LAĆARAK (TU) – U petak, 2. listopada 2020., u župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije, organizirano je godišnje župsko klanjanje. Euharistijsko slavlje, u 17.00 sati predslavio je župnik, vlč. Ivica Zrno.

U uvodnoj riječi, vlč. Ivica Zrno potaknuo je okupljene vjernike na stav iskrene vjere i zahvalnosti prema Bogu koji je izvor obilja darova koje primamo.

Najveći dar koji nam je Gospodin ostavio jest dar Euharistije. Kada bismo tu riječ preveli opet bismo došli do riječi zahvalnost. To mora biti naš trajni vjernički stav.

Vjerujem da svatko od nas ima razloga za zahvalu Gospodinu. Zahvalimo za zdravlje, obitelj, našu župsku zajednicu i neku od posebnih životnih sitaucija u kojima se trenutno nalazimo. Gospodin će čuti i primiti svaku našu zahvalu. Danas smo došli, iako je radni dan i pružamo svjedočanstvo vjere, prije svega sami sebi, da smo Boga potrebni u svakom trenutku našega života. Potičem, ostanimo na tom putu, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Na koncu euharistijskog slavlja izložen je Presveti Oltarski Sakrament pred kojim su okupljeni vjernici izlili svoje osobne molitve.

Za vrijeme zajedničkog klanjanja čitani su prigodni tekstovi, te pjevane prigodne euharistijske pjesme, a na koncu zajedničkog klanjanja podijeljen je blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Nakon završnog blagoslova, vlč. Ivica Zrno je se obratio okupljenim vjernicima, te izrazio svoj osobni osjećaj zadovoljstva pobožnošću kojom je obilježen spomen svetih Anđela čuvara, te godišnje župsko klanjanje koje je prediđeno za taj dan.

Za istaknuti je kako su vjernici sami pripravili i uredili liturgijski prostor za godišnje župsko klanjanje.

Ivica Zrno

ERDEVIK (TU) – U utorak, 29. rujna 2020., svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati proslavljen je blagdan Sveti Mihael, arkanđeo, nebeski zaštitnik rimokatoličke župe u Erdeviku.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu, u zajedništvu s vlč. Ivicom Zrno, župnikom iz Laćarka, te upraviteljem župe Erdevik.

NIKINCI (TU) – Sveta Misa zahvalnica slavljena je 27. Rujna 2020., u 9.30 sati.

Nikinčani su se posljednje nedjelje u rujnu zahvalili Bogu za plodnu srijemsku zemlju, žitarice, povrće, voće, kao i za hranu dobivenu od domaćih životinja. Brojni vjernicu okupili su se na misnom slavlju kako bi sudjelovali u zahvali.

Nakon mise organizirano je druženje u crkvenom dvorištu, a vrijedne domaćice su za tu prigodu pripravile hranu.

Ivica Živković

SOT/ŠID/VAŠICA (TU) – Učenici su donijeli svoje torbe na svetu Misu u nedjelju, 27. Rujna 2020.

Svete Mise, dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu, u ova tri mjesta bile su slavljene za sve učenike i njihove nastavnike. Učenici su prije početka slavlja svoje torbe stavili pred oltar i tako na simboličan način pred Isusa donijeli sve svoje školske brige.

Marljivost uz molitvu

Župnik, vlč. Nikica Bošnjaković, ih je u homiliji potaknuo na odgovornost i upornost u novoj školskoj godini. Naglasio je da će im Isus pomoći i uslišati njihove molitve, jedino ako budu marljivi u vršenju svojih školskih obveza. Skrenuo im je i pozornost na odnos prema učiteljima i nastavnicima, podsjetivši ih da su nastavnici tu da im pomognu, ali da im oni moraju iskazati dužno poštovanje. Kazao je i da je posebno važno ovu školsku godinu započeti s Isusom, jer je neizvjesnija od svih do sada i nitko ne zna kako će se dalje odvijati.

Nakon homilije uslijedio je blagoslov učenika i školskih torbi. Svako je dijete uzelo svoju torbu i s njom u rukama dolazilo pred svećenika da primi blagoslov. Potom se u prigodnoj molitvi vjernika molilo za sve nakane školaraca, kao i za njihove učitelje i nastavnike.

Morović i Batrovci

Osnovci i srednjoškolci iz Batrovaca donijeli su svoje školske torbe na blagoslov u petak, 25. rujna, a učenici iz Morovića u subotu, 26. rujna. I oni su tijekom misnoga slavlja molili Isusa da ih blagoslovi na početku nove školske godine, te im pomogne da budu marljivi i ustrajni i izvršavanju svojih školskih obveza.

