Svečanim misnim slavljem i procesijom proslavljena je svetkovina Presvetog tijela i krvi Kristove u četvrtak, 4. lipnja, u župi Uzvišenja svetog Križa. Misu je predvodio rumski župnik preč. Josip Ivešić.

RUMA (TU) - Svečano i uz učešće velikog broja vjernika, upravo kako i dolikuje jednoj od zapovijedanih svetkovina, proslavljeno je Tijelovo. Ovaj blagdan je od izuzetne važnosti u katoličkom kalendaru, kada se želi obnoviti vjera u Isusa Krista, Bogočovjeka, u tajnu njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, kroz Krista blizak nama, i zauvijek dio nas.

Župnik je u homiliji najprije potaknuo na razmišljanje koliko je dug i zahtijevan put nastanka kruha. Od zrna pšenice na plodnoj zemlji, podržanog suncem, vodom i mnogim potrebnim uvjetima, preko žetve i sušenja, brašna (po kome se Tijelovo naziva još i „Brašančevo“), i tijesta, kome treba vrijeme da naraste, ispeče se i tek onda postane kruh. Možda i vrijeme u kome je sve ubrzano utiče na shvaćanja i sprječava da se razmišlja o važnim stvarima poput kruha. „Zato ova današnja svetkovina ima i te kako važno značenje za nas kršćane“, rekao je župnik. „Ona nas vraća na samu bit naše vjere, a to je tajna - Kristova prisutnost među nama pod prilikama kruha i vina, njegovoga presvetoga tijela i krvi.“ Vrlo lako se može dogoditi da i na duhovnom planu olako shvatimo trenutak kada uzmemo malu bijelu hostiju, pitanje je jesmo li svjesni što sve stoji iza nje, upozorio je preč. Ivešić, i nastavio: „Ne govorim o načinu kako hostija fizički nastaje, već govorim o biti koju ona predstavlja, a to je sam Krist, i da svaki puta kada slavimo euharistiju, svetu misu, kao što to činimo danas, mi svaki puta ulazimo u dvoranu posljednje večere. Ovo je danas Isusova posljednja večera. Danas Isus sjeda s nama za ovaj stol, on nas je danas pozvao, kao nekada apostole, i tako svake nedjelje i svakoga dana. On nam danas govori i čita psalme zajedno s nama. Slušali smo Božju riječ, slušali smo šta nam Isus govori, kao što je nekoć govorio apostolima. I danas Isus kroz svećenika progovara one iste riječi – Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, uzmite i pijte, ovo je moja krv. Važno je biti svjestan da se u tom trenutku dešava nešto očima nevidljivo i razumu možda neshvatljivo, ali vjeri i te kako snažno i duhovno prihvatljivo, a to je otajstvo ili najveća tajna vjere. Svećenik na koncu pretvorbe i kaže – tajna vjere. To je onaj veliki događaj naše vjere kada kruh, mala bijela hostija postaje sam Krist. Nije samo dio te hostije Krist, nije samo jedna Krist, nego u svakom, i najmanjem komadiću se nalazi upravo sam On, sam Isus Krist. Zato nas Crkva poziva da s velikim poštovanjem, pažnjom i pobožnošću pristupamo svetoj pričesti. S pričešću primamo Krista, primamo Boga u svoje srce, u svoju dušu, u svoje tijelo. To nije samo duhovan događaj, to je materijalni događaj, Bog ulazi u nas, u naš organizam. Zato je važno kako prilazimo pričesti, zato kažemo – amen – tako je, prihvaćam, ispovijedam, vjerujem. To je istina moje vjere. Sa ovoga slavlja euharistijskoga nosim u svoju obitelj, u društvo, u svijet, nosim Boga. O tome i te kako treba razmišljati, toga biti svjestan, i zato molimo danas Gospodina da nam otvori srce, duše, naše pameti za susret s njime u ovoj euharistiji, pa onda i za svečanu procesiju u kojoj želimo iskazati Gospodinu veliku zahvalnost, za njegovu prisutnost u našem životu i zamoliti njegov blagoslov za naš život“, rekao je na koncu preč. Ivešić.

Duga procesija na čijem čelu je bio križ, a slijedili su barjaci, zatim djeca sa roditeljima, ministranti, svećenik sa Presvetim Sakramentom pod „nebom“, praćeni župnim zborom, koji je animirao pjevanje i na misi i tijekom procesije, kao i ostalim vjernicima župe. Procesija je krenula iz crkve, napravila krug preko trga ispred nje i dvorišta, i vratila se ponovo u crkvu, nakon što su svi prošli ispod „neba“ koje ih je čekalo pred ulaznim vratima. Ispred obje postaje, koje su na dan svetkovine ukrašene cvijećem, slikama, bijelim platnima, procesija je stala na molitvu, a djeca su latice ruža bacala pred Presveti Oltarski Sakrament, nošen u rukama svećenika, kao simbol čuda Kristove prisutnosti u euharistiji. Oltarski Sakrament jest Isusovo tijelo pod prilikama kruha za blagovanje, a ova tajna nam nosi darove od neprocjenjive vrijednosti. Vraćanjem Presvetog u svetohranište, putem od latica koji su djeca sa radošću napravila, okončana je ova svetkovina. Gospodin nas je svojim nebom zakrilio i danas, kao i svakog dana naših života. Ostalo nam je božansko tijelo - Kristu u spomen, a nama na život vječni.

M. Mikolaci