Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 29. PROROK JEREMIJA

28. ožujak 2011.

 

JeremijaJeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao osnovati svoju obitelj itd... Međutim, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti.




       Prorok i njegov ambijent

       Jeremija je dobio poziv oko 627. Djeluje u 4 etape. Za Jošijina kraljevanja (627-610) nastala su proroštva u Jer 2-6 (zatiranje i ništenje religioznih devijacija); 30-31 (građenje novog saveza); 5-7 (optužba za nevjernost i neiskrenost). Nije siguran Jeremijin odnos prema Jošijinoj reformi. Kralj Jojakim (609-597) mijenja religiozni trend i uvodi idolatrijske prakse ukinute reformom njegova oca. Prorokovo djelovanje je opisano uglavnom u Jer 7-20; on ovdje ukazuje na zaboravljanje Boga, neprihvaćanje proroka i njegove riječi, lažni kult, idolatriju; optužuje sve podjednako. Prorok biva uhićen i optužen za defetizam (20,1-6). U ovoj etapi se pojavljuje 5 Jeremijinih ispovijesti (11,18-12,6; 15,10-21; 17,14-18; 18,18-23; 20,7-18). Za kralja Sidkije (597-587), Jojakinovog strica, prorok tumači razloge deportacije (Jer 24; 29). Od 593 prorok djeluje na političkom planu protiveći se antibabilonskoj koaliciji (Jer 27; 28), a nakon što joj je Sidkija pristupio, naviješta pad Jeruzalema (34,1-7; 37,3-10). Biva osuđen za izdaju (37,11-21), te se u zatvoru susreće sa kraljem (37,17-21; 38,14-23.24-28). Jeruzalem 587.g. pada u ruke Babiloncima. Nakon pada Jeruzalema, Babilonci mu daju na volju ostati u Judeji ili poći u Babiloniju. Jeremija ostaje u Mispi, rezidenciji novog upravitelja Gedalije (38,28-39,14; 40,1-6). Nakon njegove pogibije, pripadnici filoegipatske struje bježe u Egipat i sa sobom na silu vode Jeremiju (40,7-44,30). Tamo nastavlja govoriti protiv idolatrije (Jer 44) i potom mu se gubi trag.

 

 

       Sastav knjige:

 

Jer 1,1-25,13:            o grijesima Jude i Jeruzalema

Jer 25,14-38; 46-51:  govori protiv drugih naroda

Jer 26,1-35,19:          navještaji spasenja

Jer 36,-45,5:              biografski izvještaji o proroku.

 

(Treba napomenuti da je tekst u TM drugačije raspoređen i za 1/8 kraći od LXX.)

 

       Poziv i program njegovog proročkog djelovanja

       U Jer 1 čitamo o pozivu proroka Jeremije:

4Dođe mi riječ Gospodnja:

5"Prije nego što te oblikovah

u majčinoj utrobi, ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina

izađe, ja te posvetih,

za proroka svim narodima

postavih te."

6A ja rekoh: "Ah, Gospode Bože, gle,

ja ne umijem govoriti: dijete sam."

7A Gospodin mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!'

Već idi k onima kojima te šaljem

i reci sve ono što ću ti narediti.

8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

9I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče:

"Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.

10Gle: postavljam te danas

nad narode i kraljevstva,

da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš."

 

      Jeremija je poziv dobio negdje 630-627.g.pr.Kr. Vidimo, bio je u mladoj dobi, vjerojatno je planirao nastaviti živjeti u Anatotu, osnovati svoju obitelj itd... Međutim, daleko prije negoli je on to mogao snovati, već u majčinoj utrobi Gospodin ga je oblikovao u vidu buduće misije koju će mu povjeriti. Jeremija treba navješćivati Božju riječ koja je suprotna od očekivanja svojih sunarodnjaka jer od najvećeg do najmanjeg – svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice (8,10), ali u isto vrijeme uvjeravaju druge da je sve u redu olako vičući narodu mir, mir (8,11). Jeremija je poslan reći: tako ne ide, tako se dalje ne može.

      Čim je čuo poziv, Jeremija je slutio teško protivljenje svom djelovanju. Vjerojatno ga je bio i strah. Bog neće umanjivati ove teškoće, naprotiv on ih Jeremiji iznosi u punoj težini i strahoti. Ali, mu obećava i svoju pomoć. Tako mu stvara sliku da je pred njim stašna borba – rat:

 

17Ti bedra svoja sad opaši,

ustaj, pa ćeš im govoriti

sve što ću tebi zapovjediti.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao

učiniti da uzdršćeš pred njima.

18Danas te, evo, postavljam

kao grad utvrđeni,

kao stup željezni,

k'o zidinu brončanu

protiv sve zemlje:

protiv kraljeva i knezova judejskih,

svećenika i naroda ove zemlje.

19I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati,

jer ja sam s tobom da te izbavim,"

riječ je Gospodnja.

