PETROVARADIN (TU) – U ponedjeljak, 22. veljače 2021., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije. Kako je prije nepunih tjedan dana započelo korizmeno vrijeme, ovo je ujedno bila i korizmena duhovna obnova za prezbiterij u Srijemskoj biskupiji.

Duhovnu obnovu je predvodio fra Danijel Maljur, franjevac koji je trenutno na službi u Subotici.

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da duhovna obnova bude istinski duhovni korak u korizmenom hodu koji smo započeli na Čistu srijedu.

Predvoditelj duhovne obnove, fra Danijel Maljur pozdravio je okupljene svećenike, te odmah na početku naznačio smjer govora i razvoja izlaganja duhovnih misli. Govor je bio prožet svetopisamskim likovima dvojice apostola, Jude i svetog Petra.

Danas ćemo zajednički razmišljati o našim životima i vjerskom položaju na temelju dvojice apostolskih likova. Vidjet ćemo da se u mnogočemu možemo poistovjetiti i pronaći putokaz za sebe i svoje vjerničko ponašanje.

Uzmimo prvo lik Jude, ali ne zato što je važniji od Petra. Veći razlog tome je polazišna točka od kojega i mi moramo krenuti. Juda je Isusov učenik. Znamo da mu ništa ne nedostaje. Zato se i pojavljuje pitanje što ej razlog njegovoga čina. Svi dobro znamo kako je završio, ali i dalje ostaje pitanje što je razlog njegovoga čina – izdaje. Pokušajmo razmišljati na slijedeći način. Juda, iako je fizički bio blizu Isusu, zapravo nije bio s Njime srcem i dušom. I tu nastaje problem. Tako može biti i s nama svećenicima. Veoma je važno biti u zajedništvu s Gospodinom. Molitva je tu prvi pokazatelj. Ako zakažemo na tom području, moguće je da nam se dogodi Judin scenarij. Kada čita akcija zamjeni molitvu, tu smo u velikoj opasnosti. Vjerujem da se svatko od nas ovdje može prvo preispitati. Svećenik koji radi i gradi u župi sigurno je svećenik kojem je stalo do Crkve i zajednice vjernika. Ali ako nema molitve, ako je oslabila nedostaje ono bitno. Sjetimo se opisa Svetog Pisma koji opisuje konačni Judin otpad – otišao je u tamu. Bez Gospodina je uvijek tama.

Drugi lik je lik svetoga Petra. On nije bio savršen, čak štoviše zatajio je Isusa. Vidimo da je obilježen slabostima. I ovdje se možemo pronaći i na ovome tragu razmišljati o svojem životu. Ali ovdje možemo govoriti o onome što ej veoma pozitivno, a to je traženje Boga i Njegove prisutnosti.

Ima jedna veoma značajna stvar vezana uz svetog Petra. Sjetimo se njegovog nastupa i riječi – ako bude trebalo i umrijeti s Tobom… a kad je Isus uhvaćen i kada su ga upitali je li on Isusov učenik vidimo veliki strah, poricanje koje se ponovilo čak 3 puta. Tako je i s nama kada smo robovi obzira prema ljudima. To je stav – neću činiti i reći ovo da ne bi mislili loše o meni.

Gdje, kod svetog Petra, vidimo taj pomak. To je trenutak njegove spoznaje i iskrenog kajanja za ono što je pogrešno. I gorko zaplaka, kako svjedoči Sveto Pismo. Tek tada je bio slobodan za Gospodina, neke su od misli koje izrekao je fra Danijel Maljur pred okupljenim svećenicima.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku izreći svoje razmišljanje ili dati opasku na neki od dijelova izlaganja, nakon čega je uslijedila zajednička molitva.

Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Ivica Zrno

BEOGRAD (TU) – Međunarodna biskupska konferencije svetih Ćirila i Metoda uputila je 18. veljače čestitku novoizabranom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju. Čestitku MBK sv. Ćirila i Metoda prenosimo u cijelosti.

