Hrvati iz Hrtkovaca ponovno zajedno u znaku vjere, zahvalnosti i sjećanja

KULA (TU) - U malenom slavonskom naselju Kula, smještenom u sastavu grada Kutjeva, ovih su dana ponovno zaživjele uspomene, sjećanja i emocije koje ne blijede – i to kroz susret Hrvata podrijetlom iz Vojvodine, ponajviše iz Hrtkovaca, koji su prije više od tri desetljeća upravo ovdje našli svoj novi dom.

Godina 1992. ostala je duboko urezana u srcima mnogih – godina kada su Hrvati iz Srijema bili prisiljeni napustiti rodnu grudu, domove koje su gradili s mukom, trudom i ponosom. Mnogi od njih utočište su pronašli upravo u Kuli, zamijenivši svoja vojvođanska imanja s tadašnjim stanovnicima tog naselja. Tamo gdje su nekad brali grožđe i orali plodna polja, u novoj domovini krenuli su ispočetka – skromno, ali dostojanstveno.

Kako bi se očuvalo sjećanje na te teške, ali važne trenutke povijesti jednog naroda i kako bi se mlađe generacije upoznale s pričama svojih predaka, u Kuli je organiziran poseban susret Hrvata iz Vojvodine. Održan u mjesnom domu, u ozračju zajedništva i zahvalnosti, susret je bio i trenutak molitve – svečano euharistijsko slavlje u crkvi sv. Petra predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u suslavlju s domaćim župnikom vlč. Josipom Marićem, župnikom iz Hrtkovaca vlč. Ivicom Živkovićem te bivšim hrtkovačkim župnikom vlč. Stjepanom Krekmanom.

Srijemski biskup je u homiliji govorio o žrtvi prognanih u kojoj su sačuvali svoju vjeru, te pozvao na praštanje: „Srijem je zemlja dubokih kršćanskih korijena, mučenika i svetaca, vjernih župa a napose postojanih ljudi. Tu su bezbrojni oltari i crkve koje su stoljećima bile svjetionici vjere. I kad su vas ratne ruke odande protjerale, kad ste morali napustiti domove, polja i grobove svojih najmilijih – niste napustili ono najvažnije. Vjeru ste ponijeli sa sobom.

Gospodin u današnjem Evanđelju govori učenicima: 'Ne nosite ni kese, ni torbe, ni obuće…' Kao da kaže – sve se može izgubiti osim vjere. I vi ste, braćo i sestre, baš poput njih, ostali bez mnogo toga, ali ste sačuvali ono što je neprocjenjivo: vjeru, dostojanstvo i nadu… Vaša žrtva, vaša patnja, vaš gubitak – sve to nije bilo uzalud. Bog ne zaboravlja suze svojih vjernih. Svaka vaša rana može postati sjeme budućnosti, klica novog života i novog zajedništva. Iz križa se rađa uskrsnuće. Tako i iz vaše patnje niče nada – i u Srijemu i u srcima onih koji su morali otići. Vaša vjernost Bogu i Crkvi ostaje temelj na kojem se može ponovno graditi…

Sveti Luka zapisao je najljepše Isusove prispodobe o milosrđu – o milosrdnom Samarijancu i o izgubljenom sinu. On nas uči da se rane ne liječe gorčinom, nego dobrotom; ne pamćenjem zla, nego opraštanjem. Vaše okupljanje danas upravo je znak takve vjere – vjere koja liječi, vjere koja ne zaboravlja, ali i ne mrzi,“ poručio je mons. Svalina.