Temeljni naglasci u kasnijem Jeremijinom djelovanju:

 

      Za Jeremiju u temelju svega jest Božje lice koje je on iskusio, doživio kao Onoga koji je odlučio intervenirati u povijest svoga naroda da bi ga čistio kaznom. Kazna je shvaćena kao sredstvo spriječavanja ili barem umanjivanja nevjernosti Savezu i njezinih posljedica. Na koncu će se vidjeti da je Bog spreman oprostiti svom narodu i pružiti mu nadu (usp. Jer 30-34).

      Prorok nastoji unutar povijesnih događaja prepoznati Božju prisutnost i akciju. U određenim događajima on prepoznaje poziv na obraćenje (šub) prije nego se dogodi ono što se više neće moći promijeniti. To je centralna tema u Knjizi proroka Jeremije. Tako pad Sjevernog kraljevstva treba služiti kao upozorenje Južnom na ozbiljnost i važnost koja proizlazi iz vjernosti Bogu (3,1-4,4); prva deportacija (597.) to će potvrditi i označiti prekretnicu u povratku Bogu. Naime, u prvom dijelu Jeremijinog života (627-597.), obraćenje (šub) znači znati se odreći svih nevjernosti na društvenom, kulturnom i političkom području. U drugom dijelu njegova života (597-587.) obraćenje znači podložiti se babilonskoj vlasti kao znak prihvaćanja Božjeg projekta; to je za Izraelce bio težak, ali jedini mogući izlaz. Ne prihvaćanje i ne izvršavanje ovih dvaju zahtjeva neminovno vodi novoj kazni.

      Preduvjet za vjernost i dosljednost, za življenje slobode kao radosnog služenja Gospodinu, jest vjera. Ona počinje obrezivanjem srca (4,4; 9,25), eliminacijom ispraznog kulta koji je odvojen od života (7,1-15), te prihvaćanjem vlastitog mjesta koje svatko zadobiva u povijesti (Jer 29) a i prihvaćanjem povijesti koju Bog vodi, čak i kada zahtijeva podvrgavanje i ropstvo (25,1-14; 27,5-6).

      Temeljni grijeh kojeg Jeremija ističe jest idolatrija, ona je Izraela odvela u apostaziju i prostituciju prigodom koje on poput nevjerne supruge izdaje i napušta Boga (Jer 2-6). Stoga će Izrael biti izručen narodima čijim božanstvima se klanja (5,18-19). Osim toga, grijeh je i nesposobnost slušati Boga koji govori i poziva preko povijesnih događaja koje prorok tumači; ovo se napose odnosi na prikazivanje Babilonije kao instrumenta kojim Gospodin kažnjava (25,1-11; 27,1-22). Jeremija ne opravdava njezin politički sustav i ponašanje jer su po naravi imperijalistički, nego poziva na prihvaćanje mogućnosti Božjeg spasenja koje se preko povijesne uloge Babilonije u određenom vremenskom periodu nudi izraelskom narodu, a koja će sa svoje strane isto tako iskusiti kaznu (50,22-40; 51,61-64).

      Gotovo nikakav odaziv na prorokove pozive za posljedicu ima da je Jeremijina poruka skoro uvijek zatiranje i rušenje (usp. Jer 1,10), navještaj nasilja i propasti (20,8) koje će izvršiti neprijatelj s sjevera (4,5-8.13; 5,15; 6,22) koji će uzrokovati užas odasvud (6,25; 20,3); Jeremija čak sam sebe naziva užas odasvud (20,10) – i njemu je bilo teško naviještati zator, ali shvaća da drugačije ne može biti zbog tvrdokornosti naroda. On je prorok čiji cijeli životni put pokazuje koliko se teško Božja istina probija u narodu, koliko je narod neosjetljiv na Božji vjernost i pravdu.

 

       Obećanje novog Saveza

       Jer 31,31-34:

"Evo dolaze dani - riječ je Gospodnja - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Gospodnja. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Gospodnja: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Gospodina!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Gospodnja - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati."

 

      Ove riječi Jeremija je izgovorio u vrijeme mladog kralja Jošije koji je, za razliku od svog strica Manašea i njegove gotoveo 50-godišnje bezbožne vladavine, započeo Izrael voditi pravim putem. Poštovao je Zakon Gospodnji, otpočeo duboke reforme na religioznom, političkom i socijalnom planu. Jeremija, za kojeg smo vidjeli da je do sada bio u „ratu“ sa cijelom zemljom, pozitivno reagira na ove poteze mladog kralja.

      Ove Jeremijine riječi utjehe slijede njegove navještaje povratka Izraelaca koje su Asirci deportirali u Ninivu nakon što su 722.g.pr.Kr. osvojili Samariju.

      Sada Gospodin naviješta novi Savez. Naime, na Sinaju su Izraelci sklopili Savez s Bogom nakon kojeg je Bog nastavio brinuti o njima, a Izraelci su trebali slijediti njegove zapovijedi. Međutim, Izraelci su bili toliko puta nevjerni i snašle su ih velike tragedije.