Ana Hodak

Crkva u Hrvata doživjela je 18. lipnja 2008. milosni događaj – radi što bolje i učinkovitije skrbi za vjernike, imajući u vidu njihove pastoralne potrebe te nove društvene okolnosti, odlukom pape Benedikta XVI. ponovno je uspostavljena drevna Srijemska biskupija. Za njezina prvoga biskupa imenovan je mons. Đuro Gašparović, dotadašnji pomoćni biskup Đakovačko-srijemske biskupije. Prema Papinoj odluci srijemski je biskup postao član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu. Bazilika sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici postala je katedrala, a biskupija je podijeljena na tri dekanata: Srijemsko-mitrovački, Petrovaradinski i Zemunski. Započelo se s ustrojstvom svih biskupijskih ustanova, izradom pastoralnih planova, personalnim rasporedom svećenstva i, uz ostalo, aktivnijim angažmanom u školskom vjeronauku.

Sedam »tradicionalnih Crkava« za školski vjeronauk

Kada je i kako vjeronauk »ušao« u školske klupe u Republici Srbiji ponajbolje zna Blaž Zmaić, župnik u Irigu, začasni kanonik i povjerenik Srijemske biskupije za školski vjeronauk. Rođen je g. 1949. u Starim Perkovcima, gdje je završio prva četiri razreda osnovne škole, a ostale razrede u Donjim Andrijevcima. Nakon toga započeo je srednju poljoprivrednu, nastavio školu učenika u privredi, a maturirao u đakovačkom sjemeništu. Bogoslovni studij započeo je u Đakovu, a završio u Eichstättu u Njemačkoj. Za đakona je zaređen u Münchenu, a za svećenika u Đakovu. Bio je najprije kapelan u Bošnjacima i nakon toga imenovan je župnikom u župi Svih svetih u Irigu, gdje je sve do danas, punih 40 godina.

»Nakon pripremnih razgovora i susreta onodobnoga predsjednika Vlade Republike Srbije dr. Zorana Đinđića s patrijarhom Pavlom i Svetim arhijerejskim sinodom Srpske pravoslavne Crkve, kojemu su nazočili ministar prosvjete i sporta te ministar vjera, odlučeno je da treba izvršiti pripremu za uvođenje vjerske nastave. Svi predstavnici sedam ‘tradicionalnih’ vjerskih zajednica: Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice, Katoličke Crkve, Slovačke evangeličke Crkve, Evangeličke kršćanske Crkve, Reformirane kršćanske Crkve i Židovske zajednice, složili su se na sastanku 1. rujna 2001. s uvođenjem vjerske nastave u osnovnim i srednjim školama i taj se datum može smatrati početkom školskoga vjeronauka u Republici Srbiji. Bez nekakva isticanja, činjenica je da je Nastavni program katoličkoga vjeronauka za školsku godinu 2001./2002., koji je ostao sve do školske godine 2016./2017., poslužio kao temelj i drugim vjerskim zajednicama, što nam je više puta rečeno na našim zajedničkim sastancima. Subotička biskupija bila je promotor za katolički vjeronauk budući da je od svih (nad)biskupija na tom području imala najveći broj učenika i vjeroučitelja. U novoosnovanoj Komisiji za vjersku nastavu katoličku je stranu predstavljao subotički svećenik Andrija Kopilović, a danas je to župnik župe Presvetoga Trojstva u Somboru Josip Pekanović. Članom te komisije postao sam i ja kao koordinator za Srijemsku biskupiju imenovan od biskupa Gašparovića. Osim te Komisije za vjersku nastavu, g. 2006. ustanovljeno je i Vijeće za katehizaciju Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojemu predsjeda beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. On me je imenovao članom toga vijeća, u kojem su još po jedan svećenik iz drugih biskupija i grkokatoličkoga egzarhata te po jedan vjeroučitelj. Kao koordinator, već niz godina sastavljam popis vjeroučitelja za svaku školsku godinu i šaljem na odobrenje u Ministarstvo prosvjete i nauke te sudjelujem na sastancima spomenutih tijela u Beogradu. Povremeno organiziram i vodim susrete vjeroučitelja naše biskupije«, rekao je povjerenik Zmaić. 

