Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 >

PROVALA U ŽUPNU KUĆU U ČEREVIĆU

17. travanj 2018.

ČEREVIĆ (TU) - U nedjelju15. travnja 2018. tijekom služenja jutarnje svete mise između 8. i 8 i 50 sati nepoznati počinitelji provalili su u župnu kuću u Čereviću, u Srijemskoj biskupiji. Nepoznati počinitelji su obili ulazna vrata, ušli, isprevrtali osobne stvari, otvarali ormare i ladice. Od stvari u kući ništa nije odneseno, već je otuđena nekoliko stotina eura namjenjenih za tekuće troškove same župe.Župnik Zdravko Čabrajac odmah je obavijestio lokalnu policijsku postaju u Beočinu i na očevid su odmah došla dva policajca, te naknadno inspektor u kriminalističkoj policiji i dvojica kriminalističkih tehničara koji su izuzeli otiske prstiju, te obaćali daljnje postupanje po službenoj dužnosti.

Obje vjerske zajednice u mjestu osuđuju ovaj vandalski čin i pozivaju nadležne da što prije pronađu počinitelje i privedu ih pravdi te poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili svećenike i crkvene objekte.

Davor Kormanjoš

HODOČAŠĆE SVEĆENIKA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U STARU GRADIŠKU

17. travanj 2018.

STARA GRADIŠKA (TU) – Prigodom 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, biskupi, svećenici i đakoni Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije, u ponedjeljak 16. travnja hodočastili su u Staru Gradišku, kako bi očitovali svoju zahvalnost svećenicima koji su u komunističko vrijeme ondje tamnovali.

Uz biskupa domaćina Antuna Škvorčevića, sudjelovali su Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, Đuro Gašparović, srijemski biskup, a pridružio im se i križevački biskup Nikola Kekić sa skupinom svojih svećenika. Hodočasnici su se najprije okupili u župnoj crkvi Sv. Mihaela Arkanđela na molitvu Trećeg časa, koju je predvodio domaći biskup Škvorčević. On je u pozdravu izrazio radost što su se prigodom 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, a u pripravi za Nedjelju Dobrog Pastira, na hodočašću u Staroj Gradiški – mjestu zatvorskog progona, poniženja i stradanja brojne svećeničke braće – okupili zaređeni službenici Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije. Rekao je da se ovim hodočašćem progonjenim svećenicima želi iskazati poštovanje i zahvalnost, te očitovati radost što po riječima sv. Petra ‘možemo s njima biti „zajedničari Kristovih patnjâ“’.

Podsjetio je nazočne da su komunističke vlasti 1948. godine odredile rušenje starogradiške župne crkve sv. Mihaela Arkanđela, prisiljavajući utamničene svećenike da u tom sudjeluju. Zbog toga je Stara Gradiška kroz šezdeset godina bilo bez ikakva kršćanskog znaka, a za vjernička okupljanja služila je župna kuća u nedalekim Uskocima. Također ih je podsjetio da je na spomen svećenicima robijašima 2010. godine, kad se slavila Svećenička godina, izgrađena nova crkva Sv. Mihaela Arkanđela, a pokraj nje Memorijal, prostor trajnog molitvenog spomena na njihovu vjernost Bogu, Crkvi i narodu. Biskup je dodao: „Dok se spominjemo naše svećeničke braće, u mislima i molitvi su nam i svi hrvatski rodoljubi koji su tijekom komunističkog vremena nedužno tamnovali u Staroj Gradiški kao i u Domovinskom ratu kada su srpske vlasti držale ovdje zatvorene brojne hrvatske vojnike i civile. S raspoloženjem iskrena žaljenja za zlo naneseno nedužnim ljudima, iskazujemo poštovanje i žrtvama svih naroda, svjetonazora i vjera, srpskim vladikama i svećenicima, Židovima i Romima, utamničenima u starogradiškom zatvoru i obližnjem jasenovačkom logoru u vrijeme totalitarnih sustava XX. stoljeća.“