U nastavku je uputio snažnu poruku vjernicima – da ne zaborave korijene, crkve u kojima su kršteni, oltare pred kojima su molili. U tim riječima odjeknula je i tiha tuga, i ponos, i nada – da identitet i vjera ostaju živi, gdje god da se presadili, te da se nastave utjecati Gospi Tekijskoj: „Neka ona, koja je 'Snježna' – čista, vjerna i blaga – rasvijetli vaš put, utješi vaše srce, i neka njezin zagovor bude most između Srijema i svih vas koji ga nosite u duši. Jer dokle god se u srcima čuje zaziv: 'Gospe Tekijska, moli za nas!', Srijem živi – u vjeri, u nadi, u ljubavi.“

Biskup je propovijed zaključio mislima o vrijednosti žrtve prognanih, koja će dati svoje plodove: „Draga braćo i sestre, vaša je žrtva postala zalog novih i boljih vremena. Iz vaših suza niče nada za buduće naraštaje. Iz vaših križeva rađa se svjetlo vjere koje i danas svijetli u Srijemu. Krist, koji vas je pratio na putu progonstva, danas vas poziva da budete svjedoci pomirenja i nositelji nade. Da vaša djeca u vama prepoznaju vjeru koja ne zaboravlja zavičaj, ali koja uvijek gleda naprijed – prema nebeskom domu.“

Susret su uveličali brojni uvaženi gosti, među kojima i zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić, požeško-slavonska županica Antonija Jozić, gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir, načelnik općine Jakšić Ivica Kovačević, te predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović.

U znak zahvalnosti i gostoprimstva, domaćini su svojim gostima uručili prigodne darove, a toplina i emocije koje su obilježile ovaj dan nastavljene su i tijekom zajedničkog druženja, koje se potom preselilo u Požegu i Pleternicu, gdje su organizirani prateći sadržaji i program.

 www.034portal.hr/TU

Crkva nedjelu 19. listopada obilježava kao Misijsku nedjelju, kada se posebno moli za misije i misionare

Papa Pio XI. 1926. godine ustanovio je Misijsku nedjelju, koja se svake godine obilježava predzadnje nedjelje u listopadu. Ovogodišnja je u znaku nade, kao i cijela ova Jubilejska godina. Papa Franjo nas u svojoj poruci za Svjetski dan misija želi podsjetiti na našu temeljnu zadaću, a to je evangelizacija, te je za geslo svjetskog dana misija odabrao: „Misionari nade među narodima“.

Zato će ove, dvadeset i deveta nedjelje kroz godinu, sve molitve Crkve biti upućene Bogu Ocu za misije i misionare diljem svijeta, a sva prikupljena milostinja bit će materijalna podrška njihovom nesebičnom radu za Evanđelje. Priključimo se stoga ove nedjelje svojom molitvom i materijalnim prilogom podršci misija diljem svijeta.

Iz Poruke pape Franje za 99. Svjetski dan misija

Nasljedujući Krista Gospodina, kršćani su pozvani širiti Radosnu vijest dijeleći konkretne životne uvjete onih koje susreću, postajući tako glasnici i graditelji nade. Jer »radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničeg u istini ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu« (Gaudium et spes 1).

Ova poznata izjava Drugog vatikanskog koncila, koja izražava osjećaje i stil kršćanskih zajednica u svim vremenima, nastavlja nadahnjivati njihove članove i pomaže im da hodaju zajedno sa svojom braćom i sestrama u svijetu. Tu posebno mislim na vas, misionare ad gentes, koji ste, slijedeći Božji poziv, pošli drugim narodima naviještati Božju ljubav u Kristu. Na tome vam od srca vam zahvaljujem! Vaši su životi konkretan odgovor na poslanje uskrslog Krista, koji je poslao svoje učenike navješćivati evanđelje svim narodima (usp. Mt 28, 18-20). Time dozivate u pamet sveopći poziv krštenikâ da snagom Duha i svakodnevnim trudom i zalaganjem postanu među svim narodima misionari velike nade koju nam je dao Gospodin Isus.

Horizont te nade nadilazi prolazne ovozemaljske stvarnosti i otvara se božanskim stvarnostima, predokus kojih već imamo u sadašnjem času..

