ODRŽANA PRIMOPREDAJA SLUŽBE RAVNATELJA HRVATSKOGA CARITASA

ZAGREB (IKA) – U zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru u srijedu 25. svibnja održana je primopredaja službe ravnatelja Hrvatskoga Caritasa. Nakon dvanaest godina na toj dužnosti srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina službu ravnatelja predao je svojem nasljedniku fra Tomislavu Glavniku.

MARIJA POMOĆNICA–ZEMUNSKA GOSPA 2022.

ZEMUN (TU) – U utorak, 24. svibnja 2022., vjernici župe Zemun proslavili su svoju nebesku zaštitnicu, Mariju Pomoćnicu kršćana, koju časte i kao Zemunsku Gospu. Na taj dan se skupljaju vjernici Zemuna kao i oni iz drugih župa da bi iskazali čast nebeskoj Majci Mariji, te uvijek i iznova stavili sebe i svoje obitelji pod zaštitu Zemunske Gospe. Štovanje Marijino je ovdje uvijek bilo snažno, a posebno od ponovne ustanove župa 1721. Tada su franjevci kapucini donijeli Marijinu sliku i počeli je štovati kao Zemunsku Gospu. Ona je ovdje vjernicima ulivala nadu u bolje sutra. Ljudi koji su vezani za svoju Crkvu vezani su i za Zemunsku Gospu, te uvijek nastoje da njihova vjera bude pomognuta Marijinom pomoći. Stoga i nastoje štovanje Marije prenijeti na druge generacije sve do danas. O proslavi Zemunske Gospe svake se godine okupi veći broj vjernika, sa svojom vjerničkom nakanom i potrebom.

USPJEŠNO ZAVRŠENA MOBILNOST U SRIJEMSKOJ MITROVICI EUROPSKOG PROJEKTA „KOMPETENCIJA NA VRIJEME“

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 19. svibnja 2022., u Srijemskoj Mitrovici, završena je mobilnost, koja je započela prije točno sedam dana. Ova aktivnost je dio europskog projekta Erasmus+ koji srijemskomitrovački župski Caritas „Sveta Anastazija“ provodi sa partnerima iz Poljske, Italije, Hrvatske i Ukrajine. Predstavnici iz svih zemalja partnera i ovaj su puta uzeli učešće u mobilnosti. Osobita radost bila je prisustnost dvije učesnice iz mesta Rivne, iz Ukrajine.

CARITAS I PALIJATIVNO ZBRINJAVANJE U REPUBLICI SRBIJI

BEOGRAD (TU) – U organizaciji Kolping društva Srbije I BELhospica iz Beograda,  u Beogradu je 10. svibnja 2022. održana Konferencija o stanju i pespektivama palijativnog zbrinjavanja u Srbiji.

XV. SUSRET MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) – Susret je održan u subotu, 21. svibnja, u župi Presvetoga Trojstva u Srijemskim Karlovcima, u Kapeli Mir, pod geslom: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv 14, 27)

Vijesti

SVIBANJSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

02. svibanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je u ponedjeljak, 2. svibnja 2022. mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području te biskupije.

Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Tomislav Lasić, kancelar Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

Prvi dio duhovne obnove obilježen je molitvom himna Dođi Duše Presveti, kao i prigodnom molitvom na čast Mariji Zvijezdi mora.

U drugom dijelu, kroz prigodno promišljanje pod nazivom Dođite k meni svi..., vlč. Tomilsav Lasić je pozvao na razmatranje nad ikonom Vladimirske Bogorodice.

Započeli smo mjesec svibanj, Marijin mjesec, ispunjen svibanjskim pobožnostima koje su nam uvijek toliko drage. Marije, kao Majka, zauzima posebno mjesto u životu ili bolje rečeno u srcu svakog vjernika. Danas ćemo zajednički promišljati nad slikom – ikonom Majke Božje koja je poznata kao „Vladimirska Bogorodica“. Prema predaji, ova je ikona nastala u Jeruzalemu, gdje ju je naslikao sam sv. Luka, na drvenoj ploči koja je bila blagovalište u Marijinoj kući. Prema ikonografskoj tipologiji, ovaj se lik Bogorodice naziva „Majka nježnosti“, jer ova ikona od svih tipova Bogorodičinih ikona najviše iskazuje ljudske osjećaje Majke Božje i njenog Sina.