Nakon kratkog svetopisamskog čitanja iz Knjige otkrivenja u okviru molitve Trećeg časa, biskup Škvorčević je u homiliji rekao kako nas sv. Ivan podsjeća da postoje oči i uši vjere kojima se vidi i čuje Prvoga i Posljednjega, Živoga, koji ima ključeve smrti i podzemlja, koji bijaše mrtav, a sada živi u vijeke vjekova. To je Isus Krist, koji svojom smrću i uskrsnućem daje smisao svakoj patnji i nepravdi. Zahvalio je Isusu Kristu što je većina utamničenih svećenika u Staroj Gradiški imala te oči i uši vjere, te su u molitvenoj povezanosti s njime postali pobjednici. Pozvao je nazočne da iskrenim kajanjem i molitvom očiste svoj pogled na svećeničke i druge žrtve ovog mjesta teških stradanja, da one ožive u njihovu čistom pamćenju, kako nas je snažno potaknuo utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. svojom inicijativom čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika prigodom Velikog jubileja 2000., koja se ovdje u Staroj Gradiški i Jasenovcu obnavlja svake godine u petak prije nedjelje Cvjetnice.

Također ih je pozvao na molitvu za vlastitu vjernost Isusu Kristu, Crkvi i poslanju koje im je povjereno. „Isus Krist nam se uvijek očituje u svojoj otajstvenoj paradoksalnosti: Toliko drugačiji od nas kao Bog, a tako blizak, dobrohotan i strpljiv u svojoj muci i smrti, zajedno s nama u našim patnjama. On pomaže da nam se srce otvori istini o nama samima i o drugima. Svaki pokušaj osude bilo koga zbog zla koje je počinjeno postaje u njegovoj blizini ponizna molitva za oprost svima, napose nama samima, jer smo suodgovorni za mnoga zla“. Biskup Antun je naglasio da „takav susret s Isusom Kristom mijenja način gledanja na osobnu i opću povijest u kojoj usred zla otkrivamo snažne tragove Božje prisutnosti, sjeme dobra, skriveno, ali stvarno, čiji puni rast očekujemo s nadom i strpljivošću. Ponovio je da „u Isusovu križu i u njegovoj pobjedi nad zlom i smrću pronalazimo smisao patnje i poniženja ubijene i utamničene braće svećenika, ali i naših vlastitih patnja, naše uzdignuće i pobjedu po vjernosti svome Učitelju. Neka nas Gospodin snagom svoga Duha oslobodi od svake površnosti i ravnodušnosti, osposobi da u požrtvovnosti i vjernosti budemo potpuno i do kraja njegovi“, zaključio je homiliju biskup Antun.

Nakon molitve Trećeg časa svi sudionici hodočašća uputili su se u obližnju Mjesnu dvoranu gdje ih je dočekao i pozdravnu riječ uputio Velimir Paušić, načelnik starogradiške Općine. Uslijedilo je izlaganje pod naslovom „Tamnovanje svećenika u starogradiškom zatvoru“, koje je održao dr. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

Potom su se hodočasnici, odjeveni u misno ruho, okupili ispred ulaza u zgradu nekadašnjeg zatvora, gdje su biskupi predvodili pokornički čin. Krenula je procesija prema Memorijalu svećeničkim žrtvama pokraj župne crkve. Po dolasku na memorijalni prostor biskup Antun je podsjetio na značenje svećeničkog Memorijala, protumačivši veliki mozaik Uskrslog Krista od stakla, koji je na vanjskom dijelu crkvene apside izveo umjetnik Tihomir Lončar s prepoznatljivim licima određenih zatvorenika, među kojima i kasnijeg đakovačkog biskupa Ćirila Kosa, te zagrebačkih pomoćnih biskupa Josipa Salača i Mije Škvorca. U kompoziciji mozaika nalazi se i popis imena utamničenih svećenika, časne braće i bogoslova.

