Za pet prvopričesnika, nedjelja, 28. lipanja 2026., u župi Uzvišenja svetog Križa, bila je veliki dan. Svečanim ulaskom u procesiji – ministranata, prvopričesnika i župnika, započelo je misno slavlje, koje je predvodio rumski župnik preč. Josip Ivešić

RUMA (TU) - Župnik je odmah na početku svete mise pozdravio obitelji prvopričesnika i sve nazočne, na veliki dan, kada cijela župna zajednica sudjeluje u slavlju prve svete pričesti. Pripreme su trajale dugo, da bi na koncu, u petak - prvopričesnici prisustvovali misi na kojoj su, uz blagoslov roditelja,  primili i darove za nastavak kršćanskog života  – molitvenik, krunicu i križ, a u subotu su prvi put pristupili i svetoj ispovijedi – u kojoj se uvijek otkriva kako je Gospodin pun dobrote, ljubavi, milosrđa, praštanja, kako nam uvijek iznova želi prići i biti nam blizu.

U homiliji, župnik je rekao da je svatko od nas dar Božji ovome svijetu, ovoj zemlji, svojoj obitelji, društvenoj i vjerničkoj zajednici, i zato se s pravom trebamo radovati svakom čovjeku. Trebamo biti otvoreni za svakoga čovjeka, za svaku životnu situaciju i priliku u kojoj možemo posvjedočiti da pripadamo Kristu, da smo njegovi. Jer doista to jesmo.

„Isus kaže danas u Evanđelju – tko vas prima, mene prima. Krist je taj koji je u nama, mi smo njegova slika. Jasna Božja slika, i tko mene prima, u ime toga što sam Kristov, prima samoga Krista. I mi Krista primamo, u drugome čovjeku, u služenju drugome čovjeku, u Božjoj riječi. Mi Krista primamo u dobrim djelima koje drugi čine nama ili mi drugima. Mi Krista primamo u događajima i slavljima kršćanske zajednice. Mi Krista primamo u zajednici Crkve, jer Krist kaže – tamo gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam tamo prisutan, ja sam među njima, ja sam u njima“, podsjetio je župnik, i nastavio, obraćajući se svima, a posebno prvopričesnicima: „Na osobit način u svetoj pričesti postajemo jedno s njime, jer Isus ulazi ne samo u moje srce, moju dušu, on ulazi u moje tijelo, u moj organizam. I doista, kada smo primili Krista, mi ga nosimo i drugima. Nosimo ga u svoju kuću, u svoju obitelj, nosimo u svoj život, nosimo na svoje radno mjesto, nosimo ga u onu svoju životnu situaciju u kojoj se nalazimo, u svoju samoću, u svoje probleme, u svoje brige, u svoju žalost. U sve to unosimo Isusa, i to znači da nismo sami, nego je Bog s nama. Mi smo ta slika Kristova. Svatko od nas.“

Preč. Ivešić je istaknuo kako su ispred oltara stavljena imena prvopričesnika, kao posebni cvjetići u Božjoj bašti, jer na taj način želi se pokazati kako smo mi ta Božja ljepota, kako mi svjedočimo Božju ljepotu ovdje na zemlji, ne samo svojim izvanjskim izgledom, nego prije svega našim životom. „I danas ste vi, draga djeco, pozvani da prihvatite ono što su vaši roditelji prilikom krštenja prihvatili, da živimo u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Na tome putu je i dalje potrebna podrška vaših roditelja i zajednice, koja na osobit način moli za vas i zajedno s vama, da bismo ustrajali u toj ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Čuli smo kako je dobro  učiniti i sasvim mali gestu ljubavi i već smo učinili jako mnogo. A Isus upravo to i kaže u Evanđelju – ako smo nekoga napojili i čašom hladne vode, neće nam propasti ni nagrada, ni plaća. Naprotiv, učinili smo jako veliko djelo. Kada razmišljamo o tome što možemo mi ljudi ovdje na ovom svijetu učiniti, onda nam se nekako čini da ne možemo baš puno, jer jednostavno nemamo prilike, nemamo mogućnosti da mijenjamo svijet, ali možemo to ipak činiti malim, sitnim koracima ljubavi, koje činimo upravo zato jer nas to Krist uči, jer nas na to Krist poziva.“

