U Caritasu Srijemske biskupije u Sremskoj Mitrovici nastavljen je ciklus kreativnih radionica posvećenih svetom Franji Asiškom

SR. MITROVICA (TU) - U prijatnom zajedništvu djece i odraslih dovršavani su ranije započeti radovi od gline – posudice i ukrasi oslikani su toplim bojama jeseni, a vrijedne ruke učesnika uredile su i kućicu za ptice. Izrađivani su i sitni ukrasni predmeti nadahnuti prirodom, pticama i porukom svetog Franje o ljubavi prema svemu stvorenome.

Uz boje, razgovor, osmijehe i zajedničko posluženje, radionica je još jednom povezala različite generacije i pokazala kako se od jednostavnih materijala, uz malo mašte i mnogo dobre volje, mogu stvoriti lijepi predmeti i još ljepše zajedništvo.

U Župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi započeta je realizacija inicijative da se mladi na razini dekanata susreću jednom mjesečno

RUMA (TU) - Prvi dekanatski susret mladih održan je u petak, 25. rujna s početkom u 20:30 sati. Nje njemu se okupilo pedesetak sudionika iz župa Šid, Sot, Srijemska Mitrovica, Laćarak, Hrtkovci i Ruma, a središnja tema susreta bila je „Hrabrost“.

Na početku okupljene je pozdravio dekan Srijemskomitrovačkog dekanata, preč. Nikica Bošnjaković. Izrazio je radost zbog velikog odaziva mladih te naglasio kako ovaj susret predstavlja početak jedne nove inicijative koja bi trebala prerasti u tradiciju. Planirano je da se mladi jednom mjesečno, petkom, okupljaju u jednoj od župa dekanata. Susreti će biti različitoga karaktera od obrade duhovnih tema, svjedočanstava o duhovnom i obiteljskom pozivu, pa sve do zajedničkih aktivnosti i susreta avanturističkoga duha.

Riječi dobrodošlice mladima je uputio i domaćin mons. Josip Ivešić, te poželio da na svakom sljedećem susretu zajednica mladih bude još brojnija.

Rad u skupinama

Radni dio susreta započeo je molitvom Himna Duhu Svetom, koju je svaki sudionik dobio na ulazu. Tako su Duhu Svetom predali tijek susreta.

Mladi su potom, prema bojama papira koje su dobili na ulazu, bili raspoređeni u manje i međusobno izmiješane skupine kako bi se upoznali i ostvarili zajedništvo s mladima iz drugih župa. Svaka skupina razmatrala je život nekog sveca, koji je na poseban način posvjedočio neku dimenziju kršćanske hrabrosti. Razmišljali su tako o hrabrosti svjedočenja, istine, ranjivosti i praštanja, vjere, djelovanja, promjene i ljubavi. Kroz životne primjere svetaca mogli su otkriti da hrabrost ne znači odsutnost straha, nego spremnost učiniti dobro, zauzeti se za istinu i pouzdati se u Boga i onda kada nije lako.

Molitveni dio

Nakon predstavljanja rada skupina uslijedio je posebno simboličan dio susreta. Svatko je na papirić, zapisao neki svoj strah, nesigurnost ili unutarnju borbu koju nosi u sebi. Potom su se uputili u crkvu. Dolazeći pojedinačno pred oltar, svaki je sudionik na plamenu uskrsne svijeće spalio papirić s napisanim strahom. Taj simbolični čin predstavljao je predavanje vlastitih strahova Kristu, pobjedniku nad tamom i smrću, Onomu koji čovjeku daje snagu. Nakon toga svatko je zapalio lučicu pred oltarom, kao znak pouzdanja da Kristovo svjetlo može rasvijetliti i one trenutke života u kojima čovjek ne vidi jasno put pred sobom.

Na kraju su svi iz košarice izvukli jedan biblijski citat povezan s porukom „Ne boj se!“, koji su ponijeli sa sobom kao osobnu riječ ohrabrenja. Tako je i kroz ovaj simbolični čin istaknuta glavna poruka večeri: kršćanska hrabrost ne znači nikada se ne bojati, nego znati kome možemo povjeriti svoj strah.

