Proslava Malih Tekija održava se svake godine 25. i 26. srpnja u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske. Ova tradicija obilježava blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije kroz euharistijska slavlja, molitve i čašćenje relikvije sv. Ane.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Proslava je započela uočnicom, u subotu 25. srpnja, svetom misom s početkom u 19 sati, kada su vjernici imali priliku i za čašćenje moći svete Ane. Već od 17 sati svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed.

Tekije okupljaju brojne vjernike i hodočasnike iz Srijemske biskupije, ali i iz mnogo udaljenijih krajeva. Ovo marijansko svetište svojom bogatom poviješću zavrijedilo je postati ciljem mnogih hodočašća. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen Savojski je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom–Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, crkva je od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu. Na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 1754. godine, svečano je, u tada obnovljenu crkvu, unesena čudotvorna slika Gospe Snježne. U znak sjećanja na taj događaj Svetište Gospe Snježne slavi i danas ovaj spomendan kao Male Tekije, dok se blagdan Snježne Gospe slavi u Svetištu kao Velike Tekije.

Velečasni Stjepan Šumanovac, v.d. upravitelja svetišta rekao je: »Slavlje Malih Tekija ujedno je i uvod u Velike Tekije, proslavu Gospe Snježne, 4. i 5. kolovoza, a ove godine od posebnog je značaja i obilježavanje 310. obljetnice postojanja svetišta. Gospa Tekijska je od danas ovdje, originalna slika koju je Eugen Savojski nosio u bitkama i pobjeđivao sa kršćanskom vojskom. Poruka današnjeg dana je da je Gospa s nama, i da nas rado poziva da budemo s njom. Ako smo u njezinoj blizini, ona nas na najbolji način može dovesti svome Sinu, a dolaskom njemu pokazujemo i povjerenje prema našem Gospodinu, jačamo vjeru kroz molitvu, te prepoznajemo pravi i istinski put kojim možemo proputovati ovom zemljom i doći sretno Bogu do završne luke svoga života.«

„Svetište Gospe Tekijske je veoma značajno za naš narod, prvotno za nas, vjernike u Srijemu, jer same Tekije koje obuhvaćaju jednu veliku povijesnu baštinu, znak su i vjere i duhovnosti. Pred nama je 310. obljetnica svetišta, vidimo da to nije mala brojka. Naš narod se vjerno utječe Gospi Snježnoj, Gospi Tekijskoj, u čemu i leži poruka – unatoč nedaćama ostati uz Boga i Crkvu. Bitna značajka je i budućnost koja su naši mladi, a upravo će jedna skupina mladih sljedeći tjedan hodočastiti našoj Majci, Gospi Tekijskoj, od Maradika, kroz Frušku goru, sve do Petrovaradina. Upravo u tome vidimo i znak jedne snažne vjere“, rekao je Andrija Dort, bogoslov Srijemske biskupije.

Svetu misu sa početkom u 19 sati predvodio je mladomisnik vlč. Ivan Malić, uz koncelebraciju svećenika Srijemske biskupije, preč. Berislava Petrovića i vlč. Stjepana Šumanovca, a za svetu ispovijed na raspolaganju vjernicima bio je preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. U svojoj homiliji, vlč. Ivan Malić naveo je sv. Joakima i Anu kao primjere vjernosti, molitve i strpljenja. „Njihova ljubav i posvećenost jedno drugome i Bogu dovela je do Marijina rođenja. I kasnije, ta Marija koja je došla na svijet zaslugama posta, molitve i odricanja njezinih roditelja, postaje Božija majka, Bogorodica. Joakim i Ana, iako su bili bez djece, nisu odustali od molitve i pouzdanja u Božije milosrđe. Oni su živjeli po Božjim zapovijedima i vjerno su služili Bogu. Njihova vjera i pouzdanje u Boga bili su temelj njihova života i Bog je uslišio njihove molitve.“ Velečasni Malić nastavio je homiliju pitanjem – kakvu bismo mi pouku za sebe mogli pronaći iz toga.

Čitajući evanđelja, možemo vidjeti kako se Isus družio sa grešnicima, naravno ne podržavajući njihov grijeh, već nastojeći obratiti ih. On čak poziva Mateja da bude njegov apostol, carinika koji je bio oličenje mnogih grijeha, čovjeka koga niko ne bi poželio ni da mu bude gost u kući. Naravno da Isus zna sve o Mateju, i unatoč svemu ga poziva da ga slijedi. „Isus gleda duboko u čovjekovu dušu. Isus zna da duboko u čovjekovoj duši stoji barem maleni plamičak želje za obraćenjem. Jer duboko u svom srcu svaki čovjek zna da je zlo – zlo, samo što to ne želi priznati sebi, a kamoli drugima. Grijeh je opasna stvar. Mali grijeh je opasan, a o velikom i da ne govorimo.“ Slikovito je potom vlč. Malić pojasnio opasnost malih grijeha. „Mali grijeh je lagan“, rekao je, „oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, ogovaranje, ljubomora... Međutim, kad te grijehe nosimo na svojim leđima mjesecima, ne ispovijedamo ih često ni godinama, to postaje veoma teško. Grijesi pođu opterećivati čovjekovu dušu, zacrnjivati je i udaljavati od Gospodina Isusa.“ Potakao je zatim vjernike na redovitu svetu ispovijed, jer ona odagnava grijehe koji su maleni i uči nas da ih više ne ponavljamo. „Bog nas zove, a preko ispovijedi postajemo novi ljudi. Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote, tako da Isus ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika, poziva na obraćenje. Zagledajmo se u Joakima i Anu. Neka nam oni budu primjer vjernosti, molitvi i strpljivosti. I tako mi danas potaknuti njihovim primjerom života možemo biti savršeni Božiji instrument u ovome svijetu“, rekao je na koncu propovijedi vlč. Malić.

Misa je okončana molitvom Gospi Tekijskoj, a nakon mise vjernici, koji su crkvu ispunili do posljednjeg mjesta, častili su moći svete Ane.

Na sam dan sv. Joakima i Ane, u nedjelju, 26. srpnja, proslava je započela u 9 sati misom na mađarskom jeziku, a u 11 i 19 sati nastavljena misama na hrvatskom. Misu na mađarskom jeziku vodio je preč. Ferenc Brašno, subotički svećenik, koji od djetinjstva, od svoje devete godine, dolazi na Tekije, od vremena kada ga je na proslave dovodila majka. Mise na hrvatskom jeziku imao je vlč. Stjepan Šumanovac, rektor svetišta.

Tekst i foto: Milena Mikolaci