U starim liturgijskim himnima, Bogorodicu se često uspoređuje s gorućim grmom koji gori Božjom prisutnošću, a ipak ne sagorijeva. Mariju je „osjenila sila Svevišnjega“, a ipak je ostala ljudsko biće puno otvorenosti za Boga. I mi smo osjetili Božji poziv, Njegov pogled pun ljubavi koji se zaustavio nad nama i poslao nas živjeti tu istu Ljubav. Može se reći da je Marija ogledni primjer koji nam pokazuje kako izgleda preobrazba na koju smo kao vjernici pozvani, a na osobit način mi svećenici.

Mariju bismo mogli nazvati i „školom molitve“. Ona je prva moliteljica među svim kršćanima, predvodnica svih molitelja. A nije li i svećenik „prvi molitelj“ – predmolitelj u zajednici?, neke su od poruka koju je vlč. Tomilsav Lasić uputio okupljenim svećenicima.

Duhovna obnova je zaključena zajedničkom molitvom u stolnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, nakon čega je msgr. Fabijan Svalina uputio nekoliko prigodnih riječi i informacija okupljenim svećenicima. Susret je završen zajedničkim objedom.

Ivica Zrno

 

MARKOVSKI BLAGOSLOV POLJA U LAĆARKU I STAROJ BINGULI

27. travanj 2022.

STARA BINGULA/LAĆARAK (TU) – U ponedjeljak, 24. travnja 2022., s početkom u 15.00 sati, upriličen je blagoslov polja u Staroj Binguli. Riječ je o tradicionalnom blagoslovu polja koji je uobičajen za blagdan svetoga Marka, evanđeliste. Obred blagoslova predvodio je vlč. Ivica zrno, župnik župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku, kojoj pripada filijalna zajednica Sveti Petar, apostol u Staroj Binguli.

Na početku blagoslova, pozdravljajući sve okupljenje, vlč. Ivica Zrno je rekao:

Dragi vjernici, dragi starobingulci! Okupili smo se ovdje, na polju, jer želimo zamoliti Gospodina da blagoslovi nas, naše obitelji, naše selo i sav naš rad koji marljivo izvršavamo cijele godine. Znamo da možemo uložiti obilje truda, ali bez Gospodina jednostavno ne ide. Naš dolazak ovdje pokazatelj je da tražimo Gospodinov blagoslov. Ako se prisjetimo prošle godine, znamo da nam nije bilo moguće okupiti se. Stoga neka u svakome od nas živi svijest da nam je svaki dar od Boga istinski blagoslov. Neka nam ovaj blagoslov bude i podsjetnik na potrebu zahvale Bogu na svakom Njegovom daru. Neka je Bogu na slavu, a nama na vjerničku izgradnju.

 

 

 

 

 

 

 

Vjernici iz Stare Bingule su u velikom dijelu poljoprivrednici, vinogradari i voćari, te je organiziranje markovskog blagoslova među njima pokazalo veoma lijepe rezultate, a svake godine se bilježi lijepi broj sudionika.

U 17.00 sati u župskoj crkvi u Laćarku vlč. Ivica Zrno je slavio euharistijsko slavlje. I ovjde je upriličen markovski blagoslov polja i usjeva.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Željka Klavžar

MARKOVO U HRTKOVCIMA

26. travanj 2022.

HRTKOVCI (TU) – U ponedeljak, 25. travnja 2022., sa početkom u 11.00 sati proslavljen se blagdan Svetoga Marka u Hrtkovcima. Kao i svake godini tradicionalno se blagoslivlja župno polje.

 

 

 

Obrede blagoslova je predvodio domaći župnik vlč. Ivica Živković. U svojoj homiliji vlč. Ivica Živković je govorio o životu Svetoga Marka:

