Sveti Antun Padovanski svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u istoimenom svetištu i samostanu franjevaca konventualca u Vinkovcima

VINKOVCI (TU) - Središnje euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u koncelebraciji s gvardijanom fra Josipom Blaževićem, egzatorom samostana fra Jeronimom Vujićem i župnim vikarom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima fra Franjom Čolakovcem. Oko oltara Gospodnjega posluživali su ujedinjeni ministranti i ministrantice Vinkovačke evangelizacijske zajednice i franjevačke mladeži predvođeni s liturgijskim ceremonijarom fra Matijom Antunom Mandićem, župnikom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima.

Prije početka euharistijskog slavlja prigodnim riječima pozdrava i dobrodošlice hodočasnicima i štovateljima sv. Antuna Padovanskog obratio se gvardijan Blažević. Kao znak dobrodošlice prigodni mali poklon, franjevački križ iz crkve sv. Damjana s kojeg je sv. Franjo čuo Isusov glas „Franjo, popravi moju crkvu, koja se kao što vidiš, ruši!“, a sveti Antun čitavog svoga života popravljao Kristovu Crkvu, biskupu je darovala mlada framašica Iva Ćutuk.

Uvodeći u euharistijsko slavlje srijemski biskup je istaknuo kako je sv. Antun Padovanski „jedan od najomiljenijih svetaca Crkve, veliki propovjednik Evanđelja, zaljubljenik u Božju riječ i prijatelj siromaha“ i da „njegov život pokazuje kako svetost nije nešto što je nedostižno, nego plod srca koje bez pridržaja u potpunosti pripada Kristu Gospodinu.“ Pozvao je prisutne da se u euharistijskom slavlju zahvale Bogu na daru sv. Antuna i preporuče mu svoje potrebe, obitelji i zajednicu kako bi  ih Gospodin učinio da budu „hrabri svjedoci Evanđelja u prilikama i datostima kako bi riječima i djelima Kristov mir, dobrotu i nadu širili među ljudima koji su oko nas“.

Na početku homilije biskup Svalina istaknuo je da je sv. Antun svetac kojemu se vjernici diljem svijeta s pouzdanjem utječu te da se njegovi kipovi nalaze „u velikim katedralama, u malim seoskim crkvama, samostanima, domovima i kapelama“. Naglasio je kako sv. Antunu dolaze „i bogati i siromašni, učeni i jednostavni, i mladi i stari“, zbog čega ga je nazvao „Svecem svega svijeta“. Objasnio je da njegova veličina ne proizlazi iz zemaljske moći ili slave, jer je bio „običan redovnik, propovjednik, čovjek evanđelja“, koji je imao „ono što svijet najviše treba – Boga u srcu“.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, biskup je istaknuo da ona otkrivaju tajnu života sv. Antuna te podsjetio na riječi iz Knjige mudrosti: „Molio sam i razbor dobih, zazvah i primih duh mudrosti.“ Naglasio je kako je „prva velika poruka sv. Antuna“ da „prva mudrost dolazi od Boga“, upozorivši da „današnji svijet ima mnogo informacija, ali premalo mudrosti“. Govoreći o svecu, podsjetio je da je bio obrazovan i dobro poznavao Sveto pismo, ali da njegova veličina „nije bila u učenosti, nego u tome što je sve stavio u službu Boga i čovjeka“. Istaknuo je kako sv. Antun „nije propovijedao da bi impresionirao ljude, nego da bi srcem približio Kristu“. Zaključio je da ljudi danas „trebaju više autentične svjedoke, obične, iskrene“, koji će pokazati kako živjeti vjeru u teškim vremenima."

Osvrćući se na Poslanicu Efežanima, biskup Svalina podsjetio je na riječi svetoga Pavla da Krist svojoj Crkvi daje različite darove te istaknuo da je „sveti Antun upravo takav dar Crkvi onoga vremena i danas“. Naglasio je da njegov život pokazuje „kako Bog preko jednoga čovjeka može dotaknuti mnoštvo srdaca“ te da je propovijedao „jasno, glasno i snažno“, ne ublažavajući Evanđelje kako bi se svidio ljudima. Zaključio je kako su i danas potrebni takvi „glasovi nade i evanđelja“ koji ljude okupljaju i vode Bogu. 

Govoreći o evanđelju, biskup Svalina podsjetio je na Isusove riječi: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ te istaknuo da je sveti Antun vjerno živio to poslanje. Naglasio je kako kršćanin ne može biti tek promatrač stvarnosti, nego je pozvan živjeti vjeru kao dar i poslanje primljeno na krštenju. Dodao je da svatko može biti propovjednik riječima i djelima jer „sveti Antun nije osvajao svijet silom nego svetošću“. 

Biskup je istaknuo da narod sv. Antuna često zaziva kao pomoćnika u različitim nevoljama i kao sveca koji pomaže pronaći izgubljeno. Naglasio je kako najveće izgubljeno blago nije neki predmet, nego „izgubljena vjera, mir, nada i ljubav“. Dodao je da sv. Antun i danas upućuje na Krista, koji čovjeku može vratiti ono što mu je najdragocjenije i najpotrebnije. 

Zaključujući homiliju, pozvao je vjernike da zamole sv. Antuna da im izmoli mudrost srca, čvrstu vjeru i ustrajnost u nasljedovanju Krista:  „Neka pomogne našim obiteljima da ponovno otkriju molitvu i zajedništvo, neka ohrabri mlade za naviještanje evanđelja te vrati izgubljenu nadu onima koji se osjećaju zaboravljenima i odbačenima na marginama društva. Neka nas svojim primjerom potakne da budemo ljudi vjere, nade i ljubavi te da u svakodnevnom životu svjedočimo Krista poput njega.“ 

Euharistijsko slavlje pjevanjem je obogatio zbor samostana sv. Antuna pod ravnanjem orguljašice Marice Matezović.

Tijekom dana u vinkovačkom je samostanu slavljeno devet misa. Posebnost  antunovske svetkovine u Vinkovcima i ove je godine bio blagoslov djece i ljiljana koji je okupio velik broj djece i mladih obitelji. Vinkovački su se vjernici za svetkovinu sv. Antuna pripremali pobožnošću trinaest utoraka koje su predvodili različiti svećenici. Trodnevnu duhovnu obnovu vodio je fra Milan Gelo, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu

Tekst: Kristijan Posavac

Fotografije: Irena Maroš