Svjedočanstvo

Središnji dio večeri bilo je svjedočanstvo č. s. Franciske Urlike Sajdl o redovničkom pozivu. Otvoreno je govorila o hrabrosti koja je bila potrebna kako bi odgovorila na Božji poziv, osobito u sredini u kojoj odluka za redovnički život nije uvijek nailazila na razumijevanje.

Podsjetila je kako živimo u svijetu u kojemu se čovjeka često promatra kroz uspjeh, postignuća i očekivanja drugih, zbog čega je ponekad potrebna velika hrabrost kako bi se krenulo putem za koji osjećamo da nas Bog poziva. Prisjetila se i pitanja i komentara s kojima se susretala kada je odlučila otići u samostan: „Što ćeš tamo?“, „To je kao zatvor“ i sličnih nerazumijevanja.

Svojim svjedočanstvom mladima je približila činjenicu da redovnički život nije bijeg od svijeta niti prestanak normalnoga ljudskog života, nego život koji svoje središte pronalazi u Bogu. Ulaskom u samostan nastavila je živjeti, raditi, susretati ljude, radovati se i suočavati se sa svakodnevnim izazovima, ali sada na poseban način posvećena Bogu i služenju drugima. Njezino svjedočanstvo pokazalo je mladima kako odgovoriti na Božji poziv ponekad znači imati hrabrosti krenuti putem koji drugi možda ne razumiju, ali i imati povjerenja da Bog čovjeka na tom putu neće ostaviti samoga.

Duhovni dio susreta završen je meditativnom molitvom koju je predvodio bogoslov Andrija Dort, a u kojoj su mladi još jednom bili pozvani svoje radosti, nade, životne odluke, terete i strahove povjeriti Gospodinu.

Druženje

Nakon molitvenoga dijela zajedništvo je nastavljeno u opuštenijem ozračju uz zajedničku večeru i druženje.

Prvi susret mladih Srijemskomitrovačkog dekanata tako je, osim zajedničkog druženja i upoznavanja, mladima pružio priliku zastati pred vlastitim strahovima i otkriti da hrabrost ne znači živjeti bez straha, nego usuditi se napraviti korak naprijed oslanjajući se na Boga.

Susret u Rumi tek je početak zajedničkoga puta mladih dekanata, koji će se nastaviti novim mjesečnim susretima.

Andrija Dort

Sveta Terezija od Djeteta Isusa i 60 godina od uspostave župe proslavit će se svečanim misnim slavljem 1. listopada

Priprema za proslavu crkvenoga goda i obljetnicu uspostave župe započinje trodnevnicom 28. rujna. Prva dva dana trodnevnice misu će predvoditi župnik, a treći dan misu i euharistijsko klanjanje nakon predvodi preč. Berislav Petrović, župnik u Surčinu. Sva tri dana misa započinje u 18 sati.

Svečano euharistijsko slavlje proslave crkvenoga goda predvodi fra Péter Dezső, gvardijan franjevačkog samostana u Subotici, a započinje u 17 sati.  

Radionica za sve uzraste posvećena svetom Franji Asiškom: Dan ispunjen stvaralaštvom, zajedništvom i mirom

SR. MITROVICA (TU) - U prostorijama Caritasa održana je u ponedjeljak, 21. rujna, kreativna radionica za djecu i odrasle, posvećena svetom Franji Asiškom i njegovim porukama mira, dobrote, jednostavnosti i ljubavi prema svemu stvorenom. Susret je organiziran u Caritasovoj kući (Timočke divizije 62) u dva termina kako bi u zajedničkom druženju i stvaralaštvu mogli sudjelovati i stariji i mlađi članovi Caritasove zajednice.

