Spomendan sv. Anastazije, u mitrovačkoj župi je svečano proslavljen euharistijskim slavljem  u čast svetice čije je mučeništvo duboko povezano sa srijemskim krajem i trajno upisano u pamćenje Crkve

SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem, koji je uputio prigodnu propovijed.

Svjedočanstvo vjere jače od smrti

U duhu liturgije i čitanja, vjernici su se podsjetili kako sveta Anastazija pripada onim prvim kršćanskim svjedocima koji su, u vremenu progona, radije izabrali vjernost Kristu nego sigurnost vlastitoga života. Njezino mučeništvo svjedoči istinu da smrt nema posljednju riječ ondje gdje postoji nada uskrsnuća.

Za našu župnu zajednicu ovaj blagdan ima osobitu težinu jer se u našoj crkvi čuvaju moći svete Anastazije, pohranjene u kovčežiću u oltaru. Oltar, s isklesanim likovima srijemskih mučenika, postaje tako mjesto snažne simbolike: mjesto žrtve, ali i uskrsne nade, mjesto susreta neba i zemlje.

Sveta Anastazija stoga nije samo lik iz povijesti Crkve, nego svetica koja je na poseban način prisutna u životu naše zajednice.

Vjernost koja se živi svakoga dana

U propovijedi se đakon vlč. Ivan Malić zaustavio na temi vjernosti kao temeljne kršćanske kreposti. Polazeći od primjera svete Anastazije, istaknuo je kako ona nije pobjegla kada je postalo teško, nego je ostala postojana u vjeri. Ta postojanost, naglasio je, nije rezervirana samo za velike i izvanredne trenutke, nego se živi u svakodnevnim odlukama.

Govoreći konkretno, propovjednik je istaknuo kako vjernost često prolazi kroz umor, odricanje i unutarnju borbu: kroz ustajanje za svetu misu, kroz ustrajnost u molitvi, kroz dolazak i onda kada se ne osjeća lakoća ili oduševljenje. Upravo u tim trenucima, kako je naglašeno, gradi se karakter i sazrijeva vjera.

Hrabrost vjere u današnjem vremenu

Đakon se osvrnuo i na hrabrost, drugu važnu poruku koju nam ostavlja sveta Anastazija. Iako se danas vjera ne progoni ognjem, ona može oslabjeti zbog neodlučnosti, ravnodušnosti ili straha da se jasno očituje pripadnost Kristu. Sveta Anastazija, istaknuto je, poziva nas da ne živimo mlaku vjeru, nego da budemo svjesni tko smo i komu pripadamo.

Blizina njezinih moći u našoj crkvi snažan je podsjetnik da svetost nije nedostižna ni daleka, nego se rađa ondje gdje se vjera živi iskreno, ustrajno i s povjerenjem u Boga.

Završna riječ ministrantima

Na kraju propovijedi đakon se posebno obratio ministrantima, poslužiteljima oltara. Podsjetio ih je da svaki put kada služe oko oltara stoje najbliže Isusu Kristu, ali i uz relikvije svoje nebeske zaštitnice. Njihovo služenje, naglasio je, nije samo vanjska dužnost, nego poziv da oltaru pristupaju s poštovanjem, sabranošću i ljubavlju.

Ustrajnost u toj službi donosi blagoslov ne samo njima osobno, nego i njihovim obiteljima te cijeloj župnoj zajednici.

Liturgijsko slavlje obogaćeno je i pjevanjem pjesme „Svetoj Stoši – Anastaziji“, čiji su autori Mitar Dragutinac i sestra Svetlana Paljušević, a koja je postala dio žive zborske i liturgijske tradicije. U prvoj strofi sabire se pamćenje svetice i put njezina svjedočanstva:

Rim tebe časti, Zadar prah ti čuva,

a Srijem se diči mučeništvom tvojim,

životom punim kršćanskoga duha.

Ovi stihovi, otpjevani u zajedništvu zbora i vjernika, izražavaju zahvalnost i povjerenje Crkve u zagovor svete Anastazije, djevice i srijemske mučenice.

Toga dana okupljena zajednica molila je sv.  Anastazija da zagovara mitrovačku župu, čuva pastire, ministrante, djecu i mlade te pomogne svim vjernicima da, poput nje, ostanemu vjerni Kristu u svakodnevici i hrabri u svjedočenju vjere.

Anemari Hajdu Žarko