BINGULA (TU) – U utorak, 8. rujna 2020., svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati, proslavljen je blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije – Mala Gospa, u Binguli, filijalnoj zajednici župe Erdevik.

Euharstijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Zrno, upravitelj župe Sveti Mihael, arkanđeo u Erdeviku.

Na početku euharistijskog slavlja, vlč. Ivica Zrno je pozdravio sve prisutne i pozvao ih da po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, čiji zemaljski rođendan danas slavimo znamo slušati Božju Riječ i svojim životom je vršiti. Na tome tragu možemo govoriti i o roditeljima Blažene Djevice Marije, sv. Joakimu i Ani.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Zrno, protumačio nastanak i razvoj blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije. Uobičajeno je da spomendan ili blagdan pojedinog sveca slavimo na onaj dan ili datum kada je svojim životom i životnim svjedočanstvom posvjedočio svoju vjernost Isusu Kristu. Na taj način govorimo o rođendanu za nebo. Ali ipak, crkveni kalendar, uz Isusa Krista, daje posebno mjesto sv. Ivanu Krstitelju i Blaženoj Djevici Mariji, jer uz njihove nebeske rođendane slavimo i rođendan za ovu zemlju. To nas treba još jednom podsjetiti da govorimo o osobama koje su imale osobitu ulogu u Božjem naumu Spasenja čovjeka i čovječanstva. O tome nam lijepo govori jedna izreka koja kaže da je Blažena Djevica Marija jutarnja zora, Ivan Krstitelj zvijezda, a Isus Krist nam je svojim rođenjem sunčev izlazak.

Rimokatolička zajednica u Binguli ima moćnu zagovornicu na nebu. Stoga, dragi vjernici, svoje molitve rado stavljamo u Njezino majčinsko krilo. Za ovu zajednicu Njezina je zaštita osobiti nebeski blagoslov.

Na koncu euharsitijskog slavlja, vlč. Ivica Zrno je još jednom pozdravio i pohvalio trud i napor svih vjernika koji su došli na euharistijsko slavlje.

Iako je radni dan, iako imamo različite poslove koje bismo mogli obavljati, iako je počela školska godina, za pohvaliti je i ovaj vjernički korak. Ovdje smo, u našoj crkvi u Binguli, koja kao svoju nebesku zaštitnicu slavi najmoćniju zagovornicu. Kada je današnja proslava vikendom, razumljivo je da nam je lakše planirati i izdvojiti vrijeme. Stoga veoma vrijedan i ovaj vaš dolazak. Prema svim statistikama, Rimokatolička zajednica u Binguli je najmanja zajednica Srijemske biskupije i hvale vrijedno je vaše okupljanje koje pokazuje da zajednica, iako mala, može biti zaista živa.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 6. rujna 2020., u dvorištu župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici, svečanim euharistijskim slavljem, u 9.30 sati, proslavljen je početak nove vjeronaučne i školske 2020./2021. godine.

Prijašnjih godina su se vjernici rado okupljali u crkvi na Misu zaziva Duha Svetoga na početku vjeronaučne i školske godine, a ove godine je to bilo izvanredno u dvorištu župe, te su se na taj način ispošitvale sve mjere koje su propisane u ovoj izvanrednoj situaciji.

Slaveći Euharistiju i pjevajući himan Duhu Svetomu, okupljeni vjernici su zatražili Gospodinov blagoslov za sebe i svoje obitelji, a na osobit način za svoju djecu koja i ove godine trebaju sjesti u školske klupe, kao i za one koji ih u školi uče. Iz toga se može iščitati duboka svijest vjernika, da jednino s Gospodinom i Njegovim blagoslovom, školska godina može donijeti obilje plodova.

Svečano euharistijsko slavlje, predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je istaknuo kako je prvi korak koji činimo veoma važan, a za nas kao vjernike treba biti važno da je taj korak učinjen sa Gospodinom.

U utorak smo započeli sa školom i školskim programom. Već sada možemo vidjeti koliko nas novih stvari iščekuje. A kao dodatna poteškoća jest ova situacija povezana sa pandemijom korona virusa. Ali ne smijemo se bojati, jer nije dobro da živimo u strahu. Što radimo danas, sada? Mi danas tražimo blagoslov od Gospodina, za nas, naše obitelji, naše razrede i škole, kako bi nam i ova školska godina, koja je pred nama, bila ispunjena Božjim darovima. Na taj se način, također, obilježavamo kao vjernici.

