SRIJEMCI NA ANTUNOVSKOM HODU U ZAGREBU

Mladi iz Srijema sudjelovali su prvi put na ovom hodočašću

ZAREĐEN NOVI POŽEŠKI BISKUP MSGR. IVO MARTINOVIĆ

Imenovani požeški biskup Ivo Martinović zaređen je za biskupa tijekom euharistijskoga slavlja u subotu 8. lipnja 2024. godine u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske

PROSLAVLJEN NASLOVNIK VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

U nedjelju, 9. lipnja, svečanim euharistijskim slavljem koje je u sarajevskoj katedrali Sarajevu predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova pod čijom je zaštitom Vrhbosanska nadbiskupija, ali i sama prvostolnica.

BISKUP SVALINA PREDVODIO MISU TE BLAGOSLOVIO NOVOPOSTAVLJENI OLTAR I KIP SRCA ISUSOVA

Srijemski biskup Fabijan Svalina predvodio je u petak, 7. lipnja svečano večernje misno slavlje o svetkovini Presvetoga Srca Isusova u istoimenom svetištu u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku te je blagoslovio novopostavljeni oltar i kip Srca Isusova, koji su u osječko svetište dopremljeni iz Zagreba, a rad su pokojnog isusovca p. Marijana Gajšaka, koji je jedno vrijeme djelovao i u Osijeku.

U ŠIDU PROSLAVLJENO PRESVETO SRCE ISUSOVO

Misno slavlje predvodio je kancelar Srijemske biskupije i župnik u Laćarku preč. Tomislav Lasić

Vijesti

KORIZMENA TRIBINA U SUBOTICI

11. ožujak 2024.

Na tribini će govori srijemski biskup mons. Fabijan Svalina.

 

Radio Marija organizira korizmenu tribinu  u četvrtak, 14. ožujka, s početkom u 19.30 sati u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici.

Tema tribine je "Caritas-Djelotvorna ljubav u korizmi", a o njoj će govorit mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup.

 

 

PRIMANJE U MINISTRANSKU SLUŽBU

11. ožujak 2024.

U župama Beška i Maradik Radosna nedjelja obilježena je primanjem novih ministranata

BEŠKA/MARADIK (TU) - Na četvrtu nedjelju korizme, koju nazivamo i nedjeljom radosti, 10. ožujka, u župama u Beški i Maradiku uistinu je i bilo ozračje radosti. Za vrijeme svečane svete mise u obje župe održan je obred primanja u službu ministranata za jedanaestero kandidata - u službu oko oltara Gospodnjeg primljeno je u Beški šestero novih ministranata i petero u Maradiku.

Na početku euharistijskog slavlja župnik je uveo obje zajednice u ovaj svečani obred te pozvao vjernike na radost zbog novih ministranata koji će biti primljeni u službu poslužitelja oltara, nakon što su se četiri mjeseca intenzivno pripremali. Pozvao je vjernike da ih nastave pratiti molitvom i primjerom vlastitog vjerničkog života.

Župnik je u homiliji objasnio  što znači riječ ministrant te koje je njegovo poslanje, osvrćući se na tri karakteristike: ponašanje, pobožnost i revnost, koje bi trebale krasiti svakoga poslužitelja oltara, a odrasle vjernike pozvao da im u tome pomognu i budu primjer. „Djeci i mladima danas nisu potrebni oni koji će ih stalno zbog nečega etiketirati, možda često i kritizirati već su im potrebni oni koji će im biti primjeri, ohrabrenje i svjedoci vjere.  Budite uvijek svjesni toga kako je potrebno da u svojim župnim zajednicama stvarate ozračje doma u kojem će svako dijete i mladi čovjek rado dolaziti i s radošću susretati Boga koji je Otac sviju nas. Dopustimo, dragi vjernici, da nam mladost 'osvježi' našu vjeru, nemojmo se bojati nečeg novog,“ naglasio je župnik.

Nakon homilije najstariji ministranti u obje zajednice, prozivali su po imenima sve kandidate, koji su pristupili k oltaru s riječima: „Evo me!“, nakon čega su dali ministrantska obećanja, svjesni da oblačeći ministrantska odijela postaju službenici oltara. Oni će svojim ponašanjem, pobožnošću i revnošću biti i drugima poticaj da se s poštovanjem odnose prema domu Gospodnjem.