Na koncu, župnik je pozvao djecu da nastoje, uz pomoć roditelja, vjeroučitelja, svećenika i cijele kršćanske zajednice, da rastu u svojoj vjeri, „jer vjera je nešto živo, nešto što raste u nama i zajedno sa nama. Potrebno je da uvijek iznova hranimo vjeru, a hranimo je sakramentima, posebno u svetoj pričesti, koju primamo na svakoj misi, pa onda i na ispovijedi, kada nam Krist oprašta sve naše grijehe, jer želi da budemo pravi i potpuni“, rekao je župnik i pozvao na molitvu za svu djecu, za njihove obitelji, i za cijelu kršćansku zajednicu.

Uslijedila je obnova krsnih obećanja. Molitvu vjernika molili su prvopričesnici, koji su na ovoj svetoj misi prvi put blagovali Krista i prvi su pristupili svetoj pričesti.

Pjevanje na misi animirao je župni zbor predvođen Katarinom Atanacković. Tijekom  pričesti, Tesa i Matea, predstavnice najmlađih u rumskoj župnoj zajednici, otpjevale su prigodnu pjesmu, a nakon toga su to učinili i prvopričesnici, koje su voditeljica zbora Katarina Atanacković i vjeroučiteljica Marija Benčić pripremile za pjesme koje su podarili nazočnima. Župnik je pri koncu mise svima zahvalio za učešće u životu zajednice i još jednom poželio sreću prvopričesnicima i njihovim obiteljima.

Nije izostao ni agape koji, kao i uvijek, poput nastavka svete mise, okuplja u cilju jačanja veza jedne kršćanske zajednice, koja opstaje unatoč vremenu i kušnjama.

M. Mikolaci

Na Međunarodni dan glazbe, 21. lipnja, s početkom u 19 sati, Trio „Flamma“ održao je koncert u crkvi Uzvišenja svetog Križa u Rumi, u okviru projekta Musicae Spirituales Concentus, čiji su pokrovitelji Srijemska biskupija i Općina Ruma

RUMA (TU) - „Već drugu godinu zaredom u našoj crkvi Uzvišenja svetog križa u Rumi ostvaruje se projekt Musicae Spirituales Concentus koji želi povezati glazbu i duhovnost, što je nekako i blisko jedno drugome, jer obe proizlaze iz srca. Ideja je rođena prošle godine, a kad smo vidjeli da je bila dobro prihvaćena i da smo uspjeli ostvariti ono što smo planirali, i ove godine nastavili smo s tim projektom, kojeg nastojimo u suradnji sa Općinom Ruma ostvarivati kroz njihov konkurs za kulturu. Ove godine ponovno smo planirali nekoliko koncerata i ovaj današnji je prvi u nizu koncerata klasične, pa onda i duhovne glazbe, ovdje u našoj crkvi. Smatram da je to doista jedan važan događaj iz razloga što ova crkva ima duboku povijest koja seže upravo u neko vrijeme kada su crkve i bile u određenom smislu čak i koncertne dvorane, smijemo kazati, jer su liturgije bile poput koncerata, svečane sa puno instrumenata, sa velikim brojem sudionika. A s druge strane, važan je i iz razloga što danas obilježavamo i Svjetski dan glazbe, te je odista lijepo da se upravo na ovaj dan u Rumi održi ovako značajan glazbeni događaj“, rekao je preč. Josip Ivešić, rumski župnik, i zaključio: „Barokna muzika je nešto što nemamo priliku baš često čuti. Smatram da je dobro da postoji raznolikost glazbene ponude, a ova crkva posjeduje duh koji nekako paše upravo klasičnoj baroknoj glazbi i nadam se da će svi oni koji danas budu na koncertu, biti doista ispunjeni i zadovoljni.“

