Kip je u Rumu stigao 1746. godine

U periodu od 1716. do 1718. godine trajao je još jedan Austrijsko-turski rat, koji je završen pobjedom Austrije. Mirom u Požarevcu 1718. godine, selo Ruma, a i cijeli Srijem, tada su za narednih 200 godina ušli u sastav Habsburške Monarhije. Selo Ruma bilo je smješteno na obroncima Borkovačke doline. Nije bilo ušoreno, već s kućama raštrkanim na širem prostoru. Pošto je Srijemska Mitrovica pripala granici i kao takva našla se pod direktnom vlašću bečkog dvora, tada vlasnik Mitrovačkog vlastelinstva, barun Marko Pejačević, morao je uspostaviti novi centar svog vlastelinstva. On se opredijelio da izgradi novo naselje i u njemu postavi sjedište Vlastelinstva. Barun Marko Pejačević 1745. godine od nasljednika porodice Koloredo kupuje selo Rumu za 80.000. guldena i odlučio u njezinom ataru, jugo-zapadno od samog sela, i duž puta Mitrovica-Zemun, izgraditi novo naselje. U proljeće 1746. godine na teren su izašli geometar Slanina i provizor Vlastelinstva Frank. Oni su počeli s premjeravanjem terena za buduće ulice i kućne placeve. Plan budućeg naselja s ravnim ulicama u pravcu istok-zapad sjever-jug koje su se sjekle pod pravim kutom sačinio je osobno barun Pejačević. Prema tom planu i nakon premjeravanja terena, utvrđuje se plan ulica i placeva za kuće. Postojale su široke i glavne ulice, Veliki sokak (danas Glavna ulica), Svetog Ivan (danas JNA), Svetog Lovre (danas S.P. Veljka), Svetog Stevana (danas V. Dugoševića), Orlovićeva, Žirovačka (danas Železnička), Begovinačka, Badanjačka (danas V. Nazora). Na ulazu ulica koje nose imena katoličkih svetaca stajao je drveni kip sveca po kome je ulica dobila ime.

Od svih kipova svetaca do danas je sačuvan kip sv. Ivana Nepomuka, koji se nalazi u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Rumi. Sveti Ivan rodio se u Pomuku staro ime za današnji Nepomuk u zapadnoj Češkoj, između 1340. i 1350. godine. Pravim imenom zvao se Jan Volfin. Kao dijete je bio smrtno bolestan, a ozdravio je nakon molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Bogu poslije njegova ozdravljenja. Prve sigurne povijesne podatke o ovom svecu imamo iz 1370. godine, kad je kao praški klerik obavljao službu javnog bilježnika. Za svećenika je zaređen oko 1380. godine. Postao je generalni vikar, kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa Jenštena i despotskog kralja Vjenceslava IV. Na dvoru kralja radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vreme ispovijedi, no sv. Ivana Nepomuk je uporno to odbijao, jer mu je kao svećeniku bilo zabranjeno to govoriti. Zatvoren je u tamnicu i, pošto je ustrajao u šutnji, ubijen je 20. ožujka 1393. godine. Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač, i bacili s mosta u rijeku Vltavu. Tu noć, sedam zvijezda je palo iznad tog mjesta. Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. godine u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem, mučenikom ispovjedne tajne. Njegov kip nalazi se na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim mjestima, a tijelo u katedrali sv. Vida u Pragu. Njegova slika u umjetnosti simbol je sakramenta svete ispovijedi. Zaštitnik je Češke, grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i protiv poplava. Njegov spomendan je 16. svibnja.

Marko Mijić

Katedralna župa sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavila je s tri svoja prvopričesnika

SR. MITROVICA (TU) – Prva pričest u Srijemskoj Mitrovici proslavljena je u nedjelju, 16. lipnja svečanim euharistijskim slavljem. Trojica dječaka, Dario, Dimitrije i Andrej po prvi puta su primili Isusa pod prilikama kruha.

Slavlje  je predvodio župnik Ivan Rajković. Pozdravljajući okupljene, ukazao je na veličinu i važnost ovoga trenutka za prvopričesnike, ali i za njihove obitelji. Župnik je u homiliji naglasio kako roditelji imaju veliku odgovornost u odgoju svoje djece, u čemu im pomažu učitelji i škola, ali svakako i Crkva i vjeronauk. Naglasio je kako vjerski odgoj ne treba zanemariti te da je on vrlo važan čimbenik u zdravom i pravilnom sazrijevanju djece.

