Nakon što je jučer zaređen za svećenika, vlč. Ivan Malić je danas u 10 sati u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, proslavio svoju mladu misu

SR. MITOVICA (TU) - Prije misnog slavlja, ispred župne kuće roditelji su blagoslovili vlč. Malića, a potom su se okupljeni u procesiji zaputili u katedralu.

Uz mladomisnika koncelebrirali su svećenici Srijemske biskupije, među kojima su bili i generalni vikar mons. Josip Ivešić, te kancelar i katedralni župnik preč. Tomislav Lasić, kao i gosti iz drugih biskupija. Na početku svete mise župnik Lasić se obratio mladomisniku kazavši kako ovo slavlje nije samo veliki događaj u njegovom životu, već znak nade i ohrabrenja za Crkvu u Srijemu. U ime cijele župne zajednice izrazio je iskrenu radost, ponos i zahvalnost te mu uputio riječi ohrabrenja: „Tvoje geslo 'Hrabro samo!' nije tek lijepa riječ. To je Gospodinovo ohrabrenje kojim je onda sokolio Pavla da mu bude svjedokom i navijesti Evanđelje ne više u svom rodnom kraju, nego da pođe daleko, gdje ga On šalje. Isto tako je Gospodin i tebe pozvao i poslao, s kamena na plodnu ravnicu, u možda dalek kraj, ali blizak srcem, toplinom i otvorenošću, u naše Srijem… Dragi Mladomisniče, to je riječ i za tvoj život. Bite će dana svjetla – kada će sve biti jasno, radosno i plodno, kao ovi dan sida, poput Cvjetnice. Ali bit će i dana kušnji, noći Getsemanija, trenutaka Kalvarije, kada ćeš možda osjetiti umor, neshvaćenost ili teret službe. Kada će radosno klicanje zamijeniti neki drugi povici ili raspoloženje. Upravo tada neka ti odzvanja ova riječ: Hrabro samo!...

Mi kao tvoja župa danas ti obećavamo nešto važno: ne samo pljesak danas, nego molitvu danas, sutra i svaki dan. Jer svećenik ne može živjeti bez naroda, ali ni narod bez svećenika. I nadalje te pratimo , svojom vjerom, molitvom i svojom blizinom.

Dragi Ivane, neka tvoj svećenički život bude jasan, jednostavan i snažan odgovor na Gospodinovu riječ: Hrabro samo! Znaš kome si povjerovao!“

Na misi je propovijedao preč. Ivica Ivanković Radak koji se osvrnuo na mladomisnikovo geslo uzeto iz Djela apostolskih: „Hrabro samo!“ (Dj 23, 11). Te je riječi Bog uputio Pavlu kada ga je slao u Rim. Kazao je kako u Biblija, kada govori o hrabrosti u prvom planu misli na pouzdanje u Boga. Ona je oslonjenost na Boga, svijest da je on prisutan i da se na njega može računati. „Hrabrost je iznimno važna u danima u kojima živimo. Bog traži muškarce i žene koji su hrabri, postojani i vjerni, kako bi ostvarili ono na što ih On poziva. Bog zna da u svijetu postoji mnogo toga što nas želi obeshrabriti, paralizirati strahom i udaljiti od Njegove volje. Božja riječ jasno nas uči da hrabrost ne dolazi iz čovjeka, nego iz povjerenja u Boga. Kada se oslanjamo na Njega, strah gubi snagu, a srce se ispunja mirom i odlučnošću. Ustrajna vjera rađa hrabrošću, a hrabrost nas vodi bliže Bogu.“

Preč. Radak je kazao i kako prije Uskrsa ljudi traže Isusa, ali nakon Uskrsa sve se promijenilo, pa Isus traži ljude: „Traži prije svega svoje uplašene, od straha zaključane učenike i hrabri ih: Ne bojte se! Ide za dvojicom razočaranih učenika na putu u Emaus i vraća ih na put radosti i nade. Traži i nalazi sumnjivca Tomu, koga je tragedija toliko ranila, da nije bio sposoban više niti vjerovati. Nalazi svoje učenike u neuspjehu, kad nisu ništa ulovili čitavu noć.

To je najpotresnija i najtrajnija poruka Uskrsa, za svakog vjernika, pa i za nas svećenike. Gospodin ide s nama, za nama, traži nas i uvijek nanovo nalazi. To je realnost svećeničkog života. On je tu i onda, ako smo razočarani, ako smo umorni na životnom putu, usamljeni, kad smo nesposobni vjerovati, nadati se, ljubiti, kad bi najradije pobjegli od života kao ona dvojica učenika na putu za Emaus. Ako ikad, onda nam je danas, braćo i sestre, svima potrebna upravo ova poruka: uvjerenje da nas Gospodin traži i nalazi. Uskrsli je i danas tu, traži nas i nalazi te poručuje isto ono što je rekao svojim prvim učenicima: Ne bojte se!

Mladomisniče, naš Učitelj te je i kroz protekle godine pratio, nalazi, s tobom hodao, možda i samo neprimjetno! No, jučerašnjim danom započela je i druga strana tvoga poslanja! Poslan si i ti tražiti ljude, nalaziti, susretati i hrabriti vjernike ovdje u Srijemu!“

Propovjednik je povezao sv. Pavla, sv. Ivana Kapistrana, koji je zaštitnik mladomisnika i sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, te poručio: „Dirljivo je čitati kako je Savao u jednom nepredvidivom momentu zahvaćen Božjom milošću – postao Pavao. Bog ulazi u svačiji život, iako možda ne uvijek tako dramatično kako je to bilo kod Pavla. Valjda nitko nije snažnije doživio moć Božjeg poziva od mladog, ratobornog farizeja Pavla.

Nadalje, Sv. Ivana Kapistrana slaviš kao svoj imendan – nebeskog zaštitnika. Evo ga, nedaleko odavde, u Iloku je umro i bio pokopan, a Beograd je branio u ratu. Sad si u starome Sirmiumu, između, na pola puta. Tu je sv. Dimitrije đakon i mučenik, u srednjem vijeku omiljeni zaštitnik vojnika, vitezova i križara.  Sva trojica svetaca neka ti budu nadahnuće, jer su imali hrabrosti za iskorake u životu.

Zato se uvijek u životu vraćaj na događaj svoga svećeničkog ređenja. Jučer si primio sveti red prezbiterata i to je trajni izvor tvog životnog iskoraka. Povjerenje koje ti je Crkva dala podlijevanjem sakramenta svetog reda prezbiterata, povjerenje koje ti je ova zajednica u Srijemkosj biskupiji poklonila, traži od tebe hrabrost. Takvu ludost Križa su imali i sv. Pavao i sv. Ivan Kapistranski i sv. Dimitrije. Život je trajni izazov, vraćaj se na ove izvore, na svoje životne i svećeničke početke,“ poručio je preč. Radak mladomisniku Maliću.

Mladomisnik se na kraju mise zahvalio svima koji su mu pomogli u organizaciji jučerašnjeg  današnjeg slavlja, a osobito onima koji su ga pratili svojim molitvama. Misa je završila mladomisničkim blagoslovom, nakon kojeg je vlč. Ivan Malić blagoslovio ponaosob svećenike i ministrante, članove svoje obitelji te vjernike koji su to željeli.

Misno slavlje uveličao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović i uz orguljašku pratnju Leona Žaraka, a u uljepšali su ga mladi u narodnim nošnjama iz više srijemskih župa, te gosti iz Hercegovine.