U biskupijskom svetištu na Tekijama svečano je proslavljena Snježna Gospa u utorak, 5. kolovoza

TEKIJE (TU) - Svečano pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku predvodio je požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup umiru mons. Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Beogradske nadbiskupije, Subotičke, Zrenjaninske, Požeške te Srijemske biskupije.

Biskup Svalina je na početku slavlja ukazao na duhovni i povijesni značaj tekijskog svetišta. Pozdravio je ovogodišnjeg predsjedatelja mons. Škvorčevića, svećenike i hodočasnike, te uvažene goste. Na ovogodišnjoj proslavi Velikih Tekija prisustvovali su: o. Kleopa Stefanović, arhimandrit i eparhijski zamjenik s pratnjom; Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru; Ivan Zeko-Pivač, ministar savjetnik i zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji; Davor Čordaš, direktor Agencije za prognanike i izbjeglice u Vladi Republike Srpske, Mladenka Kermenc, predstavnica Zajednice žena „Kraljice Katarina Kosača“ iz Bosne i Hercegovine, kao i drugi predstavnici društvenih i kulturnih institucija.

Predsjedatelj slavlja je nakon upućenih pozdrava s vjernicima izmolio molitvu Gospi Tekijskoj. U homiliji je ohrabrio okupljene na požrtvovno življenje vjere i mijenjanje u skladu s onim što nas Krist poučava. To je jedini način da mijenjamo ovaj svijet nabolje: „U Evanđelju slušamo Isusa koji kaže 'Još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i vrše je.' Evo vam Božjeg ključa s kojim se može otključati i dohvatiti smisao i ovih naših dana i naših situacija. Kad dopustimo da u našu pamet, u naše srce, u naš govor nastupi ono što je negativno, pokvareno, sebično, zločesto, protiv drugoga, onda vam se događa neki svijet iz naših mogućnosti, ali negativnih. Onda na koncu nastaje svijet patnje, oduzetog čovjekovog dostojanstva i poniženosti. Kada uvijek iznova govorimo o tome onda se u nama probude i negativni osjećaji jednih protiv drugih. Mislimo da ćemo postići nešto ako budemo protiv dugoga. Ali, evo vam Isusa koji kaže: 'Božju riječ čuj!' Gdje je ta Božja riječ? Tko je Božja riječ? To je on, Isus Krist, Gospodin… On ide na križ, ne protiv bilo koga, nego za nas, za pobjedu čovjeka, za pobjedu života nad smrću. Onaj koji je toga svjestan, da su Božje strategije za čovjeka, a ne protiv, taj će se odreći pravljenja svojih ljudskih strategija protiv drugoga.“ Biskup je poručio vjernicima da je važno biti jedni za druge, to će promijeniti naš svijet nabolje, donijet će mir i ljubav među ljude.  

Najvažnije je mijenjati sebe, a ne ljude oko sebe. Svatko treba polaziti od svoje promjene, od svoga obraćenja. Obraćenje nas dovodi i do vlastite sreće, jer nas dovodi Bogu, a „čovjek je jedino s Bogom sretno biće,“ kazao je mons. Škvorčević. „Budite milosrdni kao Otac, budite kao Bog. Jeste li se zanemarili u dimenzijama milosrđa, praštanja, plemenitosti, dobrote, ljubavi? Od toga ti živiš iznutra i to je tvoj pravi identitet. To je šansa da ovi prostori u kojima živimo postanu bolji. Čovjek je taj koji čini svijet dobrim ili lošim. Ako su loša vremena, mi smo loši,“ poručio je biskup Škvorčević.

Slavlje je završeno Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj pred njezinom čudotvornom slikom, koju su izmolili zajedno biskupi, svećenici i vjernici, predvođeni predsjedateljem slavlja. Nakon svete mise vjernici su ostali molitvom i osobnim pobožnostima iskazati štovanje Gospi Tekijskoj.

Program u svetištu Gospe Snježne na Tekijama započeo je u 8 sati molitvom Križnog puta. Nakon toga, u 9 sati slavljena je misa na mađarskom jeziku, koju je predvodio vlč. Tibor Zsuny. Proslava ovogodišnjih Velikih tekija završena je svetom misom na hrvatskom jeziku u 19 sati.