Euharistijsko slavlje animirao je dječji zbor, pod ravnanjem vjeroučiteljice Danijele Šimonjik i župljanke Željke Klavžar. Nakon otpusnog blagoslova nastavljeno je druženje u župnoj dvorani.

Vjernici iz Čerevića, Beočina i Srijemske Kamenice hodočastili su sv. Antunu 13. lipnja, te obišli Vukovar i Vinkovce

ILOK/VUKOVAR/VINKOVCI (TU) - Hodočasničku misu u Iloku u 10 sati je predvodio župnik ovih triju župa, vlč. Luka Ivković. Ovom, trećem hodočašću u Ilok, priključio se i dio vjernika iz Novog Sada, Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca. Okupljene hodočasnike dočekao je i pozdravio gvardijan samostana fra Grgur Blažević, koji je zajedno sa hodočasnicima pjevao litanije svetom Antunu. Misno slavlje su svojim pjevanjem uveličali pjevači hodočasnici uz orguljašku pratnju Ivana Bera.

U prikladnoj homiliji, osvrćući se na evanđeoski odlomak i povezujući ga sa životom svetog Antuna, vlč. Ivković je napomenuo: „Draga braćo i sestre, danas smo se okupili slaviti sveca cijeloga svijeta, svetog Antuna, sveca čija svetost ne proizlazi iz njega, već od Boga. Sve što je činio, nije činio po svojoj volji, već po Božjoj volji. Upravo se u tome krije tajna i naše svetosti. Čuli smo u misnim čitanjima. Naš Bog nas zna od početka, on nas je posvetio i dao nam zadaću naviještanja Božje Riječi. Stoga nemojmo zakopavati svoje poslanje, nemojmo odbaciti vrijednosti koje dolaze od Boga, nemojmo graditi zidine oko sebe, već poput svetog Antuna budimo otvoreni poticajima Božjega Duha i na taj način i mi postanemo svetima.“ 

Zatim je zaključio: „Braćo i sestre, mnogi danas zazivaju svetog Antuna u situacijama kada nešto izgube. I zbilja, zagovor pomaže i pronađemo izgubljeno. No, probajmo naš vapaj prebaciti na drugačiju stvarnost, probajmo moliti svetog Antuna da pronađemo izgubljenu vjeru, da pronađemo izgubljenu ljubav, da pronađemo slomljena srca, da pronađemo istinu i pravdu, da pronađemo uzajamno poštovanje i vjernost. Danas svi nešto tražimo, za nečim žudimo, a kako često zaboravimo žuditi za Kristovim Evanđeljem i ono što nam ono daje za vlastiti život. Stoga prihvatimo još jače svoje poslanje i naviještajmo Evanđelje svakom čovjeku, jer dobro znamo da nas Bog zna, da nas je posvetio i poslao  u svijet da ga proslavimo.“

Nakon misnog slavlja, hodočasnici su se uputili prema Vukovaru gdje su posjetili Spomen dom Ovčara i Vukovarski vodotoranj gdje ih je dočekala stručna pratnja i uputila u sve bitne događaje i informacije. U Vinkovcima su obišli franjevačku crkvu sv. Antuna i Gradski muzej, gdje su se upoznali s arheologijom Vinkovaca, kao najstarijeg grada u Europi, te etnološkom zbirkom i običajima grada Vinkovaca i okolice.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Dražen Deranja, Biljana Kinajz, Nemanja Blečić, Luka Ivković

U župi sv. Dimitrija, đakona i mučenika svečanim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19 sati proslavljen ovaj, u narodu omiljeni svetac

SR. MITROVICA (TU) – Euharistijska slavlja predvodio je vlč. Ivan Rajković, a pjevanje tijekom mise animirao je katedralni zbor pod vodstvom s. Cecilije Tomkić.

Župnik je u homiliji govorio o  životu sv. Antuna te istaknuo kako je svetac živio vrlo pobožno i skromno čekajući Božji poziv. Naglasio je kako su svi pozvani slijediti primjer ovoga sveca te svojim životom i djelima nositi Isusa drugim ljudima.

Nakon euharistijskog slavlja molile su se litanije na čast sv. Antunu, nakon čega je uslijedio tradicionalni blagoslov ljiljana, te blagoslov djece. Veliki broj djece se svake godine rado odaziva na ovaj blagoslov, te traže zagovor dragog im sveca. Od ranih jutarnjih sati, a osobito nakon euharistijskih slavlja veliki broj vjernika zadržavao se u osobnoj molitvi ispred kipa sv. Antuna. Tijekom dana u župnom dvorištu bili su izloženi i dječji radovi posvećeni sv. Antunu. Crteže su radila djeca, članovi likovnog odjela HKC -a „Srijem“ - Hrvatski dom sa voditeljicom Emilijom Major.

