Na zavjetni dan župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi, 12. svibnja, nakon svete mise, u pastoralnom centru „Leopold Bogdan Mandić“, otvorena je izložba „1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva (925.-2025.); tragom milenijske proslave u Bačkoj i Srijemu“

Svetac iz ispovjedaonice

RUMA (TU) - Rumski župnik preč. Josip Ivešić u homiliji se spomenuo velikog sveca, Leopolda Bogdana Mandića, čiji spomendan rumska župa časti kao svoj zavjetni dan. „Vjerujem da znamo kako su kršćani vjernici kroz povijest u različitim sredinama imali različite dane i svece koje su zazivali u potrebama kao svoj zavjetni dan, dan kada se posebno molilo Gospodina, kada su se ostavljale svakodnevne obveze kako bi se Gospodinu dala hvala i čast upravo i po životu i primjeru pojedinog sveca. Od Svetoga Leopolda i te kako imamo što učiti.“

Sveti Leopold je svoj život živio kao razapet. Poticao je iz „Zaljeva svetaca“, rodom iz Herceg Novog, i uvijek je želio vratiti se u svoju domovinu i tamo nastaviti misiju, ali Bog je s njim imao druge planove. „Iako se njegovi planovi nisu poklapali s Božjim, on je i te kako prihvatio ono što je Bog za njega namijenio. Slijedio je Isusa i onda kada se njegove želje nisu ostvarivale. Slijedio je Isusa i onda kada se osjećao kao tuđin među ljudima koji nisu ni njegove krvi, ni njegovog jezika, ni podrijetla, nego naprotiv - za njega potpuni stranci. Znamo da je stasao u Italiji i da je praktički cijeli svoj život proveo u Padovi. Ali upravo u tome nam je Sveti Leopold veliki primjer i uzor svetačkoga života - da tamo gdje živim, tamo gdje me Bog stavio, trebam unositi evanđelske vrednote, Krista. Ne tražiti da budem negdje drugdje. Ne žaliti za tim što nisam negdje drugdje. Na osobit način život Svetog Leopolda Bogdana Mandića resile su vrline koje je pokazivao prilikom sakramenta pomirenja. Uvijek je imao vremena za ljude“, rekao je župnik.

Sv. Leopold je pokazao kako je čovjek, onaj slab i jednostavan čovjek, kojeg je Bog tog trenutka stavio nekome na životni put, baš onaj komu treba posvetiti svo svoje vrijeme, te je satima umeo sedeti u ispovjedaonici i slušati bez truna osude. „Bio je svjedok Božji, Boga koji čuje čovjeka i blago razgovara s njime. I te kako možemo razmišljati koliko mi doista čujemo jedni druge i koliko nastojimo s blagošću prihvatiti čovjeka pored sebe ili smo često nestrpljivi i pokušavamo već unaprijed zaključiti što taj drugi želi ili jednostavno na svoj način reagiramo prema onome koji nam se obratio možda u potrebi, tek toliko da nekome iznese svoju muku, svoju nevolju, svoje teškoće. Leopold Bogdan Mandić nije se sablažnjavao nad grijesima drugih ljudi, niti je kažnjavao druge, nego je naprotiv i sam postao svjestan vlastite grešnosti, ali isto tako i sposobnosti pokajanja. To znači da čovjek jeste onaj koji može pogriješiti, ali isto tako čovjek je biće koje se može kajati i treba se pokajati za vlastite grijehe.“

Na koncu, preč. Ivešić je zaključio: „Leopold Bogdan Mandić je i svijedok Božjega milosrđa, Boga koji nam oprašta sve, i ono što možda nekada ni sami sebi, a ni drugima, ne možemo oprostiti, Boga koji uvijek i sve oprašta i najbolje poznaje svakoga od nas. On nas je za sebe stvorio i on je u svakoga od nas stavio bar zrno dobrote. Leopold Mandić bio je svetac, čovjek koji je vjerovao u ljude, u njihovu dobrotu i kada je netko možda i bio u grijehu, slabostima, zlu, Leopold je uvijek pronašao to zrno dobroga kao vodilju za toga čovjeka, da se od grijeha izbavi i da se prikloni dobru.“