Pozivajući roditelje da upišu svoju djecu na katolički vjeronauk u školi naglasio je kako je izbor katoličkog vjeronauka u školi veoma važan, jer birajući katolički školski vjeronauk roditelji za svoju djecu biraju školu života, te ih približavaju Isusu Kristu. To je, također, javni pokazatelj da roditelji žele omogućiti svome djetetu vjerski odgoj, pa i u školi. Roditelji koji omogućuju svojoj djeci vjerski odgoj čine za djecu ono što je dobro, mudro i korisno, dok roditelji koji propuštaju svojoj djeci pružiti vjerski odgoj čine nepravdu svojoj djeci, te preuzimaju odgovornost za moguće kasnije nedostatke kod svoje djece. Ovo je već 19. godina kako je katolički vjeronauk i školski predmet. To će reći samo da čak i kao predmet nije nešto novo, nego sastavni dio školskog programa, za one koji to žele. Dakle izbor je na nama.

Nakon prigodne homilije, učenici su u prikaznoj procesiji prinijeli darove Bogu: svijeću, Bibliju, loptu i lutku, školske torbe, pribor i udžbenike, Katekizam Katoličke Crkve, križ, te kalež, hostije, vino i vodu, u želji i molitvi da Bog po tim darovima svakom učeniku podari radost napredovanja u vjeri i znanju. Svaki od darova pratio je prigodan tekst sa tumačenjem simbolike dara.

Na koncu euharistijskog slavlja, nakon zaziva Duha Svetoga, okupljeni učenici osnovne i srednje škole primili su zajednički i pojedinačni blagoslov. Tom prigodom blagoslovljene su i školske torbe, školski pribor i sve ono što je potrebno za uspješni početak nove 2020./2021. vjeronaučne i školske godine.

Prije završnog blagoslova, mons. Eduard Španović je pozdravio dosadašnju vjeroučiteljicu Željku Klavžar i zahvalio joj na svemu što je činila kao vjroučiteljica. Također je pozdravio i zaželio dobrodošlicu novoj vjeroučiteljici Sari Žurovski.

Svečano euharistijsko slavlje, svojim lijepim pjevanjem, animirao je zbor sastavljen od djece mladih i mladih roditelja, predvođen Željkom Klavžar, dosadašnjom vjeruočiteljicom u srijemskomitrovačkim osnovnim školama.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Maja Sarka

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U subotu, 5. rujna 2020., u župnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, euharistijskim slavljem u 19.00 sati proslavljen je spomendan svete Majke Terezije iz Kalkute.

Euharistijko slavlje je predslavio srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović, uz suslavljenje vlč. Ivice Zrno, župnika u Laćarku.

U uvodnom dijelu euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović, pozvao je okupljenu zajednicu da se svi ugledamo u svijetli primjer ove duhom velike žene, koja se svojim životom, iz ljubavi prema Bogu, posvetila bližnjem ovdje na zemlji, te nam na taj način pokazala put one prave i djelotvorne ljubavi. Kako je danas i Prva subota, na osobit način molimo Gospodina da nas blagoslovi sa što više ovakvih duhovnih zvanja.

Mons. Eduard Španović se u prigodnoj homiliji kratko prisjetio života i važnih životnih točaka svete Majke Terezije istaknuvši da nam njezin životni primjer i danas živo progovara.

Sveta Majka Terezija iz Kalkute nije bila žena visoka stasom, ali je bila žena koju s pravom nazivamo velika žena. Razlog te veličine su njezina djela, koja nikada nisu izgubila svoj prvotni sjaj. Razlog tome motiv koji ju je pokretao i poticao na ta djela – ljubav prema Bogu. Uistinu, zadivljuje nas njezino držanje i njezin stav prema životu i čovjeku, a o tome nam svjedoči njezino skromno i ponizno držanje u trenutku primanja Nobelove nagrade za mir 1979.

