Euharistijsko slavlje predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

ZEMUN (TU) - Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije — Veliku Gospu, u subotu, 15. kolovoza, zemunska župa je proslavila svoj crkveni god. Svečano euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je srijemski biskup, a uz njega su koncelebrirali: mons. Josip Ivešić, vlč. Zdravko Čabrajac, fra Petar Deže, fra Nenad Meter, vlč. Petar Dutka te domaćin mons. Jozo Duspara. Sudjelovao je i don Luka Sartori, savjetnik  Apostolske Nuncijature u Beogradu.

Crkva je bila ispunjena vjernicima iz Zemuna i okolnih župa,  čuvajući tako lijepu tradiciju hodočašća na Veliku Gospu. Slavlju je, ispred Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, nazočila opunomoćena ministrica Davorka Velecki Čičak. Svečanost je upotpunio župni zbor, izvodeći tradicionalne marijanske pjesme.

Na početku nise srijemski biskup je izrazio radost zbog proslave svetkovine Marijina uznesenja na nebo u drevnoj zemunskoj župi, koja već stoljećima živi pod Marijin majčinskim pogledom te kazao: „Ovdje, na obali Dunava, u župi koja je kroz stoljeća prolazila kroz različita vremena i okolnosti, danas želimo obnoviti svoju vjeru i svoju nadu. Kao što Dunav neprestano teče prema svome cilju, tako i naš život ima svoj cilj – susret s Bogom i puninu života koju nam je Krist pripravio. Neka ova sveta Misa bude naša zahvalnost za sve primljene milosti, ali i naša molitva za budućnost ove župe, za naše obitelji, djecu i mlade, za sve bolesne i potrebite, za naše svećenike i za cijelu Crkvu.“ Biskup je pozdravio tajnika Apostolske nuncijature zajedno sa časnim sestrama, koje su se pridružile na ovom misnom slavlju, čije prisustvo je znak blizine i povezanosti sa Svetom Stolicom, s Petrovim nasljednikom i sveopćom Crkvom.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina je na početku homilije istaknuo dugu povijest zemunske župe koja se vezuje za Blaženu Djevicu Mariju, jer više od tri stoljeća crkva nosi njezino ime, te je dodao: „I lijepo je da upravo ovdje, u Zemunu, gradu na Dunavu, slavimo Veliku Gospu. Jer Dunav je snažna slika života. On neprestano teče. Prolazi kroz različite krajeve, susreće različite obale, nosi sa sobom tragove svega što je putem susreo. Nekada je miran, nekada snažan, nekada mutan, nekada gotovo blistav na suncu. Ali uvijek ide prema svome cilju. Takav je i ljudski život. Teče. Prolaze godine. Mijenjaju se okolnosti. Dolaze radosti i odlaze ljudi. Neki ostaju uz nas dugo, neki samo kratko. Djeca odrastaju, roditelji stare. Jedni dolaze, drugi odlaze. I čovjek se ponekad pita: Kamo sve ovo vodi? Današnja svetkovina daje nam odgovor. Život vodi prema punini. Ne prema nestanku. Ne prema ništavilu. Ne prema grobu kao posljednjoj riječi. Nego prema Bogu. A Marija je danas pred nama kao prvi veliki znak te nade.“

Biskup je u nastavku posebno istaknuo Elizabetine riječi Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“, te nastavio: „Evo Marijine veličine. Vjerovala je. Nije sve razumjela. Nije znala kako će izgledati njezina budućnost. Nije imala sigurnost da će sve biti lako. Ali je vjerovala Bogu. I možda nam je upravo to danas najpotrebnije. Ne možemo znati što će biti sutra. Ne znamo što će biti s našim obiteljima. Ne znamo što će biti s našim mladima. Ne znamo kakva će biti budućnost naše župe, naše biskupije, naših naroda i ovoga prostora. Ali znamo nešto važnije: Bog neće prestati biti Bog. I zato je pitanje naše vjere uvijek isto: Hoću li vjerovati Bogu i onda kada ne razumijem sve? Marija nam kaže: Da. Vjeruj. I kreni.“