Milenijska proslava obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva

Nakon svete Mise, u pastoralnom centru, koji nosi ime Leopolda Mandića, otvorena je izložba „1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva (925.-2025.); tragom milenijske proslave u Bačkoj i Srijemu“. Godine 1925. milenijska proslava održana je diljem Kraljevine SHS, između ostalog i diljem Srijema (Petrovaradin, Ruma, Sremska Mitrovica, Kukujevci, Golubinci, Šid, Hrtkovci, Morović, Zemun, Sremski Karlovci).

U Srijemu je u rujnu 2025. godine izložba premijerno prikazana kao dio programa proslave 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva održane u Golubincima, koju su organizirali Srijemska biskupija, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKPD „Tomislav“ iz Golubinaca, uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Izložba donosi povijesni prikaz, uz odjeke proslave tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Njena autorica je Katarina Čeliković, za dizajn je bio zadužen mr. sc. Darko Vuković, a suradnici su bili i mr. sc. Zlatko Virc, Marko Kljajić, Vladimir Nimčević i Stevan Mačković. Izložbu je u Rumu donio Branimir Kopilović, stručni suradnik za kulturne programe i projekte ZKVH, koga je na početku najavio i zahvalio mu župnik mons. Josip Ivešić, podsjetivši nazočne da je povijest učiteljica života, te da je vrijedno znati povijest i svog i drugih naroda, kako bi se život bolje mogao sagledati i upoznati.

„U nastojanju da obiđemo cijelu Vojvodinu i Srijem, danas smo u Rumi, gradu koji je bio dio milenijske proslave 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva, koja se održavala diljem Kraljevine SHS, a centralna proslava bila je u Zagrebu. Subotica je imala čak tri proslave. O proslavi u Rumi, kada je riječ o ovoj postavci, svjedoče izvori iz Spomenice hrvatskih kulturnih, prosvjetnih i pjevačkih društava u Srijemskoj Mitrovici do 1936. Naravno, ova izložba je proces i inicijalna kapisla za dalja istraživanja. Nadam se da će vam izložba biti zanimljiva, a ostaće neko vrijeme sa vama, i da ćete nešto novo naučiti iz nje. Nadam se i budućoj suradnji, osobito što je dosadašnja suradnja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sa Srijemskom biskupijom bila izuzetno uspješna“, rekao je Branimir Kopilović. Zatim je predstavio izložbu u kontekstu povijesnih činjenica, iz svijetla vremena i lika Tomislava, vladara koji je prvi koristio titulu kralja (rex).

Rumljani će imati prilike izložbu pogledati i u narednom periodu, a nazočni vjernici su na svoj zavjetni dan, nakon predstavljanja, sa zanimanjem pregledali postavku i imali priliku razgovarati sa predstavnikom ZKVH i saznati više o ovom dijelu povijesti.

M. Mikolaci

Među kandidaticama je i Monika Barat iz Srijemske Mitrovice

ĐAKOVO (IKA) - Pet kandidatica ušlo je 8. svibnja u postulat Milosrdnih sestara sv. Križa u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu.

Kandidatice su uz molitvu Srednjeg časa izrazile svoju želju da još više upoznaju i prodube svoje zvanje urastajući u Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa. Kandidatice su Ana Diktić, Anamarija Miličić, Anamaria Reba, Dora Poljarević i Monika Barat.

Sestra Marija Brizar, provincijalna poglavarica, prihvatila je njihovu molbu te im predala medaljice s grbom Družbe. Kroz godinu postulata pratit će ih odgojiteljica s. Doroteja Krešić.