Oduhovljene tako velikom nadom, kršćanske zajednice mogu biti znakovi novoga čovječanstva u svijetu koji u “najrazvijenijim” područjima pokazuje ozbiljne simptome krize čovjeka: raširen osjećaj izgubljenosti, usamljenosti i napuštenosti starijih te nevoljkost da se potrudimo pomoći našim bližnjima u potrebi. U tehnološki najnaprednijim zemljama nestaje blizine: svi smo međusobno povezani, ali nismo u odnosu. Opsjednutost učinkovitošću, vezanost za materijalne stvari i ambicije dovode nas do toga da postajemo egocentrični i nesposobni za altruizam. Evanđelje, življeno u zajednici, može nam pomoći da ponovno postanemo cjelovita, zdrava i otkupljena ljudska bića. Ponavljam stoga poziv da se u djelo provode mogućnosti djelovanja koja se spominju u Buli proglašenja Jubileja (br. 7-15), s posebnom pozornošću prema najsiromašnijima i najslabijima, bolesnima, starijima i svima onima koji su isključeni iz materijalističkog i konzumerističkog društva. I to na Božji način: blizinom , suosjećanjem i nježnošću, te njegujući osobni odnos s braćom i sestrama u njihovoj konkretnoj situaciji (usp. Apostolska pobudnica  Evangelii gaudium, 127-128). Često nas upravo oni uče kako živjeti u nadi. Kroz osobni doticaj moći ćemo prenositi ljubav Gospodinova samilosnog srca. Iskusit ćemo tada da je »Srce Kristovo […] živa jezgra prvog navještaja« (Enciklika Dilexit nos, 32). Napajajući se na tom izvoru, možemo u svoj jednostavnosti prenositi nadu primljenu od Boga (usp. 1 Pt 1, 21) i donositi drugima istu utjehu kojom nas same tješi Bog (usp. 2 Kor 1, 3-4). U Isusovu ljudskom i božanskom srcu Bog želi progovoriti srcu svake osobe, privlačeći sve svojoj ljubavi. »Poslani smo nastavljati ovo poslanje: da budemo znak Kristova Srca i Očeve ljubavi , obuhvaćajući čitav svijet« (Govor sudionicima Opće skupštine Papinskih misijskih djela, 3. lipnja 2023.).

Misionari nade su muškarci i žene molitve, jer »čovjek koji se nada je čovjek koji moli«, kao što je govorio časni kardinal Van Thuan, koji je tijekom dugog razdoblja patnje u zatvoru sačuvao nadu živom zahvaljujući snazi koju je crpio u ustrajnoj molitvi i euharistiji (usp. F. X. Nguyen Van Thuan, Il cammino della speranza, Rim 2001., br. 963). Ne zaboravimo da je molitva prvo misijsko djelo i ujedno »prva snaga nade«.

Konačno, evangelizacija je uvijek djelo zajednice, jednako kao što kršćanska nada ima karakter zajedničke stvarnosti. Taj proces ne završava prvim navještajem i krštenjem, nego se nastavlja izgradnjom kršćanskih zajednica kroz praćenje svakoga krštenika na putu Evanđelja. U suvremenom društvu pripadnost Crkvi nikada nije neka stvarnost stečena jednom zauvijek. Stoga je misionarsko djelo prenošenja i oblikovanja zrele vjere u Krista »paradigma svakog djelovanja Crkve« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 15), djelovanja koje zahtijeva ujedno i molitvu i rad. Ovdje bih još jednom istaknuo važnost te misijske sinodalnosti Crkve kao i službu Papinskih misijskih djela u promicanju misionarske odgovornosti krštenikâ i podupiranju novih partikularnih Crkava. Potičem sve vas, djecu, mlade, odrasle i starije, da svojim svjedočenjem života i molitvom, svojim žrtvama i svojom darežljivošću aktivno sudjelujete u zajedničkom poslanju naviještanja evanđelja. Hvala vam od srca na tome!

U organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća i uz prisustvo brojnih uzvanika, u Petrovaradinu u crkvi sv. Jurja je svečano obilježen Dan rođenja bana Josipa Jelačića – jedan od četiri nacionalna praznika Hrvata u Srbiji

PETOVARADIN (TU) - Svetu misu predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina. Biskup je homiliju započeo osvrtom na naviješteno Evanđelje: „Današnje Evanđelje (Lk 11,37–41) nas opominje da Bogu nije važan samo vanjski red, nego i ono što je u srcu. Isus kaže: 'Dajte ono što je unutra, i sve će vam biti čisto.' To vrijedi i za nas kao zajednicu – nije dovoljno imati ime i povijest; treba imati srce koje ljubi, prašta i povezuje. Zajedništvo ne nastaje programima, nego srcem koje prepoznaje drugoga kao brata i sestru. Bez toga zajedništva, ni narod ni Crkva ne mogu opstati.“ Prisjetio se u nastavku Splitskih sabora, te naglasio kako je Crkva od davnina oblikovala vjeru i kulturu hrvatskog naroda.