Svečanu pontifikalnu svetu misu u 19 sati uoči Gospe Snježne, 4. kolovoza, u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević.

TEKIJE (TU) - Uz biskupa Škvorčevića u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Srijemske i drugih biskupija.

Nakon ulazne procesije izmoljena je Molitva Gospi Tekijskoj koju je predvodio mons. Škvorčević. Potom je domaćin, mons. Svalina, pozdravio predsjedatelja slavlja, te ukazao na povijesnu i duhovnu vrijednost ovog svetišta, u kojem se vjernici već stoljećima okupljaju: „Ovdje gdje povijest i vjera koračaju zajedno još uvijek odjekuju koraci pobožnih hodočasnika i jeka ratnih bubnjeva, sjećamo se čudesne Božje zaštite i pobjede kršćanke vojske nad Osmanskim Carstvom 1716. godine u bitki kod Petrovaradina poznatoj i kao bitki na Tekijama. Ona nije samo povijesna činjenica, ona je i živo svjedočanstvo vjere naroda koji je u najtežim trenucima svoju nadu položio u Gospodina i zagovor Blažene Djevice Marije. Zato je ovdje uz križ i topove ostala i sveta slika Gospe Snježne koju je prema predaji donio sam princ Eugen Savojski. Ona nas trajno podsjeća da je Kristova ljubav jača od svakoga straha, a Majčin plašt širi se nad svima koji mole u vjeri i nadi. Ovo je svetište i danas mjesto molitve i zajedništva.“ Biskup je pozdravio sve hodočasnike, osobito vjernike iz Bizovca iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji su došli u pratnji svoga župnika Mate Matasovića, te vjernike iz Udruge „Prijatelji nade“ koji su Gospi Tekijskoj hodočastili pješke iz Maradika sa svojim duhovnikom vlč. Dušanom Milekićem, kao i hodočasnike iz Zrenjaninske biskupije, te rektora svetišta preč. Mateja Perića.

Mons. Antun Škvorčević se u homiliji osvrnuo na naviještenu riječ Božju te kazao kako su kršćani moćni do neba, a oni koji su moćni oružjem, moćni su samo dok oružje puca. To je shvatio i Eugen Savojski kad je u bitke unosio duhovnu dimenziju, s Bogom računao i s njim djelovao. Kazao je kako svijet nije prepušten sam sebi, čovjek nije prepušten sam sebi, nego je sve u Božjim rukama: „Te Božje ruke zovu se Isus Krist, Gospodin naš, koji je došao s one obale našeg postojanja, po sasvim posebnoj inicijativi i nacrtu Božjem. On je Bog inicijative koji računa s našom nemoću, prolaznošću i smrtnošću. I taj naš Bog i njegove inicijative ne ostavljaju nas same na ovom našem zemaljskom putu i hodu da skončamo u smrti, i postanemo dionici nekoga besmisla. Bog koji nas je pozvao u postojanje, u život, to nije Bog koji se na koncu ne zanima za one koje je stvorio, nego se baš posvema zanima.“

Poručio je vjernicima kako nas Krist uvjerava da se ne bojimo jer smo njegovi, a na kraju se treba samo očitovati u punini koliko smo njegovi. Isusova Majka od svadbe u Kani Galilejskoj, pa sve do nas danas okupljenih ovdje upozorava da nam valja činiti sve što nam Isus kaže i na šta nas poziva. Biskup je pozvao vjernike da se zapitaju čine li tako, te kazao kako nas Isusova Majka ohrabruje da ono što je za Isusa ni malo nije teško. „Čujemo li mi u našoj svakodnevici Isusa Krista i radimo li ono što nam on govori? On nam govori u svojoj riječi, Evanđelju, po svojim navjestiteljima, svećenicima i biskupima, ali nam progovara i kroz one s kojima svaki dan živimo, u obitelji… Umijeće je biti kršćanin i vjernik u konkretnom životu. Marijina riječ 'Ono što vam On kaže, činite' toliko je presudna za naš život da nam valja i večeras provjeriti na čiju riječ mi nešto činimo i na čiju riječ živimo,“ potaknuo je okupljene vjernike predsjedatelj slavlja.

Po završetku svete mise uslijedila je tradicionalan procesija sa svijećama kroz svetište na čelu koje su mladi iz Udruge “Prijatelji nade“, koji su hodočastili na Tekije pješke, nosili čudotvornu sliku Gospe Tekijske. Procesija je završila unošenjem Gospine slike u crkvu gdje je izmoljena posvetna molitva Gospi Tekijskoj, koju je predvodi mons. Škvorčević. Time su završene pobožnosti uoči proslave Snježne Gospe.

 Program uoči Velikih Tekija započeo je u 16 sati grkokatoličkom liturgijom, koju je predvodio o. Darko Rac,, a od 15.30 svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed. Misa na mađarskom jeziku slavljena je u 17 sati, a predvodio je vlč. Attila Nagy.

Ove godine članovi Udruge „Prijatelji nade“ su organizirali hodočašće Gospi Tekijskoj – hod prema Majci, pod geslom „Evo ti Majke!“ (Iv 19, 26). „Ove godine prvi put smo organizirali hod prema Majci, u spomen na to kako su nekada naši stari hodočastili pješke Gospi Tekijskoj. Ovogodišnja ruta išla je od Maradika do Tekija, a dugačka je 22 km. Išlo je pet hodočasnika, četiri mladića i povjerenik za pastoral mladih Srijemske biskupije vlč. Dušan Milekić. Krenuli smo u 9.30 sati iz maradičke crkve, gdje su nas ispratili župljani i župnik. Preko Fruške gore, s kraćim pauzama, oko 16 sati stigli smo u svetište. Putem smo molili krunicu, pjevali marijanske pjesme i družili se, ali i razgovarali o budućim planovima,“ kazao je predsjednik Udruge Darko Peka.

 Umirovljeni požeški biskup je naglasio vrijednost tekijskog svetišta, koja je i povijesna, ali mnogo više duhovna: „Ovo hodočasničko mjesto na Tekijama znakovito je zbog toga što je povezano s bitkom oslobođenja od Osmanlija. Znači o slobodi je riječ. Dok govorimo o fizičkoj slobodi, osjećamo koliko je još važnija ona duhovna… Ovo svetište je postalo od završetka bite za oslobođenje od Osmanlija mjesto u kojem se kroz svetu ispovijed, kroz svetu misu i svetu pričest i druge pobožnosti čovjek duhovno obnavlja. To imati ovdje u Srijemu, na ovoj točki postojanja vjernika katolika, nije mala stvar. Duhovna snaga koja se stječe tim putem je djelo Božje u nama. To vjernici osjećaju i radi toga se okupljaju na ovakvim mjestima. Ne treba posebno isticati koliko je važno ovo o čemu govorim, jer mi smo svjedoci ratnih okolnosti u svijetu i na našim prostorima nekih ljudskih grčeva koji se događaju, gdje odjednom mislimo da ćemo kroz to što budemo jedni protiv drugih nešto dobiti. Međutim, ovo hodočasničko mjesto nas uči, kao i cijela evanđeoska poruka, da je Bog u Isusu Kristu bio ne protiv čovjeka, nego za čovjeka. Kada kod nastojimo biti za ljude, onda se nalazimo na Isusovu putu, gdje izgrađujemo svijet mira. Na tu nakanu se molimo kroz stoljeća na ovom mjestu.

Ovo mjesto i ovaj lik Gospin imaju svoje značenje za Srijem ali i puno šire, jer je ovo jedno od značajnijih svetišta koje imamo u ovom dijelu Europe. Stoga ta tradicija koja postoji stoljećima ima svoju snagu, a to je duhovna tradicija u kojoj je prisutna Isusova Majka, koja svojim zagovornim djelovanjem pridonosi miru u dušama, budnosti u vjeri i osposobljava ljude da žive za drugoga, tj. da mogu i znaju ljubiti. To su te pobjede Božje čije znakove ovdje pronalazimo“, naglasio je mons. Škvorčević.

Srijemski biskup je istaknuo vrijednost tekijskog svetišta u godini jubileja: „Nalazimo se u godini jubileja kada Crkva na poseban način u fokus stavlja obraćenje, odnosno vraćanje na izvore kršćanske vjere. U ovoj godini mi se spominjemo 309. godišnjice otkako je časnu i veliku pobjedu u bitki na Tekijama izvojevala kršćanska vojska. Marija je bila putokaz u vremenima koja nisu bila jednostavna, naprotiv, zahtjevan i teška. Marija je i danas u ovim vremenima u kojima mi živimo kompas kršćanskome svijetu, na poseban način katoličkome, da nam pokaže onaj pravi put kojim želimo hoditi i mi kao hodočasnici nade u okolnostima i prilikama u kojima živimo. Kao što su ona vremena bila teška i izazovan za ljude, tako i mi živimo u izazovnim vremenima, gdje je rat toliko bliz u Europi i diljem svijeta. I mi želimo moliti Mariju za mir, za mir naših srca, za mir koji će posvjedočiti naši političari, a isto tako da u svakom ljudskom srcu zavlada taj iskonski mir za kojim čeznemo, da po zagovoru Blažene Djevice Marije sam Gospdin ispuni naša srca.

Osobito me veseli da se hodočasnici vraćaju Gospi Tekijskoj. To je poticaj svima nama da još više radimo i da još više svjedočimo Marijinu vjeru i Marijinu ljubav. To je ono što vjernik želi, po Mariji k Isusu,“ kazao je mons. Svalina.

Raspored slavlja Veliklih Tekija u Biskupijskom svetištu Gospe Snježne

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Biskupijsko svetište Gospe Snježne na Tekijama poziva sve vjernike na hodočašće Majci Božjoj povodom proslave Velikih Tekija - zahvalno obilježavanje pobjede kršćanske vojske nad nadmoćnijim Osmanlijskim osvajačima, te oslobođenja ovih krajeva od Turske vlasti. Pobjeda je izvojevana pod čudotvornom slikom Gospe Snježne (sada poznatije kao Gospe Tekijske), u Petrovaradinu 5. 8. 1716. godine. Princ Eugen Savojski, koji je predvodio kršćansku vojsku, u zahvalu Majci Božjoj što je izvojevala pobjedu na blagdan Gospe Snježne, daruje ovu ikonu Tekijskoj Crkvi. Otada je već stoljećima ova čudotvorna slika izvor nade, snage i utjehe kršćanskom puku ovih prostora, a i šire! Dođimo i ove godine, donoseći Gospi svoje nakane, potrebe, molitve, i napose svoje obraćenje i popravak života!

Slavlje Velikih Tekija započinje dan ranije, na uočnicu, u ponedjeljak 4. 8. 2025.

Prilika za sakrament pomirenja (svetu ispovijed) je od 15,30 sati oko crkve, a u 16 sati na vanjskom oltaru služit će se grkokatolička liturgija (sveta misa po bizantskom obredu) na staroslavenskom jeziku.

Program se nastavlja svetom misom na mađarskom jeziku u 17 sati, a vrhunac večeri je svečana pontifikalna sveta misa u 19 sati, koju će predvoditi i propovijedati požeški biskup emeritus, mons. dr. Antun Škvorčević. Nakon mise je molitvena procesija sa svijećama i čudotvornom Gospinom slikom, koju će nositi vjernici u narodnim nošnjama. Prije sv. mise je molitva krunica i Marijanska pobožnost pred Gospinom slikom.

Sutradan, na blagdan Gospe Snježne, u utorak 5. 8. ujutro u 8 sati je pobožnost Križnog puta po Tekijskoj Kalvariji, uokolo perivoja u Svetištu, te će se u 9 sati slaviti sveta misa na mađarskom jeziku.

U 11 sati je svečana pontifikalna sveta misa na hrvatskom jeziku, ujedno i obilježavanje 309. obljetnice Petrovaradinske bitke i pobjede kršćanske vojske, uz prisutnost članova diplomatskog zbora i drugih uzvanika. Središnje slavlje predvodi također požeški biskup emeritus mons. Antun Škvorčević.

Slavlje se završava večernjom svetom misom u 19 sati, na hrvatskom jeziku.

Potaknimo jedni druge, dođimo Isusovoj i našoj Majci prikazujući sebe i svoje živote njezinom Sinu! 

Filijalna zajednica u Neštinu proslavila je svetkovinu zaštitnice svoje crkve

NEŠTIN (TU) - U subotu 26. srpnja 2025. godine proslavljen je crkveni god u crkvi sv. Ane u Neštinu, filijala župe sv. Josipa, zaručnik BDM u Čereviću. Misno slavlje slavio je fra Grgur Blažević, gvardijan franjevačkog samostana u Iloku u zajedništvu sa vlč. Lukom Ivkovićem, župnikom u župama Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica.

Na početku misnoga slavlja fra Grgur Blažević pozdravio je okupljene vjernike i čestitao im njihovu svetkovinu i zaštitnicu crkve u Neštinu i samoga mjesta, svetu Anu. U prigodnoj homiliji, obraćajući se svim domaćim vjernicima i hodočasnicima, fra Grgur je napomenuo da je nužno sve životne situacije u kojima se čovjek nađe povezivati sa Bogom kao što su to činili sv. Ana i sv. Joakim. Stoga je potrebno pohoditi crkvu i Boga moliti, jer molitva čuva vjeru, bez molitve i vjere, čovjek postaje laki plijen za silne negativnosti i loše globalne situacija na taj način da postaje širitelj istih i polako se odvaja od Boga te mu Đavao grabi dušu. Govoreći o životu Ane i Joakima, napomenuo je da je Joakim bio imućan, ali nesretan. Nesretan jer nije imao potomstva, ali da ga ta negativna situacija nije odvojila od Boga, štoviše, svoje imanje je razdijelio i sa svojom suprugom ponizno živio i Boga molio i Bogu služio. Uz to je nadodao: „Upravo to ponizno služenje i prihvaćanje volje Božje u životu, Bog ih je obdario potomstvom i to djetetom, Blaženom Djevicom Marijom, koja će roditi Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Bog je pogledao na njihovo služenje i predanost te je spustio blagoslov na njih podarivši im dijete.“

Na kraju je nadodao: „Draga Braćo i sestre, pravednik će od vjere živjeti. Ono što se pamti su čovjekova djela, čovjekova povezanost s Bogom. I dok slavimo svetu Anu i svetog Joakima, zaštitnike majki, braka, bake i djedova, želimo ispred sebe staviti život, a ne smrt. Želimo staviti svoj život u služenju Bogu, neovisno što nas je zadesilo, Bog će uvijek pogledati na nas i izliti svoj blagoslov, stoga budimo ustrajni i Bogu služimo.“

Na kraju misnoga slavlja, župnik Luka pozdravio je fra Grgura te mu je zahvalio što je pohodio malenu zajednicu u Neštinu i uputio im riječi ohrabrenja i duhovne radosti.  Uz to zahvalio je i svim hodočasnicima iz župa: sv. Josip, Čerević, sv. Barbara, Beočin i Našašće sv. Križa, Srijemska Kamenica, kao i pjevačima i sviračima misnoga slavlja. Nakon izlazne pjesme i zahvale uslijedilo je druženje u obiteljskoj kući obitelji Feltan, koja je kao i prošlih godina, u suradnji sa župnikom, pripremila zakusku svim okupljenim vjernicima. Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličali su pjevači triju župa Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica uz orguljašku pratnju Evgenije Kojić.

Tekst: TU Čerević

Fotografije: Goran Blečić i Darko Feltan

Male Tekije proslavljene kao Jubilej starih i bolesnih u znaku svjetla vjere, nade i utjehe

PETROVARADIN (TU) – U ozračju vjere, zahvalnosti i utjehe, svečano su proslavljene Male Tekije 26. srpnja 2025., na blagdan sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, u Biskupijskom marijanskom svetištu Gospe Tekijske kod Petrovaradina, poznatijem kao Tekije. Proštenje koje svake godine okuplja brojne vjernike, i ove je godine obilježeno u duhu zajedništva i duhovne snage, a osobitu dubinu slavlju ove godine dala je činjenica da je večernja proslava bila posvećena Jubileju starih i bolesnih u Srijemskoj biskupiji, upravo na blagdan svetih zaštitnika djedova, baka i svih koji u tišini starosti i bolesti nose križ svakodnevice.

Jutarnji program započeo je u 9 sati svetom misom na mađarskom jeziku, koju je predslavio vlč. Atila Želer, župnik u Novom Sadu. Na hrvatskom jeziku, u 11 sati, misno slavlje je predvodio vlč. Eduard Španović, župnik u Župi Uzvišenja svetoga Križa u Petrovaradinu, uz sudjelovanje brojnih hodočasnika iz okolnih župa. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor Presvetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca, unoseći svečanost i ljepotu u prijepodnevna slavlja.

Središnji događaj bio je večernji duhovni program i svečana sveta misa u 19 sati, koja je okupila brojne starije, bolesne i nemoćne vjernike iz svih krajeva Srijemske biskupije. U Godini svete jubilejske milosti, ova sveta misa slavila se kao Jubilej starih i bolesnih, s mogućnošću zadobivanja potpunog oprosta u ovom Svetištu koje je proglašeno oprosnom crkvom.

Program je započeo u 18 sati prigodnim predavanjem prof. dr. sc. Ivice Čatića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, koji je nadahnuto govorio o biblijskom značenju jubileja, važnosti Božje vjernosti kroz vrijeme, te o posebnom Božjem blagoslovu koji prati starost i slabost. U 18,30 sati slijedila je molitva krunice, a potom svečana sveta misa u 19 sati koju je predvodio mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup u miru, uz koncelebraciju domaćeg biskupa mons. Fabijana Svaline te svećenika Srijemske biskupije.

U svojoj homiliji, nadbiskup Hočevar obratio se posebno starijim i bolesnim vjernicima, nadahnuto podsjetivši da „u Kristovu tijelu nitko nije suvišan, i da starost, unatoč fizičkoj slabosti, postaje izvor mudrosti, snage i proroštva u Crkvi. Biti star znači nositi u sebi sjećanje vjernosti Božjoj, i postati znak nade u svijetu koji često zaboravlja na one koje ne smatra korisnima.“ Također je rekao: „Bolest i slabost nisu kraj, nego poziv na dublje sjedinjenje s Kristom koji je sam ponio križ, i koji je u slabima i malenima najbliži svakome od nas.“

Tijekom misnog slavlja vjernici su mogli pristupiti sakramentu bolesničkog pomazanja, čime je ova proslava dobila dodatno duhovno i pastoralno značenje. Mnogi su stariji vjernici iskoristili tu priliku za duhovno ohrabrenje, a bili su vidno dirnuti brigom i pažnjom Crkve koja ih u ovom jubileju posebno stavlja u središte molitve.

Posebna pobožnost bila je i čašćenje relikvija svete Ane, koje su bile izložene tijekom dana, što je dodatno naglasilo snagu zagovora svetaca i vrijednost obiteljskog duhovnog naslijeđa. Večernje liturgijsko pjevanje pratila je s. Jelena Damjanović, koja je uz pratnju orgulja unijela duhovnu dubinu u svečanu liturgiju.

Zahvaljujući velikoj predanosti domaćih svećenika, župljana i volontera, sve je proteklo dostojanstveno i radosno. I ove godine Mali Tekije pokazali su se kao mjesto susreta neba i zemlje, mjesto gdje se starost i bolest ne promatraju kao teret, već kao prilika za dublje pouzdanje u Boga i milosrđe Crkve. U godini u kojoj Crkva diljem svijeta slavi bake, djedove i starije osobe, Petrovaradin je još jednom postao srce Srijemske biskupije koje kuca u ritmu Evanđelja nade.