Izvor: www.ika.hr

Nakon što je jučer zaređen za svećenika, vlč. Ivan Malić je danas u 10 sati u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, proslavio svoju mladu misu

SR. MITOVICA (TU) - Prije misnog slavlja, ispred župne kuće roditelji su blagoslovili vlč. Malića, a potom su se okupljeni u procesiji zaputili u katedralu.

Uz mladomisnika koncelebrirali su svećenici Srijemske biskupije, među kojima su bili i generalni vikar mons. Josip Ivešić, te kancelar i katedralni župnik preč. Tomislav Lasić, kao i gosti iz drugih biskupija. Na početku svete mise župnik Lasić se obratio mladomisniku kazavši kako ovo slavlje nije samo veliki događaj u njegovom životu, već znak nade i ohrabrenja za Crkvu u Srijemu. U ime cijele župne zajednice izrazio je iskrenu radost, ponos i zahvalnost te mu uputio riječi ohrabrenja: „Tvoje geslo 'Hrabro samo!' nije tek lijepa riječ. To je Gospodinovo ohrabrenje kojim je onda sokolio Pavla da mu bude svjedokom i navijesti Evanđelje ne više u svom rodnom kraju, nego da pođe daleko, gdje ga On šalje. Isto tako je Gospodin i tebe pozvao i poslao, s kamena na plodnu ravnicu, u možda dalek kraj, ali blizak srcem, toplinom i otvorenošću, u naše Srijem… Dragi Mladomisniče, to je riječ i za tvoj život. Bite će dana svjetla – kada će sve biti jasno, radosno i plodno, kao ovi dan sida, poput Cvjetnice. Ali bit će i dana kušnji, noći Getsemanija, trenutaka Kalvarije, kada ćeš možda osjetiti umor, neshvaćenost ili teret službe. Kada će radosno klicanje zamijeniti neki drugi povici ili raspoloženje. Upravo tada neka ti odzvanja ova riječ: Hrabro samo!...

Mi kao tvoja župa danas ti obećavamo nešto važno: ne samo pljesak danas, nego molitvu danas, sutra i svaki dan. Jer svećenik ne može živjeti bez naroda, ali ni narod bez svećenika. I nadalje te pratimo , svojom vjerom, molitvom i svojom blizinom.

Dragi Ivane, neka tvoj svećenički život bude jasan, jednostavan i snažan odgovor na Gospodinovu riječ: Hrabro samo! Znaš kome si povjerovao!“

Na misi je propovijedao preč. Ivica Ivanković Radak koji se osvrnuo na mladomisnikovo geslo uzeto iz Djela apostolskih: „Hrabro samo!“ (Dj 23, 11). Te je riječi Bog uputio Pavlu kada ga je slao u Rim. Kazao je kako u Biblija, kada govori o hrabrosti u prvom planu misli na pouzdanje u Boga. Ona je oslonjenost na Boga, svijest da je on prisutan i da se na njega može računati. „Hrabrost je iznimno važna u danima u kojima živimo. Bog traži muškarce i žene koji su hrabri, postojani i vjerni, kako bi ostvarili ono na što ih On poziva. Bog zna da u svijetu postoji mnogo toga što nas želi obeshrabriti, paralizirati strahom i udaljiti od Njegove volje. Božja riječ jasno nas uči da hrabrost ne dolazi iz čovjeka, nego iz povjerenja u Boga. Kada se oslanjamo na Njega, strah gubi snagu, a srce se ispunja mirom i odlučnošću. Ustrajna vjera rađa hrabrošću, a hrabrost nas vodi bliže Bogu.“

Preč. Radak je kazao i kako prije Uskrsa ljudi traže Isusa, ali nakon Uskrsa sve se promijenilo, pa Isus traži ljude: „Traži prije svega svoje uplašene, od straha zaključane učenike i hrabri ih: Ne bojte se! Ide za dvojicom razočaranih učenika na putu u Emaus i vraća ih na put radosti i nade. Traži i nalazi sumnjivca Tomu, koga je tragedija toliko ranila, da nije bio sposoban više niti vjerovati. Nalazi svoje učenike u neuspjehu, kad nisu ništa ulovili čitavu noć.

