DUHOVNOST ZA NAJMLAĐE: NEKA ČUDNA BOLEST

      Svi smo nekada bili bolesni. Tada smo išli kod doktora, on bi nam prepisao neke lijekove, mi bismo ih pili i ozdravili bi. Ali, mnogo češće nas zahvaća bolest za koju ne postoji lijek ni u jednoj apoteci, bolest oko koje nam ne može pomoći ni jedan doktor, a mi ni sami nismo svjesni da smo bolesni. To je čudna  bolest koja dolazi iz našeg srca.

      Neka čudna bolest

      Neka čudna bolest počela se širiti cijelim svijetom. Oni koji bi od nje oboljeli, osjetili bi kako im se srce naglo smanjuje. Gubili su snagu i radost. Najradije bi ostajali u krevetu. Doktori to nisu znali objasniti. Prepisivali su razne tablete, ali bolesti nisu našli lijeka. Neki su pokušali presaditi srce, ali i novo tek presađeno srce počelo bi se smanjivati. Nisu više znali što bi poduzeli. Za to vrijeme bolest se sve više širila. Bolnice su bile pune, a novi bolesnici su stalno pristizali. Ukratko: svi su bolovali od srca. Svi su ležali u krevetu čekajući kraj. Ah, gotovo svi. Jedna osoba ipak nije bila zaražena. Bio je to starac koji je za razliku od svih drugih imao veliko srce, veće od normalnoga. On se posvetio liječenju bolesnika.

      Zapazio je da bi se njegovo malo srce, kad bi uzeo ruku nekog bolesnika i nasmijao mu se, počelo povećavati, a kad bi ruku pu­stio, srce bi prestalo rasti. Otkrio je brzo ono što nitko nije uspio: čudnu bolest koja je skupljala srce uzrokovalo je pomanjkanje ljubavi.

      Dao se na posao. Počeo je liječiti bolesnike jednog po jednog. Uzeo bi ga za ruku i smiješio mu se. Kad bi njegovo srce postalo dovolj­no veliko da može ljubiti, bolesnik bi se podigao i pomagao drugima da ozdrave. Novi lijek koji mnogi nisu poznavali proširio se po cijelom svijetu. Sa svih su se strana pojavljivali ljudi s ve­likim srcem. Otada nitko više nije obolio od one čudne bolesti. Bilo je dovoljno uzeti se za ruke i smiješiti se.

      Nedostatak ljubavi muči gotovo svakoga od nas. Ako se malo zamislimo i prisjetimo se svih koje poznajemo zacijelo ćemo se sjetiti da neke svoje poznanike baš i ne volimo. Što je veći broj onih koje ne volimo naše srce je sve manje, a problem je sve veći. Kao što ni jednu našu tjelesnu bolest nikada ne zanemarujemo, nego se odmah liječimo, tako ne smijemo ni ovu zanemariti. Ne smijemo dozvoliti da nedostatak ljubavi kod nas postane normalan stvar. Nedostatak ljubavi se mora hitno liječiti! Pročitali smo u priči da je samo jedan čovjek imao veliko srce, samo jedan čovjek nije bio bolestan od te čudne bolesti. Veliko srce je imao zato što je svakog volio, a njegova ljubav i njegovo veliko srce izliječili su sve ljude.

      Kako ćemo se mi riješiti te čudne bolesti koja nam je smanjila srce? Vidjeli smo u priči da su male stvari dovoljne, uzeti druge za ruku i smiješiti se. Nitko nije zaslužio naš mrki pogled. Svakog, pa i onog tko nam nije drag, moramo gledati vedro i s osmjehom na licu. Svima oko sebe moramo pokazati da ih volimo i da nam je do njih stalo. Pitat ćemo se: "Kako voljeti onoga tko mene ne voli, tko je prema meni loš?" E to je pravi izazov! Lako je voljeti onoga tko voli tebe i tko je prema tebi dobar. Ali, Isus pred nas stavlja zadatak da volimo i one koji nam nisu prijatelji, koji su prema nama zločesti.

      Nebeski Otac je stvorio sve ljude, svi smo zato braća i sestre. On nas sve jednako voli i želi da se i mi međusobno volimo. Nije mu drago kada vidi da među nama nema ljubavi i razumijevanja, te da se naše srce zbog toga smanjuje. Zamislite koliko je Isusovo srce veliko kada je za sve ljude umro na križu.

      Mi smo kršćani, Isusovi prijatelji, te se moramo na Isusa ugledati i živjeti onako kako on od nas očekuje. A on očekuje da, po uzoru na njega, volimo sve oko nas, svakog čovjeka, čak i onog tko nam je neprijatelj. Na taj način oko sebe ćemo širiti ljubav. Nećemo uspjeti promijeniti cijeli svijet, ali ćemo moći promijeniti onaj dio svijeta koji nas okružuje. Jer, ako širimo ljubav, širimo oko sebe i radost i dobrotu. Naše veliko srce utjecat će na sve one s kojima se budemo susretali, pa će i njihova srca rasti. Na našem će primjeru vidjeti da je lijepo živjeti u ljubavi te će i oni oko sebe širiti ljubav, radost i dobrotu. Tako će sve više biti onih čija će mala srca postajati velika, a Nebeski Otac radovat će se zbog nas. Tada ćemo s ponosom moći reći da smo Isusovi prijatelji jer živimo onako kako on želi.

dipl. theol. Ana Hodak

Ana Hodak