Nikinčani su svoj crkveni god proslavili u srijedu, 13. lipnja

NIKINCI (TU) - Euharistijska slavlja u 7 i 18 sati predvodio je domaći župnik vlč. Ivica Živković, a misu na mađarskom u 9.30 sati vlč. Karoj Sabadi, župnik u Vrbasu.

Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predslavio je vlč. Dušan Milekić, župnik u Inđiji, uz vlč. Leonida Bevzea, župnika u Šapcu i vlč. Živkovića. U ime DSHV-a misi je prisustvovao Darko Baštovanović, međunarodni tajnik DSHV-a

Na večernjoj misi sudjelovao je i Ministar za ljudska i manjinska prava u Republici Srbiji Tomislav Žigmanov.

Predsjedatelj slavlja vlč. Milekić  je u homiliji  poručio: „Među našim vjernicima nekako je sv. Antun prisutan na poseban način. Toliko ima primjera uslišanih molitava, nakana... Ali to je samo dokaz da je sv. Antun svojim životom bio mio Bogu. Mnogi kažu sv. Ante mi je dao, nije vam sv. Ante dao već Bog. Sveti Ante je molio Boga sa tobom. I kad god ste uslišani znajte da su ti sveci mili Bogu. Mi vjernici svi slavimo Gospodina. Ali evo vam jedno pitanje za razmišljanje: ima li u vama radosti. Jeste li radosni što ste Kristovi vjernici?

Što znači jesmo li radosni ako smo Kristovi? Susrećem se s vjernicima i mnogi govore kada će mi si ovo uslišiti, kada će mi se ova molitva uslišiti... Ali što ti činiš da bi ti se ta molitva/nakana uslišala. Sveti Ante nije samo sjedio u crkvi, molio i očekivao da Bog uradi ono što on želi. Sveti Ante, kao svaki svetac, je dao sebe u Božje ruke i bio radostan zato što je Kristov.“

Na euharistijskim slavljima okupio se velik broj hodočasnika iz Hrtkovaca, Platičeva, Rume, Srijemske Mitrovice, kao i iz Republike Hrvatske. Na koncu svakog euharistijskog slavlja vlč. Ivica Živković zahvalio se svima koji su pomogli oko proslave crkvenoga goda, kao i preč. Blažu Zmaiću, župniku u Irigu, koji je za vrijeme svete mise bio na raspolaganju vjernicima za ispovijed.

Posle svete mise slavlje je nastavljeno druženjem u župnom dvorištu uz tamburaše.

Srijemski biskup, mons. Fabijan Svalina predvodio je 13. lipnja 2024. središnje svečano misno slavlje svetkovine sv. Antuna Padovanskog u dvorištu franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi u kojemu se već stoljećima časti svetac cijeloga svijeta.

OSIJEK  – Mnoštvo hodočasnika i srijemskoga biskupa, kao i dekana Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojza Kovačeka, pozdravio je gvardijan franjevačkog samostana fra Venancije Mihaljević, a pozdrav je uputio i prisutnim predstavnicima Grada Osijeka – gradonačelniku Ivanu Radiću, dogradonačelniku Draganu Vulinu i predsjedniku Gradskoga vijeća Tihomiru Florijančiću te im je zahvalio za pomoć pri obnovi franjevačkog samostanskog dvorišta.

Uvodeći u misno slavlje biskup Fabijan istaknuo je kako sveca cijeloga svijeta – sv. Antuna štuju i oni koji nisu pripadnici katoličke zajednice, „pa će tako u Srijemskoj Mitrovici biti puno dvorište mnogih hodočasnika koji nisu pripadnici katoličke zajednice. Što to privlači? Njegova svetost, njegova jednostavnost i njegova spremnosti odgovoriti na izazove koje je Gospodin pred njega postavio u njegovu trenutku, u njegovim vremenima. Eto izazova i svakome od nas – vjerniku, kršćaninu. Po krsnoj milosti pozvani smo biti svjedoci uskrslog Gospodina, svjedočiti Njegovu sliku svakodnevnim življenjem u našim obiteljima, u našim školama, u našim sredinama gdje radimo, u našem gradu, županiji, biskupiji i cijeloj domovini“.

