Svetu misu u 11 sati je predvodio biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu s đakonom vlč. Ivanom Malićem. Ovim blagdanom završava božićno liturgijsko vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu.
SR. MITROVICA (TU) - Blagdan Krštenja Gospodinova stoji kao most između božićnoga vremena i početka Isusova javnoga djelovanja, podsjećajući da se otajstvo utjelovljenja ne završava Božićem, nego se nastavlja i produbljuje u poslanju.
U homiliji je istaknuto kako Isusovo krštenje nije tek događaj iz prošlosti, nego snažna poruka sadašnjosti. Isus silazi u vode Jordana ne zato što mora, jer je bez grijeha, nego zato što želi biti solidaran s čovjekom – u njegovoj slabosti, ranjenosti i traženju novoga početka. Bog ne ostaje iznad ljudske povijesti, nego u nju ulazi do kraja. Jordan je pritom prikazan kao slika našega života – mutne vode grijeha, strahova i neuspjeha – u koje Isus, ne zaobilazeći ih, silazi, posvećujući ih.
U krštenju Isus ne biva očišćen, nego on čisti vodu. Time voda Jordana postaje početak novoga stvaranja, a s njom i svaka voda krštenja kroz sva vremena. Posebno je naglašena objava Presvetoga Trojstva: nebo se otvara, Duh Sveti silazi, a glas Oca čuje se nad vodama. To nije glas udaljenoga Boga, nego Boga koji govori nad vodama našega života i izgovara riječi identiteta: „Ti si Sin moj, Ljubljeni.” Prije nego što Isus započinje svoje djelovanje, prima potvrdu ljubavi. Identitet prethodi poslanju. Ta poruka vrijedi i za svakoga krštenika. Na dan našega krštenja Bog nad svakim od nas izgovara iste riječi: Ti si moje dijete. Ti si ljubljen. Ti pripadaš meni. Taj pečat nije izbrisan ni našim slabostima, ni grijesima, ni razočaranjima.
Krštenje nije tek lijep obred iz djetinjstva, nego početak puta svetosti i poziv na svakodnevno svjedočenje. Voda krštenja ne djeluje magijski, ali osposobljava za novi život. Svaki put
kada se odričemo grijeha, biramo oprost i vraćamo se Bogu, živimo iz svoga krštenja .Biti kršten znači u obitelji biti znak strpljivosti i ljubavi, u društvu glas istine i pravednosti, a u Crkvi živ ud, a ne promatrač. Krštenje nas ne izdvaja iz svijeta, nego nas šalje u svijet.
Na završetku božićnoga vremena vjernici su pozvani prisjetiti se vlastitoga krštenja i odluka u vjeri da se krste njihova djeca. U svjetlu riječi današnjega psalma – „Gospodin blagoslivlja narod svoj mirom” – blagdan Krštenja Gospodinova podsjeća da mir nije tek odsutnost nemira, nego dar koji se rađa iz Božje blizine. Taj mir Gospodin izlijeva nad one koji mu dopuštaju da uđe u „vode” njihova života te ih šalje u svijet kao krštene, ljubljene i poslane.
Anemari Hajdu Žarko