Sveti Marko živio je u Isusovom vremenu. Markovi roditelji bili su pobožni vjernici i odgojili su Marka u dobroj vjeri. Marko i njegova obitelj prihvatili su Isusa Krista kao Sina Božjeg i Spasitelja svijeta. Kad je nastao progon kršćana, Marko i njegova obitelj pružali su utočište progonjenim kršćanima. Kršćani su se u njegovoj kući skupljali na molitvu i na slavlje svete Mise. Marka je krstio sveti Petar u njegovoj kući i zavolio ga je, uzeo ga je za svoga učenika i pratica. Marko je sa Barnabom i svetim Pavlom širio Kristovu nauku po Maloj Aziji. A kasnije je širio Kristov nauk i kršćansku vjeru sa svetim Petrom po Antiohiji i Rimu. Marko je napisao evanđelje, koje se i zove po njemu – evanđelje po Marku. Iz Rima Marko odlazi u Egipat, da tu propovijeda i širi kršćanstvo. Uspio je mnoge pogane pridobiti za Kristovu vjeru. Kasnije Marko propovijeda po Italiji i Istri. Dok je Marko na Uskrs služio Misu došli su progonitelji kršćana, uhvatili su ga, svezali za konja i vukli ga po gradu dok nije iskrvario i umro. To je bilo na Uskrs, 25. travnja 68. godine. Tako je Marko za vjeru i Krista dao svoj život. Posljednje njegove riječi bile su: ,,Bože u ruke Tvoje preporučujem dušu svoju". Što ćemo naučiti od svetoga Marka? Poput svetog Marka trebamo Isusa izabrati za svoga vođu i Spasitelja. Trebamo moliti svetog Marka da nam isprosi od Isusa milost svete vjere da bi mogli živjeti dobrim kršćanskim životom, pa ako treba i žrtvovati se za Isusa i kršćansku vjeru, poručio je vlč. Ivica Živković.

 

 

 

Nakon svete Mise upriličen je tradicionalni blagoslov polja. Procesijom iz crkve do izvanjskog oltara pjevale su se litanije svih svetih. Vlč. Ivica Živković je blagoslovio žito i polje, da ih sačuva od leda i drugog zla. Te je svijećom i križem blagoslovio na sve četiri strane svijeta da sačuva zemlju od kuge, rata, korone i svakog drugog zla. Posijle blagoslova je svim vjernicima podjeljen snop žita.

Tekst i fotografije: Andrija Dort

ŽUPNA TRIBINA I PROSLAVA CRKVENOG GODA U GOLUBINCIMA

25. travanj 2022.

GOLUBINCI (TU) – U petak 22 travnja 2022. u župi sv Jurja u Golubincima u Srijemskoj biskupiji, u oči godišnje proslave sv. Jurja, održana je župna tribina koju je predvodio vlč. dr. Davor Vuković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i profesor na KBF-u u Đakovu. Na početku sve nazočne je pozdravio župnik vlč. Zdravko Čabrajac. Naslov tribine glasio je: „Crkva i uloga vjernika krštenika u Crkvi“. Predavač je pojasnio koja je bit i narav Crkve, te je ukazao da je svaki vjernik već po krštenju vitalan i aktivan dionik crkvenog života. Drugi vatikanski sabor jasno je naglasio zajedništvo i jedinstvo svih u Crkvi u različitosti službi. U tom smislu valja razumjeti Sinodski hod Crkve koji je potaknuo papa Franjo. Vlč. Vuković je ukazao također što Crkvu čini Crkvom, živom i vitalnom: slavlje Euharistije, osobito nedjeljom, čitanje i tumačenje Riječi Božje u Svetom pismu, osobna i zajednička molitva, slavlje sakramenata i liturgije, te svjedočenja djela milosrđa i ljubavi prema svima. Nakon predavanja usljedila je živa i konstruktivna rasprava koju je zaključio župnik Čabrajac molitvom.

U subotu 23. travnja 2022. u istoj župi proslavljen je zaštitnik župne zajednice sv. Juraj, mučenik. Svečanom euharijstijskom slavlju predsjedao je vlč. dr. Davor Vuković u zajedništvu sa župnikom vlč. Zdravkom Čabrajcem i još šestoricom srijemskih svećenika. Svečano misno slavlje pjevanjem i sviranjem  je animirao tamburaški sastav HKPD-a „Tomislav“ iz Golubinaca. Predsjedatelj je u homiliji povezao mučeničko svjedočanstvo sv. Jurja u borbi protiv zla sa temeljem kršćanske vjere, pobjedom Krista Uskrslog nad zlom, smrću i grijehom. Unatoč zlu koje danas vlada, a osobito ga primjećujemo u strahotama rata u Ukrajini, kršćanin je pozvan u svjetlu vjere podići oči prema pobjedi uskrsnuća. U Kristovom uskrsnuću već sada, kao vjernici, pozvani smo prepoznavati i vlastitu budućnost, te ustrajati u životu prožetom dobrotom, praštanjem, nadom, ljubavlju i milosrđem, unatoč svemu.