Potom su trojica svećenika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Srijemske i Požeške biskupije predvodili ispit svećeničke savjesti, koji je zaključen molitvom svih nazočnih za utamničene svećenike. Procesija je zatim nastavila put u crkvu, gdje je pokraj oltara postavljena svećenička svijeća, čiji žar plamena označuje toplinu bratske zahvalnosti zasužnjenoj braći svećenicima u starogradiškom zatvoru, a na oltar položena knjiga s popisom njihovih imena.

Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup metropolit Đuro Hranić. U homiliji nadbiskup se najprije osvrnuo na naviještenu riječ u Djelima apostolskim da je đakon „Stjepan pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu“. Naglasio je da se na Stjepanovu primjeru danas nadahnjuju biskupi, svećenici i đakoni Đakovačko-osječke crkvene pokrajine o 10. obljetnici njezina utemeljenja, na

svom prvom zajedničkom hodočašću, na mjesto stradanja, progona, poniženja, prezira, mučenja  i mučeništva svećenika i bogoslova, žrtava komunističkog režima, koji su tamnovali u starogradiškom zatvoru, nakon što su „bili osuđeni na smrt ili na višegodišnje tamnovanje samo zato što su vjerno vršili svoje svećeničko i redovničko poslanje u Katoličkoj Crkvi, ili su voljeli svoj narod i svoju domovinu“.

Podsjetio je nazočne da je „u spomen na ubijenog starogradiškog župnika Ferdu Maretića, na brojnu pogubljenu braću te druge nedužne žrtve, sjedinjene s otajstvom Kristove muke i smrti, uz pomoć osobnih novčanih priloga i nas svećenika hrvatskoga roda, sagrađena ova nova župna crkva sv. Mihaela Arkanđela“. Ustvrdio je da su svjedočanstvo i žrtva zatočenih svećenika izazov za mlađu generaciju svećenika koji danas ne žive u represivnom totalitarnom sustavu nasilne ateizacije, ali žive u raskršćanjenom sekulariziranom društvu u kojem su Crkva i svećenik simboli natražnosti i neprosvijećenosti te kočničari društvenog razvoja.

Na temelju dopisa Franje Kosa, brata đakovačkog biskupa Ćirila Kosa, koji je kao svećenik tamnovao u starogradiškom zatvoru, upućenog Izvršnom vijeću Sabora tadašnje Narodne RH, i u kojem je pobijao lažnu tvrdnju komunističkih vlasti da ona svećenike ne progoni i ne zatvara zbog njihove vjerske službe, nego zbog njihova navodnog proustaškog djelovanja, nadbiskup Hranić je posvjedočio kakvim su se sve nečasnim sredstvima komunističke vlasti služile da lažno optuže svećenike i osude ih na dugogodišnje robijanje.

„Zatočeni svećenici su ovdje u zatvoru bili ucjenjivani i mučeni. Jedan dio ih je ovdje u zatvoru bio ubijen i pokopan; neki su odavde bili prebačeni u druge zatvore te su ondje poumirali; dio tih svećenika je umro od posljedica torture u zatvoru, sasvim brzo ili nešto kasnije nakon otpuštanja iz zatvora. Represijom i nasiljem od njih su tražili da potpišu ulazak u svećenička staleška udruženja ili da će biti barem simpatizeri udruženja, a za uzvrat su im obećavali slobodu ili pomilovanje. Vjernost komunističkom režimu procjenjivala se prema kontaktima, svjedočanstvima i iznuđenim optužbama na račun nadbiskupa Stepinca“. Međutim, naglasio je nadbiskup Đuro, „najveći broj svećenika se herojski držao, te su se svojom vjernošću Bogu i Crkvi – kao i prvomučenik Stjepan – pokazali kao uistinu hrabri pastiri“. Ustvrdio je da su neki od njih „pravi mučenici, koji zaslužuju da se potrudimo kako bi i oni, uz bl. kardinala Stepinca i bl. Miroslava Bulešića prispjeli do časti oltara“.

Osvrnuvši se zatim na naviješteni evanđeoski ulomak, nadbiskup Hranić je rekao nazočnima da im Isus danas u ovoj spomen crkvi u Staroj Gradiški poručuje neka ne rade za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Još im je kazao da ih Isus poziva da ne ostanu na razini obavljanja službe, očekivanoga, propisanoga, obveznoga, minimuma, nego da se uzdignu na razinu osobnog zajedništva s Kristom Gospodinom iz čega proizlazi i osobno poistovjećenje s njegovim poslanjem. Poručio im je da im Isus želi pomoći da se kao pastiri njegova svetog naroda izdignu iznad pukog zadovoljavanja svojih materijalnih potreba, kako bi mogli činiti djela Božja, i biti vjerni Isusu Kristu. „Djelo je Božje osobni susret s Isusom kao Osobom, s utjelovljenim Sinom Božjim po kojemu i za kojega je sve stvoreno, koji je izvor i uvir cjelokupne stvorene stvarnosti, koji ljubi mene i čitav svijet, koji je iz ljubavi umro za nas, koji je mene osobno i svu moju braću – prezbiterij kojemu pripadam – pozvao i snagom sakramenta svetog reda suobličio sebi“, zaključio je nadbiskup Đuro.

Nakon popričesne molitve slijedio je čin povjere Isusovoj Majci nazočnih biskupa, svećenika i đakona. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je u ime utamničenih svećenika starogradiškog zatvora i u svoje osobno ime nazočnima zahvalio za sudjelovanje, kao i povjerenstvu na čelu s Ivicom Žuljevićem koje je pripravilo cjeli program. Rekao je da su ovim hodočašćem i molitvom na neki način starogradiškim uznicima vratili oduzeto svećeničko dostojanstvo, istaknuvši da su ga upravo sadašnji i budući svećenici pozvani čuvati. Izrazio je uvjerenje da su ih na ovom hodočašću pohranili u svoje svećeničko srce, i da će za njih moliti. Osobitu zahvalnost izrekao je nadbiskupu i metropolitu Đuri Hraniću što je prihvatio da spomen desete obljetnice Đakovačko-osječke metropolije započnemo upravo hodočašćem svećenika i đakona u Staru Gradišku. Prije završnog misnog blagoslova nadbiskup Đuro Hranić je zahvalio domaćem biskupu Antunu Škvorčeviću i njegovim suradnicima na vrsnoj organizaciji ovog hodočašća i spomen slavlja.

Prigodni tiskani vodič pomogao je starogradiškim hodočasnicima da u cijelom programu mogu aktivno sudjelovati. Požeška biskupija

Preuzeto sa: https://pozeska-biskupija.hr

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U POŽEGI

17. travanj 2018.

POŽEŠKA BISKUPIJA (TU) - U Biskupskom domu u Požegi, 13. travnja održana je Skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Na Skupštini su sudjelovali đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, đakovačko osječki nadbiskup i metropolit u miru Marin Srakić, požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović te kancelari Đakovačko-osječke nadbiskupije Robert Jugović, Srijemske biskupije Marko Loš te Požeške biskupije Ivan Popić. Upućujući riječi pozdrava, biskup Škvorčević je spomenuo kako se nalazimo u uskrsnom vremenu, tijekom kojeg u liturgijskim čitanjima nastupa pred svojim učenicima Isus Krist, pobjednik nad smrću, ili ga oni svjedoče jednostavnim riječima poput Petra u kratkom čitanju iz Djela Apostolskih u današnjem Trećem času: Isus je uskrsnuo! Kazao je kako Dvanaestorica nakon Pedesetnice, nošeni Isusovim Duhom, tu poruku snažno naviještaju, te da je taj navještaj temelj zajedništva Crkve. Istaknuo je kako su biskupi snagom svetoga reda po tom istom Duhu postali članovi zbora apostolskih nasljednika sa zadaćom svjedočenja Isusa Krista pobjednika nad zlom i smrću, te da je u njem ukorijenjena njihova duboka međusobna povezanost. Spomenuo je kako je o tom posebno razmišljao proteklih dana tijekom zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, istaknuvši kako je današnja Skupština njegov svojevrsni nastavak, te se odvija u toj eklezijalnoj svijesti. Spomenuo je hodočašće svećenika Đakovačko-osječke crkvene pokrajine idućeg ponedjeljka u Staru Gradišku, koje će biti jedna od sastavnica spomena 10. obljetnice utemeljenja slavonske Crkvene pokrajine, a nastavit će se s hodočašćima u našim mjesnim Crkvama od Tekija u Srijemu, Gospe od suza u Pleternici do đakovačke Katedrale prigodom svetkovine Obljetnice njezine posvete. Kazao je da će se tako očitovati duhovni dinamizam naših mjesnih Crkava, utemeljen na vjeri u Pobjednika nad zlom i smrću. S tim mislima biskup Škvorčević je poželio dobrodošlicu i plodan rad sudionicima Skupštine.

Zahvaljujući biskupu Antunu za srdačnu dobrodošlicu i gostoprimstvo nadbiskup i metropolit Đuro Hranić je rekao kako je dinamizam vjere u Uskrsloga snažno prisutan u mjesnim Crkvama, a na poseban način smo tome svjedoci minulih dana na razini Crkve u Hrvata gdje opažamo određeno buđenje vjernika laika koji se ne daju staviti u neke nametnute okvire po kojima je i Uskrsli u svojevrsnom zatvoru, nego se oni organiziraju i postupno postaju zrela snaga na svim društvenim razinama: od prosvjete, športa i kulture pa sve do gospodarske i socijalne razine. U tom kontekstu, rekao je, da biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine žele promatrati i 10. obljetnicu njezina utemeljenja sa željom snažnijeg jačanja eklezijalne svijesti u vjernicima.

Potom je đakovačko-osječki kancelar Robert Jugović pročitao zapisnik prethodne sjednice a prisutni ga biskupi prihvatili. Biskupi su između ostalog razmotrili pitanje proglašenja sv. Ćirila i Metoda za zaštitnike Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, osvrnuvši se na duboke povijesne tragove i kult koji navedeni sveci već imaju na području ovdašnjih biskupija. U tom pogledu donesenu su odluke o provedbi odredbi Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata „De Patronis constituendis“. Razgovarali su o sadašnjem stanju u Slavoniji označenom različitim nevoljama sve do iseljavanja, te razmišljali o svom zajedničkom pastoralnom nastupu u tom pogledu te i na taj način očitovati zajedništvo o 10. obljetnici svoje Crkvene pokrajine. Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata u Požegi, predstavio je program i tehničke pojedinosti hodočašća svećenika Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Staru Gradišku idućeg ponedjeljka.

Preuzeto sa: https://pozeska-biskupija.hr

HODOČAŠĆE SVEĆENIKA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE METROPOLIJE U STARU GRADIŠKU

05. travanj 2018.

ĐAKOVO (TU) – U godini 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, a sa željom snaženja duha zajedništva i suradnje Đakovačko-osječke, Požeške i Srijemske biskupije, na metropolijskoj skupštini, biskupi su odlučili okupiti sve svećenike i đakone te ih u ponedjeljak 16. travnja 2018. predvoditi u zajedničkom hodočašću u Staru Gradišku. „Bit će to ujedno i svjedočanstvo naše zahvalnosti svećenicima koji su ondje podnijeli križ zatočeništva, a među njima je i naš, drage nam uspomene, biskup Ćiril Kos“, stoji u okružnici nadbiskupa metropolita mons. Đure Hranića, koju je tim povodom uputio svim svećenicima Metropolije.