Relativno nov ansambl na glazbenoj sceni Srbije, koga čine Milica Sabljić, orgulje, Milan Stančić, bariton i Đorđe Milošević, violončelo, posvetio se izvođenju glazbe iz doba baroka, uz osobenu interpretaciju i mnoštvo obrada originalnih djela baroka, koje ga približavaju uhu modernog slušatelja. Milica Sabljić diplomirala je orgulje 2005. godine na Fakultetu muzičke umetnosti, a 2011. i na Univerzitetu glazbene i izvođačke umjetnosti u Gracu, koncertni smjer orgulje. Usavršavala se na majstorskim tečajevima kod eminentnih profesora. Aktivan je učesnik brojnih festivala i koncerata, a već šest godina je i profesor orgulja i korepetitor u glazbenim školama. Milan Stančić je diplomirao na Fakultetu muzičke umetnosti  u Beogradu 2008. godine. Specijalizirao se za interpretaciju rane muzike. Usavršavao se kod istaknutih vokalnih pedagoga, a posebno se istakao u interpretaciji Baha, Hendla, Persla i Monteverdija. U svojoj bogatoj koncertnoj praksi surađivao je sa brojnim ansamblima, a uspješno nastupa na festivalima i koncertima širom regije i inozemstva. Đorđe Milošević je diplomirao na FMU u Beogradu. Bio je stipendista Ministarstva kulture i obrazovanja Luksemburga, gdje se usavršavao na Nacionalnom glazbenom konzervatoriju. Jedan je od osnivača brojnih kamernih ansambala, sa kojima je održao veliki broj koncerata u zemlji i inozemstvu. Od 2015. zahvaljujući njegovom djelovanju nastalo je više od 30 novih kompozicija različitih formi suvremenih kompozitora za violončelo i gudački kvartet, koje su premijerno izvedene u Srbiji i inozemstvu. Ostvario je brojne trajne audio zapise. Član je Udruženja muzičkih umjetnika Srbije. Na koncertu u Rumi izveli su djela Persla, Baha, Samartinija i Hendla.

„Mi u Rumu rado dolazimo, u predivnu dvoranu crkve Uzvišenja svetog Križa i nosimo divne uspomene sa prvog gostovanja. Bilo je to prije već skoro dvije godine, ali kao da je jučer bilo i svi smo suglasni da nam se čini da nije prošlo toliko vremena i da se radujemo svakom dolasku. Trio Flamma dugo surađuje na različite načine i vremenom smo poželjeli da radimo zajedno, a spaja nas barokna glazba, glazba starih majstora. Na autentičan način tumačimo glazbu koja je vijekovima iza nas. Najvažnija karakteristika baroka kao stila je kontrast, od totalnog mraka do totalnog svjetla. Osobito je zadovoljstvo kada se nalazite u mjestu kojem je koncert poseban događaj i dojam za publiku, a za Rumu je izuzetno velika prednost što publika može da sluša ovaj tip glazbe u autentičnom prostoru gdje se ova glazba izvodila prije 300 godina“, rekao Đorđe Milošević. „Uvijek je nama glazbenicima bitno da imamo konekciju sa publikom, jer to je ta jedna atmosfera koja se stvori na koncertu i to je ono što izvođenje uživo razlikuje od snimka. Posebno je zadovoljstvo svirati pred publikom koja uživa u glazbi koju vi interpretirate na licu mjesta uživo.“

Trio „Flamma“ po drugi put je osvojio srca publike u Rumi, ovog puta okupljene u izuzetno velikom broju, što svjedoči o činjenici da glazba govori univerzalnim jezikom i da dopire do slušatelja blagotvorno i ljekovito, poput duhovnosti s kojom je na koncertima u crkvi Uzvišenja svetog Križa i te kako tijesno povezana.