Na koncu misnog slavlja župnik vlč. Čabrajac je sve pozvao na bratski agape i druženje u prostorima župe. Radosnom bratskom zajedništvu pridružili su se mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup, koji je tom prilikom proslavio svoj imendan, mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, te nekolicina ostalih srijemskih svećenika.

Tekst i fotografije: Davor Kormanjoš

RAZGOVOR: LUKA IVKOVIĆ, SVEĆENIK U ČEREVIĆU, BEOČINU I SRIJEMSKOJ KAMENICI

19. travanj 2022.

Ne zaboravimo Kristovu pobjedu nad silama zla

Luka Ivković rođen je 9. kolovoza 1993. u Osijeku. Po završetku osnovne škole u Koški upisuje srednju Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Našicama. Završivši srednju školu, 2012. godine upisuje Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu kao student laik. U trećoj godini studija pristupa u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Za đakona je zaređen  2017. godine, a đakonski praktikum imao je u župi Presvetog Srca Isusova u Vinkovcima. Za mladomisničko geslo izabrao je redak Knjige Izlaska: „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“ (Izl 15, 2). Mladu misu slavio je 2018. godine, u filijalnoj crkvi Imena Marijina, u Lugu Subotičkom, župa Presvetog Trojstva, Budimci, a nakon toga je bio kapelan u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, pa u župi Svetog Mihaela u Donjem Miholjcu, te u župi sv. Ćirila i Metoda, Vinkovci i u župi bl. Alojzija Stepinca u Vinkovcima. Nakon kapelanske službe dekretom nadbiskupa Hranića, radi pastoralnih potreba, posuđen je Srijemskoj biskupiji na tri godine s mogućnošću produžetka djelovanja, te je dekretom biskupa srijemskog mons. Đure Gašparovića imenovan 25. kolovoza 2021. godine župnikom župe u Čereviću te župnim upraviteljem župa u  Beočinu i u Srijemskoj Kamenici. Sa vlč. Ivkovićem razgovarali smo na Cvjetnicu.

Kakva iskustva donosite iz jedne velike župe, sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, gdje ste bili kapelan, u Srijem?

Iskustvo je važna stvar za svakog čovjeka kako bi se u naredim situacijama i nepoznatim sredinama što lakše snašao i normalno funkcionirao. Iskustva u župi sv. Ćirila i Metoda su bila lijepa, moja prva iskustva kao mladog svećenika. Sam početak privikavanja je uvijek težak, no takve sam naravi da se vrlo brzo snađem i uđem u dijalog s ljudima. Brzo ostvarujem komunikaciju, a pri tome vedar i lepršavi duh mi u tome pomaže da brzo pridobijem ljude i s njima lako radim u bilo kojem segmentu. Župa je bila daleko zahtjevnija nego dosadašnje, barem u pastoralnom smislu i obaveze predavanja školskog vjeronauka u osnovnoj školi. Naravno, sve ono što sam proživio i iskusio u Osijeku nastavo sam graditi u novim župama na koje sam bio poslan. Nova župa nova iskustva, novi ljudi i novi napori. Bogu hvala.

Srijem slovi kao neatraktivno pastoralno područje, iako je razmjena svećenika bila stoljećima prisutna, te se vjernički Srijem teško mogao zamisliti bez svećenika iz današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. Što je Vas privuklo da dođete k nama?

Moram odmah napomenuti da nisam bio sretan što me nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić pozvao na razgovor i pitao za moju raspoloživost za odlazak u Srijem. Iako sam bio samo pitan jesam li spreman, iako sam rekao da ne želim ići, znao sam da ću doći u Srijem. Bilo mi je teško prihvatiti odlazak, ne samo zbog strane zemlje, već i odvojenosti od obitelji, a pogotovo jer mi je majka nedavno preminula pa osjećam potrebu biti uz obitelj braće i oca. No, bilo kako bilo, moj stav je da idem gdje me biskup šalje, ako je moja potreba ovdje u Srijemu, spremno prihvaćam pastirsko poslanje i ovdje. Zapravo, smatram da, gdje god došao, moje je da vršim svoje poslanje predano i dostojanstveno kao što to Krist od nas zahtjeva.