Nakon blagoslova ministrantskih haljinica, koje su vanjski znak misnistrantske službe, stariji su pomogli mlađima obući ih. Potom su iz ruku svećenika primili ministrantski križ kojim će se služiti i nositi za vrijeme svete mise. Tijekom primanja ministrantskoga križa pjevala se pjesma „Krist jednom stade na žalu“ koja govori o tome kako je Gospodin pozvao imenom svoje apostole i učenike da ga slijede. Poslije svečanog obreda primanja u službu, u molitvi vjernika novi poslužitelji oltara su izrekli molitvene nakane za ministrantsku zajednicu.

Na kraju misnog slavlja župnik je čestitao novim ministrantima te im zaželio da ih ovaj dan učini još bližima Bogu i da uz predstavljanje cijeloj zajednici zadobiju milost da dostojno služe liturgijskim slavljima.

 

ŠESTI KRIŽNI PUT MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

09. ožujak 2024.

U Biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu održana zajednička korizmena pobožnost mladih Srijemske biskupije

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Oko 150 mladih iz župa Srijemske biskupije, zajedno sa svojim župnicima, sudjelovalo je na šestom biskupijskom križnom putu mladih. Pridružila se i grupa mladih iz Novog Sada (Subotička biskupija) s kapelanom župe Preslavnog Imena Marijina, vlč. Nebojšom Stipićem, te mladi iz Beograda (Beogradska nadbiskupija). Nakon okupljanja i uvodnih napomena, mladi su se okupili u crkvi svetišta gdje je započela pobožnost Uvodnom molitvom, a nakon čega su do prve postaje križ ponijeli srijemski biskup mons. Fabijan Svalina i biskup u miru mons. Đuro Gašparović.

Mladići iz 14 župa su volontirali ponijeti križ od postaje do postaje po Tekijskoj Kalvariji, a razmatranja na svakoj postaji čitali su mladi također iz različitih župa. Liturgijsko pjevanje, kao i sekvencu Stala plačuć po strofama između postaja animirao je zbor mladih predvođen s. Cecilijom Tomkić. Udruga mladih "Prijatelji Nade" napose su se zauzeto uključili u organizaciju i realizaciju samog događaja, što je na neki način bio njihov i debitantski "nastup" kao nove mlade Udruge u ovakvim biskupijskim događanjima.

Od zadnje postaje natrag do crkve križ je ponio povjerenik za pastoral mladih Srijemske biskupije, vlč. Dušan Milekić, zajedno sa s. Cecilijom, Milosrdnom sestrom sv. Križa. Po svršetku križnog puta uslijedilo je slavlje sv. mise, koju je predvodio srijemski biskup Fabijan, te u propovjedi ohrabrio mlade na međusobno zajedništvo i osjetljivost za poteškoće jedni drugih. "Patnje su sastavni dio naših života", rekao je, "i moramo biti osjetljivi na patnju bližnjega, ali i paziti da joj ne damo previše važnosti, jer ona nije svrha samoj sebi".

Koncelebrirali su svećenici Srijemske biskupije, a nakon sv. mise uslijedila je i zajednička fotografija na prostoru vanjskog oltara u Svetištu.

Nakon mise mladi su se okupili u pastoralnom prostoru svetišta, na okrepu druženje, te katehezu o duhovnim zvanjima, budući da je u Srijemskoj biskupiji u tijeku Godina molitve za duhovna zvanja. Dirljivo i iskreno svjedočanstvo vlastitog životnog puta i rasta u vjeri, te svog duhovnog poziva, iznio je vlč. Milekić, ohrabrivši mlade da se ne boje, i da ne misle da je svećeništvo ili redovništvo samo za neke savršene i najsvetije među nama, već da Bog i te kako djeluje i računa na nas slabe i grešne, kako bi po nama darivao sebe svijetu.