Mons. Svalina je također napomenuo kako treba uočiti Marijin odgovor na Božje djelovanje, ona ne veliča sebe, nego slavi Boga. Ona zna da je sve dar i zato je zahvalna. „Možda je jedna od najvećih bolesti našega vremena upravo nedostatak zahvalnosti. Imamo mnogo, a često vidimo ono što nemamo. Imamo obitelj, a vidimo ono što u obitelji nije dobro. Imamo ljude koji nas vole, a mislimo na one koji nas ne razumiju. Imamo vjeru, ali se žalimo što nam je život težak. Marija nas danas uči drukčijem pogledu: gledaj najprije ono što ti je Bog darovao. I zahvaljuj. Zahvali za život. Za svoju obitelj. Za svoju djecu. Za roditelje. Za ljude koji su te oblikovali. Za vjeru koju si primio. Za ovu crkvu. Za ovu župu. Za sve generacije koje su prije tebe ovdje molile. Zahvali Bogu i za ono što još ne razumiješ. Jer vjera nije samo sposobnost prihvatiti ono što razumijemo. Vjera je sposobnost zahvaliti Bogu i onda kada još ne vidimo cijelu sliku,“ poručio je predsjedatelj slavlja.

Biskup je u nastavku kazao kako nam Marija, po svom životnom putu ne obećava život bez križa: „Ona nam obećava nešto veće: da križ nije kraj. To je velika poruka današnjega dana. Jer svatko od nas ima neki svoj križ. Netko ga nosi u obitelji. Netko zbog bolesti. Netko zbog samoće. Netko zbog neuspjeha. Netko zbog djeteta koje je otišlo daleko. Netko zbog izgubljene osobe. Netko zbog vlastitih pogrešaka. Netko zbog osjećaja da više nema snage. Marija nam danas ne kaže: 'Tvoj križ nije težak.' Ona kaže: 'Nisi sam.' I još više: 'Tvoj križ nema posljednju riječ.' Krist ima posljednju riječ. A njegova je riječ – život.“

U nastavku se osvrnuo na prolaznost ovoga života i svijeta, gdje sve prolazi kao što Dunav protječe pokraj Zemuna. No, u toj prolaznosti čovjekovo srce uvijek ostaje isto: „Čovjek i dalje traži smisao. Traži ljubav. Traži sigurnost. Traži dom. Traži Boga. I zato je Marija važna i danas. Jer ona čovjeku našega vremena govori ono što je govorila i ljudima prije nekoliko stoljeća: Ne traži konačni dom ondje gdje sve prolazi. Traži Boga.

Neka tvoje srce ne bude vezano samo uz ono što će vrijeme odnijeti. Gradi ono što će ostati. Vjeru. Obitelj. Ljubav. Dobrotu. Oproštenje. Molitvu. Služenje. Jer samo ono što je učinjeno iz ljubavi prema Bogu i čovjeku ima vječno značenje.“

Za kraj homilije biskup je vjernicima prenio poruku Velike Gospe: „Ne bojte se života. Ne bojte se budućnosti. Ne bojte se za svoju djecu. Ne bojte se za svoju Crkvu. Ne bojte se za ovu župu. Ne bojte se ni onda kada se čini da je mnogo toga manje nego nekada.

Marija nas ne poziva da živimo od uspomena. Ona nas poziva da budemo vjerni danas. Ova župa ima dugu povijest. Ali njezina najveća povijest nije ono što je bilo. Najvažnije je ono što će ova župa biti sutra. A to ovisi i o nama. Hoćemo li svojoj djeci prenijeti vjeru? Hoćemo li sačuvati nedjeljnu Misu? Hoćemo li se zauzeti za svoje obitelji? Hoćemo li biti ljudi koji se ne stide svoje vjere? Hoćemo li biti zajednica koja će otvoriti vrata čovjeku koji traži Boga? Hoćemo li imati hrabrosti reći mladome čovjeku: 'Ovdje ima mjesta za tebe'? To je naše poslanje. Marija je rekla svoje 'da'. Sada je red na nama.“

Na kraju misnoga slavlja izrečene su riječi zahvale biskupu, svećenicima, zboru te svima koji su svojim trudom pripremili ovogodišnju proslavu. Biskup je vjernicima podijelio svečani blagoslov.

Slavlje se nastavilo druženjem u župnome dvorištu, gdje su domaćini za sve okupljene pripremili agape. U opuštenome ozračju vjernici, svećenici i gosti nastavili su razgovor koji je proslavu Velike Gospe učinio ne samo liturgijskim, nego i istinskim zajedničarskim slavljem zemunske župe.

Blagdanski dan je zaključen večernjom svetom misom u 18 sati, koju je predvodio fra Ivan Šarčević iz Beograda, u koncelebraciji s vlč. Berislavom Petrovićem, vlč. Ivicom Živkovićem i mons. Jozom Dusparom.