      Nije svaka od ovih tragedija direktna Božja kazna. Priroda je grijeha takva da u sebi nosi klicu smrti koja razara onoga koji taj grijeh počinja (Izr 13,6). Može li se Gospodin pomiriti sa nevjernošću svoga naroda i samtrati je nečim neizbježnim? Gospodin je već na usta proroka Hošee rekao: kako da te napustim, Izraele? Moje se srce potresa u meni, moja nutrina dršće od sućuti jer ja sam Bog a ne čovjek (Hoš 11,8-9)!

      Stoga Bog odlučuje sklopiti novi Savez koji neće propasti, neće pokazati slabosti prethodnih. Bog će djelovati tako da svoj narod osposobi za vjernu ljubav. Gospodnji Zakon neće više biti upisan na kamenim pločama, kao na Sinaju, nego u srcima Izraelaca. Zakon na kamenim pločama daje znanje, objavljuje put Gospodnji, ali ne daje energiju za njegovo vršenje, ne prenosi polet na Izraelce. Gospodin obećava zahvatiti u srce – tu gdje je sjedište volje, strasti, hrabrosti, spoznaje i sjećanja. Njihova su srca do sada bila kao od kamena, bešćutno za Božju ljubav i njeznost. Zato nije uočavalo njegovu brigu i nije pamtilo njegova dobročinstva.

      Bog će poslati svoga Duha u srca njegovog naroda i tako će ga svi poznavati, tj.  otvarati svoj život njegovom, prianjati uza nj.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

POSJET KATEDRALNOG PJEVAČKOG ZBORA „VELIKA GOSPA“ IZ STRUMICE

25. ožujak 2011.

 

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1PETROVARADIN, 23. ožujka 2011. godine - Na svom hodočašću Srijemsku biskupiju posjetili su članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov.




    

      

Posjet_Katedralnog_zbora__Strumice1

      PETROVARADIN, 23.3.2011. godine - Na proputovanju i hodočašću kroz Srijemsku biskupiju članovi katedralnog pjevačkog zbora „Velika Gospa“ iz Strumice, pri Apostolskom egzarhatu u Makedoniji, pod vodstvom vlč. Gjorgi Pojrazov s časnim sestrama Terezom i Lujzom, susreli su se sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u Petrovaradinu.

Posjet_Katedralnog_zbora_Strumice2

      Susret je započeo posjetom crkvi Svetog Jurja i prigodnom večerom nakon koje su gosti prenoćili po obiteljima u Petrovaradinu. Sutradan su slavili jutarnju liturgiju na Istočnom obredu u crkvi, a prije liturgije bila je prigoda za svetu ispovjed. Nakon doručka i razgovora članovi katedralnog zbora „Velika Gospa“ su otpjevali nekoliko pjesama u domu i crkvi i time zahvalili biskupu, svećenicima, djelatnicima i obiteljima na iskazanom gostoprimstvu. Pjesmom i razgovorom su prikazali vjersku i kulturnu baštinu vjernika istočnog obreda iz Strumice u Makedoniji.  

      Nakon toga naši su gosti krenuli u obilazak Petrovaradinske tvrđave, Svetiša Gospe Tekijske u Petrovaradinu i nastavili put prema Ruskom Krsturu i dalje.


Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

BISKUPOVA OKRUŽNICA POVODOM PREDSTOJEĆEG POHODA PAPE BENEDIKTA XVI. HRVATSKOJ 4. i 5. LIPNJA 2011.

24. ožujak 2011.

 

Papa_Benedikt_XVIDraga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i vjernici laici! Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, izvjestio nas je da je sveti otac Benedikt XVI. prihvatio poziv HBK i čitavog državnoga vrha da ove godine posjeti Republiku Hrvatsku.



 

 

Broj: 141/2011.                                                                                  Petrovaradin, 23. ožujka 2011.

 

Predmet: Pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011.

- okružnica


Svima u Srijemskoj biskupiji

 

Draga braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice i vjernici laici!

 

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, izvjestio nas je da je sveti otac Benedikt XVI. prihvatio poziv HBK i čitavog državnoga vrha da ove godine posjeti Republiku Hrvatsku.

Sveti Otac dolazi u apostolski pohod Hrvatskoj 4. i 5. lipnja 2011. godine, povodom Nacionalnoga susreta katoličkih obitelji,  a geslo pohoda je Zajedno u Kristu.

 

Najznačajnije točke Papinog pohoda Hrvatskoj su:

- U subotu navečer, Papa će biti na molitvenom bdijenju s mladima na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića.

- Središnji događaj pastirskog pohoda je euharistijsko slavlje u povodu Nacionalnoga susreta katoličkih obitelji koje će Sveti Otac predvoditi u nedelju 5. lipnja na zagrebačkom Hipodromu.