Okupljanje je u 10 sati u Župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela, gdje će pozdravnu riječ uputiti domaći biskup mons. Antun Škvorčević. Nakon molitve Trećeg časa u mjesnoj dvorani s početkom u 10:30 sati izlaganje na temu „Tamnovanje svećenika u starogradiškom zatvori“ održati će dr. Jure Kristo. U 11:30 od ulaza u Zatvor kreće procesija do Memorijala pokraj župne crkve, gdje slijedi svjedočanstvo preč. Pere Šokčevića o njegovu tamnovanju u starogradiškom zatvoru, ispit svećeničke savjesti te molitva za utamničene svećenike u Staroj Gradiški. Središnji dio hodočašća je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi u 12 sati, koje predvodi mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit, u zajedništvu s biskupima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Tiskovni ured / foto: SBplus.hr

Preuzeto sa: http://djos.hr

SVETKOVINA USKRSA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U katedrali svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici, svečano misno slavlje proslave Uskrsa predvodio je mons. Đuro Gašparović, 1. travnja 2018. godine u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem, župnikom, dekanom i generalnim vikarom. U slavlju je sudjelovao veliki broj vjernika zajedno s ministrantima i asistencijom. Pjevanje je predvodio mješoviti katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.

U homiliji je biskup rekao da nakon duge korizme ponovno u Crkvi odjekuje radosni Aleluja i da je to pobjednički poklik kojim Crkva hvali i slavi Boga, jer je Gospodin Isus uskrsnuo. Dvostruka je to radost koja je radost događaja da je Krist uskrsnuo i radost da su vjernici zajedno s njime podignuti u nebeske visine jer Kristovim uskrsnućem i oni postaju dionici njegove Božanske naravi. „Ova sveta misa izraz je naše hvale, naše radosti, ali je i proglas ovome svijetu: Krist je umro i uskrsnuo za svakoga čovjeka, svojim uskrsnućem prožeo je i preobrazio cijeli svijet i sav svemir: nikada više zlo ne može nadvladati ljubav i dobrotu, samo ako ljudi budu htjeli biti Kristovi suradnici i dionici njegove proslave,“ naglasio je biskup Gašparović i nastavio da je uskrsnuće vrhunac Kristova spasiteljskog djela za kršćane.To je Isus učinio i podnio zato što je bio poslušan svome nebeskom Ocu i što je htio njegovu volju do konca ispuniti, (usp. Dj 10,34a.37-43). Upravo zato što je Isus bio vjeran i poslušan svome Ocu unatoč svim nevoljama, veli Petar, Bog ga uskrisi treći dan. Naravno, Bog za svoga Sina nije dopustio da mu tijelo truleži ugleda (Dj 2,31).

Biskup je u nastavku homilije iznio događaj osvjedočenja Petra i Ivana na praznom grobu. ”Dva učenika Petar i Ivan su potrčala na grob. Ivan je bio brži, ali je pričekao Petra da dođe. Petar ulazi u grob. I što vidi? Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose smotan na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova. Petar je vidio nešto neobično: povoje uredno složene i ubrus brižljivo smotan na jednome mjestu. Da je netko ukrao tijelo Isusovo, ne bi ostavio uredno složene povoje. Petar je zbunjen. Što bi to imalo značiti? Međutim, kad je ljubljeni učenik vidio to isto, u njemu se konačno pojavio novi svijet. Naš tekst kaže kratko: vidje i povjerova. Iako u tome trenutku nisu još u potpunosti upoznali Pisma, ipak je Ivan povjerovao: doista, nije moguće da bi Bog dopustio ‘da pravednik njegov truleži ugleda’! Ono što je Ivan vidio, vidio je i Petar i Marija Magdalena. Mogli su to vidjeti i Isusovi protivnici. Ali oni nisu povjerovali. Pred istom činjenicom neki vjeruju, a nekima i dalje srce ostaje zatvoreno.”