Pokrivate tri župe, misite na četiri mjesta redovito, tu je i niz filijala, uz Dunav od granice Srijemske biskupije do Petrovaradina, na sjevernim padinama Fruške gore. Prvo pitanje za svakoga tko mora raditi bilo što na ovako puno mjesta je: kako sve postignete? Kako izgleda Vaš radni tjedan, a napose nedjelja.

Teško mi je opisati kako izgleda moj radni tjedan, jer je svaki drugačiji i ne mogu napraviti neki temeljni okvir obveza. Svaki tjedan stavlja uvijek nove izazove i zahtjeve. Načelno gledajući, župnik sam tri župe sa pripadajućim filijalama, premda samo jedna (Neštin) ima crkvu za bogoslužje. Svete mise su redovito utorkom i četvrtkom u župi sv. Barbare, djevice i mučenice u Beočinu, srijedom i subotom u župi Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici i petkom u župi sv. Josipa, zaručnika BDM u Čereviću. Sav se raspored može pronaći na oglasnim pločama župa i na facebook stranici župa (Rimokatoličke župe Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica).

Prije mise se moli ili krunica ili Križni put ili druga pobožnost, ovisno o doba crkvene godine u kojem se nalazimo. Nakon misa imamo pjevačke probe i druge susrete s vjernicima. Kako sam ovdje tek sedam mjeseci, za sada redovitu župnu katehezu nemam dok ne upoznam sredinu i ono što mi se pruža kao pastoralni zahtjev. Stoga, se sav pastoralni rad svodi na individualnu pouku za krštenje i vjenčanje bilo u župi bilo u domu obitelji. Za prvu pričest i krizmu je u planu redoviti susret u jesen ove godine dok skupim one koji trebaju primiti sakramente. Pod misama tijekom tjedna došašća i korizme imam uvijek kratku propovijed ili nagovor tijekom križnog puta, a u tim liturgijskim vremenima intenzivnije sa pjevačima pripremamo liturgijsko pjevanje.

Uz sve to, imamo i euharistijska klanjanja na sve tri župe, radne akcije uređenja crkve, dvorišta i župnih kuća. Gledajući sve tri župe, nekako je najlakše reći i djelovati kada dođem u obitelj i imam kateheze i susrete, što iziskuje dosta vremena. Naime, teško je naći termin za sve redovite pastoralne djelatnosti u župama, pa se stvara potreba individualnog pristupa prema određenoj potrebi, sasvim drukčije nego je to u Hrvatskoj. Nema nas puno, pa ono malo što nas ima treba držati na okupu, a na koji drugi način nego misionarski pohod u kuću ili stan.

Moj život sadržava i rad u uredu, stvaranje planova i programa, materijala za kateheze, mnoge pravne stvari, održavanja crkve i crkvenih objekata i dr. Kako živim sam i nemam pomoć u kući, sam se brinem za domaćinstvo i ono što jedno domaćinstvo zahtjeva od kuhanja, pranja, peglanja, kopanja, održavanja okućnice itd. Naravno, sve se stigne kad se dobro organizira vrijeme. Uz sve to valja napomenuti da treba odvojiti i vrijeme za sebe i vrijeme za Boga u molitvi.

Što se tiče nedjelje, sveta misa je u Čereviću u 8 sati, u Beočinu u 9.30 i u Srijemskoj Kamenici u 11 sati, a filijala Neštin ima misu načelno u prvu nedjelju u mjesecu ili ako je drugačije određeno zbog kalendara. Nakon misa, koje su uvijek pjevane i svečane, što vjernici jako cijene i vole, i drže do toga, obično odlazim za Hrvatsku bilo u obilazak oca i braće, prijatelja, bilo poslovno. U svakom slučaju, pronalazim ravnotežu između onoga što mi je zahtjev i osobnih potreba, premda je župa uvijek na prvom mjestu.

Neobična je situacija da župnik ovih mjesta ne živi u župi sa najviše katolika, već u Čereviću, gdje ih je najmanje. Zbog čega je to tako?