Mladi su nastavili radosno druženje, te međusobno upoznavanje, a mnogi su izrazili želju i priključiti se udruzi mladih "Prijatelji nade", koji za svoj cilj imaju upravo jačanje međusobnog zajedništva i uključivanje u biskupijske aktivnosti, te pružanje podrške mladima npose pripadnicima nacionalnih manjina i Katoličke Crkve.

Najavljeni su i ostali događaji za mlade u idućim mjesecima, poput SHKM u Gospiću, te Biskupijskog susreta mladih u Maradiku 11. svibnja, kao i koncerta "Progledaj srcem" u Zagrebu 25. svibnja.

U VIDOVCIMA POKOPAN PREČ. MARKO LOŠ

08. ožujak 2024.

Sprovod dugogodišnjeg kancelara Srijemske biskupije i petrovaradinskog župnika okupio je velik broj svećenika i vjernika

VIDOVCI (TU) - Nakon što je preč. Loš nedavno po izlasku iz bolnice, gdje se liječio od teške upale pluća, otišao na privremeni oporavak u Svećenički dom u Đakovu, nažalost preminuo je uslijed velike iscrpljenosti teškom bolešću u srijedu 6. ožujka ove godine.

Gotovo svi svećenici Srijemske biskupije, zajedno s biskupom mons. Fabijanom Svalinom i biskupom u miru mons. Đurom Gašparovićem, okupili su se na posljednji ispraćaj u župi Sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima kraj slavonske Požege, gdje su pokopani i roditelji preč. Loša, te gdje mu živi ostala obitelj koja je ondje našla novi dom nakon progona iz Hrtkovaca 1995. godine.

Sprovodne obrede u 14 sati na mjesnom groblju predvodio je biskup u miru, mons. Gašparović, kojemu je preč. Loš godinama bio prvi suradnik u Biskupskom ordinarijatu. Izrazivši sućut u ime cijele Srijemske biskupije obitelji pokojnika, napose sestri Tereziji i njezinoj obitelji, istaknuo je vrline pokojnog kancelara, te iznio važnije datume iz njegovog života, te se dirljivim riječima oprostio od pokojnika:

Rađamo se stisnutih ručica kao da bismo sve zahvatili; umiremo otvarajući ruke i ostavljajući sve. U kriku Krista raspetoga naša nam vjera kaže da postoji pobjedonosna ura nad smrću. 'U Kristu nam zasja nada blaženog uskrsnuća. Koji tuguju zbog neizbježne smrti, njih neka tješi obećanje buduće besmrtnosti. Jer, tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima'.

Tvojim vjernima. A vjernik je bio svećenik Marko koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. I nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. A Božja je volja da nitko iz stada ne propadne. A on je pripadao tom stadu, stadu Dobrog pastira koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. On je živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. Sada za to prima nagradu.

I sada govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krista umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava  vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce. Mi kršćani smo  oni koji vjeruju u vječnost, u uskrsnuće, u nov život cijelog čovjeka, duše i tijela.

Nakon homilije, u ime subraće svećenika Srijemske biskupije, prigodan govor održao je i mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu 2:

Mi srijemski svećenici zajedno s našim narodom iz Hrtkovaca, Nikinaca, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca i iz drugih župa Srijemske biskupije zahvaljujemo ti dragi Marko za vjerno i revno služenje Crkvi i svome narodu, za dobrotu, za prijateljstvo, za tolike zajedničke godine provedene na Njivi Gospodnjoj, našem dragom Srijemu.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Marka, koji je volio svoj Srijem iz kojega je ponikao, i našu Hrvatsku domovinu- dragu Slavoniju, koja je prihvatila i prigrlila njegovu obitelj i sve naše obitelji koje su morale napustiti svoja stoljetna ognjišta , i u znatnom broju našli svoj novi dom u Požeškoj biskupiji.  Evo tu je i tvoj „vječni dom“ u kom ćeš pod okriljem križa Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, čekati uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. A ja sam ti dragi rođače Marko donio grudu naše drage srijemske zemlje, da pomiješana s dragom slavonskom zemljom prekrije tvoje tijelo, a dušu neka  ti uzme k sebi Onaj u koga si vjerovao, koga si ljubio i kome si služio - Uskrsli Krist Gospodin.“

U ime župljana iz župa u kojima je djelovao preč. Loš zahvalnim slovom oprostio se Ivan Hornjak iz Petrovaradina 3.