Na koncu je biskup zaključio da je Kristovo uskrsnuće, Kristova proslava i vjerničko uzdignuće. “Pozvani smo u istu slavu zajedno s njime. On je onaj dobri Pastir koji svoj život za nas polaže i koji nas vodi sa sobom, sve do vječnih pašnjaka. Sve što je Bog učinio njemu i na njemu i za nas je određeno. Njegova proslava – naša je slava, njegovo uskrsnuće i nas uzdiže iznad ove propadljive zemlje, po njemu, pravom Sinu Božjemu i mi postajemo istinski Božji sinovi i kćeri. Evo, tu počiva naša vjera. Ona je upravo to: vjera, a nikada sigurnost. I nas Duh potiče da vjerujemo. Tamo gdje nevjerničke oči ne mogu ugledati niti se srce otvoriti. A to je Uskrs: u svakodnevnom životu prepoznati i osjetiti Božje djelovanje. Tamo gdje bi nevjernik u praznome grobu vidio još jednu nesreću u tragičnom završetku Isusova života, tamo vjernik vidi i vjeruje.

I mi vjerujemo i mi smo tomu svjedoci.”

Na koncu uskrsnoga slavlja mons. Španović je vjernicima zahvalio na svakoj pomoći i sudjelovanju u pripravi i tijeku slavlja te svima čestitao sretan Uskrs uz najavu programa slavljenja uskrsne osmine.

                                                                                      Mario Paradžik

VAZMENO BDIJENJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

04. travanj 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliku subotu 31. ožujka 2018. godine započeli su obredi Vazmenog bdijenja u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici blagoslovom ognja, ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koja simbolizira svjetlo uskrslog Krista, te svečanim ophodom koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu sa mons. Eduardom Španovićem i Vladislavom Vargom, grkokatoličkim župnikom u Srijemskoj Mitrovici, a pridružio im se I vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici.. 

Nakon svečanog ulaska u katedralu i paljenja svijeća, vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći ispjevao je mons. Španović. Uslijedila je služba riječi te svečani “Slava Bogu na visini” slijedom koje su ponovno zazvonila sva zvona srijemskomitrovačke katedrale, a Mješoviti katedralni zbor nastavio pjevati Slavu.

U homiliji biskup Gašparović je rekao da s ovom svetom noći, u kojoj se slavi liturgijsko bdijenje, ne može se mjeriti nijedna druga noć. Ni ona božićna ponoćka koja je svima tako bliska, jer podsjeća na Isusov dolazak na ovu zemlju. “U ovom večerašnjem bdijenju slavimo najsvečaniji i najčudesniji događaj Isusove pobjede nad smrću, tamom i grijehom. Ovo je, naime, noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. A u svečanom hvalospjevu uskrsnoj svijeći čuli smo maloprije kako Crkva pjeva: ‘Nek usklikne sada nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji. Jer, ovo je noć koja vraća milost i otima nas od tmina grijeha i opačina svijeta’. U liturgiji ove svete noći isprepliću se toliki događaji naše svete vjere da ih je jedva moguće i nabrojiti. U tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost,” naglasio je biskup. U nastavku predvoditelj slavlja je razjasnio liturgiju svjetla koja pokazuje umreženost naravi i nad naravi, a liturgija riječi provela je vjernike kroz povijest spasenja, od stvaranja i edenskog vrta do Getsemanskog vrta i križa na Kalvariji po kojem su spašeni i otkupljeni. Liturgija vode  posviješćuje važnost krštenja kojim se postaje djeca Božja. “Završit ćemo ovo bdijenje euharistijskim spomen-činom ljubavi koji nam je Gospodin ostavio u četvrtak navečer, za vrijeme pashalne večere koju je slavio sa svojim učenicima,” rekao je biskup i zaključio: “Sve vas koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, pozivam da učvrstite vjeru u Isusovo uskrsnuće i da ostvarite u sebi ono što je uskrsli Isus rekao Tomi i apostolima da blaženi oni koji ne vidješe a vjeruju, a to smo mi.”

Blagoslovom krsnog studenca, podjeljivanjem sakramenta svete potvrde i euharistijskom službom završilo je slavlje Vazmenog bdijenja i otvorena radost Kristova Uskrsnuća.

                                                                                                Mario Paradžik

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 >