U Srijemskoj Mitrovici proslavljen blagdan blažene majke Marije Terezije Scherer, prve i doživotne poglavarice Reda Milosrdnih sestara sv. Križa, i suutemeljiteljice Reda.
SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U samostanskoj kapelici Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Srijemskoj Mitrovici, uoči liturgijskoga spomendana blažene majke Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice i prve doživotne vrhovne poglavarice Družbe, svečano je proslavljen njezin blagdan.
Neposredno prije sv. mise, predvoditelj slavlja je predvodio prigodnu pobožnost i molitvu blaženoj majci Mariji Tereziji Sherer. Svetu misu predvodio je župni upravitelj Tomislav Lasić, uz sudjelovanje sestara i lijepoga broja župljana srijemskomitrovačke katedralne župe. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Jelena Damjanović zajedno s članovima katedralnoga zbora, pridonoseći molitvenom i svečanom ozračju slavlja.
U homiliji je župni upravitelj istaknuo važnost prepoznavanja potreba vlastitoga vremena, ali i darova i sposobnosti koje je Bog povjerio svakome čovjeku. U svakom vremenu i u svakom trenutku povijesti, naglasio je, pruža nam se prilika za ljubav. Evanđeoska riječ poziva kršćane da prepoznaju gladne, žedne, strance, gole, bolesne i utamničene te da im pristupe kao samome Kristu. Te potrebe nisu samo tjelesne i materijalne. Čovjek našega vremena često je još snažnije pogođen duhovnom glađu, žeđu za smislom, usamljenošću, napuštenošću, bolešću duha i gubitkom nade.
Upravo su Milosrdne sestre Svetoga Križa takve potrebe prepoznavale i na njih odgovarale svojom tihom, predanom i postojanom prisutnošću u Srijemskoj Mitrovici tijekom više od stotinu godina neprekinutoga djelovanja.
Koliko su vjere prenijele, koliko su bolesnika utješile uz njihove postelje, koliko djece i mladih poučile, odgojile i usmjerile te koliko su tihih molitava i svakodnevnih žrtava prinijele iza samostanskih zidova, nije moguće u potpunosti izmjeriti ni zapisati. Njihovo je služenje bilo vidljivo i u mitrovačkoj bolnici, gdje su djelatnom ljubavlju i brigom pristupale svakome čovjeku, ne gledajući njegovu vjersku, nacionalnu ili društvenu pripadnost.
U svakome potrebitom prepoznavale su lice Ljubljenoga, Krista koji i danas u patnji najmanjih ponovno žeđa sa svoga križa. Njihova prisutnost zato nije bila samo obavljanje određene službe, nego živo svjedočanstvo Evanđelja i znak Božje blizine bolesnima, osamljenima, siromašnima i svima kojima je bila potrebna ljudska riječ, pomoć i utjeha.
Župni upravitelj posebno je pozvao vjernike na zahvalnost za dar sestara ovoj župi, gradu i Srijemskoj biskupiji te za sve ono što su po njihovu služenju primile brojne generacije vjernika, uključujući njihove roditelje i pretke.
Potaknuo je župljane da mole za sestre srijemskomitrovačke zajednice i za čitavu Družbu Milosrdnih sestara Svetoga Križa, ali i da im budu pružena ruka pomoći, blizine i podrške. Na taj se način, istaknuo je, ne čuva samo njihova prisutnost među nama nego i sveta baština vjere, služenja i milosrđa koju smo primili te smo je pozvani obogaćenu predati generacijama koje dolaze.
Osvrnuvši se na život blažene majke Marije Terezije Scherer, župni upravitelj istaknuo je kako je ona svoje životne teškoće, snažan karakter, sposobnosti i darove znala staviti u službu Bogu i najpotrebitijima. Nije dopustila da je kušnje i prepreke zatvore u nju samu, nego ih je, oslonjena na Boga i vjerna poslanju Družbe, pretvarala u snagu za služenje drugima.
Njezin primjer pokazuje kako svetost ne znači odsutnost teškoća, napetosti i osobnih borbi, nego spremnost da se čitav vlastiti život, sa svim njegovim darovima i ograničenjima, preda Bogu. Blažena Marija Terezija dopustila je da njezina odlučnost postane ustrajnost u dobru, njezina snaga oslonac slabima, a njezine sposobnosti sredstvo po kojemu je Božja ljubav mogla doprijeti do brojnih potrebitih.
Na kraju misnoga slavlja upućena je zahvalnost sestrama za njihov predani trud, rad i svaku tihu službu koju s ljubavlju obavljaju već desetljećima. Svojom jednostavnom i vjernom prisutnošću postale su u ovome gradu i kraju prepoznatljiv znak Božje ljubavi i blizine.
Tijekom svete mise molilo se za sve žive članice Družbe, za nova redovnička zvanja te osobito za sve pokojne sestre koje su tijekom proteklih stotinu godina živjele i djelovale u srijemskomitrovačkoj zajednici, ostavljajući za sobom dubok i trajan trag vjere, dobrote i milosrdne ljubavi. Budući da se nalazimo u oprosnoj i jubilarnoj godini za cijelu franjevačku obitelj, u kapeli su na kraju misnog slavlja svi izmolili oprosne molitve za postizanje milosti potpunog oprosta od vremenitih kazniu, koje su namjenili za sebe ili svoje pokojne.
Nakon euharistijskoga slavlja sestre su sve nazočne počastile večerom, nakon koje je u dvorištu samostana nastavljeno radosno i srdačno druženje. Zajedništvo sestara, župljana i članova zbora bilo je lijep završetak proslave i vidljiv izraz zahvalnosti za sve ono što Milosrdne sestre Svetoga Križa znače za život Crkve i grada Srijemske Mitrovice.