Uz svećenike uključuju se i vjeroučitelji laici

Svakako je zanimljivo čuti kakvi su bili početci školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji. »Školske godine 2001./2002. započeli smo s petoricom vjeroučitelja. Bili su to svećenici Marko Loš, Jozo Duspara, Dinko Kalmar, Petar Šokčević i moja malenkost, koji su predavali u osnovnim školama u Irigu, Nikincima, Sotu, Golubincima i Rumi te u srednjim školama u Rumi i Srijemskoj Mitrovici. Sljedeće godine krenulo se i u Hrtkovcima, Beški, Novom Slankamenu i Petrovaradinu. Školske godine 2002./2003. u školski je vjeronauk bilo uključeno jedanaest svećenika, a pohađao ga je 281 učenik, 203 osnovnoškolca i 78 srednjoškolaca. Polako se uključuju i vjeroučitelji laici, tako da je u školskoj godini 2007./2008. bilo sedam vjeroučitelja svećenika i osam laika. Te je godine bio i najveći broj katoličkih vjeroučenika u školama na području naše biskupije – 672, od kojih je 575 osnovnoškolaca i 97 srednjoškolaca. Vjeronauk se počeo održavati i u Srijemskim Karlovcima, a od ukupnoga broja najbrojniji vjeroučenici bili su i još uvijek jesu u Srijemskoj Mitrovici. Za vjeroučitelje laike tražilo se završeni teološki fakultet ili katehetski institut te mandat od biskupa. Koristimo se udžbenicima za šest razreda osnovne škole i prvi srednje, koji odobrava Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, a izdaje Zavod za udžbenike Beograd. Ostali su u pripremi i dotad se služimo udžbenicima iz Hrvatske.«

Župnik – kum na proslavi sv. Save

Da ne bude riječi samo o »visokoj« državnoj i biskupijskoj razini, župnik Zmaić progovara o vlastitoj situaciji vjeroučitelja u školi: »Od prvoga dana predajem u dvije osnovne škole u Irigu i filijali u Vrdniku te u područnoj četverogodišnjoj školi u filijali u Šatrincima. Predajem također i u Srednjoj stručnoj školi u Irigu od njezina osnutka g. 2009. Kao i u drugim srijemskim mjestima, broj se vjeroučenika svake godine smanjivao pa sam od sveukupno 73 učenika školske godine 2009./2010. protekle godine imao ukupno 45 učenika, u osnovnim 41, a u srednjoj četvero. Moram istaknuti izvanredno dobru suradnju sa sva četiri dosadašnja ravnatelja osnovne škole u Irigu, posebice sa sadašnjom ravnateljicom dr. Sanjom Nikolić i jednako tako s direktoricom srednje škole Izidorom Birinji. Na zamolbu ravnatelja škola često sam sponzor raznih proslava kao što su dan škole, đak generacije i dr., a redovito sudjelujem i na proslavi mature osmaša. Na slavlju prve pričesti uz djecu nazoči i njihov učitelj. Redovito sudjelujem u svim školskim sjednicama nastavničkoga kolegija i redovito sam svake godine nazočan na školskoj slavi sv. Save 27. siječnja, a u šk. god. 2008./2009., na prijedlog nastavnika, predložen sam čak za kuma školske slave u Vrdniku i kao takav sam se obratio svima nazočnima. Možda je i to bio razlog da je školu posjetio i naš srijemski biskup.«

Razlozi opadanja su višestruki

Sadašnje se stanje nužno naslanja na prethodne podatke:

»Taj se broj, nažalost, svake godine smanjivao, i vjeroučenika i vjeroučitelja, tako da sam krajem lipnja ove godine dostavio mjerodavnomu ministarstvu novi popis vjeroučitelja za sljedeću godinu u kojoj su samo četiri svećenika i tri laika. Razlozi su višestruki: općenito je manje djece, a kod nas je i problem mješovitoga braka jer onda dijete uglavnom ne ide ni na katolički ni na pravoslavni vjeronauk, nego radi ‘mira’ u kući odabire alternativni građanski odgoj.