To je najpotresnija i najtrajnija poruka Uskrsa, za svakog vjernika, pa i za nas svećenike. Gospodin ide s nama, za nama, traži nas i uvijek nanovo nalazi. To je realnost svećeničkog života. On je tu i onda, ako smo razočarani, ako smo umorni na životnom putu, usamljeni, kad smo nesposobni vjerovati, nadati se, ljubiti, kad bi najradije pobjegli od života kao ona dvojica učenika na putu za Emaus. Ako ikad, onda nam je danas, braćo i sestre, svima potrebna upravo ova poruka: uvjerenje da nas Gospodin traži i nalazi. Uskrsli je i danas tu, traži nas i nalazi te poručuje isto ono što je rekao svojim prvim učenicima: Ne bojte se!

Mladomisniče, naš Učitelj te je i kroz protekle godine pratio, nalazi, s tobom hodao, možda i samo neprimjetno! No, jučerašnjim danom započela je i druga strana tvoga poslanja! Poslan si i ti tražiti ljude, nalaziti, susretati i hrabriti vjernike ovdje u Srijemu!“

Propovjednik je povezao sv. Pavla, sv. Ivana Kapistrana, koji je zaštitnik mladomisnika i sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, te poručio: „Dirljivo je čitati kako je Savao u jednom nepredvidivom momentu zahvaćen Božjom milošću – postao Pavao. Bog ulazi u svačiji život, iako možda ne uvijek tako dramatično kako je to bilo kod Pavla. Valjda nitko nije snažnije doživio moć Božjeg poziva od mladog, ratobornog farizeja Pavla.

Nadalje, Sv. Ivana Kapistrana slaviš kao svoj imendan – nebeskog zaštitnika. Evo ga, nedaleko odavde, u Iloku je umro i bio pokopan, a Beograd je branio u ratu. Sad si u starome Sirmiumu, između, na pola puta. Tu je sv. Dimitrije đakon i mučenik, u srednjem vijeku omiljeni zaštitnik vojnika, vitezova i križara.  Sva trojica svetaca neka ti budu nadahnuće, jer su imali hrabrosti za iskorake u životu.

Zato se uvijek u životu vraćaj na događaj svoga svećeničkog ređenja. Jučer si primio sveti red prezbiterata i to je trajni izvor tvog životnog iskoraka. Povjerenje koje ti je Crkva dala podlijevanjem sakramenta svetog reda prezbiterata, povjerenje koje ti je ova zajednica u Srijemkosj biskupiji poklonila, traži od tebe hrabrost. Takvu ludost Križa su imali i sv. Pavao i sv. Ivan Kapistranski i sv. Dimitrije. Život je trajni izazov, vraćaj se na ove izvore, na svoje životne i svećeničke početke,“ poručio je preč. Radak mladomisniku Maliću.

Mladomisnik se na kraju mise zahvalio svima koji su mu pomogli u organizaciji jučerašnjeg  današnjeg slavlja, a osobito onima koji su ga pratili svojim molitvama. Misa je završila mladomisničkim blagoslovom, nakon kojeg je vlč. Ivan Malić blagoslovio ponaosob svećenike i ministrante, članove svoje obitelji te vjernike koji su to željeli.

Misno slavlje uveličao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović i uz orguljašku pratnju Leona Žaraka, a u uljepšali su ga mladi u narodnim nošnjama iz više srijemskih župa, te gosti iz Hercegovine.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina predvodio je u subotu, 8. svibnja, svečano misno slavlje tijekom kojega je za svećenika zaređen Ivan Malić

SR. MITROVICA (TU) - Uz biskupa u miru mons. Đuru Gašparovića, koncelebrirali svećenici Srijemske biskupije i gosti iz drugih biskupija. Vjernici iz cijeli biskupije došli su sudjelovati na svećeničkom ređenju u srijemskomitrovačkoj katedrali, te svojim molitvama poduprijeti ređenika Malića.

Biskup je u uvodu istaknuo koliko ja radost za biskupiju ovaj događaj, kada joj Bog daruje novoga prezbitera. „Ovo je trenutak milosti, ne samo za ređenika i njegovu obitelj, nego za cijelu Srijemsku biskupiju. Svako svećeničko ređenje znak je da Gospodin nije prestao pozivati, da njegova ljubav i dalje zahvaća ljudska srca, te da i danas među nama podiže službenike svoga oltara, navjestitelje Evanđelja. Danas, pred licem Crkve, u ovoj katedrali, na ovome tlu natopljenom svjedočanstvom sv. Dimitrija i drugih srijemskih mučenika, molit ćemo da Duh Sveti siđe  na našeg ređenika,, da ga osnaži za službu prezbitera, da njegovo buduće služenje bude na izgradnju čitavog Božjega naroda u našem Srijemu.“

Srijemski biskup je u homiliji kazao kako svećeničko ređenje nije tek osobni događaj ređenika, već događaj cijele mjesne Crkve. „Crkva ima novog službenika oltara, navjestitelja Riječi, djelitelja Božjih otajstava i pastira koji će, po Kristovu primjeru, biti poslan služiti. Nije slučajno da danas slušamo upravo ove riječi iz Evanđelja: 'Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj…kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi  i život svoje dade kao otkupninu za mnoge.' To su riječi koje stoje u samom središtu svećeničkog identiteta.“

Mons. Svalina se potom obratio ređeniku te kazao: „Danas ti Crkva ne povjerava čast, nego službu. Ne daje ti vlast, nego odgovornost. Ne postavlja te iznad naroda, nego usred naroda. Svećeništvo u Kristovoj logici nije uspinjanje prema visinama ljudske važnosti, nego silazak prema dubinama služenja. Svijet često mjeri veličinu moći uspjehom, utjecajem i priznanjem. Krist veličinu mjeri ljubavlju koja služi, poniznošću koja se daruje i vjernošću koja ustrajava.“ Biskup mu je poručio da slijedi primjer sv. Dimitrija i ostalih srijemskih mučenika u kojima su sjedinjene dvije dimenzije svećeničkog života: služenje i žrtva.

Uputio ga je i u izazove svećeničkog služenja u Srijemu: „Srijem nije običan prostor. Ovo je zemlja duboke kršćanske memorije. Zemlja natopljena svjedočanstvom vjernosti. Zemlja na kojoj je Crkva često bila malena, kušana, ranjena, ali nikad ugušena. I upravo je to tvoje buduće polje rada. Ne ideš služiti u prostor ljudske sigurnosti, nego u prostor vjernosti. Srijem danas nosi svoje posebne izazove to je prostor raspršenih zajednica. Prostor demografskih rana. Prostor povijesnih lomova i novih traženja. Prostor gdje malobrojnost traži još veću vjeru. Prostor gdje svećenik mora biti više od organizatora – mora biti otac, brat, oslonac, svjedok nade. Biti svećenik u Srijemu znači voljeti maleno. A Evanđelje upravo to traži.“

Biskup je vlč. Maliću poručio da ova mjesna zajednica ne traži ništa izvanredno i veliko, već ono što je oduvijek krasilo dobre srijemske svećenike: poniznost, jednostavnost, blizinu narodu, strpljivost i vjernost, te kazao: „Narod ovoga kraja zna prepoznati iskrenost. Ovdje ljudi možda neće tražiti velike riječi, ali će itekako osjetiti tvoje veliko srce. Ako budeš jednostavan, prihvatit će te. Ako budeš iskren, vjerovat će ti. Ako budeš molio, oslonit će se na tvoju vjeru. Ako budeš ljubio Evanđelje, prepoznat će u tebi Krista. Zato neka tvoje svećeništvo bude jednostavno. Jednostavno kao kruh koji se lomi na oltaru. Jednostavno kao riječ utjehe upućena čovjeku u nevolji. Jednostavno kao tiha molitva pred svetohraništem. Sve iz ljubavi za Evanđelje to je temelj. Ne iz navike. Ne iz dužnosti. Ne radi ljudskog priznanja. Nego iz ljubavi prema Kristu. Jer samo ljubav daje snagu za ustrajnost.“