M. Mikolaci

U nedjelju, 21. lipnja, u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu održan je koncert za orgulje i flautu koji je okupio brojne ljubitelje sakralne i klasične glazbe. Ovaj glazbeni događaj nastavak je uspješnog ciklusa koncerata na povijesnim orguljama svetišta, a organiziran je uz potporu Srijemske biskupije.

TEKIJE (TU) - Na koncertu su nastupile dvije istaknute umjetnice povezane s Petrovaradinom – orguljašica Vlasta Pokas Maestracci i flautistica Aleksandra Horvat. Vlasta Pokas Maestracci, čija je obitelj već šest generacija vezana uz Petrovaradin, poznata je po svom predanom radu na promicanju orguljske glazbe i očuvanju glazbene baštine ovoga kraja. Aleksandra Horvat, iako rođenjem nije Petrovaradinka, izabrala je Petrovaradin za svoj dom te svojim umjetničkim djelovanjem obogaćuje kulturni život lokalne zajednice.

Program koncerta obuhvatio je djela Johanna Sebastiana Bacha, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Julesa Masseneta, Gabriela Fauréa, Frédérica Chopina, Christopha Willibalda Glucka i drugih skladatelja, pružajući publici raznolik presjek europske glazbene baštine od baroka do suvremenih skladbi.

U ime organizatora upućena je zahvalnost Srijemskoj biskupiji na čelu sa srijemskim biskupom mons. Fabijanom Svalinom, generalnim vikarom preč. Josipom Ivešićem te rektoru svetišta vlč. Stjepanu Šumanovcu na otvorenosti i potpori kulturnim događanjima koja oplemenjuju duhovni i društveni život vjernika i svih posjetitelja svetišta.

Posebnost ovoga koncerta bila je upravo povezanost glazbe, duhovnosti i povijesti mjesta. Tekije, kao jedno od najvažnijih marijanskih svetišta u Srijemu, još su jednom potvrdile svoju ulogu prostora susreta vjere, kulture i umjetnosti.

Publika je nastup umjetnica nagradila dugotrajnim pljeskom, potvrdivši kako ovakvi glazbeni susreti imaju posebno mjesto u kulturnom i duhovnom životu Petrovaradina i Srijemske biskupije.

Mirko Turšić

U subotu, 6. lipnja 2026. godine, u 10 sati, u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, nakon duhovnih vježbi koje je vodio vlč. Anton Tamarut, s. Mariangela Markotić iz Gundinaca, i s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, položile su svoje doživotne zavjete u ruke provincijalne poglavarice s. Marije Brizar, u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić,  uz tajnika, vlč. Nikolu Klemena i u koncelebraciji s više svećenika. Ceremonijar slavlja bio je prof. dr. Ivica Raguž, rektor samostanske crkve.

ĐAKOVO (TU) - Mons. Hranić, nakon uvodnog govora na temelju liturgijskih čitanja, obratio se slavljenicama: „Drage sestre zavjetovanice, Vi ste shvatile da smo mi ljudi, ako Bog nas tako i toliko ljubi, do kraja, samoprijegorno kao Krist Gospodin nas ljubi, da smo i mi pozvani ljubiti Isusa i druge ljude jednakom ljubavlju, koja je spremna na odustajanje od sebe, na žrtvu iz ljubavi – Boga radi. Iskustvo ljubavi i dotaknutosti Isusom Kristom čini Vas slobodnima od Vas samih, a za Isusa i za sve nas ostale, njegovu braću i sestre.

