Župa Uzvišenja svetog Križa u nedjelju je, na svetoj misi 26. listopada, zahvalila Gospodinu, kako za plodove zemlje, tako i za duhovne darove i životne prilike

RUMA (TU) - Baš na dan sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, rumska župa je misom zahvalnicom i ove godine iskazala hvalu Bogu, koja bi trebala da bude i srž svake molitve, kako nas je podsjetio župnik Josip Ivešić u svojoj homiliji.

„Već sam naziv ove mise potiče nas na zahvalu koju želimo iskazati najprije dragom Bogu, ali i svima onima koji sačinjavaju naše živote i sastavni su dio našega postojanja i smisla života. No, reći ’hvala’ treba znati učiniti u pravom trenutku i na pravi način. Riječ Božja današnjeg evanđelja dovodi dva čovjeka u hram da se pomole. Molitva bi prije svega trebala biti molitva hvale i zahvale i upravo nas tome uče velike duhovne vođe. Najbolja molitva nije ona u kojoj prosimo nešto, već kojom zahvaljujemo, jer tu postajemo svjesni onoga što već imamo, što smo primili, a iz iskustva zahvalnosti čovjek može rasti i napredovati i otvaraju mu se novi vidici, novi putovi.

I ova dva čovjeka dolaze sa nekim razlogom pred Boga. Prvi, farizej, čak izgovara reč – hvala – ali zatim nastavlja – hvala Ti što nisam kao oni drugi, čak i konkretno navodeći onog carinika. Mnogo se puta’, ukazao je župnik, i sami nađemo u situaciji da se uspoređujemo s drugima, što ne mora biti loše, do onog trenutka  kada je - kod mene sve dobro, kada sam ja najbolji, a drugi su daleko iza mene. To je onda krivi put, kao i put onog farizeja koji zahvaljuje Bogu što nije kao drugi i zahvaljuje mu upravo na onome što je sam činio, te ispada da samom sebi zahvaljuje, da sebe hvali, a ne Boga. Umjesto toga, trebalo bi zahvaliti Bogu što nam je dao priliku za sve što činimo – što možemo da se molimo, što imamo Crkvu, braću i sestre sa kojima se možemo moliti, što možemo nekome pomoći, jednom riječju – za sva dobijena dobra koja možemo dijeliti sa drugima. Imamo prilike i mogućnosti naučiti nešto i od ovog drugog čovjeka, carinika, koji svoju hvalu i molitvu pretapa u vapaj – milostiv budi meni grešnomu. Da on već nije siguran i uvjeren da mu Bog može i želi oprostiti, da nije već doživio Božje milosrđe u svome životu – kako je Bog blag, dobar i milosrdan, ne samo prema njemu, nego i prema drugim ljudima, ne bi mogao ovako iskrenu molitvu i vapaj uputiti Gospodinu.“

Na koncu homilije, a pred prinos darova za koje se na misi osobito zahvaljuje, preč. Ivešić je rekao: „Dok mi danas Bogu zahvaljujemo za sva dobročinstva, od svakodnevnih stvari koje imamo, a koje često i podrazumijevamo iako nam ih je Bog u svojoj dobroti darovao, želimo moliti njegovo milosrđe i oproštenje za sve što nije bilo dobro, za možda i nesvesno krivo izrečene molitve kojima smo zahvaljivali za sebe, a ne sa svešću da je sve to Božji dar, i prinosimo Gospodinu darove, plod naših ruku i rada, svjesni da Bog daje da sve raste, da daje i sunce i kišu, i snagu koja nam je potrebna da živimo dostojno našeg ljudskog poziva.“

Na oltar su vjernici ove godine, iako u izmijenjenim okolnostima, jer je za vreme obnove župne crkve pastoralni centar „Leopold Mandić“ privremeno preuzeo njenu ulogu, prineli zemlju, kalež, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu, kao simbole rodne zemlje na kojoj svi živimo, Krista koji nas je svojim tijelom i krvlju oslobodio od grijeha, riječi njegove ljubavi kojom nas oslovljava i koja u nama diže život, te simbole življenja i ljepote, kulture i djece i njihovog radosnog djetinjstva. Ruma ove godine dodatno ima zahvaliti za obnovu svoje crkve, koja teče dobro već skoro pedeset dana, zahtjevan i velik poduhvat koji će donijeti novi život prelijepom zdanju Uzvišenja svetog Križa.  