U svojoj homiliji srijemski biskup rekao je kako sv. Antun nije ostao svetac XIII. stoljeća, nego svih stoljeća do naših dana te uputio kako su se na njemu naročito isticale društvene kreposti. „Mi bismo jednostavno rekli: Antun je bio prijatelj maloga čovjeka. Nježnim osjećajima gledao je njegove potrebe, a divovskom snagom branio njegova prava. Svoj socijalni program crpio je iz Evanđelja.“

Naglasio je zatim kako i današnje štovanje sv. Antuna ima izričito socijalni karakter: „Njemu se utječu i članovi kršćanskih obitelji da sredi ono što narušava tu osnovnu stanicu društva ili što bi joj moglo naškoditi. Njemu se mole zaljubljenici prije ženidbe, njega zazivaju ženidbeni drugovi. Njemu se mole nerotkinje i žene u porodu. Pred njim, kao pred svojim zaštitnikom, iznose svoje jade prosjaci. Od njega putnici mole sretan povratak. On je mnogima savjetnik. On je zaštitnik u ratnim opasnostima i bori se kao 'počasni časnik' u austrijskoj, španjolskoj i portugalskoj vojsci, zato ga vojnici zazivaju u opasnostima. Šutljivi seljak stavlja u njegove ruke sudbinu svojih usjeva. On je patron pomoraca i rudara, on sluša molitve zabrinutih članova njihovih obitelji. On je pronalazač izgubljenih stvari, nebeski detektiv. Jednom riječju, sv. Antun je zaštitnik u svim potrebama dnevnoga života. To je razlog zbog kojega je u njegovu štovanju – više nego u drugih svetaca – naglašeno ljudsko, povezano s našom svakidašnjicom. Štovanje sv. Antuna nadišlo je službeni vid i ušlo u život vjernika. Zato je on doista svetac svih i za sve.“

Podsjetio je kako je na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi, a trgovina doživljavala procvat, sve više bilo neosjetljivih na potrebesiromaha te rekao: „Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti.“

Biskup Fabijan podsjetio je zatim na sliku kako sv. Antun dijeli kruh siromasima te ustanovu Kruh svetog Antuna, rekavši: „Koliki su se gladni nasitili, koliko je siromaha i nemoćnika potpomognuto. Mnogi su mislili i govorili da će opovrgnuti Isusove riječi: Siromaha ćete uvijek imati kraj sebe, međutim, i u najrazvijenijim zemljama ima nezbrinutih, kojima je potrebna pomoć bez koje pojedinci ili cijele obitelji ne bi mogle preživjeti. Sv. Antun je nadahnjivao plemenite kršćane koji su žrtvovali svoje dragocjeno vrijeme, i nekad uz opasnost vlastitog života, surađivali u župnim i drugim Caritasima. On im je bio primjer.“

Svoju homiliju srijemski biskup zaključio je riječima: „Stoga, zamolimo sv. Antuna da u našim životima učvrsti pouzdanje u Boga, vrati strpljivost i sklad, a u brojne obitelji i toliko potreban – mir.“

Na kraju misnoga slavlja, nakon blagoslova cvijeća i nabožnih predmeta, mons. Svalina vjernicima je ukratko predstavio život Srijemske biskupije u kojoj je trenutno oko 4% katolika, 31 župa, 18 svećenika i 2 biskupa, a prosječna svećenička dob je vrlo visoka. Mladiće koji osjećaju duhovni poziv potaknuo je da se odazovu i dođu u misijske krajeve, a sve prisutne pozvao je na hodočašće Gospi Tekijskoj. Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja predvodio je Mješoviti zbor franjevačke crkve sv. Križa u Tvrđi pod vodstvom Silvija Vrčeka, uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović.

Proslava sv. Antuna Padovanskog u osječkoj Tvrđi započela je prvi misnim slavljem u 3 sata ujutro te je slijedilo još 7 prijepodnevnih misnih slavlja. Prvo poslijepodnevno misno slavlje bilo je u 16 sati. U 18 sati misu je predvodio vlč. dr. Ivan Benaković, koji je predvodio i trodnevnu pripravu uoči svetkovine, te je blagoslovio djecu i ljiljane. Misna slavlja bila su i u 19:30 te u 21 sat. Tijekom cijeloga dana bila je prilika za ispovijed, upis misnih slavlja te sabranu molitvu u franjevačkoj crkvi pred zavjetom slikom sv. Antuna.

M. Kuveždanin

         Izvor: www.djos.hr