Biskup se osvrnuo i na život bana Jelačića, osobito na njegovo geslo „Za Boga i narod“ ta kazao da ono „sažima put svakoga vjernika koji razumije da ljubav prema domovini nije ideologija, nego evanđeoska dužnost. Bio je vojnik, ali i čovjek molitve. U najtežim trenucima znao je tražiti snagu od Gospodina. Njegov primjer nas potiče da i mi budemo vjerni, odvažni i ujedinjeni, da ne odustajemo od dobra, makar nas bilo malo.“

U nastavku propovijedi mons. Svalina je govorio o jedinstvu i zajedništvu koje treba biti vidljivo i unutar hrvtaske zajendice: „Braćo i sestre, hrvatska zajednica u Srbiji mala je po broju, ali velika po duhu. Naša snaga nije u statistici, nego u vjernosti, povezanosti i suradnji.

Pozvani smo: jačati povezanost između svih hrvatskih župa, kulturnih i prosvjetnih ustanova, graditi solidarnost između sjevera i juga, grada i sela, mladih i starijih, i svjedočiti kršćansku nadu u sredini u kojoj živimo.

Kao što apostol Pavao kaže: „Svi smo jedno tijelo u Kristu“ (Rim 12,5). To tijelo mora biti živo – povezano, svjesno, budno i otvoreno Duhu Svetome. Svi znamo da se zajedništvo ne rađa slučajno – ono je plod molitve, truda i duboke poniznosti, služenja. Ako se čuvamo podjela, spletkarenja i ogovaranja, ako podržavamo jedni druge, tada Bog može preko nas činiti čudesa.

U ovoj Jubilarnoj godini nade, molimo Gospodina da nam udijeli novu snagu i jedinstvo: da hrvatski narod, ma gdje živio, bude narod koji se nada, koji vjeruje i koji gradi mostove.

Neka nas zagovor drage Gospe Tekijske čuva i vodi. Neka nas divan primjer bana Josipa Jelačića potakne na vjernost i služenje. I neka nas sjećanje na 1100 godina hrvatske crkvene i državne baštine ohrabri da nastavimo hod u zajedništvu, u vjeri i u nadi. Jer kako kaže prorok Jeremija: 'Tražite mir gradu u kojem prebivate, i molite Gospodina za nj, jer u njegovu miru bit će i vaš mir' (Jr 29,7),“ zaključio je Srijemski biskup.

U Molitvi vjernika molilo se, između ostalog, i za hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, da u vjeri i zajedništvu sačuva svoje duhovne i kulturne korijene, da se međusobno povezuje i bude svjedok vjernosti, poštenja i nade u sredini u kojoj živi.

Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić istaknula je da je ban Josip Jelačić jedna od najvećih povijesnih ličnosti Hrvata, koji je ujedno i točka povezivanja između Srbije i Hrvatske.

„Danas obilježavamo 224. rođendan bana Josipa Jelačića i izuzetno smo ponosni jer ono što je veličina bana jest da su se pod njegovom zastavom borili i Srbi i Hrvati. On je ličnost koja može povezati naše dvije zemlje. Mi smo kuću bana Jelačića dobili na dar od Srbije, a evo sada će i Republika Hrvatska pomoći da kuću obnovimo. Drago nam je što su danas s nama predstavnici vlasti Republike Srbije i Republike Hrvatske, i to je točka na kojoj možemo slati afirmativne poruke našim narodima.“

Milan Bošnjak iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske uputio je poruku podrške i suradnje, te pohvalio rad Jasne Vojnić i njenog tima.