- Istoga dana popodne Papa će u Zagrebačkoj katedrali predmoliti molitvu Večernje u zajedništvu s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama. Potom će se Sveti Otac pomoliti na grobu blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Crkva u Hrvata, u zajedništvu s vjernicima drugih nacionalnosti, priprema se za ove milosne susrete sa Svetim Ocem molitvom i različitim pastoralnim aktivnostima u radu s obiteljima i mladima. Stoga se i naša Srijemska biskupija uključuje u ovaj događaj.

 

Braćo i sestre!

Ovim Vas pozivam da se pridružimo navedenim slavljima sa Svetim Ocem i da se što prije prijavite svojim župnicima koji će Vas upisati u listu hodočasnika s imenom i prezimenom, JMBG i brojem pasoša ili putovnice. Konačan broj hodočasnika svaki će župnik prijaviti vlč. Željku Tovilo, župniku u Rumi, najkasnije do 10. travnja 2011. godine na tel. i fax 022/474-266 ili na Biskupski ordinarijat (E-mail: djgaspar@eunet.rs ili fax: 021/6432-544). Napominjemo da je putovanje predviđeno autobusima a cijena putovanja bi bila 25 € po osobi. Ako pojedine župe žele privatno organizirati hodočašće, neka nam to pravovremeno prijave.

Radujemo se ovom našem hodočašću i milosnim susretima s našim papom Benediktom XVI. u Zagrebu na koje se pripremamo. Ujedno molimo da se i ovdje na našim prostorima što prije ostvari toliko željeni pohod Svetog Oca koji bi nas sve ohrabrio u vjeri euharistijskim slavljem kao i ekumenskim susretima i poticajima na državnoj razini.

 

Gospodin bio sa svima vama!

 

 

Preč. Marko Loš                                                       Mons. Đuro Gašparović

         kancelar                                                                    biskup srijemski

 

Biskupijski ordinarijat

POMOĆ ZA POSTRADALE U JAPANU

24. ožujak 2011.

 

Caritas

Srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović uputio je svim župama i vjernicima poziv za prikupljanje karitativne pomoći za postradale u Japanu. Ovdje ga donosimo u cijelosti.

 




 

 

Pomoć za  postradale u Japanu

 

Svim župnim uredima

Srijemske biskupije

 

Poštovani!

 

Svi smo svjedoci velike tragedije koja je izazvana razornim zemljotresom, tzunamijem  i problemima s nuklearnom elektranom u Japanu. Svijet je, kako sami znate, veoma zabrinut ali i suosjeća s ugroženim stanovništvom.

Svjesni smo da Vam nije potrebno predstavljati zemlju o kojoj je riječ, jer svi dobro znamo puno lijepih stvari o njoj, ali želim Vam priopćiti da u njoj živi oko 450000 katolika i da imaju veoma aktivan caritas uključen u Caritas Internationalis te samim tim je dio caritasove obitelji.

Mi, koji smo aktivnije uključeni u caritas, znamo da je ovaj caritas u Japanu pomagao urgentne projekte na prostorima naše regije. Isto tako svjedoci smo njihovog učešća u znatnoj obnovi, formiranju i pomaganju socijalnih ustanova u Hrvatskoj i Srbiji.

Uključimo se i mi, stoga, u akciju prikupljanja pomoći koja je raširena diljem svijeta. Svjesni smo teškog ekonomskog stanja naših župa, Srijemske biskupije i Biskupijskog caritasa, ali smatramo da se trebamo pridružiti, koliko je to moguće, ovoj akciji. Stoga pozivamo:

  • - da u nedjelju 27. ožujka 2011. godine u našim župnim zajednicama proglasite akciju prikupljanja pomoći caritasu Japana namijenjenu kao pomoć ugroženom stanovništvu;
  • - da pozovete vjernike da svoje posebne darove mogu donijeti sljedeće nedjelje 3. travnja 2011. godine ili u neki drugi dan u župnu kancelariju;
  • - da i svećenici kao i župni suradnici sudjeluju u ovoj akciji svojim osobnim darom;
  • - da se nakon završene akcije dostave prikupljena sredstva Biskupijskom caritasu,  biskupiji ili ravnatelju caritasa koji će sve darove čim prije predati Caritasu Internationalis.

Napominjemo da redovita nedjeljna milostinja ostaje župi kako je to uobičajeno.

Pomoć je urgentna i zato je potrebno odmah nakon akcije prikupljena sredstva dostaviti na spomenute adrese te time pokazati da smo solidarni s ljudima  koji su za sada u većoj potrebi od nas.

 

S poštovanjem!

 

 

Mons. Đuro Gašparović                                                           Jozo Duspara,

biskup                                                            ravnatelj Biskupijakog Caritasa

 

Biskupijski ordinarijat

PROSLAVA SV. JOSIPA U ZEMUNU

22. ožujak 2011.

 

Josipovo-Zemun-2011017ZEMUN, 19. ožujka 2011. godine – Blagdan Svetog Josipa zaručnika BDM od posebnog je značaja za župljane Zemunske župe „Uznesenja BDM“. Naime, prečasni Jozo Duspara svake godine svoj imendan proslavlja nakon večernje sv. Mise...