To je opet potvrđeno i prilikom njezinog predstavljanja na zasjedanju u Ujedinjenim narodima, kada ju je Perez de Cuellar predstavio riječima: „Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.“ Na to je ona skromno odgovorila da je ona samo siromašna žena koja moli, a upravo po molitvi Gospodin  mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.

Uistinu, pred nama je primjer žene vjernice koja nije bila velika stasom, ali veoma velika vjerom, djelima i ljubavlju. A izvor svega toga je, nitko drugi nego sam Bog. Taj primjer trebamo svi nasljedovati, poručio je mons. Eduard Španović.

Na koncu euharistijskoga slavlja, mons. Eduard Španović je posebno pozdravio djelatnike i župnog Caritasa i korisnike caritasovog dnevnog centra za osobe s mentalnim smetnjama i intelektualnim poteškoćama „Sveta Tereza“, koji su se okupili u crkvi u želji da proslave svoju nebesku zaštitnicu. U tome duhu su ukrasili i prostor ispred oltara izloživši sliku sa svojom nebeskom zaštitnicom, te radove koje prave u caritasovom dnevnom centru.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Četvrtak, 27. kolovoza 2020., je dan koji će ostati zlatnim slovima upisan u povijest župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, Srijemske biskupije, ali i samoga Grada Srijemska Mitrovica. Toga dana vraćen je na mjesto obnovljeni kip Presvetoga Trojstva. Radovi na restauraciji kipa započeli su još sredinom travnja 2020., a trajali su sve do sada.

Valja napomenuti da je ovo samo jedna od faza obnove, a želja je da se, osim kipa spomenik Presvetoga Trojstva obnovi u cijelosti, kako bi mu se vratio stari sjaj, te kako bi spomenik ponovno krasio ovaj dio Srijemske Mitrovice, a bio na ponos cijelom Gradu i stanovnicima Grada. Obnova cijelog spomenika bila je i više nego potreba, jer je spomenik oštećen „zubom vremena“ sve više zadobivao izgled ruine.

O spomeniku na čast Presvetome Trojstvu

Spomenik na čast Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, prema stručnoj procjeni, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća, iz čega se može iščitavati njegova povijesno–kulturološka vrijednost, ali i velika važnost za Rimokatoličku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici. Od podizanja spomenika on postaje pravi istinski simbol života i prisutnosti i Crkve na ovom prostoru i u ovom Gradu, a kako se radi, po dimenzijama o uistinu impozantnom spomeniku, postao je pravi i prepoznatljivi simbol ovog dijela Srijemske Mitrovice. O tome nam svjedoči i sam govor i nazivanje: Trojstveni plac.

Od velike je važnosti projekt obnavljanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici. Samim time, pokazuje se briga za prošlost koja je ovdje uistinu bogata, te želja da ne propada ono što su nam naši preci ostavili. U isto vrijeme to je briga za sadašnjost, jer obnovom spomenika vraća se lijepo lice, ne samo Trojstvenoga placa, nego i lijepo lice Grada. U tome duhu možemo govoriti o brizi za budućnost.

Ono što ovaj spomenik čini veoma značajnim jest stil njegove gradnje. Naime, pretraživanjem istih spomenika (Pestsäule ili Ehrensäule) koji se nalaze u drugim gradovima (npr. Požega, Vinkovci, Osijek…) i u međuvremenu su obnavljani možemo vidjeti da se radi većinom o tzv. kužnim pilovima. To znači da se centralni kip koji predstavlja Presveto Trojstvo nalazi na stupu ili na tri stuba. U Srijemskoj Mitrovici je riječ ne o pilu, nego o monumentu. U Subotici se može naći kip Presvetoga Trojstva na kvadratnom postolju (stubu), ali čini se da spomeniku u Srijemskoj Mitrovici, zbog položaja i načina gradnje treba dati veću pažnju i značenje.

Stoga kada govorimo o spomeniku Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, govorimo ne samo o spomeniku nego o istinskom simbolu vjere koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća. To ga čini prepoznatljivim simbolom ne samo jednog dijela Srijemske Mitrovice, nego i cijeloga Grada. Obnova ovoga spomenika je ne samo opravdana, nego veoma važna za sam Grad, a time i za Katolike u Gradu žive.