"Poručujem vam da će Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kao i druge institucije iz Hrvatske, i dalje čvrsto biti uz vas. Nastavit ćemo komunicirati, slušati jedni druge i biti svjesni da samo zajedno možemo očuvati našu hrvatsku vatru živom. Samo zajedno možemo baštiniti ono što imamo i graditi ono što je pred nama, pritom, naravno, uvijek pružajući ruku suradnje svima koji žive u istom prostoru s nama. Hrvatski narod nikada nikome nije učinio ništa loše. Hrvatski narod samo želi živjeti u miru sa svojim susjedima – kako ovdje u Srijemu, gdje je autohton, tako i u Bačkoj, Banatu i drugim dijelovima Srbije, kao i posvuda. Poruka koju Hrvatska šalje jest da smo voljni unapređivati naše odnose sa Srbijom – na dobrobit kako srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, tako i hrvatske manjine u Srbiji. Pružamo otvorenu ruku, želimo da se naša suradnja poboljša i da manjine ostvare sve svoje potencijale. Uvijek je lako rušiti, ali je teško graditi. Rušimo jednim potezom, ali graditi znači ulagati trud – jer ne gradimo projekt ili predmet, već gradimo sebe, svoj karakter i svoj život."

Čestitajući Dan zajednice, pomoćnik gradonačelnika Novog Sada Aleksandar Petrović poželio je HNV-u da zajednički gradimo suživot i mostove prijateljstva, što, kako je istaknuo, možemo jedino u miru, slozi i zajedništvu.

Hrvatska riječ/TU

Četrnaesti ekumenski susret zborova bit će održan u subotu, 18. listopada, u Zemunu

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zemuna i ove godine organizira ekumenski susret zborova. Koncert će, kao i svake godine, biti održan u župnoj crkvi (Veliki trg 4) s početkom u 18 sati. Geslo susreta je: „Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno…“ (Iv 17,21)

Događaj se organizira pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Ministarstva pravde, Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama te Poliklinike „Belmedic“.

Podržimo svojim dolaskom ovaj važan ekumenski događaj.

Svečano otvaranje bit će 21. listopada

Izložba slika s ovogodišnje likovne kolonije Tekije 2025 bit će otvorena u utorak, 21. listopada, u 17 h u Kulturnom centru Novi sad (Katolička porta 5). Posjetitelji će moći vidjeti radove više od trideset sudionika. Tema likovne kolonije bio je Kamenički park.

Svjetskih dan starih i briga o mentalnom zdravlju

S. MITROVICA (TU) - Svjetski dan starijih osoba obilježava se 1. listopada. Budući da mitrovački Caritas od 2002. godine razvija i njeguje službu pomoći i njege starijih osoba, te je ovu uslugu i licencirao kod Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračku i socijalnu politiku, svake godine se obilježava ovaj datum, značajan za starije sugrađane. Korisnike službe njege starih koji žive sami ili su u stanju socijalne potrebe, korisnici Dnevnog boravka i djelatnici Caritasa obišli su, darivali ih i iskoristili priliku da Caritasove medicinske sestre provjere vitalne parametre - visinu šećera u krvi i krvnog tlaka.

U narednoj  nedjelji započele su edukativne radionice posvećenju mentalnom zdravlju mladih te su održane četiri interaktivne radionice u dvije osnovne i dvije srednje škole. Također, Caritas je ugostio predškolce iz vrtića  „Stonogica“ te su djeca imala lijep inkluzivni dan s korisnicima Dnevnog boravka. Budući da je Caritasov dnevni boravka jedan od samo tri ustanove socijalne zaštite posvećen vaninstitucionalnom sistemskom radu sa mentalnom oboljelim osobama u Srbiji, obveza je vršiti promociju podrške mentalno oboljelim, edukaciju važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, a samim tim i prezentaciju rada Caritasa u Srijemskoj Mitrovici.

Preko 200 učenika i predškolaca sudjelovalo je ove godine u Caritasovim edukativnim aktivnostima i ovo je već dvadeseta godina kako Caritas promovira mentalno zdravlje, a dvadeset i treća godina kako brine o starima i nemoćnima.

Kristina Dragišić