Na zavjetni dan župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi, 12. svibnja, nakon svete mise, u pastoralnom centru „Leopold Bogdan Mandić“, otvorena je izložba „1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva (925.-2025.); tragom milenijske proslave u Bačkoj i Srijemu“

Svetac iz ispovjedaonice

RUMA (TU) - Rumski župnik preč. Josip Ivešić u homiliji se spomenuo velikog sveca, Leopolda Bogdana Mandića, čiji spomendan rumska župa časti kao svoj zavjetni dan. „Vjerujem da znamo kako su kršćani vjernici kroz povijest u različitim sredinama imali različite dane i svece koje su zazivali u potrebama kao svoj zavjetni dan, dan kada se posebno molilo Gospodina, kada su se ostavljale svakodnevne obveze kako bi se Gospodinu dala hvala i čast upravo i po životu i primjeru pojedinog sveca. Od Svetoga Leopolda i te kako imamo što učiti.“

Sveti Leopold je svoj život živio kao razapet. Poticao je iz „Zaljeva svetaca“, rodom iz Herceg Novog, i uvijek je želio vratiti se u svoju domovinu i tamo nastaviti misiju, ali Bog je s njim imao druge planove. „Iako se njegovi planovi nisu poklapali s Božjim, on je i te kako prihvatio ono što je Bog za njega namijenio. Slijedio je Isusa i onda kada se njegove želje nisu ostvarivale. Slijedio je Isusa i onda kada se osjećao kao tuđin među ljudima koji nisu ni njegove krvi, ni njegovog jezika, ni podrijetla, nego naprotiv - za njega potpuni stranci. Znamo da je stasao u Italiji i da je praktički cijeli svoj život proveo u Padovi. Ali upravo u tome nam je Sveti Leopold veliki primjer i uzor svetačkoga života - da tamo gdje živim, tamo gdje me Bog stavio, trebam unositi evanđelske vrednote, Krista. Ne tražiti da budem negdje drugdje. Ne žaliti za tim što nisam negdje drugdje. Na osobit način život Svetog Leopolda Bogdana Mandića resile su vrline koje je pokazivao prilikom sakramenta pomirenja. Uvijek je imao vremena za ljude“, rekao je župnik.

Sv. Leopold je pokazao kako je čovjek, onaj slab i jednostavan čovjek, kojeg je Bog tog trenutka stavio nekome na životni put, baš onaj komu treba posvetiti svo svoje vrijeme, te je satima umeo sedeti u ispovjedaonici i slušati bez truna osude. „Bio je svjedok Božji, Boga koji čuje čovjeka i blago razgovara s njime. I te kako možemo razmišljati koliko mi doista čujemo jedni druge i koliko nastojimo s blagošću prihvatiti čovjeka pored sebe ili smo često nestrpljivi i pokušavamo već unaprijed zaključiti što taj drugi želi ili jednostavno na svoj način reagiramo prema onome koji nam se obratio možda u potrebi, tek toliko da nekome iznese svoju muku, svoju nevolju, svoje teškoće. Leopold Bogdan Mandić nije se sablažnjavao nad grijesima drugih ljudi, niti je kažnjavao druge, nego je naprotiv i sam postao svjestan vlastite grešnosti, ali isto tako i sposobnosti pokajanja. To znači da čovjek jeste onaj koji može pogriješiti, ali isto tako čovjek je biće koje se može kajati i treba se pokajati za vlastite grijehe.“

Na koncu, preč. Ivešić je zaključio: „Leopold Bogdan Mandić je i svijedok Božjega milosrđa, Boga koji nam oprašta sve, i ono što možda nekada ni sami sebi, a ni drugima, ne možemo oprostiti, Boga koji uvijek i sve oprašta i najbolje poznaje svakoga od nas. On nas je za sebe stvorio i on je u svakoga od nas stavio bar zrno dobrote. Leopold Mandić bio je svetac, čovjek koji je vjerovao u ljude, u njihovu dobrotu i kada je netko možda i bio u grijehu, slabostima, zlu, Leopold je uvijek pronašao to zrno dobroga kao vodilju za toga čovjeka, da se od grijeha izbavi i da se prikloni dobru.“

Milenijska proslava obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva

Nakon svete Mise, u pastoralnom centru, koji nosi ime Leopolda Mandića, otvorena je izložba „1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva (925.-2025.); tragom milenijske proslave u Bačkoj i Srijemu“. Godine 1925. milenijska proslava održana je diljem Kraljevine SHS, između ostalog i diljem Srijema (Petrovaradin, Ruma, Sremska Mitrovica, Kukujevci, Golubinci, Šid, Hrtkovci, Morović, Zemun, Sremski Karlovci).

U Srijemu je u rujnu 2025. godine izložba premijerno prikazana kao dio programa proslave 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva održane u Golubincima, koju su organizirali Srijemska biskupija, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKPD „Tomislav“ iz Golubinaca, uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Izložba donosi povijesni prikaz, uz odjeke proslave tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Njena autorica je Katarina Čeliković, za dizajn je bio zadužen mr. sc. Darko Vuković, a suradnici su bili i mr. sc. Zlatko Virc, Marko Kljajić, Vladimir Nimčević i Stevan Mačković. Izložbu je u Rumu donio Branimir Kopilović, stručni suradnik za kulturne programe i projekte ZKVH, koga je na početku najavio i zahvalio mu župnik mons. Josip Ivešić, podsjetivši nazočne da je povijest učiteljica života, te da je vrijedno znati povijest i svog i drugih naroda, kako bi se život bolje mogao sagledati i upoznati.

„U nastojanju da obiđemo cijelu Vojvodinu i Srijem, danas smo u Rumi, gradu koji je bio dio milenijske proslave 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva, koja se održavala diljem Kraljevine SHS, a centralna proslava bila je u Zagrebu. Subotica je imala čak tri proslave. O proslavi u Rumi, kada je riječ o ovoj postavci, svjedoče izvori iz Spomenice hrvatskih kulturnih, prosvjetnih i pjevačkih društava u Srijemskoj Mitrovici do 1936. Naravno, ova izložba je proces i inicijalna kapisla za dalja istraživanja. Nadam se da će vam izložba biti zanimljiva, a ostaće neko vrijeme sa vama, i da ćete nešto novo naučiti iz nje. Nadam se i budućoj suradnji, osobito što je dosadašnja suradnja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sa Srijemskom biskupijom bila izuzetno uspješna“, rekao je Branimir Kopilović. Zatim je predstavio izložbu u kontekstu povijesnih činjenica, iz svijetla vremena i lika Tomislava, vladara koji je prvi koristio titulu kralja (rex).

Rumljani će imati prilike izložbu pogledati i u narednom periodu, a nazočni vjernici su na svoj zavjetni dan, nakon predstavljanja, sa zanimanjem pregledali postavku i imali priliku razgovarati sa predstavnikom ZKVH i saznati više o ovom dijelu povijesti.

M. Mikolaci