U ime Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Zavičajnog kluba Hrtkovčana „ Gomolova“ obratila se i Marta Kučinić, član glavnog odbora.  Ona se zahvalila preč. Marku za sve što je učinio za svoj zavičaj i narod kojemu je pripadao, noseću uvijek u srcu svoj rodni kraj. U ime svih raseljenih Hrtkovčana oprostila se od preč. Marka riječima: „Tko umre, prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti. Ti si ostavio dubok, neizbrisiv trag u našoj povijesti i vječno ćeš živjeti u našim srcima, kao i naši Hrtkovci.“

Nakon ukopa, svećenici i vjernici okupili su se u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, gdje je srijemski biskup mons. Svalina predvodio slavlje svete mise zadušnice za pokojnog svećenika. Povezao je dnevna čitanja sa životom preč. Loša, te istakao kako je u svojoj svećeničkoj službi bio prepoznatljiv kao Kristov učenik po svojoj blagosti i ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu, a nemali životni križevi bili su mu izvor snage da u svome rodnom Srijemu hrabro nastavi požrtvovno služenje Bogu i njegovu narodu i u vremenima teških kušnji i neprilika. Dok zahvaljujemo Gospodinu na daru njegovo života i daru svećeništva, po kojemu su toliki došli k Bogu i Bog k njima, sada je Dobri Pastir „oslobodio od tereta rame njegovo“, kako ističe današnji psalam. Vjerujemo i nadamo se da će mu dati počinka i zasluženu nagradu u svome Kraljevstvu.

Biskup se zahvalio svima koji su brinuli o preč. Marku: Institutu za plućne bolesti Sremska Kamenica, doktorima i svem medicinskom osoblju, svećenicima koji su neposredno brinuli o njemu: Mateju, Ivanu, Eduardu i Luki, njegovoj domaćici Jeleni, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nadbiskupu Đuri Hraniću, Svećeničkom domu u Đakovu na čelu s ravnateljem Petrom Vidovićem, časnim sestrama i osoblju doma. Izrekao je zahvalu obitelji preč. Marka, osobito sestri Tereziji, kao i svim vjernicima koji su ga pratili svojim molitvama. Na koncu se zahvalio i domaćem župniku Branku Šipuri. 

Svetoj misi i sprovodnim obredima pridružilo se šezdesetak svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Milosrdne sestre sv. Križa, kao i vjernici iz Srijema, napose Sremskih Karlovaca i Petrovaradina, te mnogi iseljeni Srijemci koji sada žive u okolici Požege. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor.

Preč. Marko ostat će zapamćen kao prvi kancelar ponovno osamostaljene Srijemske biskupije, te pastir koji je i u najtežim vremenima ostajao vjerno i hrabro uz svoj narod.

Podsjetimo, Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Za svećenika je zaređen 1977. Godine. Kao svećenik djelovao je u Tordincima, Nuštru, Drenovcima, Pelovcu, Nikincima, Hrtkovcima, Petrovaradinu 1, 2 i 3, Sremskim Karlovcima, a jednu godinu bio je i upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Bio je bilježnik srijemskog Vikarijata, te nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije vršio službu kancelara gotovo 13 godina. Bio je dekan petrovaradinskog dekanata, kao i član biskupijskih tijela i vijeća.

Cjeloviti životopis pokojnika možete pročitati ovdje:  https://www.srijembiskupija.rs/hr/preminuo-prec--marko-los

 

 

PREMINUO PREČ. MARKO LOŠ

06. ožujak 2024.

U srijedu, 6. ožujka, u Svećeničkom domu u Đakovu preminuo je svećenik Srijemske biskupije, preč. Marko Loš, nakon teške bolesti, u 74. godini života i 47. godini svećeništva.

Sprovodni obredi bit će u petak, 8. ožujka 2024. u 14 sati, na mjesnom groblju u Vidovcima kraj Požege, Republika Hrvatska. Sveta misa zadušnica uslijedit će odmah nakon ukopa u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Vidovcima.