Stručna procjena Zavoda za zaštitu spomenika kulture o spomeniku Presvetoga Trojstva

U okviru negdašnje Austro–Ugarske Monarhije postojala je duga tradicija podizanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu ili na čast Blaženoj Djevici Mariji, posebno u 18. stoljeću. Na temelju toga se može reći da je izrada ovih i ovakvih spomenika svojevrsno obilježje srednjeeuropskog kulturološkog kruga. Uobičajena svrha podizanja  spomenika na čast Presvetom Trojstvu bila je istaknuti simbol kršćanskog vjerovanja, te posvijestiti da je Crkva čuvarica istog vjerovanja.

Za razliku od spomenika podizanih na čast Blaženoj Djevici Mariji, a koji su podizani kao  znak zahvale zbog izbavljenja od epidemije kuge koja je poharala Europu toga vremena (Pestsäule), spomenici na čast Presvetom Trojstvu su oznaka svojevrsne komemoracije (Ehrensäule), te su podignuti na čast Trojedinom Bogu i kao pokazatelj snažne prisutnosti, slave i moći Rimokatoličke Crkve.

Podizanje religioznih spomenika u obliku stuba ili stubova, okruženih figurama ili kršćanskim simbolima, bio je javni izraz vjere koja je cvjetala u dijelu katoličke Europe, osobito u 17. i 18. stoljeću. Takvi spomenici nastaju zalaganjem pojedinih mjesta, društava (bratovština) ili osoba, a podignuti su u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima na zaštiti od svega što ugrožava ljudski život ili egzistenciju, npr. požar, poplava, kužna bolest,… U kulturološko–povijesnom kontekstu, za određeno područje, najvažniji je izbor likova svetaca, tj. nebeskih zaštitnika.

Većina tih spomenika povezana je s imenima svetaca zaštitnika od raznoraznih bolesti i elementarnih nepogoda. Dominantni motiv je lik Presvetoga Trojstva u punoj plastici, koji se nalazi na vrhu spomenika. Uz ovaj dominantni motiv, najčešći motiv je sveti Rok, ispovjedalac (zahvaljujući dubokoj vjeri čudesno se oporavio od kuge) i sveti Sebastijan (ranokršćanski mučenik koji je u srednjovjekovnoj simbolici prihvaćen kao zaštitnik od kuge). Često se stavlja motiv svete Barbare, zaštitnice umirućih, kao i dva kasnija sveca zaštitnika sveti Franjo Ksaverski i sveti Karlo Boromejski, koji su u okvirima svjetske povijesti ostavili veoma značajan trag.

Na prostoru današnje Vojvodine podignuto je tijekom 18. i 19. stoljeća više spomenika posvećenih Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili. Većina spomenika ove vrste u Vojvodini, nažalost je potpuno uništena u prvim godinama nakon II. Svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do sadašnjeg vremena. Najznačajniji spomenik ovog tipa nalazi se na putu Ruma–Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume, u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima jer su ih sačuvali od kužne pošasti.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici podignut je u drugoj polovini 19. stoljeća u neposrednoj blizini Rimokatoličke Crkve svetog Dimitrija (1810.) i zgrade župskog dvora (1827.), u samom središtu parka kojeg uokviruje ulica Svetog Dimitrija. Na ovom mjestu se krajem 19. i početkom 20. stoljeća odvijala živa trgovina mješovitom robom i živežnim namirnicama. Stoga kje cijeli prostor, upravo po ovom spomeniku dobio prepoznatljivi naziv Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu je 1927. podignuta i zgrada Hrvatskog Doma, te je ovaj dio Grada postao središte vjerskog i kulturno–prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici pripada javnoj plastici. Najvjerojatnije je podignut u drugoj polovini 19. stoljeća. Izrađen je od pješčanog kamena i djelo je nepoznatog autora. Postavljen je na troetažni postament i sastoji se od tri cjeline – kvadratne osnove ili baze, šire i uže. Na postamentu je stub kvadratnog presjeka koji se sužava prema vrhu. A na samom vrhu je „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo. Kvadratna osnova spomenika je naglašena s četiri masivna osmerokutna stuba, prislonjena uz kutove kamenog postolja. Stubovi su oslonjeni na kvadratne postamente, zasječene u kutovima. Izvorno se na stubovima nalaze šire kvadratne baze, na kojima su bile postavljene četiri skulpture svetaca zaštitnika izrađenih u punoj plastici, što se može uočiti na arhivskoj fotografiji. Prema usmenom svjedočanstvu, skulpture su nakon II. Svjetskog rata, uklonjene na nepoznatu lokaciju, a na temelju sačuvane arhivske građe, nemoguće je rekonstruirati o kojim se svecima zaštitnicima radi.