Živim u Čereviću jer je prethodnik ovdje živio te su životni uvjeti najpristojniji. Župna kuća u Beočinu je malena i ne zadovoljava potrebe župe, a u Srijemskoj Kamenici je treba urediti i renovirati. Iako je Srijemska Kamenica prostorno najveća, ne broji najviše katolika od ovih tri župe, a ima najveći potencijal.

Koliko ste uspjeli  upoznati  Srijemce, obići Vaše župljane? U čemu su posebnosti Čerevićana, Beočinaca, Kameničana i Neštinaca?

S obzirom da sam ovdje skoro osam mjeseci, mogu reći da sam dosta dobro upoznao Srijemce, a napose svoje župljane. Kako se ne ustručavam doći župljanima kući, vrlo lako se otkrije bogatstvo Srijema, ali i ono što je nedostatak. Teško mi je govoriti o posebnostima mještana svih župa, no mogu reći da su svi vrlo gostoljubivi i srdačni, vole svojeg svećenika i rado mu pomažu ne samo oni što idu redovito u crkvu već i oni koji rjeđe pohode crkvu ili u nju ne idu. Ovo je je skroman kraj i vjernici i žitelji skromno žive, na to su navikli ali se ne predaju kako bi svaki dan bio bolji i radosniji.

Imate li podatak koliko katolika, te koliko Hrvata živi u mjestima središta ove tri župe i filijalama?

Ne primaju svi svećenika u blagoslov obitelji, stoga se ne može izvršiti točan popis onih koji su katolici i koji su Hrvati. Okvirno govoreći, župa Čerević sa mjestima Banoštor, Susek i Neštin broji oko 250 katolika, župa Beočin oko 400 katolika, a župa Srijemska Kamenica sa Ledincima i Starim Ledincima oko 320 katolika. U svim ovim župama i filijalama većina katolika su Hrvati. Najtužnija je stvar kad se sazna da je netko katolik kad se treba sahraniti.

U kakvom su stanju crkve u četiri mjesta u kojima misite? Postoje li materijalne potrebe koje bi trebalo zadovoljiti kako bi se ostvario plodan pastoralni rad u ovim župama?

Crkve u Čereviću, Beočinu i Srijemskoj Kamenici su u dobrom stanju i dostatne su za dobar i kvalitetan pastoralni rad. Svakako da bi se u skoro vrijeme crkva u S. Kamenci trebala urediti i zaštititi od vlage. Crkva u Neštinu nema provedene električne instalacije jer je dva puta gorila. Iako se bogoslužje u njoj vrši, potrebno je uvesti struju, promijeniti prozore, zaštititi od vlage i riješiti pod u crkvi. Teško je reći kad će se što raditi jer su financijski izdaci veliki, a župe se ne mogu pokriti, te je neophodno tražiti donacije, bilo domaćih bilo stranih donatora.

I iz ovih mjesta je znatan broj Hrvata protjeran ili je iz drugih razloga odselio tijekom protekla tri desetljeća. Vide li se danas posljedice tih promjena u puku? Općenito je mišljenje da se katolici i Hrvati u Srijemu još uvijek ustručavaju javno se očitovati na ovaj način. Imate li takav dojam i iskustvo?

Poznata je činjenica da su brojni Hrvati protjerani ili su svojevoljno otišli iz ovog područja što se izrazito očituje u ovim župama. Župe malo po malo umiru i, kako se čini, budućnost nije svjetla. Mladih je sve manje, djeca se ne rađaju, a sve je više starih i sprovoda. Katolici i Hrvati nastoje živjeti u miru ne izazivajući prijezir ili degradaciju.

Sve više tradicionalno katoličkih sredina i crkvenih zajednica kod nas je iznimno staro. Kakve su radosti i koje tuge u pastoralnom radu u „starijim“ župama?

Činimo ono što možemo činiti u sredini u kojoj se nalazimo. I ono malo što imamo vrijedno je rada. Kao što je Kristu stalo do svakog čovjeka, tako i nama župnicima bilo ono mlado ili staro, pripada nama, pripada Bogu. Radosti uvijek postoji te se ona očituje u mudrosti, požrtvovnosti i iskustvenosti  života. Uvijek je tuga kad netko ne može biti aktivni član župne zajednice bilo zbog bolesti, bilo zbog smrti, a radost kad se okupljamo, slavimo Boga i kad pripremam i dijelim sakramente. A uvijek je radost sa župljanima i popiti kavu uz čašicu razgovora.

Puno je dokaza da vjernici ne štede sebe kada je potrebno raditi za dobro Crkve. Uspijete li djelovati u radnim akcijama i drugim oblicima zajedničkog rada?

Svaka radna akcija se pretvori u susret i župnu katehezu, poučavanje i rast u vjeri. Vjernici se rado odazovu radnim akcijama jer drže do crkve i župnika, stoga je imperativ, barem meni, da sam uvijek na radnim akcijama, što naš dosadašnji trud i rad ovih osam mjeseci dokazuje. Rekli bi stari: Pitajte druge pa će vam kazati.

Čini se da smo iz medijski forsiranog, no i realno prisutnog straha i nesigurnosti uvjetovanih pandemijom , i to baš kada smo pomislili da se ona smiruje, ušli u brige koje ljude oduvijek muče, a one su sada potaknute globalnom ratnom psihozom. Kako da se katolik postavi i djeluje u takvom izazovnom ozračju?

Ne možemo sporiti činjenice stvari koje se oko nas događaju, ne možemo ostati ni ravnodušni prema svemu. Ono što se od nas katolika zahtjeva je da činimo što možemo činiti, da pomognemo koliko možemo, ne samo materijalno već i nematerijalno, molitvom. Čuvati svoje zdravlje i ne brinuti tuđu brigu, češće prepustiti Bogu stvari. Čovjek kad se hrani lošim stvarima u njemu se budi jedan prezir i nezadovoljstvo, stoga neka naša hrana bude dobro, kojim ćemo savladati zlo.

Kao pouzdan marker svjetskih događaja čeka nas Isus i njegova jedinstvena pobjeda koja i danas ljude fascinira. Što za Vas znači uskršnji optimizam? Uspijevate li ga pobuditi kod župljana i kako to činite?

Jednom kad čovjek, vjernik prihvati realnost smrti i njezinu ljepotu, znat će i vapit će za životom koji mu samo Bog daje, a to je upravo uskrno jutro i Kristova pobjeda na smrću.

Adam je sagriješio u vrtu, a i Isusova muka počinje u vrtu na „Maslinskoj gori“. Prema Svetom pismu, u Edenu su se isticala dva stabla: „stablo života, nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla.“ (Post 2,9)  Stablo života predstavlja puninu života, sve ono što je čovjeku potrebno da bi mu duša bila ispunjena mirom. Upravo je to stablo života čovjek izgubio prijestupom praroditelja. Prema židovskoj tradiciji, drvo života je bilo drvo masline, a čovjek je primao vječni život mažući se uljem dobivenim od plodova toga drveta. Mažući se tim uljem, svećenici i kraljevi Starog zavjeta, htjeli su se povezati sa davno izgubljenim prostorom Božjega prebivališta. Danas Crkva to isto čini u sakramentima krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda kako bi donijela vječni život osobi koja sakramente prima. Getsemani prevedeno s hebrejskog znači 'preša za ulje'. Kao što je plod stabla života morao biti iscijeđen da postane upotrebljivo ulje, tako i na Maslinskoj gori počinje Isusovo drobljenje, kako bi iz njega potekao izvor života. Prvi je Adam sagriješio ubravši plod s drveta, a Isus je visio na drvetu kako bi sam postao plod spasenja koje će poništi prvi grijeh.

Upravo je ovo naš uskršnji optimizam koji nam donosi život. Biti u Božjoj ljubavi, sudjelovati u euharistiji, hraniti se Tijelom i Krvlju Kristovom, primati sakramente, jer nam sakramenti donose život. Znajući to nećemo se bojati smrti, već ćemo joj se radovati znajući da poslije nje dolazi vječni život u zajedništvu s Trojedinim Bogom.

Vjerujem da uspijevam pobuditi uskršnji optimizam kod župljana, moje je da vršim volju Božju i poziv na koji me poslao, da budem autentičan, Kristov, a način i metode ostvarenja toga će Bog providjeti.

Kako danas, u Srijemu, ovdje u Srbiji, biti autentičnim svjedokom uskrsloga Isusa?

Neovisno o mjestu i prostoru, svaku čovjek, svaki vjernik koji želi biti autentičan to može i ostvariti. Iako su sile zla jake oko nas, ne smijemo zaboraviti na Krista i njegovu pobjedu. Čovjek se često puta oslanja na svoje snage i zanemari Boga i time postaje neautentičan. No kad nam je Bog na prvom mjestu, sve ostalo će doći na svoje mjesto.

Marko Tucakov

Izvor: hrvatskarijec.rs

PROSLAVA SVETKOVINE USKRSNUĆA GOSPODINOVA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

17. travanj 2022.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Svečano misno slavlje na Uskrs, 17. travnja, slavljeno je u 10.30 sati u srijemskomitrovačkoj katedrali

Uskrsnu svetu misu predslavio je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, uz suslavljenje srijemskomitrovačkog župnika mons. Eduarda Španovića i kancelara Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislava Lasića.

 

Biskup Svalina je u homiliji govorio o smrti kao prijelazu u vječni život, te kazao: Isus je došao na ovaj svijet kao utjelovljeni Boga, a pobijedio je smrt kao ljudsko biće, umjesto nas i za nas. Smrt više nije nepremostiva prepreka između čovjeka i Boga. Smrt više ne smijemo gledati kao nepobjedivog neprijatelja. Ako smo Isusovi učenici onda nas smrt ne može uništiti i nećemo prestati živjeti. Stvarnost vječnoga života ponovno nam je ponuđena i na dohvat nam je ruke. Ima budućnosti i nade za smrtnoga čovjeka. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista i slijedi ga nikada ne umire. Smrt je samo prijelaz iz prolaznosti u vječnost, iz stanja smrtnosti u stanje besmrtnosti, iz ove naše nesavršenosti u savršenost. O, kakve li nam radosne vijesti! Znači li to da i naši pokojni žive? Znači li to da ćemo i mi živjeti i ugledati jednom i Boga i njih? Da, braćo i sestre. Ljepša vijest nije nikada došla do ušiju smrtnoga stvorenja, kao na današnji dan. Isus nije zasigurno dokinuo smrt, on ju je prihvatio i proživio. No, uništio je njezinu snagu razdvajanja čovjeka od Boga. U vječnost se ide kroz smrt, jer drugoga puta nema. Čini se tužan takav put, zastrašujući, radije bismo ga po svaku cijenu izbjegli… 'Ne bojte se' rekao je Isus ženama i apostolima, a dovikuje to danas i svima nama. Ne bojte se, braćo i sestre. 'Napravio sam nešto veliki za vas', rekao je Isus 'Doći ću do vas da budete tamo gdje sam ja'. Odzvanja i danas radosna vijest Isusa Krista. U smrti me, dakle, čeka on i kroz smrt ne prolazim sam, niti u smrti se neću izgubiti ako se držim za njegovu ruku, rekao je između ostalog srijemski biskup koadjutor mons. Svalina.

Biskup je, također naglasio koji je smisao kršćanskoga života na zemlji: Mogu mi se mnogi diviti nakon smrti, mogu mi spomenike dizati i knjige o meni pisati, mogu memoare moje objavljivati i pamet moju slaviti, mogu zasluge moje veličati i u korice svečane uvezati, ništa nisam učinio, ako za uskrsnuće nisam živio. Možemo reći slab sam i grešan, sa stotinu mana, ali ipak uskrsnuću i životu okrenut. To je najveći životni uspjeh koji čovjek može doživjeti. Ne postići, nego doživjeti, jer uskrsnuće se ne može zaslužiti, niti djelima postići, nego od Boga nam ga je primiti, istaknuo je mons. Svalina.

 

 

 

 

 

 

 

Na samom kraju slavlja župnik domaćin mons. Španović zahvalio je svim pastoralnim suradnicima koji su pomogli organiziranje slavlja proteklih dana. Osobito se zahvalio čuvarima Kristova groba, te naglasio kako je to stoljetna tradicija u Srijemskoj Mitrovici, koja nikada nije prekidana, čak ni u najtežim vremenima. Zahvalio je i župnome zboru koji je uljepšao uskrsno misno slavlje, ali i obrede svih prethodnih dana. I biskup koadjutor se zahvalio svima koji su sudjelovali u obredima te prije završnog blagoslova čestitao vjernicima Uskrs.

Ana Hodak