 

      ZEMUN, 19, ožujka 2011. godine – Blagdan Svetog Josipa zaručnika BDM od posebnog je značaja za župljane Zemunske župe „Uznesenja BDM“. Naime, prečasni Jozo Duspara svake, pa tako i ove, godine svoj imendan proslavlja nakon svečane večernje svete mise u župnom uredu čija su vrata tada otvorena za sve župljane i prijatelje.

Josipovo-Zemun-2011017

      U punoj crkvi, sveto euharistijsko slavlje je započelo pjesmom Svetom Josipu koju je odpjevao zbor „Svete Cecilije“  kao uostalom i cijelu misu. Propovjed koju je župnik, za uzvrat, poklonio prisutnim vjernicima na svoj imendan, kao glavnu poruku ističe otvorenost Svetog Josipa da čuje Božiji glas i da ga slijedi. To je najvažnija stvar koju očevi današnjih obitelji trebaju naučiti od ovog, svima dragog, sveca.

      Na samom kraju svete mise zbor je odpjevao „Čestitnu pjesmu“ nakon koje je prečasni pozvao sve župljane da skupa sa njim uz zakusku i pjesmu nastave ovo svečano veče. Ali, grupa talentiranih mladih ljudi i djece je prije toga prijatno iznenadila prečasnog Jozu kratkim veoma dobro pripremljenim programom koji se sastojao od nekoliko izvedenih pjesama i predstave. Uz veliku pomoć sestre Ozane, ova predstava je na savršen način prenjiela poruku jedne djevojčice čistog srca koja je tražeći nakon svoje prve pričesti malog Isusa zaista to i postigla srećući se na tom putu sa ljudima kojima je njena pomoć bila neophodna i koju je ona nesebično pružila.

Josipovo-Zemun-2011IV

Josipovo-Zemun-2011III

      Nakon gromoglasnog pljeska koji se prolomio crkvom na kraju ovog kratkog programa i nekoliko riječi zahvalnosti koje je prečasni uputio svojim župljanima, večer je nastavljena u prijatnoj atmosferi uz zakusku i druženje koje će i ovoga puta, kao i prethodnih godina, ostati svima u lijepoj uspomeni.

 

Lukinović Danijela

 

Danijela Lukinović

UPOZNAJEMO STARI ZAVJET: 28. PROROK IZAIJA

21. ožujak 2011.

 

IzaijaKnjiga proroka Izaije zapravo je svojevrsna biblioteka proročkih spisa. Iz povijesnih, literarnih i teoloških razloga se dijeli u 3 dijela: 1-39 („Proto-Izaija“, 740-701.g.); 40-55 („Deutero-Izaija“, 555-539.g.) i 56-66 („Trito-Izaija“, postegzilski prorok).



 

      Prorok i njegov ambijent

      Knjiga proroka Izaije zapravo je svojevrsna biblioteka proročkih spisa (ima najveći broj poglavlja – 66, iako je Jer duži tekstom). Iz povijesnih, literarnih i teoloških razloga se dijeli u 3 dijela: 1-39 („Proto-Izaija“, materijal koji potječe od povijesnog Izaije, 740-701.g.); 40-55 („Deutero-Izaija“, autor je anonimni prorok u Babilonskom sužanjstvu, 555-539.g.) i 56-66 („Trito-Izaija“, postegzilski prorok ili proroci?).

      Smatra se da je jezgra za nastanak Knjige bila tzv. Izaijina spomenica (I. memorijal) za koje istraživači smatraju da se nalazi u 6,1-8,18 (ili čak do 9,6/11,9). U njoj su prisutni motivi osude (zbog grijeha i manjka vjere – za Judu i Jeruzalem) i sposobnost Božja da spasi narod (ili njegov ostatak, te da obrati ostale narode preko kralja-u Iz I, proroka i Sluge Božjeg u Iz II-III) – ovi će motivi biti kasnije dodatno razvijani.

      Poveznicu između pojedinih dijelova čine:

-         zajednička tematika: slava Sveca Izraelova (6,3; 47,4; 48,17; 49,7) koja se očituje po cijeloj zemlji (6,3), u Jeruzalemu (35,2), na izgnanicima (40,5; 45,12) i na povratnicima (60,1-3; 62,2; 66,18) sad kao sud (1,4; 5,19.24) a sad kao spasenje (41,14.16.20) i kao proslava (60,9-14);

-         razvoj misli, poput onoga koji se odnosi na Mesiju: on je kralj-dijete iz Davidovog roda (7; 9; 11) a poslije poprima obilježja proroka po uzoru na Mojsija (Pnz 18,18) i trpećeg proroka, ali i pobjedonosnog i blagoslovljenog od Boga (Pjesme o Sluzi i 61,1-3);

-         pojavljivanja pojedinih termina koja označavaju pojedine etape na razini cijele Knjige (Iz I-III): npr. tješiti zatvara prvih 12 poglavlja (12,1), otvara drugi dio (40,1) te na koncu označava Boga kao tješitelja (51,12; 66,13); isto tako je zapaženo da se Sion/Jeruzalem pojavljuje u krucijalnim momentima (1,8; 12,6; 40,2.9; 52,1-2; 60,14; 62,7.11).