Srijemski biskup je homiliju završio obraćajući se okupljenoj zajednici. Zatražio je da mole za svećenike da ostanu vjerni Kristu, pastiri po Srcu Isusovu, jer svećenik ne može živjeti bez molitve svoga naroda. Također je pozvao i da mole za nova duhovna zvanja.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Josip Ivešić čestitao je na daru svećeništva vlč. Maliću u ime čitavog prezbiterija Srijemske biskupije. Kazao je kako je polaganje ruku prezbitera na glavu ređenika znak zajedništva koje su svećenici pozvani izgrađivati, osobito oni unutar jednog prezbiterija. Ohrabrio ga je da se ne boji novih zadaća i izazova koji su pred njim, jer će uz njega uvijek biti subraća u svetom redu, kao što je sada i on pozvan biti uz njih.

Potom se novozaređeni svećenik vlč. Ivan Malić zahvalio svima koji su ga pratili na njegovom putu duhovnog zvanja. Prije svega zahvalu je uputio svojoj obitelji, potom svojim dvjema župama, rodnoj u Hercegovini i onoj u kojoj je odrasta u Velikoj Gorici, koje su ga pratile svojim molitvama. Zahvalio je i srijemskom biskupu i Srijemcima koji su ga prihvatili i gdje će nastaviti služiti kao svećenik. I kraju se zahvalio i Trojedinom Bogu od kojega dolazi sve ovo što je do sada primio

Misno slavlje je završilo mladomisničkim blagoslovom koji je okupljenima podijelio vlč. Mlaić

Dan 6. svibnja je datum sjećanja na protjerivanje Hrvata iz Srijema

HRTKOVIC (TU) - Ovaj datum obilježava se kao dan kada je 1992. godine pokrenuta kampanja progona nesrpskog stanovništva u Hrtkovcima te se na taj dan ukazuje na potrebu sjećanja na žrtve i protjerane Hrvate iz ovog mjesta.

Komemoracija je započela na mjesnom groblju molitvom za sve nastradale tijekom devedesetih, kojoj su u ime Zajednice PHSBB nazočili: Ivo Martinović, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata; Marta Kučinić, predsjednica Zavičajnog kluba „Gomolava“, koji u Hrvatskoj okuplja iseljene osobe iz Hrtkovaca, Nikinaca i Platičeva; Jakov Ivančić iz ogranka Zajednice u Osijeku, jedan od osnivača Zajednice te dugogodišnji član Glavnog odbora.

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočili su Ninoslav Radak, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zadužen za informiranje, i Goran Kaurić, član Odbora za službenu uporabu jezika i pisma HNV-a i upravitelj Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu.

Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Riječi sjećanja i zahvalnosti uputili su predsjednik Udruge „Dr. Nikola Dogan“ Mirko Paulić te Ivo Martinović i Goran Kaurić.

Molitva je okončana kod središnjeg križa, nakon čega su se svi uputili u župnu crkvu sv. Klementa, gdje je održana misa za nastradale u Hrtkovcima tijekom devedesetih godina. Misu je predvodio hrtkovački župnik vlč. Ivica Živković, koji je na koncu mise zahvalio gostima i svim nazočnima te ih pozvao za trpezu ljubavi kao nastavak liturgijskog slavlja i simbol zajedništva kojemu treba težiti.