Evanđelje dolazi do vrhunca u rečenici: ‘Ostanite u mojoj ljubavi.’ To će reći da ljubav sazrijeva upravo ondje gdje prestaje biti samo osjećaj i postaje vjernost i postojano, vjerno služenje. Ima ljudi koji kažu da su slobodni oni koji misle na sebe, oni koji uživaju u svome životu i onome što im život pruža te samodostatno i ravnodušno rade sve što žele koji puta čak i drugima usprkos. No, to nije sloboda: to je skriveno ropstvo, ropstvo koje nas još više porobljuje. Sloboda se ne sastoji u samodostatnosti, u zaboravu na druge ljude ili u ravnodušnosti prema drugima. Ona se ne nalazi u sefovima onih koji zgrću za sebe, niti u foteljama onih koji se lijeno izležavaju u nezalaganju i individualizmu te zaboravljaju na druge. Sloboda se – naprotiv – nalazi u ljubavi prema drugima, u slobodi od sebe – za druge, u solidarnosti s njima i s njihovim potrebama, ne vodeći se pritom nijednim drugim motivom osim velikodušnom ljubavlju, koja ne očekuje uzvrat, pa čak niti zahvalnost. Ljubimo druge i za njih smo slobodni jer su Isusova i naša braća i sestre. I nudimo im u Božje ime svoju besplatnu ljubav, svoju službu, svoj život, svoju žrtvu za njih kao naš dar njima.

Iskustvo te slobode iz ljubavi stjecale ste najprije u svojim obiteljskim domovima. Plemenito i dobro srce, zdravo iskustvo stečeno u djetinjstvu i mladosti te dobrohotna ljubav za druge – ta vrsta formacije dobiva se ponajprije od roditelja i članova vlastite obitelji, u obiteljskome domu, a tek onda i u krugu župne i drugih crkvenih zajednica te vlastitih prijatelja, a zasigurno na nov osobit način u Samostanskoj zajednici. Sebe ste prepoznale u riječima starozavjetnog Siraha, i predložile da kao prvo čitanje pročitamo odlomak kojega smo čuli: ‘Dok još bijah djevojčica, od svoga djetinjstva molila sam otvoreno za mudrost ljubavi. Pred vratima naše crkve za nju sam molila i do posljednjeg ću dana tragati za njom. Tražila sam tu mudrost slobode u ljubavi od svoje mladosti. Po njoj uznapredovah i slavu ću dati onomu koji me njome obdari jer odlučih u djelo je provesti. I danas mu dajete tu slavu. Usmjerih svoju dušu prema njoj i nađoh je u čistoći. Od početka joj posvetih svoje srce i neću nikad biti napuštena.”

Mons. Hranić progovorio je zatim o značenju redovničkih zavjeta: „U tom svjetlu i tri zavjeta, koje naše sestre danas doživotno i svečano prihvaćaju nisu tek odricanje ili bijeg od svijeta, nego izbor koji dolazi iz vjerničke kršćanske duše, iz svijesti da istinski život oblikuje logika slobodnog darivanja u ljubavi, logika Evanđelja, sestre sv. Križa će naglasiti, a to je to, logika križa. Redovnica nije osoba koja je nešto napustila, koja se nečega odriče, nego je osoba koja je Nekoga izabrala i koja ga izbližega slijedi.

Svijet oko nas govori: ‘Ljubav se mjeri ispunjenjem vlastitih želja: uzmi što ti život pruža, uživaj, ne uskraćuj si ništa – život je ionako prekratak’. Svijet oko nas nam govori: ‘Nitko nema pravo na moju slobodu. Ne daj se zarobiti!’ Danas mnogi mladi misle pa i čine tako: ‘Ma ne daj se zarobiti ni brakom, niti djecom. Imam pravo na ovo ili ono…’ A zavjet poslušnosti govori: ‘Istinska sloboda nije u samodostatnosti i samovolji, u čuvanju sebe, nego u sposobnosti darovati se u ljubavi, odreći se sebe, odustati od sebe i od svojih prava; slušati, čuti i poslušati jer je potreba vremena volja Božja, jer se u volji poglavarice krije Božja volja i za mene.’