Godine 2019. slavilo se 18 godina od ponovnoga vraćanja vjeronauka u škole, kao njegova ‘punoljetnost’. U toj je godini u Republici Srbiji 55,2 % svih učenika u školama, tj. 433 490 učenika pohađalo vjeronauk: 385 854 pravoslavni, 30 059 islamski, 15 741 katolički, 530 reformatski i 393 evangelički. Budući da djeca na župnoj katehezi uglavnom sudjeluju tijekom priprave za sakramente pričesti i krizme, upravo zato smatram da treba dobro iskoristiti sat u školi na koji imamo pravo. Istina, katolički je vjeronauk u školama mnogo puta potiskivan, ali za njegovu se ‘punopravnost’ treba boriti. Pitanje je i dolaska na nedjeljnu misu, jer pravoslavni slabo pohađaju liturgije, a mi smo manjina. Nije zgorega spomenuti da status vjeroučitelja još uvijek nije riješen, npr. g. 2003. primili smo, samo jednom, radnu knjižicu koja je brzo bila ukinuta.

No problem je i sa svećenicima. Oni koji dolaze iz Republike Hrvatske a ovdje su dulje vrijeme i nisu stekli srpsko državljanstvo, zapravo dvojno, takvih je pet svećenika, ne mogu raditi u školama. Inače je teška naša ‘pokrivenost’ svih mjesta jer Srijemska biskupija službeno ima 29 župa i 48 filijala, ili, bolje rečeno, mjesta gdje možda ima kojega katolika ili se vodi na popisu kao katolik, ali aktivno je pokrivenih 14 filijala. Ako se tomu pridoda činjenica da je u pastoralu samo 15 svećenika od kojih su trojica već u godinama, ja najstariji sa 72 g., onda je jasna naša nimalo ružičasta situacija. Treba priznati da nekim svećenicima nedostaje motivacije i kreativnosti, što je donekle ljudski i razumljivo kada se prisjetimo svega što smo proživljavali s našim vjernicima ne tako davnih godina, od prisilnoga iseljavanja, masovnoga odlaženja, raznovrsnih pritisaka i sl. Treba spomenuti i sadašnje vrijeme pandemije, kada je sve drukčije nego što je bilo. No da ne bi opis školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji završio crnim tonovima, podsjećam sve katolike koji žive na ovom prostoru i čitatelje ‘Glasa Koncila’ na vijest o susretu vjeroučitelja g. 2009. naslovljenu: ‘Ne bojte se teškoća’.«

Izvor: Glas Koncila

PETROVARADIN (TU) – U srijedu, 23. rujna 2020., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu–rujansku  duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije.

Duhovnu obnovu je predvodio vlč. Tibor Szöllősi, župnik župe Sveta Rozalija, djevica iz Temerina (Subotička biskupija).

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da im i ovo duhovno prijepodne donese obilje duhovnih plodova.

Voditelj duhovne obnove, vlč. Tibor Szöllősi je pozdravio sve okupljene i dao početne smjernice za daljnji tijek duhovne obnove.

Danas ćemo promatrati lik i djelo svećenika kroz prizmu vjere i lik sv. Petra, apostola. Prije svega se moramo podsjetiti da je svećenik čovjek vjere, i to one krhke i isprobane vjere. Također, svećenik je pozvan predavati vjeru.

Ako pogledamo lik sv. Petra, apostola, nužno je uočiti da je on mora rasti u vjeri. To nije savršena vjera, nije konačna vjera, jer je ne bismo mogli nasljedovati. Štoviše radi se o vjeri koja je krajnje krhka, ali je isprobana – prokušana vjera.

Kada govorimo o vjeri, možemo izdvojiti još jednu osobu iz povijesti kršćanstva. To je sv. Franjo Asiški. On je oko 1220. doživio veliku krizu. Bježi od vlastite braće, nestao mu je osmjeh sa lica. Kako svjedoči brat Leo, najgore je to što mu je duša bolesna i ne vidi izlaz iz tame.

Kada govorimo o tome da je svećenik je pozvan predavati vjeru, potrebno je podsjetit se da je kroz povijest bilo nekoliko načina ili pristupa predavanja vjere. Može se izdvojiti dogmatski, moralni, pristup dužnosti i pristup tradicije ili običaja. Niti jedan od ovih pristupa ne smije biti svrha sebi, jer današnji čovjek želi biti slobodan od svake vrste autoriteta i vlasti nad sobom.

Božji pristup je pristup koji je uvijek aktualan. Njega možemo pronaći u 10 Zapovijedi Božjih. To je pristup koji budi zahvalnost i podsjeća na Božja djela u prošlosti, poručio je vlč. Tibor Szöllősi okupljenim svećenicima.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku izreći svoje razmišljanje ili dati opasku na neki od dijelova izlaganja, nakon čega je uslijedila zajednička molitva u crkvi svetog Jurja.

Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Ivica Zrno