Misnim slavljem s početkom u 18 sati, župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je 14. rujna svoj crkveni god. Misu je predvodio mons. Santo Rocco Gangemi, apostolski nuncij u Republici Srbiji, uz koncelebraciju biskupa srijemskog mons. Fabijana Svaline, biskupa u miru mons. Đure Gašparovića i brojnih svećenika Srijemske i Subotičke biskupije.

RUMA (TU) - Procesijom kroz crkvu započela je sveta misa, na čijem početku se mons. Fabijan Svalina obratio apostolskom nunciju i svima nazočnima, zahvalivši za prisutnost na ovom svečanom euharistijskom slavlju. „Posebno nam je dragocjeno što ste danas s nama u Srijemskoj biskupiji. U vremenu u kojemu se naša mjesna Crkva suočava s brojnim izazovima, Vaša prisutnost za nas je ohrabrenje da ne klonemo, nego da pod znakom svetoga Križa vjerno nastavimo svoje poslanje. Mali smo po broju, ali želimo biti veliki u vjeri, nadi, ljubavi i vjernosti Kristu. Neka nas današnja svetkovina ponovo učvrsti u vjeri da je Kristov Križ najsigurniji put prema životu i da se upravo pod tim znakom rađa nada koja može obnoviti čovjeka, obitelj, župnu zajednicu i cijelu Crkvu“, rekao je mons. Svalina. „Mnogim ljudima je križ itekako blizak jer ga osjećaju svakodnevno u svom životu, pod različitim teretima svakodnevice, od bolesti, kriza i mnogih izazova i ako ga prihvaćaju sa slikom križa - onog kršćanskog, koji je personifikacija događaja iz svetoga trodnevlja, ono što iza svakog križa dolazi jest pobjeda, jest uskrsnuće. To je i smisao današnje svetkovine – biti u radosti okrenut prema Isusu i njegovom uskrsnuću.“

Kristova ljubav

„Ne želimo biti samo promatrači ili sudionici liturgijskog slavlja, nego želimo pustiti da Krist uđe u naš život i obasja ga. Svjesni smo da mu ništa od onoga što proživljavamo nije svejedno i da mu ništa ne možemo sakriti“, rekao je mons. Gangemi. „Poruka koju sam htio poslati svojim dolaskom u ovu zajednicu je poruka mira. Iako slavimo danas križ što je znak patnje, treba reći da danas slavimo Uzvišenje svetoga križa, što nas poziva na slavu, jer križ je spasenje za sve nas i na njemu se dogodilo spasenje za sve ljude.“ U svojoj homiliji rekao je: „Želimo klanjati se otajstvu našega spasenja i s vjerom ponoviti, kao što smo činili i tijekom korizme: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. (...) Isusova je povijest bila, i ostaje, luda ljubavna priča o čovjeku, unatoč našim slabostima. Čak i kad ga udaljujemo ili izbacujemo sa vrata, ili ga, još gore, marginaliziramo, on nas ne napušta, nego nas čeka, gledajući obzorje našega povratka. Otac ga je, kako smo čuli u Evanđelju, poslao da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Nuncij je zatim istaknuo Kristovu vidljivu ljubav i kroz evanđeljsku povijest njegovog života, te da se upravo u danima Velikoga tjedna njegova neusporediva pažnja prema čovjeku očituje na poseban i blistav način, kada on prihvaća proživjeti tužne dane muke da bi nas poveo do blistavog sjaja uskrsnoga sunca, „kada Otac ispisuje konačnu riječ proživljene drame – riječ koja nije smrt, nego život; koja nije šutnja, nego pobjednički krik.“

