noseći upaljene svijeće i pjevajući marijanske pjesme. Po završetku procesije, predsjedatelj slavlja podijelio je završni blagoslov, a  potom je slika Gospe Tekijske u procesiji unesena u crkvu.

Ana Hodak