Svijet oko nas nam govori: ‘Stekni što više, osiguraj se, moraš imati za ‘ne daj Bože’, sagradi kuću ne samo sebi, nego i djeci i unucima, kupi im auto i motor, učini sve da se ne muče.’ A zavjet siromaštva govori: ‘Moje bogatstvo ne mjeri se onim što imam, nego Onim komu pripadam.’ U svijetu koji čistoću često teško razumije ili ju smatra nečim preživjelim, zavjet čistoće svjedoči da ljudsko srce može ljubiti i pripadati nepodijeljeno: da ljubav nije zabava na više paluba istodobno, da ljubav nije raspršenost, nego da ona može biti cjelovit i potpun dar sebe samoga. To nije nijekanje života, nego izbor jednog posebnoga oblika ljubavi – istina, to ne mogu svi razumjeti. Zato Isus kaže: ‘Tko može shvatiti, neka shvati.’“

Svoju propovijed mons. Hranić zaključio je mislima: „Što je kršćanstvo? To je davanje, darivanje. Darivanje do kraja, iz ljubavi, u kojem se ne gleda na sebe, nego na dobrobit drugoga, u kojem sebe samoga velikodušno stavljam u drugi plan. Oni ‘drugi’ su u prvom planu. Ljubim ih jer su Isusova braća i sestre i sjedinjujem se s Isusom, posličujem, suobličavam njemu kako bi raslo njegovo kraljevstvo. Eto to je kršćanstvo. Draga braćo i sestre, ovo je kršćanstvo što čine danas ove dvije sestre: odustaju od sebe, sjedinjuju se s Isusom u njegovu potpunom darivanju, u darivanju do kraja.“

Na slavlju je, uz članove obitelji i rodbinu sestara, bila prisutna s. Beatrica Krstačić, hrvatska misionarka u Brazilu. Zbor sestara i postulantica, pod ravnanjem s. Josipe Pavle Jakić i uz orguljsku pratnju , uzveličao je slavlje svojim pjevanjem. Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar doživotnoga predanja svojih članica. Zajedništvo i radosno slavlje nastavilo se na Ljetnoj terasi Centra Amadea.

Izvor: www.sestre-sv-kriza.hr

Jedan od najštovanijih svetaca proslavljen je svetom misom i blagoslovom djece u subotu, 13. lipnja

NOVI SLANKAMEN (TU) - Sveti Antun privlači posebno najmanje, jer je zaštitnik djece i mladih. I ove godine je, već po tradiciji, k sebi privukao djecu, mlade i njihove roditelje. Lijepo ih je bilo vidjeti za vrijeme mise kako su živi i veseli, kako šetaju kroz crkvu, a neki su i zaplakali, slaveći Boga na svoj način.

I odraslima je sve jasnije zašto svetac svega svijeta osvaja srca, drag je i oduševljava mlade generacije, jer je ponizan, skroman i jednostavan,  te tako svojim životom i primjerom, oslikava Boga. A s druge strane kontemplativac je, koji je toliko bio bliz Isus Kristu svojim poznavanjem Svetog pisma, dubokom molitvom i poniranjem u svete tajne. Ponizni fratar, kuhar u samostanu , a kada je, po poslušnosti poglavaru počeo u propovijedi mise ređenja govoriti, svima je zastao dah, te su se pitali: „Otkud mu tolika mudrost i snaga?“

Na dan proslave sv. Antuna u Slankamenu su prije završnog blagoslova blagoslovljeni ljiljani, pa djeca, mladi i svi prisutni u crkvi. Običaj je u Slankamenu da se poslije mise svi zapute oko oltara u mimohod i na kraju svatko uzme ljiljan. Ovo je uvijek posebno misno slavlje zbog velikog broja mladih koji plijene svojom razigranošću.

B.P.

Hodočašće Gospi Tekijskoj uoči Velikih Tekija, 4. kolovoza

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ i ove godine organizira hodočašće Gospi na Tekije, pod geslom „Veliča duša moja Gospodina“. Polazi se ispred župne crkve sv. Ane u Maradiku, te se preko Fruške gore stiže na Tekije. Prijave traju do 25. srpnja.

Prijaviti se potrebno zbog detalja organizacije puta. Način prijave i sve informacije o hodočašću možete pronaći na mrežnim stranicama „Prijatelja nade“ https://prijateljinade.rs/ Organizatori pozivaju svakog tko je u mogućnosti prepješačiti hodočasnički put, da im se pridruži, bez obzira na godine.