Milena Mikolaci

Vjernici su zahvalili Bogu za bogate plodove zemlje, koje im je darivao ove jeseni

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIČEVO (TU) - Misa zahvalnica u Nikincima i Platičevu slavljena je 12. listopada, a u Hrtkovcima 26. Župljani su pred oltar donijeli plodove bogate srijemske zemlje i na taj način iskazali Bogu zahvalnost za sve darove koje su od njega primili. U svečanoj prikaznoj procesiji sudjelovala su djeca i mladi. Župnik je okupljene podsjetio da ne smiju zaboraviti uvijek zahvaljivati Gospodinu, ne samo za plodove zemlje, nego i za sve druge darove, koje nam Gospodin u svojo ljubavi daje. Zahvalio je župljanima što su se uključili i prigodno uredili crkvu, te kazao kako je i to izraz zahvalnosti Bogu za njegova dobročinstva.

U mjesecu listopadu djeca iz Šida, Sota, Morovića, Erdevika, Vašice, Batrovaca, Ljube i Jamene donosila su svoje školske torbe na blagoslov

ŠID (TU) - Učenici su svoje školske torbe pune knjiga, radnih bilježnica i pernica ostavljali pred oltarom. Nakon molitve vjernika, a prije prinosa kruha i vina, učenici su uzeli svoje torbe i prikazali ih Gospodinu kao žrtvu, muku, radost i igru, što im sve predstavlja nova školska godina. Zatim je župnik svetom vodom i kadionicom blagoslovio svaku otvorenu torbu i stavio križić na čelo svakoga školarca. Učenici su molili i za svoje učitelje i nastavnike, osobito za one koji predaju najteže predmete.

Tijekom župne kateheze subotom, u župnoj crkvi u Šidu, djeca od 1. do 7. razreda su pred oltarnom slikom Presvetog Srca Isusova molila za ono što im je u školi najteže, da im Gospodin pomogne.

Na koncu svakoga vjeronaučnog susreta subotom u Šidu, župnik organizira užinu za djecu, koja protekne u radosti druženja, ponekad i majke pošalju kolače.

Župni ured Šid

Župe Srijemskog Podunavlja, Čerević, Beočin i Srijemska Kamenica, hodočastile su u subotu, 18 listopada, u središte Subotičke biskupije

SUBOTICA (TU) - Nakon proslavljanja Zahvalnih nedjelja u župama Srijemskog Podunavlja, uslijedilo je zahvalno hodočašće u Suboticu na blagdan svetoga Luke, apostola i evanđelista, u Marijinom mjesecu listopadu. Tako su hodočasnici zajedno sa svojim župnikom, ujedno svečarom, krenuli u Suboticu u katedralu sv. Terezije Avilske, gdje ih je dočekao župnik vlč. Dragan Muharem, koji im je prozborio koju riječ o biskupiji i katedrali. U katedrali su slavili misu te su imali prilike sudjelovati u sakramentu ispovijedi. 

U kratkoj homiliji župnik Ivković je napomenuo važnost svijesti vlastita poslanja u današnjem svijetu, da smo pozvani, poput sv. Luke, svoj život predati u službu Bogu, a nema ljepšeg načina nego svojim životom potvrditi da njemu pripadamo, i da mu služimo. Stoga je i ovo zahvalno hodočašće jedan od primjera kako možemo svjedočiti Božju ljubav. 

Nakon mise, hodočasnici su posjetili franjevačku crkvu sv. Mihaela, arkanđela, gdje ih je dočekao gvardijan fra Ivan Miklenić. Obišavši crkvu i kapelu Crne Gospe, čuvši povijesni presjek franjevaca u Subotici te izmolivši pobožnost Blaženoj Djevici Mariji uputili su se u Subotičku Sinagogu. 

Nakon obilaska Sinagoge, hodočasnici su objedovali te krenuli u svetište Subotičke biskupije, svetište Gospe od Suza „Bunarić“. Nakon kratkog obilaska i pobožnosti Gospi od Suza, hodočasnici su se pošli svojim kućama. 

Ovo je bilo jedno predivno hodočašće u radosti i veselju međusobnog druženja, a nadasve slavljenje Boga i štovanje Blažene Djevice Marije.