Svjesni onoga što jesmo

„Kada se čini da ljudska bol prevladava“, nastavio je mons. Gangemi, „lijek treba tražiti u božanskoj ljubavi; pogled treba podignuti prema raspetom Kristu i od njega izmoliti željenu utjehu. Ljubav – nijedna druga riječ ne opisuje bolje ono što je Isus tada učinio i što nastavlja činiti kroz tijek vremena i povijesti, s ljubavlju upirući u nas svoj pogled i velikodušno pružajući svoju ruku. Ljubav – riječ koju danas prečesto izgovaramo, pa i obezvrijedimo, a ipak ona seže do samog izvora stvaranja i otkupljenja; bila je srž Spasiteljeva naviještanja. Tko se ne trudi ljubiti kako je on ljubio, i tko cijeli život zadržava za sebe, a drugima ostavlja tek mrvice pažnje, izgubljen je: ne može doseći željenu sreću i mora se zadovoljiti prolaznim radostima“. Podsjetio je da je Isus i u trenutku smrti ostao vjeran očevoj ljubavi i svom nauku i poslanju, a da je ono, što se naizgled smatralo porazom, bilo – trijumf, ljubavi nad mržnjom i zlom, života nad smrću, pravednosti nad kukavičlukom. Ako danas gledamo Raspetoga očima kršćanina, razumijemo veličinu ljubavi bez granica, bez predrasuda. Ne možemo biti ravnodušni ni na vapaj bližnjega i ne osjetiti bol zbog milijuna ljudi koji podnose strahovitu nepravdu gladi, siromaštva, izrabljivanja i napuštenosti. Ne možemo ne odbaciti strašnu ideologiju po kojoj je jači uvijek u pravu ili po kojoj nasilje uvijek nadvladava. Ne možemo se oglušiti na užase rata i nerazumijevanja. Iako možda možemo učiniti vrlo malo, ne možemo se izuzeti od toga da se istinski zaodjenemo osjećajima našega Spasitelja i učiniti sve da bar smanjimo sve prilike patnje za koje smo izravno odgovorni. „Današnje nas slavlje stoga poziva da postanemo svjesni onoga što jesmo u svjetlu Onoga kojega slavimo i kojega se obvezujemo imati za uzor: kršćani, jer smo Kristovi!“ Opomenuo je dalje u homiliji i da samo Kristov život i svjedočanstvo mogu biti svjetiljka, i da nasljedujući ga sigurno nećemo skrenuti s njegova nauka, te da se naše kršćanstvo ne korijeni u riječima ljudske mudrosti ili kulture, nego u poruci Spasitelja, riječi koja jedina može ostvariti ono što navješćuje. Evanđeoska poruka ne može se svesti isključivo na zauzimanje za dijalog među narodima i religijama, na traženje blagostanja i napretka, ili na poziv na poštivanje prirode, premda su to sve dakako dobre stvari, ali ako se bilo šta stavi iznad Kristova nauka, ne služi našemu spasenju. Kršćani smo, oni koju su krenuli za Onim koji je vjeran Ocu, i od te vjernosti želimo uzeti nešto za svoj život, iako nećemo uvijek biti sposobni za to, jer smo ljudi, dotaknuti grijehom, ali nam ne smije nedostajati smjelosti da stojimo uz Isusa i slijedimo ga, jer kako je pisao sveti Ambrozije – veličina nije u onome tko prednjači, nego u onome tko slijedi! Mons. Gangemi zaključio je svoju homiliju riječima ohrabrenja i poticaja, parafrazirajući jednu molitvu svetoga Bernarda upućenu Djevici: „U nestalnosti sadašnjega života nemoj se žalostiti, nego podigni pogled, promatraj raspetoga i ugledat ćeš Boga koji se saginje nad ljudskom patnjom; u trenucima malodušnosti i samoće, kada ljudska riječ nije dovoljno jaka da smiri uznemirenost srca, podigni pogled, zagledaj se u raspetoga, pusti da te zarobe njegove oči i neka te umiri njegovo lice. Neka ti Isus bude uvijek na usnama i u srcu; slijedi njegove primjere. Ako ga slijediš, nećeš zalutati. Ako mu se moliš, nećeš očajavati. Ako ga nasljeduješ, nećeš pogriješiti. Pomognut njime, nećeš pasti. Branjen njime, nećeš se bojati. Pod njegovim vodstvom, nećeš se izgubiti. Jedino tako možemo biti sigurni da ćemo mi – koji smo na zemlji upoznali otajstvo njegove ljubavi, u nebu uživati plodove njegova otkupljenja“.

Čašćenje relikvija

Na koncu misnog slavlja najmlađi župljani odjeveni u narodne nošnje uručili su dar mons. Gangemiju, a rumski župnik mons. Josip Ivešić zahvalio mu je za prisutnost koja je znak posebne povezanosti sa svetim Ocem papom Lavom XIV, te sa čitavom Crkvom. Zahvalnost je prethodno uputio i nazočnim biskupima, svećenicima, bogoslovima, Milosrdnim sestrama sv. Križa, i uzvanicima koji su došli iz raznih krajeva diljem Vojvodine i Hrvatske. Iz  društvenog i kulturnog života nazočili su Ivan Zeko Pivač, zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske, Davorka Velecki Čičak, opunomoćena ministrica u istom poslanstvu, Ivan Belošević, direktor Našičke razvojne agencije, Tomislav Keglević, voditelj investicijskih projekata Našičke razvojne agencije. Zahvalio je i kulturno-umjetničkim i prosvjetnim društvima, osobito iz Vajske i Rume, te Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske za podršku i pomoć. Nakon završnog blagoslova, svi su imali priliku častiti relikviju sv. Križa. „Posebna je radost što ova i još neke od župa imaju čestice svetoga Križa i mi smo ovim simboličnim ljubljenjem toga križa izrazili svoje zajedništvo sa Isusovim križem. Dao Bog da kroz sliku Velikog petka doživimo radost Isusova i našeg uskrsnuća“, rekao je biskup srijemski mons. Svalina.

Domjenak u pastoralnom centru i župnom dvorištu kao trpeza ljubavi bio je nastavak misnog slavlja u čast svetom Križu i nova prilika za istinsko zajedništvo i rast.

M. M.