 

      U cjelini uzevši, izgleda da je u temelju Iz I-III teološki projekt koji polazi od jezgre iznesene u Iz 6,1-11(13) gdje se slavi Gospodinovo kraljevstvo i Njegova svetost te se potom koncentrira na dijalektiku grijeh-kazna/oslobođenje-spasenje za Sion/Jeruzalem i za sve druge narode. Ovakav dinamizam unutar ljudske povijesti na kraju predviđa prevlast spasenja/otkupljenja Sveca Izraelova preko Njegovog Mesije (kralj-prorok i patnik) koju će se iskusiti kao pravednost tj. oproštenje grijeha (usp. 1,4.18; 40,2; 55,6-7; 57,17-18; 66,24). Ovaj projekt teološki vrijedi kako na povijesnom planu, tako i u perspektivi eshatoloških iščekivanja. Time postaje očito da se povijest Božjeg naroda i čovječanstva razvija prema planu koji nadilazi dinamizme imanentne svjetskoj povijesti i da, ukoliko ne dolazi od čovjeka, odražava vječni Božji naum.

      Postojanje ovakvog teološkog projekta usklađuje i objedinjava različite silnice: Božju akciju sa povijesnim događanjima (t. povijesti), oslobađanje od grijeha i re-kreacija stvorenja (navještaj oproštenja i t. kreacije), koncentracija na socio-religioznu situaciju Izraela i otvorenost drugim narodima (partikularizam i univerzalizam), centralnost Siona/Jeruzalema i kralja sa spasenjskom funkcijom na nacionalnom i univerzalnom planu (kraljevski i proročki mesijanizam), Božje spasenjsko djelo (otkupljenje) i čovjekov pristanak (slušanje riječi) te prihvaćanje projekta (autentična vjera) koji su u stanju nadvladati socijalnu i političku nepravdu (pravo i pravednost) te idolatriju (jahvizam). Povezujući najstarije tradicije sa mesijanskom perspektivom, Izaija predstavlja najdublju SZ-ni uvod u misterij Krista, što potvrđuje njegova proširena upotreba od strane NZ-a (B. Marconcini, Il libro di Isaia, 40-66).

 

 

       Izaija 1-39

 

      Prorok i njegov ambijent

      Svoju službu obavlja u Jeruzalemu, gdje se i rodio (cca. 760). Poziv je primio u vrijeme smrti kralja Uzije (740/739). Pripadao je visokim slojevima društva; oženio se proročicom (8,3) s kojom su mu se rodila dva sina kojima daje simbolična imena: Šear Jašub (Ostatak će se vratiti; 7,3) te Maher Šalal Haš Baz (Brz grabež-hitar plijen; 8,3). U njegovo vrijeme Izrael živi velikoj međunarodnoj napetosti: dok je Egipat u dekadenciji, Asirija prijeteći napreduje a Izrael nastoji balansirati između te dvije velesile.

      Njegovo se djelovanje odvijalo u tri etape. Prva etapa (za kralja Jotama, 739-735) jest period mira i blagostanja. Izaija razotkriva manjak duhovnih vrijednosti (1,2-6),  lažnu religioznost (1,10-20), društvenu nepravdu (1,21-28; 5), luksuz (3,16-24) i blagostanje koje čovjeka odvajaju od Boga (2,6-22). Naviješta kaznu u obliku vojne agresije (1,7-9; 5,26-30). Druga etapa (za kralja Ahaza, 734-727) obilježena je asirskom prijetnjom dvama hebrejskim kraljevstvima koji traže izlaz (siro-efrajimski ratovi: Izrael i Juda su uvučeni u ratove; zajedno se 738. bore protiv Asirije ali gube); 734. Izrael je nasilno uključen od Arama u siroefrajimski rat protiv Jude; Juda gubi i postaje vazal Asirije; 734. kreću Asirci, pokoravaju Filisteju i Izrael te deportiraju stanovništvo). U Jeruzalemu se dvojilo u Gospodinovu moć i vjernost obećanjima (usp. 2Sam 7). Izaija intervenira kritizirajući manjak vjere i idolatriju (oslanjanje na ljudske snage) te pozivajući na pouzdanje u Boga (usp. „Knjiga o Emanuelu“, Iz 6-12). Treća etapa (za kralja Ezekije, 727-698) počinje prorokovom uzdržanošću i nemoći pred prosperitetom Asirije koja osvaja Sjeverno kraljevstvo (727-715/705). Intervenira 705-701, odvraćajući od pretjeranih nada u Egipat (18,1-6; 20; 30,1-7; 31,1-3) i navješćujući propast Asirije (30,31). Razočaran je što neočekivano razbijena opsada Jeruzalema nije shvaćena pozivom na obraćenje (22,1-14) nego se stvara mit o neuništivosti Jeruzalema. Na kraju svog djelovanja svoju nadu polaže u budućnost koju Bog obećava Izraelovom ostatku predvođenom vjernim kraljem (2,2-4; 32,1-20).