Župni ured Čerević

Vjernici ove tri župe su kroz mjesec listopad zahvalile Bogu za plodove zemlje

ČEREVIĆ/BEOČIN/SR. KAMENICA (TU) - Župljani, predvođeni župnikom vlč. Lukom Ivkovićem, pripremili su plodove zemlje i pod nedjeljnim misnim slavljima blagoslovi li ih i zahvalili Bogu na svemu što nam daje. 

Tumačeći Božju riječ župnik je napomenuo da ne smijemo zaboraviti Bogu zahvaljivati na svemu što nam daruje, ne samo za materijalna dobra već i na daru života, vjere, ljubavi i nade, prijateljstva, zajedništva, krsnog poslanja. 

„Draga braćo i sestre, 'U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa,' to su riječi s kojim započinjemo ova misna zahvalna slavlja imajući na umu da bez Boga ne može ništa i neće biti ništa. Stoga, neka se naša hvala na osobit način diže danas Bogu što nam sve daje, što nas je pozvao da budemo svjedoci njegove ljubavi. Ali ne samo danas, nego neka svaki dan naša zahvala i molitva bude prisutna i upućena Bogu kako bismo svakim danom rasli u spoznaji Božje ljubavi i njegove otkupiteljske žrtve za cijelo čovječanstvo.' 

Zahvalne nedjelje svojim pjevanjem su animirali pjevači pojedinih župa, nakon kojih je uslijedilo druženje u župnim prostorijama.

Sv. Dimitrije, đakon i mučenik, proslavljen je 26. listopada uz prisustvo brojnih biskupa, svećenika i vjernika iz nekoliko biskupija

SR. MITROVICA (TU) – Svečano euharistijsko slavlje u katedrali – manjoj bazilici u 18 sati predvodio je zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković. U koncelebraciji su uz srijemskog biskupa Fabijana Svalinu i biskupa u miru Đuru Gašparovića bili i: Santo Roco Gangemi, apostolski nuncij u R. Srbiji i njegov suradnik mons. Luca Sartori, mons. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki te pomoćni biskup mons. Iva Ćurić, mons. Ferenc Fazekaš, subotički biskup, mons. Džuro Džudžar, vladika Eparhije sv. Nikolaja,  mons. Ivo Martinović, biskup požeški, mons. Antun Škvorčević, biskup u miru, te svećenici Đakovačko-osječke i Beogradske nadbiskupije te Požeške, Subotičke i Zrenjaninske, Eparhije sv. Nikolaja te  Srijemske biskupije. Uz veliki broj vjernika, među kojima su bili i mnogi hodočasnici, na misnom slavlju su sudjelovali i predstavnici izvršne državne i gradske vlasti, civilnih i društvenih struktura, te predstavnici Srpske pravoslavne Crkve.

Nakon svečane procesije u kojoj su biskupi, svećenici i vjernici u narodnim nošnjama iz svih krajeva Srijema ušli u Crkvu, biskup domaćin je pozdravio okupljene te kazao: „Danas se, kao Crkva u Srijemu, ponovno vraćamo svojim korijenima – mjestu gdje je vjera posijana krvlju svjedoka i gdje već stoljećima niču plodovi postojanosti, zajedništva i nade. Ova je sveta jubilarna godina, prema poticaju blagopokojnog Svetog Oca Franje – Jubilej Nade. U vremenu tolikih nesigurnosti, strahova i podjela, Crkva nas, predvođena našim Svetim Ocem papo Lavom, poziva da iznova otkrijemo snagu kršćanske nade – ne kao neki tek prolazni osjećaj, nego kao čvrsto uvjerenje da Bog i danas djeluje, vodi o obnavlja svoj narod. Nada je krepost, plod vjere koja vidi dalje od trenutka, koja ne posustaje ni u kušnjama, jer zna da je Krist uskrsnućem pobijedio svaku tamu!