Izvor: FB NIU Hrvatska riječ

Susret je održan 2. i 3. svibnja pod geslom „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5)

POŽEGA (TU) - Susret Hrvatske katoličke mladeži, 13. po redu, započeo je u subotu, 2. svibnja. Među oko 15 tisuća mladih iz cijele Hrvatske i inozemstva sudjelovalo je i 67 mladih iz Srijemske biskupije. Na susretu su ih pratili vlč. Stjepan Šumanovac, župnik Župe sv. Roka, hodočasnika u Petrovaradinu, đakon Ivan Malić te s. Jelena Damjanović. Pridružila su im se i dva bogoslova, Andrija Dort iz Hrtkovaca te Stjepan Gusak iz Slavonskog Borda.

Po dolasku u Požegu dočekali su ih ljubazni domaćini, koji su za sudionike osigurali ručak, te raznolik zabavni program.

Središnje euharistijsko slavlje, nakon molitvene priprave na Trgu Svetog Trojstva predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s 30-ak biskupa, oko 350 svećenika i više od 15 tisuća mladih sudionika Susreta.

Na početku euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio šibenski biskup i predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije Tomislav Rogić. Potom je pročitana poruka pape Lava XIV., koju je uputio sudionicima SHKM-a u Požeškoj biskupiji. „Budite u ovome svijetu istinski svjedoci radosti i mira koji proizlazi iz susreta s Kristom i slijedite ga bez straha. Crkva računa na vas: na vašu živu vjeru, vašu kreativnost i vaš zanos, kako bi Evanđelje dosegnulo srca mnogih i osvijetlilo put mlađim generacijama“, potaknuo je mlade. Uz poruku prikazan je i kratki video zapis u kojemu Sveti Otac udjeljuje blagoslov svima nazočnima.

Biskup Martinović je na početku homilije pozdravio sve okupljene. Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, pojasnio je Isusovu sliku trsa. „Slika trsa s jedne strane izražava Božju brigu punu ljubavi za nas, a s druge strane nam je opomena i upozorenje, upozorava nas da, ako prekinemo tu vezu s Gospodinom, ne možemo donositi plodove dobrog života te i sami riskiramo da postanemo suhe grane“, rekao je. Pitajući zašto Isus želi da svi ostanu povezani s njim, istaknuo je da je to „zato što nas ljubi i zna da nam u životu dolaze razne teškoće, kušnje, nejasnoće, sumnje, problemi, da ne podlegnemo utjecajima svijeta i ljudi koji razaraju vjeru, ljudske živote, brakove i obitelji, koji udaljavaju ljude od Boga i Crkve. U ovo vrijeme velikih kriza, ratova i podjela u svijetu i među nama, u obiteljima i društvu, Krist i danas poziva na jedinstvo, na zajedništvo, jer jedino jedinstvo u njegovoj ljubavi izgrađuje obitelj, društvo, Crkvu i naš narod. Dragi mladi, budite graditelji zajedništva, ne samo danas, nego uvijek u svojim obiteljima i svugdje“, potaknuo je prisutne biskup Martinović.

Pri kraju euharistijskog slavlja, biskup Rogić je uputio riječi zahvale domaćinima ovogodišnjeg Susreta hrvatske katoličke mladeži i povjerenicima za mlade te je predstavio domaćine sljedećeg, 14. SHKM-a – Krčku biskupiju. Potom su krčki biskup Ivica Petanjak te mladi budući domaćini preuzeli križ Susreta.

Po završetku euharistije mladi su se uputila prema župama domaćinima, u kojima su ih obitelji primili na noćenje. Srijemci su bili smješteni u Župi sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru s još dvjestotinjak mladih iz različitih krajeva Hrvatske. Drugog dana susreta, u nedjelju, 3. svibnja, za njih je misu predvodio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski. Nakon mise mladi su imali priliku upoznati povijest Daruvara, obići njegove znamenitosti te družiti se s domaćinima i drugim gostima.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina je drugog dana susreta predvodio misno slavlje za mlade koji su bili smješteni u Župi bl. Ivana Merza u Slatini.

TU/ www.shkm2026.hr