 

      Temeljna poruka

      Prorok inzistira na Gospodinovom identitetu: On je Svetac Izraelov (1,4; 5,16; 10,20), titul koji u sebi objedinjuje Gospodinovu transcendentnost i veličanstvo, Njegovu različnost – On je Drugačiji, ali i njegovu imanentnost i konkretnost očitovanu Njegovom slavom koja prebiva u sred Njegova naroda (1,24-28; 8,9-10; 9,1-6; 11,1-9).

      Čovjekova stvarnost: pred tri puta Svetim čovjek je grešnik, spašen i otkupljen u mjeri u kojoj prihvaća tu stvarnost (kao prorok u 6,5), ili osuđen kad ne prihvaća svoju ograničenost te se uzoholjuje zatvarajući se pred Bogom u autonomiju i zauzimajući od Njega distancu (2,6-22; 3,16-24). Ovo se događa kad čovjek zanemaruje Njegovu svetost i Boga svodi na idol (→hipokrizija kulta; 1,10-20) ili kad ne čita znakove koje mu On šalje (→religija postaje maska nevjere; Ahaz u 7,1-17). Posljedica su društveni i politički nered i rasulo. Rješenje je vjera, utemeljenje života u Gospodinu i Njegovoj riječi.

      Prorok povijest shvaća kao teatar u kojem Bog očituje svoju slavu tj. pokazuje se u akciji. Vjernik otčitava Božju prisutnost i djelovanje; stoga prorok može čitati i budućnost te u njoj prepoznaje Božji projekt koji jest razlogom nade (2,2-4; 11,1-9).

      Jeruzalem (7,1-8) i Davidova dinastija (2Sam 7) su izabrane za ostvarenje Božjeg spasenjskog plana i stoga uživaju Njegovu zaštitu. Ipak, ostaje ograničenje: ako ne budete vjerovali, nećete se održati (7,9). Iako nevjernost uzrokuje razna zla i za sobom povlači kazne, prorok je uvjeren da kazna, iako će uništiti ljudsku oholost, ipak neće prouzročiti nestanak cijelog naroda: spasit će se Ostatak, ponizni, vjerni i siromašni (8,16-18); oni koji nisu svoje pouzdanje stavili u idole moći i blagostanja nego u Boga (6,11-13; 10,19-21; 28,5-6).

      Božje kraljevanje se ostvaruje putem direktnih zahvata ili prisutnošću Njegovog Mesije. Očitovat će se oslobođenjem od svih oblika ropstva te obiljem pravde i mira. Mir, (šalom), označava harmoniju između ljudi i naroda (2,4), sa prirodom (11,6-8), odsutnost bolesti (35,5-6), materijalno blagostanje (35,1ss) te puninu  prisutnosti duha Božjeg (11,1-2) u pravednim srcima (32,16).

 

 

      Deuteroizaija (Iz 40-55)

 

      Prorok i njegov ambijent

      Smatra se da je autor ovog dijela Knjige proroka Izaije anonimni prorok, nazvan Deuteroizaija (Dt-Iz), koji je živio u vrijeme izgnanstva u Babilonu. Većina istraživača danas je suglasna da on djelovao 555-539 g. pr. Kr. To je vrijeme uspona perzijskog kralja Kira koji će osvojiti Mediju i napokon i samu Babiloniju 539. On je uživao veliku popularnost jer je mudro vladao znajući da se narodi pobjeđuju mačem, ali osvajaju dobročinstvima. Nije nametao svima svoju religiju i poslat će kući one koji su u Babilonu bili zasužnjeni.

 

      Sastav knjige

      Dt-Iz još nazivaju i „Knjiga utjehe“ (9x se spominje utjeha) i „peto evanđelje“. Ona se sastoji s jedne strane od proroštava utjehe, koja ćemo ukratko navesti, i sa druge strane od „Pjesama o Sluzi“, koje ćemo naknadno predstaviti.

      Iz 40,1-11: višeglasna pjesma koja ima tješiti Izraelce jer je završeno ropstvo (40,1-2). Dt-Iz naviješta povratak u domovinu (=novi Izlazak) kao očitovanje Slave Jahvine (40,3-5). Jamstvo tomu jest riječ Božja koja je sposobna to ostvariti (40,6-8); ona se izgnanicima predstavlja kao radosna vijest-euangelion (40,9-11).