Rodbini izražavamo iskrenu kršćansku sućut, a pokojnom svećeniku Marku neka je vječni mir; Dobri Pastir koji ga je pozvao i kojega je za zemaljskog života nasljedovao, neka mu bude nagrada!

Preč. Marko Loš rođen je 17. studenog 1950. godine u Hrtkovcima, općina Ruma (RS), od oca Nikole i majke Marije r. Žalac. Osnovnu školu završio je u rodnim Hrtkovcima, a Klasičnu gimnaziju pohađao je u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu na Šalati, te u liceju u Đakovu, gdje je i maturirao 1969., te odslužio vojni rok u Tetovu od 1969. do 1971., nakon čega je upisao teološki studij i stupio u Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Teološko-filozofski studij završio je u Đakovu 1977. godine. Sveti red đakonata primio je po rukama sada sluge Božjega Franje kard. Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, u Srijemskoj Mitrovici 24. listopada 1976., a za prezbitera tada Đakovačke i srijemske biskupije zaređen je na svetkovinu apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1977. godine u Đakovu po rukama mons. Ćirila Kosa, đakovačkog i srijemskog biskupa.

Kao svećenik djelovao je u Tordincima i Nuštru kao mladomisnik, zamjenjujući župnika, te dvije godine, od 1977. do 1979. u Drenovcima kao duhovni pomoćnik. Bio je upravitelj župa Petlovac (od 1979. do 1981.), zatim župe Nikinci (od 1981. do 2005.), te župe Hrtkovci (od 2002. do 2003.). Službu župnika obnašao je u Petrovaradinu – u župi Sv. Roka hodočasnika od 2005. do smrti, te upravljao i drugim župama u Petrovaradinu – Sv. Jurja mučenika od 2006. do 2007., te od 2015. do smrti, te župe Uzvišenja svetog Križa od 2012. do 2016. godine. Upravljao je i župom Presvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima, od 2015. do 2022. godine, kao i biskupijskim svetištem Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu od 2006. do 2007. godine.

Bilježnikom Vikarijata u Srijemu imenovan je 2006. godine, a nakon ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije, imenovan je kancelarom Srijemske biskupije, te je tu službu vršio od 2009. do 2022. godine, kada je imenovan vicekancelarom. Od 2015. do 2023. bio je dekan Petrovaradinskog dekanata, te ponovno vršio dužnost dekana od kolovoza 2023. do smrti.

U nekoliko mandata bio je član Ekonomskog i Prezbiterskog vijeća Srijemske biskupije, te član Zbora savjetnika.

Za vrijeme epidemije virusa Covid-19, nekoliko puta je pretrpio teže posljedice bolesti, koje su ostavile traga, te je u siječnju 2024. hospitaliziran zbog akutne upale pluća. Uslijed velike iscrpljenosti, i radi boljih uvjeta oporavka, po otpuštanju iz bolnice krajem veljače 2024. godine, otišao je na oporavak u Svećenički dom u Đakovu, gdje je nažalost podlegao posljedicama teške bolesti.

Milosrdni Gospodin ga nagradio za njegovu predanu službu, i primio u Svoj mir! Uključimo ga u naše molitve!

 

KRIŽNI PUT MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

05. ožujak 2024.

Pobožnost se održava na Tekijama u subotu, 9. ožujka

TEKIJE (TU) - Srijemska biskupija svake godine za mlade organizira pobožnost Križnog puta. U svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina i ove godine okupit će se mladi kako bi se razmatranjem Kristove muke što bolje pripremili za Uskrs. Pjesmom i molitvom, od postaje do postaje, slavit će Boga i zahvaljivati za žrtvu koju je podnio za čovjeka. Ove godine, posebno će se moliti za nova duhovna zvanja, da se svi mladiće i djevojke koji osjete duhovni poziv hrabro odazovu, te da Bog nastavi pozivati mlade Srijemske biskupije u svoju službu.

Pobožnost Križnog puta na Tekijama započet će u 14 sati, u subotu, 9. ožujka. Pozivamo sve mlade i one koji se tako osjećaju, da dođu na zajedničku molitvu i razmatranje Kristove muke: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20).