Vaša Svetosti!

U ime svih nadbiskupa i biskupa Međunarodne biskupske konferencije, svega klera, Bogu posvećenih osoba i vjernika laika katoličke vjeroispovjedi u Republici Srbiji, kao i u svoje osobno ime, iskreno Vam čestitam na izboru za arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog!

Ovo je zaista veliki dan za Srpsku pravoslavnu crkvu i za sve stanovnike naše države. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve poput svjetionika ima nezamjenjivu ulogu u usmjeravanju, ne samo Crkve i vjernika, nego i cijelog našeg društva, prema pravim i neprolaznim evanđeoskim vrijednostima, vođen Istinom, Isusom Kristom, kojemu na Vašem izboru dajemo hvalu i slavu!

Neka Trojedini Bog blagoslovi Vaš izbor na časni tron pećkih patrijarha, da uz Božju pomoć i zaštitu možete izvršiti svetu misiju, koju Vam sam Gospod povjerava, nastavljajući stopama Vaših bogougodnih prethodnika.

U ovom vremenu punom izazova i poteškoća, mi predstavnici Katoličke crkve u Republici Srbiji, pružamo Vam ruku suradnje s željom da, svaki prema svojoj od Duha Božjeg povjerenoj misiji, doprinesemo napretku kako naših Crkava, tako i svih ljudi dobre volje u Republici Srbiji.

Najsvetijem i visokodostojnom Gospodinu Porfiriju, milošću Božjom arhiepiskopu pećkom, mitropolitu beogradsko-karlovačkom i patrijarhu srpskom: Na mnogaja ljeta!

S izrazima dubokog poštovanja,

Mons. dr. Ladislav Nemet, SVD

zrenjaninski biskup, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije

Izvor: ika.hkm.hr

ZEMUN/ZAGREB (TU) – U dubokoj vjeri u uskrsnuće i život vječni javljamo sestrama Družbe, rodbini, prijateljima i znancima da je u Zemunu, 15. veljače 2021. godine u 21.15, blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Blandina (Milka) Trgovac.

Doživjela je 76 godina, a u milosrdničkom je zvanju 54 godine Bogu i bližnjemu služila.

Sprovod će biti 22. veljače u 10.50 u Zagrebu, na Mirogoju.

Molimo za našu pokojnu sestru da joj Gospodin kojemu je za života služila bude milostiv i udijeli joj radost vječnoga blaženstva. 

Počivala u miru!

Izvor: milosrdnice.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – 17. veljače 2021., na Čistu srijedu ili Pepelnicu, u prvostolnici Srijemske biskupije, euharistijskim slavljima u 9.30 i 18.00 sati obilježen je početak svetog korizmenog vremena. Euharistijska slavlja predvodio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je rekao kako urediti svoj život s Božjim planom i trajno ostati na Njegovom putu, jedan je od snažnih naglasaka ovog svetog vremena u koje smo ušli“, istaknuo je već na početku euharistijskog slavlja mons. Španović. U prigodnoj homiliji obratio se okupljenim vjernicima te među ostalim naglasio: „Današnjim danom započinjemo novi hod s Gospodinom. Ulazimo u vrijeme liturgijske godine kada smo na osobit način pozvani pojačano moliti, postiti, činiti djela bratske ljubavi. Naravno, taj poziv vrijedi cijelu godinu, ali kroz sveto korizmeno vrijeme taj poziv ima posebno značenje. Na puno se načina možemo pripremati za proslavu Uskrsnuća Gospodinova, ali nama kao vjernicima, ovo je najvrjedniji i najizvrsniji put. Prihvatimo u potpunosti taj put te budimo ljudi koji će Gospodina u cijelosti slijediti.

Poštivajući sve predviđene mjere vezane uz pandemiju, te slijedeći liturgijski obred Čiste srijede, nakon homilije uslijedio je blagoslov pepela, te obred pepeljenja okupljenih vjernika.

Ivica Zrno

Društvo je čovječno toliko koliko se zna brinuti o slabima, u zauzimanju potaknutom bratskom ljubavlju – jedna je od misli iz poruke pape Franje za današnji, 29. svjetski dan bolesnika, koji se obilježava svake godine na spomendan Gospe Lurdske

„Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“ (Mt 23,8) tema je Papine poruke nadahnute evanđeoskim odlomkom u kojem Isus kritizira licemjerje onih koji govore, a ne čine. Kada se vjera svede na praznu retoriku, bez uključivanja u život i potrebe drugih, tada stvarni život koji živimo nije dosljedan vjeri koju ispovijedamo. To je velika opasnost – istaknuo je Papa. Zato Isus koristi te snažne riječi kako bi upozorio na opasnost pada u idolopoklonstvo samih sebe.

Za suočavanje s bratom i sestrom u potrebi, Isus nudi model ponašanja koji je u potpunoj opreci s licemjerjem – napomenuo je Papa. Od nas traži da se zaustavimo i slušamo, uspostavimo izravan i osoban odnos s drugima, da osjetimo empatiju i suosjećanje, te dopustimo da nas njihova patnja dirne do te mjere da u duhu služenja preuzmemo na sebe brigu o njima (usp. Lk 10,30-35).

 Upravo je to vodilo Moniku i Enza, bračni par vjenčan 1982. godine kada su oboje imali 22 godine. Zajedničko im je, među ostalim, veliko zanimanje za Sveto pismo koje je ona toliko njegovala da sada predaje na Teološkom fakultetu sjeverne Italije i na Višoj školi religijskih znanosti u Torinu. Željeli su na neki način učiniti vidljivim svoje svjedočanstvo, kao bračnoga para, na području djelotvorne Crkve, Crkve nakon Drugoga vatikanskog sabora.

Željeli smo učiniti nešto što bi nas obvezalo kao obitelj, i to ne na nekom specifičnom području nego u svakodnevnom životu – kazala je Monica te dodala – Moram reći da smo tu odluku katkada platili prekidom prijateljstava, jer nismo bili u skladu s tadašnjim općim razmišljanjem.

Sve su se više željeli otvoriti nekomu bez obitelji, te su tako predali zahtjev za usvajanjem uz raspoloživost za dijete s invaliditetom. Nakon nekoliko mjeseci stigao je prijedlog za usvajanje – jedna tek rođena napuštena djevojčica s teškim fizičkim teškoćama koje su zahtijevale hitnu skrb. Njihov sin Martino imao je tada tri godine, i radosno je dočekao svoju novu sestru.

Njihov se život nastavio u liječenju i višemjesečnim boravcima u jednom bolničkom centru u Francuskoj, u – kako su rekli Monica i Enzo – izvanrednoj normalnosti, uz mnogo odricanja. Školsko je doba za djevojčicu bilo vrlo teško. Teško se uključila, druga su djeca bila zatvorena, a njihovi su roditelji često tražili od djece da ju ne gledaju jer bi se mogli prestrašiti. Trebalo nam je tada – kazali su – da ju njezini školski kolege pozovu koji put na druženje, ali toga nije bilo.

S mamom Monikom

Ustrajnost je postalo obilježje obitelji. Čovjek se uhvati za život, uporno ustraje – objasnila je Monica. Najteže godine nisu bile one kada je bila mala, nego one nakon adolescencije. Bile su to tragične godine u kojima je postajala svjesna da se nalazi na rubu. Pomišljala je i na završetak života. Bile su to mračne godine, ali ne znam čak jesmo li izišli iz toga. Ustrajemo, uz mnogo napora, ali u nekim trenutcima i uz veliko zadovoljstvo. U najtežem je trenutku tata Enzo napustio dobro plaćeni posao kako bi stalno bio uz kćer. Uz njegovu pomoć djevojka je diplomirala književnost, bavi se pisanjem, i objavljuje svoje pjesme, a napisala je i jedan roman.

S tatom Enzom

Život toga bračnog para ispunjen je trenutcima rijetke i intenzivne sreće, i trenutcima na rubu tragedije. Tko ih je u tomu pratio? Naše su nas obitelji teško shvaćale – odgovorili su Monica i Enzo. Ostalo nam je malo prijatelja, ali neki, oni pravi, podupirali su nas savjetima i utjehom u trenutcima žalosti. Život valja prihvatiti, ali ponajviše valja ga pratiti, njegovati i čuvati u vremenu između njegova početka i kraja o kojemu samo Bog odlučuje. U tom središnjem razdoblju pomalo izgubljenim je osobama prijeko potreban kršćanski zagrljaj. Sve je ostalo retorika – istaknuli su Monica i Enzo te upozorili da nedostaje svijest o tomu da posao daje dostojanstvo, omogućuje društvene odnose, život, posebno kada je riječ o osobama s invaliditetom. Nije potrebna popustljivost nego pravednost.

Antonella Palermo; Ariana Anić – Vatikan

Izvor: vaticannews.va

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 11. veljače 2021., u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljem u 18.00 sati proslavljen je spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivicom Zrno, župnik iz Laćarka i pastoralni suradnik u srijemskomitriovačkoj župi, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim.

Duhovna priprava za sam dan započela je u utorak, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu. Kroz devetnicu i devetodnevnu pripravu koja je bila obilježena molitvom, pobožnošću na čast Blaženoj Djevici Mariji, slavljenjem Euharistije, te svakodnevnu mogućnost za Sakrament Pomirenja, župljani srijemskomitrovačke župe imali su svakodnevnu mogućnost rasta osobnog vjerničkog života. Svaki od dana devetnice bio je tematski obilježen i imao je za cilj približiti vjernicima Marijin lik, te osnažiti zdravu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.

Na sam dan Gospe Lurdske, u prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Zrno je pozvao okupljene vjernike da slijede Mariju na njezinu putu, te da slušaju njezine majčinske poticaje.

Danas je pred nama lik Blažene Djevice Marije koju prepoznajemo kao Gospu Lurdsku. A ima li ijedan drugi lik koji nas može bolje uputiti Isusu. Svjedočanstvo toga su nam i riječi današnjega Evanđelja koje smo upravo čuli. Marija nas upućuje i savjetuje: Što god vam rekne učinite! Evanđelje dalje govori o čudu. A jedno je bilo potrebno činiti što Isus kaže. O toj poslušnosti ili bolje rečeno o takvom povjerenju možemo najbolje učiti od same Marije.

Danas se također, na osobit način sjećamo svih onih koji su pritisnuti križem bolesti, tjelesne ili duhovne. Koliko je zdravlje važno, ne moram vam govoriti. Ali potičem na razmišljanje kako tjelesno zdravlje nije najvažnije za kvalitetan život čovjeka. Jer što ti vrijedi da si najzdraviji, ako si ostao bez duhovnog zdravlja? Možeš biti tjelesno najzdraviji, no ako Boga nema u tvom životu boluješ od najgore bolesti u vjerničkom smislu.

Pozvani smo, poput Marije, svoj život trajno usmjeravati prema Bogu. Tada ćemo znati Bogu zahvaliti na svakom daru, danas osobito razmišljamo o daru zdravlja. U isto vrijeme, znat ćemo prihvatiti i strpljivo nositi križ bolesti, ukoliko se pojavi, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Na koncu euharistijskoga slavlja okupljeni vjernici su pošli pred kip Blažene Djevice Marije Lurdske, te molitvom i prigodnom pjesmom Sred te se pećine Marija javi iskazali čast Majci Božjoj.

Ivica Zrno