      Iz 40,12-48,22: razvija temu povratka. Preuzima shemu Izlaska (Egipat=Babilon; pustinja; obećana zemlja); nema prelaska preko mora a jedini koji će biti uništeni su idoli (40,12-31; 41,21-29 itd). Ovaj puta spasenje ima univerzalni karakter (45,14-25). Pustinja više nije tegobna nego je neka vrsta raja (41,17-19; 43,19-20) kojim sam Gospodin kroči (40,3) predvodeći svoj narod (42,16). Dohodište novog Izlaska nije samo ulazak u zemlju, nego uspostava produbljenog odnosa s Bogom, što se odražava u novom identitetu Izraela – on je sada sluga (41,8-10) koji će se sasvim ostvariti tek u potpuno obnovljenom Jeruzalemu (44,1-5; 51,17-52).

      Poradi iznenađujuće činjenice da medijator oslobođenja ovaj puta nije Hebrej nego perzijski kralj Kir (41,1-7.25-29; 44,24-28), Dt-Iz snažno naviješta novost kao odliku Božjeg zahvata (43,18-19): Bog se pojavljuje uvijek na novi način, slobodan od teoloških shema koje prave ljudi. Jer On je Stvoritelj i Gospodar povijesti (43,8-13; 44,6-8.24-28). Tako Dt-Iz postaje po svoj prilici prvi koji ispovijeda monoteizam jednog Boga koji je Stvoritelj sveg stvorenja. Identitet Stvoritelja on potvrđuje činom oslobađanja čime nastaje novo stvaranje. On postaje goel, bližnji rođak, Onaj koji se solidarizira sa Izraelom i cijelim čovječanstvom i intervenira da bi ga oslobodio (41,14; 44,22; 54,5).

      Iz 49-54: osim što se razvijaju već do tada prisutne teme, na poseban se način ističe cilj novog Izlaska: restauracija Jeruzalema koji od odbačenog grada/žene postaje ljubljena zaručnica (52,1-12; 54). Izraelski narod nanovo, postavši sluga Gospodinom u obnovljenom gradu, postaje svjetlo narodima (45,14-25; 49,6.12). To je zajednica koja je ponovno utemeljena na Zakonu (42,21).

      Iz 55 naglašava osobine i djelovanje riječi Božje; ona je dostupna svima (55,1-3), plodna je i efikasna (55,10-11). Ona objavljuje misli Božje koje su bitno drugačije od ljudskih (55,8-9) – samo prihvaćajući tu logiku može se proročku riječ doživjeti kao radosnu vijest (40,9) – euangelion (LXX).

 

      Sluga Jahvin

      U Dt-Iz 21x se pojavljuje pojam ebed; 14x se odnosi na izraelski narod u njegovu totalitetu, dok je u 5 slučajeva teško odrediti na koga se odnosi. Još 1892 B. Duhm je predložio da se izdvoje 4 „pjesme o Sluzi“ koje bi predstavljale kompleks za sebe jer je spoznao da ih nije napisao Dt-Iz i da nemaju veze sa njihovim aktualnim kontekstom. Od onda puno se diskutira o broju ovih pjesama, njihovom razgraničenju, autorstvu i njihovoj vezi s kontekstom, identitetom Sluge, ali ni u jednom pitanju još uvijek nije postignut konsenzus.

      Iz 42,1-9: Sluga je prorok zadužen donijeti pravo (mišpat) narodima (42,1), vjerno i sa mnogo poštovanja (42,3). Pozvan je u pravdi (cedakah) i postavljen za savez narodima (42,6) – univerzalnost spasenja.

     Iz 49,1-7: inspirirajući se na Jer 1,5-6, govori o pozivu Sluge na univerzalnom horizontu: iako će doživjeti trenutke neuspjeha (poput Jeremije!), pozvan je biti svjetlo narodima i pronijeti Gospodinov spas do nakraj zemlje (49,6).

      Iz 50,4-11: predstavljen kao vjerni učenik (50,4-5), Sluga u tišini trpi poruge, uvrede i udarce (50,6-7). Njegovo ne opiranje nije znak rezignacije već pouzdanja u ime Gospodnje – stoga je Sluga stavljen za uzor svima (50,10-11).

     Iz 52,13-53,12: trpljenje i smrt Sluge se shvaćaju kao sastavni dijelovi iskustva vjernosti vlastitim poslanju. Bog naviješta uzdignuće Sluge koji će biti ponižen i ubijen (52,13-15); slijedi opis Slugine pojave i patnji (53,1-7) nakon čega dolazi na vidjelo da ih je prihvatio dobrovoljno (53,8). Napokon, na vidjelo dolazi zastupnički karakter njegovog trpljenja i smrti – on je ponio grijehe mnogih (53,12) i opravdat će mnoge (53,11).

      Ovdje na vidjelo dolazi spoznaja da patnja nije samo kazna za grijeh (teorija retribucije), nego poprima spasenjsku vrijednost za patnika ali i za druge – postaje mir (šalom), tj. na pomirenje i opravdanje mnogih s Bogom (53,12). Iznenađujuća novost je ovog teksta što najavljuje Božju sposobnost spašavati čak i putem slabosti i trpljenja Sluge. Time se utemeljuje teorija o zastupničkom trpljenju i spasenju (redemptio vicaria) gdje pojedinac uzima na sebe grijehe naroda.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >