Blagdan svetoga Antuna Padovanskoga, jednoga od najomiljenijih i najštovanijih svetaca Katoličke Crkve, svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Veliki broj vjernika tijekom cijeloga dana pohodio je katedralu kako bi se u tišini pomolio pred likom svetoga Antuna, zapalio svijeću, preporučio njegove zagovoru svoje osobne i obiteljske potrebe te zahvalio za primljene milosti. Od ranih jutarnjih pa sve do večernjih sati u katedrali je vladalo ozračje sabranosti, molitve i iskrene pobožnosti.

Središnji dio proslave činila su dva svečana euharistijska slavlja. Prijepodnevnu svetu misu u 10 sati predvodio je upravitelj župe, preč. Tomislav Lasić, dok je večernje misno slavlje u 19 sati predvodio župni vikar i mladomisnik vlč. Ivan Malić. Vjernici su se tradicionalno u velikom broju okupili oko oltara, zahvaljujući Bogu za primjer života svetoga Antuna i moleći njegov zagovor za svoje obitelji, djecu, bolesne, siromašne i sve koji se nalaze u različitim životnim potrebama i nevoljama. Mnogi vjernici pristupali su sakramentu pomirenja kako u prijepodnevnim satima, tako i uvečer.

U homiliji je župni upravitelj podsjetio kako prava pobožnost prema svetima ne zaustavlja vjernikov pogled na njihovu liku, nego ga uvijek usmjerava prema Isusu Kristu, kojemu su oni potpuno predali svoj život. Pozvao je okupljene da, promatrajući primjer, naučavanje i svetački život svetoga Antuna, poput njega svoje misli, riječi i djela usmjere prema Kristu te nastoje živjeti u skladu s Božjom riječju i zapovijedima.

Sveti Antun, istaknuto je, nije postao velik zato što je ostvario sve svoje osobne planove, nego zato što je dopustio Bogu da mijenja njegove planove i vodi njegov život. Rođen u uglednoj i imućnoj obitelji, odlikovao se iznimnom naobrazbom, darovitošću i dubokim poznavanjem Svetoga pisma. Ipak, nije se oslanjao na svoje podrijetlo, znanje ni sposobnosti, nego je ostao ponizan, poslušan i potpuno otvoren Božjoj volji.

Njegov je život bio obilježen brojnim neočekivanim promjenama. Najprije je stupio među augustinske redovnike, a zatim se, potaknut svjedočanstvom franjevačkih mučenika, pridružio franjevcima, želeći poći u misije i svoj život položiti za Krista. Međutim, bolest i nepovoljne okolnosti spriječile su ga u ostvarenju njegovih zamisli. Umjesto da se razočara ili odustane, Antun je i u tome prepoznao Božju ruku. Prihvatio je skrovitost, jednostavne službe i nepoznatost, sve dok Bog nije otkrio njegov izvanredni dar propovijedanja i poznavanja Božje riječi.

Upravo po toj spremnosti da se odrekne vlastitih planova i prihvati Božji put, sveti je Antun postao snažan propovjednik Evanđelja, neumorni zaštitnik siromašnih i obespravljenih te svjedok Božje blizine svakome čovjeku. Njegov život i danas podsjeća da svetost ne znači živjeti bez poteškoća i neuspjeha, nego ostati vjeran Bogu i onda kada se život ne odvija onako kako smo zamišljali.

Na završetku večernjega misnog slavlja vjernici su u svečanoj procesiji izišli u katedralno dvorište, pred vanjski lik svetoga Antuna. Ondje je upravitelj župe izmolio prigodne molitve te svečano blagoslovio djecu, ljiljane koje su vjernici donijeli, kao i križeve, medaljice, slike, kipove i druge nabožne predmete koje su pribavili za osobnu pobožnost, dar svojim bližnjima ili trajnu uspomenu na ovogodišnju proslavu.

Posebno dirljiv trenutak bio je blagoslov djece, koja u kršćanskoj ikonografiji zauzimaju osobito mjesto uz lik svetoga Antuna. Ljiljani, tradicionalno povezani s njegovom čistoćom, nevinošću i potpunom predanošću Bogu, podsjetili su okupljene na poziv svakoga kršćanina da i u svakodnevnom životu čuva čisto srce i vjernost Evanđelju.

Proslavu je obilježilo lijepo zajedništvo, dostojanstvena liturgija te ozračje iskrene molitve i sabranosti. Uz katoličke vjernike, blagdan je pohodio i značajan broj pravoslavnih vjernika, što ponovno potvrđuje da štovanje svetoga Antuna nadilazi granice pojedinih naroda, kultura i kršćanskih zajednica. Njegovu se zagovoru obraćaju ljudi različitih životnih iskustava i pripadnosti, prepoznajući u njemu bliskoga sveca, prijatelja siromašnih, tješitelja žalosnih i moćnoga zagovornika u ljudskim potrebama.

Ovogodišnja proslava u srijemskoj katedrali još je jednom pokazala da pobožnost prema svetome Antunu nije samo čuvanje lijepe tradicije, nego živ poziv na obraćenje, pouzdanje u Boga, ljubav prema Božjoj riječi i konkretnu blizinu svakome čovjeku, osobito siromašnima, malenima i potrebitima.