Oba termina započela su riječima dobrodošlice i zajedničkom molitvom, nakon čega su sudionici kroz kratku priču imali priliku upoznati život svetog Franje, njegovu posebnu povezanost s prirodom te poruke koje i danas pozivaju na mir, skromnost, brigu za druge i odgovoran odnos prema svijetu koji nas okružuje.

Franjino drvo mira – poruke koje ostaju

U prijepodnevnom terminu okupili su se starija djeca i odrasli. Uz razgovor, pjesmu i druženje, prostor Caritasa ispunili su kreativnost i vrijedne ruke sudionika.

Jedna od središnjih aktivnosti bila je izrada poruka mira na papirnatim ptičicama i Tau križevima, koji su potom postali dio Franjinog drveta mira. Svaka ptičica i svaki križ nosili su svoju poruku, misao ili želju, pretvarajući zajedničko stablo u simbol mira, nade i zajedništva.

Sudionici su se okušali i u slikanju, radu s glinom i izradi različitih kreativnih radova. Izrađivali su se i obilježivači za knjige, a posebnu pažnju privuklo je punjenje mirisnih vrećica prikupljenom lavandom. Kreativni rad bio je prilika ne samo za stvaranje, nego i za razgovor, međusobno upoznavanje i uživanje u zajednički provedenom vremenu.

Radionicu su dodatno uljepšali tematski medenjaci, pjesma i razne poslastice koje su pripremili odrasli sudionici. Miris lavande, glazba, dječji osmijesi i vrijedne ruke stvarali su ozračje u kojem se mogla osjetiti posebna toplina zajedništva.

Od darovanih sadnica do budućeg Caritasova džema

Poseban dio susreta bila je donacija šljiva i sadnica. Dok su jedni sudionici zasadili darovane sadnice, drugi su prionuli na posao i očistili te pripremili šljive.

Od prikupljenih plodova nastat će budući Caritasov džem, čime je i ovaj dio radionice dobio svoju posebnu vrijednost. Ono što je započelo kao dar i zajednički rad nastavit će živjeti kroz novi proizvod koji će, vjerujemo, donijeti još mnogo lijepih susreta i prilika za pomoć.

Sadnja je pritom bila i svojevrsna poruka budućnosti – stablo koje danas sadimo raste godinama, baš kao što i dobrota, kada je njegujemo, može pustiti duboke korijene i donositi plodove drugima.

Najmlađi pokazali svoje male ruke i veliku maštu

U poslijepodnevnom terminu radionici su se pridružili mlađi sudionici, uz pomoć i podršku odraslih. Najmlađi su s velikim zanimanjem sudjelovali u kreativnim aktivnostima, a njihove male ruke pretvorile su glinu, papir i boje u različite likove i oblike.

Izrađivali su posudice od gline, stvarali ptičice koje su pronašle svoje mjesto na Franjinom drvetu mira te bojali posebno pripremljenu Franjinu bojanku.

Kroz igru i stvaralaštvo djeca su na njima blizak način upoznavala poruke svetog Franje. Učili su da se ljubav prema drugome, prirodi i svijetu oko nas može pokazati i kroz sasvim jednostavne stvari – lijepu riječ, pomoć, dijeljenje, čuvanje prirode i vrijeme koje darujemo jedni drugima.

Dan koji je podsjetio na snagu malih djela

Današnja radionica bila je mnogo više od kreativnog susreta. Bila je to prilika za druženje, razgovor, stvaranje i zajednički rad, ali i podsjetnik da se velike vrijednosti često grade upravo malim djelima.

Kroz molitvu, pjesmu, kreativnost, sadnju, pripremu plodova i zajedničko vrijeme, sudionici su na svoj način živjeli poruke svetog Franje Asiškog – poruke mira, jednostavnosti, zahvalnosti, brige za druge i ljubavi prema svemu stvorenom.

Dan je tako protekao u ozračju zajedništva, stvaralaštva i radosti, a iza njega su ostali brojni mali radovi, posađene sadnice, pripremljene šljive i, najvažnije, lijepe uspomene.

Jer mir se ne gradi velikim riječima, nego svakodnevnim malim djelima. A ovaj susret još je jednom pokazao da, kada se udruže volja, dobrota i vrijedne ruke, i najmanje djelo može donijeti velik plod.

Postavljena je i zahvalna spomen ploča na veliku ljubav i nesebičnost pokojne župljanke gđe Hermine Dejanović, koja je svoju kuću ostavila za potrebe Caritasa i srijemskomitrovačke župe.

I ovim putem pozivamo i potičemo i sve ostale, svih uzrasta, da se rado uključe i daruju barem malo svoga vremena, znanja, vještina za najpotrebitije, a usput se i sami obogate veselim, druženjem, molitvom, i zajedništvom!

Anemari Hajdu Žarko

U nedjelju, 20. rujna,  57 vjernika iz Šida, Sota, Erdevika, Kukujevaca, Ljube i Vašice, zajedno sa župnikom preč. Nikicom Bošnjakovićem, hodočastili su u Aljmaš, na 5. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji

ALJMAŠ (TU) - Hodočasnici su u svetištu Gospe od utočišta sudjelovali na svečanom misnom slavlju koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, u zajedništvu s biskupima i svećenicima. Ovogodišnji susret bio je posebno posvećen obiteljima osoba sa invaliditetom, pod geslom: „ U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani“. U propovjedi je  nadbiskup Hranić posebno naglasio vrijednost svake osobe i važnost prihvaćanja drugog. Podsjetio je da svaka ljudska osoba jednako vrijedna u Božjim očima, kao i da se vrijednost jednog društva posebno vidi u njegovom odnosu prema onima koji su najranjiviji.  Njegove riječi bile su poticaj da još više prepoznamo obitelj kao mjesto ljubavi, prihvaćanja, strpljivosti i međusobnog darivanja.

Dan ispunjen vjerom i zajedništvom

Za vjernike, koji su tog jutra krenuli na hodočašće, ovaj susret je bio lijepa prilika da zajedno, izvan svojih župnih zajednica, osjete snagu jedne velike Crkve. Posebno je bilo lijepo vidjeti mnoštvo obitelji, djecu, roditelje, mlade i starije kako zajedno sudjeluju u svetoj misi. Pjesma združenih zborova i molitva, zajedničko slavlje, kao i prisutnost biskupa i svećenika iz Hrvatske i Srijema, stvorili su ozračje koje će obitelji zauvijek pamtiti.

Nakon završenog misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje, uz ručak, pjesmu i vesele aktivnosti za najmlađe.

Anđela Vaht

U nedjelju, 20. rujna 2026. u župi Uzvišenja svetog Križa misom zaziva Svetog Duha svečano je obilježen početak nove školske godine

RUMA (TU) - Rujan je i ove godine svojim dolaskom označio mnoštvo novih početaka, a svim novim počecima je najpotrebniji - blagoslov. U znaku mladih protekla je misa zaziva Duha Svetog, koja je počela primanjem novog člana u zajednicu. Hrpa školskih torbi pred oltarom i novi mladi župljanin, navijestili su budućnost zajednice.

Rumski župnik preč. Josip Ivešić, simbolično je i svoj ranac donio za blagoslov, a u njega je spremio knjige glasovitih naslova koje se izučavaju čitavog života – Život, Bog, Obitelj, Prijateljstvo, Radost, Opraštanje, Ljubav, Vjera.

„Možda nam se čini da je lako savladati ove predmete i da sve to već znamo, ali zapitajmo se – je li to zaista tako“, rekao je u svojoj homiliji župnik. „Obitelj. Ne može se naučiti samo tako, to je nešto što se živi, svaki dan. Obiteljski život sa svim članovima. Sve su to izazovi koje trebamo svakodnevno izučavati. Obitelj je jedan duboki, široki pojam. Od obitelji u kojoj smo se rodili, pa do velike obitelji – Crkve, Božje obitelji čijim se članovima kao vjernici prepoznajemo. Ima tu još mnogo prostora za učenje. Prijateljstvo. Od najranijih dana, tijekom cijelog života, prijatelji su nam i te kako važni. Ne smijemo olako prelaziti preko toga i podrazumijevati prijatelja samo zbog naših navodnih kvaliteta. Neko je prijatelj jer je u nama prepoznao nešto važno – povjerenje, podršku, oslonac, i mi smo prijatelji drugima ako smo upravo to, i zato je prijateljstvo nešto što treba svakodnevno svladavati, proučavati, pisati, ponavljati, utvrđivati gradivo, da bismo mogli biti pravi prijatelji i da bi nas drugi na taj način doživljavali. Život. Velika Božja tajna, Božji dar. Da Bog nije hteo da mi postojimo, ne bismo postojali uopće. Da Bog ne želi da ovaj svijet postoji, on ne bi uopće postojao. Ništa ne bi postojalo da on ne želi. Bog je taj koji daje da Sunce izlazi, kiša pada, da sve što postoji diše. Život nije samo životariti, život shvatiti samo kao nešto što treba proći, nego život koga smo dobili kao veliki Božji dar trebamo na pravi način iskoristiti, učiniti ono za što je Bog mene poslao i stavio u ovaj život.“ Propovijed je nastavio pričom o „knjizi“ pod naslovom „Vjera“. Vjera je povjerenje. Ono se ne stiče olako, nego svakodnevnim trudom i naporom da neko bude vrijedan povjerenja. Prvenstveno – Bogu. „Bog je taj kojemu ja vjerujem. Ali ta vjera može ostati samo na ustima, samo deklarativno. Kaže prorok Izaija – ovaj me narod samo usnama časti, ali srce mu je daleko od mene. Biti čovjek od vjere znači svakodnevno živjeti s Bogom, a da bismo živjeli s Bogom trebamo se truditi, trebamo o Bogu učiti. Zato imamo vjeronauk, učimo o vjeri. Vjera se ne samo dobiva, ona se uči.“ Uči se od mnogih, na razne načine, a posebno kada smo na prekretnicama, kušnjama, kada Bog pokazuje da je on onaj kome mi možemo vjerovati. „Ljubav. O njoj možda znamo puno ili ništa, ali znamo da ljubav postoji i da nam je ljubav potrebna, da smo ljubljeni od Boga i da ljubimo jedni druge. Isus je rekao da je prva i najveća zapovijed ljubiti Gospodina svim svojim srcem, svim svojim bićem, a onda ljubiti svoje bližnje kao samoga sebe. A onda nam je tu potrebno opraštanje. Opraštanje je božanski čin. Bog je onaj koji nam uvijek prašta. Nikada ničega nema što nam Bog neće oprostiti, jedino ako čovjek ne želi da mu Bog oprosti. Ali ako želim i svjestan sam potrebe za oproštenjem, Bog uvijek oprašta. To je nešto što uvijek iznova možemo iskusiti. Bog. Bog je doista velika tajna za nas, ljude, i o Bogu također možemo kazati puno, a onda i vrlo malo, kako je sv. Ivan u svojoj poslanici rekao – Bog je ljubav, i onaj koji ostaje u Bogu, on ostaje u ljubavi.“ Završio je homiliju posljednjim naslovom – Radost. „Danas je radostan događaj, kada smo se okupili da zajedno molimo dragog Isusa, ali da slavimo i sakramenat krštenja, kada se i mi spominjemo vlastitog krštenja, kojim smo postali djeca Božja i članovi Božje obitelji, Crkve, i želimo doista tu radost svjedočiti, i danas i svakoga dana našega života.“

Molitvu vjernika molila su djeca, a prije završnog blagoslova, župnik je blagoslovio torbe pred oltarom i sve nazočne u crkvi. Pjevanje na misi animirao je župni zbor, a trpezom ljubavi završilo se još jedno misno slavlje u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi.

M. M.