Župa Uzvišenja svetog Križa u nedjelju je, na svetoj misi 26. listopada, zahvalila Gospodinu, kako za plodove zemlje, tako i za duhovne darove i životne prilike

RUMA (TU) - Baš na dan sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, rumska župa je misom zahvalnicom i ove godine iskazala hvalu Bogu, koja bi trebala da bude i srž svake molitve, kako nas je podsjetio župnik Josip Ivešić u svojoj homiliji.

„Već sam naziv ove mise potiče nas na zahvalu koju želimo iskazati najprije dragom Bogu, ali i svima onima koji sačinjavaju naše živote i sastavni su dio našega postojanja i smisla života. No, reći ’hvala’ treba znati učiniti u pravom trenutku i na pravi način. Riječ Božja današnjeg evanđelja dovodi dva čovjeka u hram da se pomole. Molitva bi prije svega trebala biti molitva hvale i zahvale i upravo nas tome uče velike duhovne vođe. Najbolja molitva nije ona u kojoj prosimo nešto, već kojom zahvaljujemo, jer tu postajemo svjesni onoga što već imamo, što smo primili, a iz iskustva zahvalnosti čovjek može rasti i napredovati i otvaraju mu se novi vidici, novi putovi.

I ova dva čovjeka dolaze sa nekim razlogom pred Boga. Prvi, farizej, čak izgovara reč – hvala – ali zatim nastavlja – hvala Ti što nisam kao oni drugi, čak i konkretno navodeći onog carinika. Mnogo se puta’, ukazao je župnik, i sami nađemo u situaciji da se uspoređujemo s drugima, što ne mora biti loše, do onog trenutka  kada je - kod mene sve dobro, kada sam ja najbolji, a drugi su daleko iza mene. To je onda krivi put, kao i put onog farizeja koji zahvaljuje Bogu što nije kao drugi i zahvaljuje mu upravo na onome što je sam činio, te ispada da samom sebi zahvaljuje, da sebe hvali, a ne Boga. Umjesto toga, trebalo bi zahvaliti Bogu što nam je dao priliku za sve što činimo – što možemo da se molimo, što imamo Crkvu, braću i sestre sa kojima se možemo moliti, što možemo nekome pomoći, jednom riječju – za sva dobijena dobra koja možemo dijeliti sa drugima. Imamo prilike i mogućnosti naučiti nešto i od ovog drugog čovjeka, carinika, koji svoju hvalu i molitvu pretapa u vapaj – milostiv budi meni grešnomu. Da on već nije siguran i uvjeren da mu Bog može i želi oprostiti, da nije već doživio Božje milosrđe u svome životu – kako je Bog blag, dobar i milosrdan, ne samo prema njemu, nego i prema drugim ljudima, ne bi mogao ovako iskrenu molitvu i vapaj uputiti Gospodinu.“

Na koncu homilije, a pred prinos darova za koje se na misi osobito zahvaljuje, preč. Ivešić je rekao: „Dok mi danas Bogu zahvaljujemo za sva dobročinstva, od svakodnevnih stvari koje imamo, a koje često i podrazumijevamo iako nam ih je Bog u svojoj dobroti darovao, želimo moliti njegovo milosrđe i oproštenje za sve što nije bilo dobro, za možda i nesvesno krivo izrečene molitve kojima smo zahvaljivali za sebe, a ne sa svešću da je sve to Božji dar, i prinosimo Gospodinu darove, plod naših ruku i rada, svjesni da Bog daje da sve raste, da daje i sunce i kišu, i snagu koja nam je potrebna da živimo dostojno našeg ljudskog poziva.“

Na oltar su vjernici ove godine, iako u izmijenjenim okolnostima, jer je za vreme obnove župne crkve pastoralni centar „Leopold Mandić“ privremeno preuzeo njenu ulogu, prineli zemlju, kalež, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu, kao simbole rodne zemlje na kojoj svi živimo, Krista koji nas je svojim tijelom i krvlju oslobodio od grijeha, riječi njegove ljubavi kojom nas oslovljava i koja u nama diže život, te simbole življenja i ljepote, kulture i djece i njihovog radosnog djetinjstva. Ruma ove godine dodatno ima zahvaliti za obnovu svoje crkve, koja teče dobro već skoro pedeset dana, zahtjevan i velik poduhvat koji će donijeti novi život prelijepom zdanju Uzvišenja svetog Križa.  

Milena Mikolaci