I mi ovdje, u Srijemskoj biskupiji, želimo živjeti taj jubilej nade kao poziv na duhovnu obnovu, na pomirenje i povjerenje – prema Bogu, jedni prema drugima i prema vlastitoj budućnosti. U zajedništvu s cijelom Crkvom, želimo da ovo sveto slavlje bude znak zahvalnosti za sve što je Gospodin učinio kroz stoljeća vjere na ovim prostorima, ali i molitva da nas učvrsti u predanju i istrajnosti i danas.“

Predsjedatelj slavlja je u homiliji govorio o svetosti kao nezasluženom daru. Kazao je, također, kako je štovanje svetaca, osobito mučenika, od samih početaka crkve bilo izraz vjere i zahvalnosti Bogu. No, kako nam sveci ne bi ostali daleki, treba vidjeti kako su oni živjeli svoju svakodnevicu: „Oni su živjeli svoju oslonjenost na Boga, kao nešto sasvim prirodno. Jednostavno nisu znali drugačije, za njih je pouzdanje u Boga bilo disanje duše, temelj plemenitih misli, pokretač dobrih djela. No ipak, nitko od njih nije bio bez kušnja i križeva, bez svakidašnjih borbi s vlastitim slabostima da bi sačuvao vjernost Bogu. Ta vjernost nije pala s neba, pa čak ni kod onih svetaca koji su imali viđenja i posebne karizme, nego je strpljivo kovana u ustrajnoj molitvi. Svi su oni tu svoju vjernost njegovali i krijepili u najobičnijim svakidašnjim djelima, riječima, žrtvama, u utjelovljenoj ljubavi prema Bogu i bližnjima…

Kad u ovakvom svjetlu promatramo svece, onda još bolje razumijemo što znači da je Bog proslavljen u njima. Svi su oni bili obični, konkretni i stvarni ljudi. Po njihovim životima je bjelodano kako Bog djeluje i kroz ljudsku slabost i krhkost. Nijedan svetac nije bio nošen ponosom ili željom da bude iznad drugih, nego je dan za danom, ustrajno živio svoju vjernost Bogu u malim i običnim stvarima.“

Biskup je pojasnio i što znači da su da su sveci proslavljeni u Bogu: „Njihova proslava se očituje već tijekom ovozemaljskog života. Bog ih vodi i prožima. U trenucima patnje i kušnje na njihovim se licima nazire mir, koji ne dolazi od njih samih, nego od Boga… Božja se snaga upravo u nemoći očituje, ondje gdje bogobojazan čovjek dopusti Bogu da ga vodi, da po njemu djeluje… Bog u svecima očituje veličinu svoje svetosti, a sveci, prihvaćajući taj nezasluženi dar, sami postaju proslavljeni od Boga.“

Mons. Štefković je podsjetio vjernike kako ih Crkva u jubilejskoj godini poziva da budu hodočasnici nade: „Zagledani u primjere svetaca, osobito danas u svetog Dimitrija, spoznajemo kako nada na koju smo pozvani nije iluzija, ni pusta želja, niti bijeg od svijeta i stvarnosti. Naša nada ima ime i lice: Isus Krist. On je naš oslonac, koji nas vodi i nikada ne napušta, nego ostaje vjeran do kraja. Sveti je Dimitrije živio upravo iz te nade. Nije računao na uspjehe i karijeru, pa čak ni na vlastitu snagu, nego na Kristovu vjernost. Svojim životom nas poziva da i mi budemo nositelji te iste nade ovdje gdje je i on živio… Sveti Dimitrije i nebrojeno mnoštvo svetaca, svojim konkretnim životima, svjedoče nam da se vjernost temelji na običnim i malim stvarima svakidašnjice, a ne na velikim podvizima kojima sami sebe pokušavamo uzvisiti na pijedestal salve.“

Biskup je homiliju zaključio poticajem vjernicima na ustrajnost u svetosti: „Neka nas primjer svetog Dimitrija i svjedočanstvo tolikih svetaca učvrsti u vjeri i osposobi da u svojim svakidašnjim životima, u malim i običnim stvarima, očitujemo da smo istinski hodočasnici nade koja ne postiđuje, ne zato što smo bolji od drugih ili smo heroji, nego zato što smo oslonjeni na Krista.“

Misno slavlje animirao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović i Ivana Cingelija zajedno s gostima večerašnje proslave, zborom iz Župe sv. Euzebija i Poliona iz Vinkovaca, koji su došli u pratnji svoga župnika vlč. Florijana Kveteka.

Nakon svete mise druženje je nastavljeno na domjenku u katedralnom dvorištu.