Misno slavlje uoči Velike Gospe u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

TEKIJE (TU) - Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji su bili kancelar preč. Tomislav Lasić, rektor svetišta vlč. Stjepan Šumanovac i ostali svećenici srijemske biskupije.

Biskup je u uvodu kazao kako se na Tekije, iako je to mjesto značajne povijesti, dolazi kao hodočasnik, kao što su stoljećima dolazili i naši preci, noseći u svome srcu sve svoje brige i molitve. Vjera naših predaka ostavila je trag, a na nama je da tu vjeru prenesemo na buduće generacije. Kazao je i da nam se Marija svetkovinom koju proslavljamo pokazuje kao Majka nade: „Ona koja je cijelim svojim životom govorila Bogu 'da', ona koja je stajala pod križem svoga Sina i ona koju danas Crkva gleda proslavljenu u nebu, želi i nas učiti kako ostati vjerni Kristu u svim okolnostima života.“

Predsjedatelj slavlja je u homiliji kazao kako Marijino uznesenje na nebo, koje je srce naše vjere o njoj, nije samo blagdan o Mariji, to je blagdan nade za svakoga od nas: „Jer ono što je Bog učinio Mariji, nije samo njezina osobna nagrada. Marija je znak onoga što Bog želi učiniti sa svakim čovjekom koji mu povjeri svoj život.“

Biskup se osvrnuo na pročitano Evanđelje o Marijinu pohodu Elizabeti te kazao: „Marija dolazi u kuću svoje rođakinje i Elizabeta joj govori: 'Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!' To je možda najljepši opis Marijina života. Marija je žena koja je povjerovala.

Nije sve razumjela. Nije imala odgovore na sva pitanja. Nije znala kako će izgledati njezin život. Ali je vjerovala Bogu. I upravo je zato velika. Marijina svetost nije u tome što je imala lagan život. Naprotiv. Od samoga početka njezin je život bio ispunjen neizvjesnošću. Morala je prihvatiti ono što nadilazi ljudsku logiku. Morala je nositi Sina Božjega, a s njime i križ koji će jednoga dana stajati pred njezinim očima. Ali Marija nije rekla: 'Gospodine, pokaži mi sve pa ću onda vjerovati.' Ona je rekla: 'Neka mi bude po tvojoj riječi.' To je Marijina veličina. I možda je upravo to prva poruka koju nam večeras daje ovdje na Tekijama: Vjeruj Bogu i onda kada ne vidiš cijeli put. Koliko je samo puta u životu potrebno upravo to! Kada ne znamo što će biti s našom obitelji. Kada ne znamo što donosi sutra. Kada gledamo kako se smanjuju naše obitelji, kako odlaze mladi, kako se gase pojedine zajednice, kako je sve manje ljudi u našim crkvama. Kada se pitamo za budućnost naše Crkve u Srijemu. Marija nas večeras ne uvjerava da će sve biti lako. Ona nam govori nešto dublje: Bog je vjeran.“ poručio je mons. Svalina.

Biskup je također naglasio kako je važno primijetiti da je Marija pohitila u gorje svojoj rođakinji, ide prema drugome, nosi Isusa i ide služiti, a to nas uči pravoj marijanskoj pobožnosti: „Ne možemo iskreno ljubiti Mariju ako nas njezina blizina ne vodi prema čovjeku. Možemo izmoliti tisuće Zdravomarija, možemo dolaziti na hodočašća, možemo paliti svijeće, možemo ljubiti Gospinu sliku – ali ako nakon toga ne vidimo čovjeka pored sebe, nešto nismo razumjeli. Marija uvijek vodi prema Kristu. A Krist nas uvijek vodi prema čovjeku. Zato je prava marijanska pobožnost ona koja čovjeka čini boljim ocem, boljom majkom, boljim suprugom, boljim djetetom, boljim susjedom, boljim kršćaninom. Zato je tako dragocjeno ovo svetište. Tekije nisu samo mjesto gdje dolazimo nešto tražiti. One su mjesto s kojega trebamo poći drugačiji. Koliko li je generacija ovdje dolazilo!

Ovo mjesto nosi molitve tolikih ljudi. Ovdje su se susretale ljudske suze i zahvalnosti. Ovdje su ljudi pred Marijom ostavljali svoje strahove i ponovno pronalazili snagu. Povijest Tekija pokazuje kako je ovo mjesto kroz stoljeća mijenjalo lice, prolazilo kroz ratove i različite povijesne okolnosti, ali je ostalo mjesto molitve pred Marijom.“

Srijemski biskup je kazao da je Marija žena koja pripada nebu, ali je istodobno blizu zemlji. Ona zna što znači biti majka, biti zabrinuta, zna što je patnja, što znači stajati pod križem i zato nam je bliska. Zato je možemo moliti za sve naše brige i probleme, ali, biskup je naglasio: „Posebno molimo Mariju da čuva našu vjeru. Jer najveća opasnost za čovjeka nije samo materijalna oskudica. Najveća opasnost je izgubiti nadu. A Velika Gospa upravo govori: Nada ima posljednju riječ.“

U nastavku je kazao kako Velika Gospa nije nikakav bijeg od zemlje, niti je poruka ovoga slavlja da svijet nije važan: „Naprotiv. Ovaj život je važan jer je stvoren za vječnost. Naš život ima smisao. Naše trpljenje nije uzaludno. Naša vjernost nije uzaludna. Naše suze nisu zaboravljene. Naše molitve nisu izgubljene. I jednog dana, kada završi naš zemaljski put, Bog nas poziva u puninu života. Marija je prva koja nam pokazuje kamo vodi put vjernosti.

Zato večeras gledamo prema njezinu nebu, ali nogama stojimo na zemlji. I čujemo poziv: Ne odustaj! Ne odustaj od svoje obitelji. Ne odustaj od svoje djece. Ne odustaj od svoje vjere. Ne odustaj od molitve. Ne odustaj od Crkve. Ne odustaj od dobra. Ne odustaj od čovjeka koji ti je možda težak. Ne odustaj od nade. Jer Marija je prošla put od Nazareta do Kalvarije, od Kalvarije do uskrsne radosti, a onda u puninu Božje slave.“

 Biskup je na kraju homilije zaželio okupljenima da im ovo slavlje ne bude lijepa uspomena, nego da svatko s njega ponese u svom srcu neku odluku: da više vjerujemo, više molimo, više ljubimo ili zahvaljujemo. Jer, Marija nije samo naša zagovornica, nego: „Ona je i ona koja nam pokazuje kako živjeti. Živjeti s Bogom. Služiti drugome. Nositi križ. Zahvaljivati. I na kraju – stići kući. U nebo.“

Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u osobnim molitvama i pobožnostima. Svetište Gospe Tekijske stoljećima je mjesto hodočašćenja vjernika iz Srijema i šire. Iako je blagdan Snježne Gospe dan najvećih hodočašća, vjernici i na druge marijanske blagdane rado posjećuju ovo Gospino svetište i utječu joj se molitvama i zavjetima.