Na osnovu šire kvadratne baze spomenika postavljeno je stepenasto uvučena uža kvadratna baza, čiji su kutovi, također naglašeni s četiri niža stubića osmerokutnog presjeka, čije su stranice okomito izdvojene plitkim i uskim nišama koje se završavaju tzv. Saracenskim lukom. Svaka od četiri strane ovog postolja ima u središnjem dijelu dominantan motiv rozete koja je na južnoj i sjevernoj strani oblikovana stiliziranim listovima akantusa, dok je na istočnoj i zapadnoj strani korišten stilizirani floralni ornament u kombinaciji s volutama.

Iz ovog niskog masivnog postolja izrasta stub kvadratnog presjeka naglašen na kutovima izduženim i uzanim nišama poput onih koje se javljaju na niskim stubićima. Središnji dio stuba zauzima motiv u vidu bifore, rađen u plitkoj plastici. Ovaj motiv se javlja na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani stuba, dok je na sjevernoj stani, prema kojoj je okrenuta monumentalna skulptura Presvetog Trojstva, izvedena plitka polukružna niša s lunetom koju čini niz utisnutih krugova. U gornjem dijelu stuba se sa sve četiri stane nalazi po jedna kartuša uokvirena otvorom elipsoidnog oblika. I u ovom slučaju je postignuta simetrija tako da se međusobno poklapaju motivi na istočnoj i zapadnoj strani stuba, dok su identični motivi na sjevernoj i južnoj strani.

Završnicu spomenika čini reprezentativna „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo – Bog Otac, prikazan kao starac duge brade koji blagoslivlja desnom rukom i  Isus Krist koji desnom rukom pridržava križ (križ nedostaje). Ovu kompoziciju zaokružuje središnji motiv – Duh Sveti, koji je prikazan u vidu goluba oko kojeg se radijalno šire zraci (uništeni tijekom vremena).

Tekst: Ivica Zrno

Foto (obnova): Ivica Zrno

Foto (staro stanje): wikipedija/privatni arhiv

MOROVIĆ (TU) – Crkvu Blažene Djevice Marije u morovićkom groblju mons. Đuro Gašparović proglasio je 2. rujna 2011. godine hodočasničkim mjestom Marije pomoćnice kršćana u obraćenu i duša u čistilištu

Povodom obilježavanja devete obljetnice misno slavlje u 11 sati predvodio  je župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković u koncelebraciji s vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom u Hrtkovcima i o. Vladimirom Edelinskim, grkokatoličkim župnikom u Berkasovu.

Tražiti Božje kraljevstvo

Predsjedatelj slavlja se u homiliji osvrnuo na pročitano Evanđelje u kojem Isus vjernicima poručuje da ne trebaju biti zabrinuti za egzistencijalne probleme, nego za Božje Kraljevstvo, a tada će im se sve ostalo nadodati. Kazao je kako se u svome životu trebamo izdignuti iznad pogana, iznad onih marginalnih kršćana, koji su vjernici prigodno, ili samo na papiru. To ćemo učiniti tako što nećemo voditi računa samo o ovozemaljskom, o stjecanju materijalnog imetka, nego ćemo se brinuti za duhovno.

Isus traži da usmjerimo svoj pogled k vječnosti. On nas hrabri time što nam govori da ne budemo zabrinuti. Njegova je želja da se ne suobličimo svijetu, nego da s njim koračamo, jer je s njime sve lakše. Želi od nas da u svemu tražimo Božje kraljevstvo, kazao je vlč. Bošnjaković.

Također je naglasio da, kao što rijeka mora biti povezana s izvorom, tako mi moramo biti povezani s Bogom, a vraćanje Bogu kao izvoru je obraćenje. Objasnio je da je obraćenje prije svega promjena misli, jer sve u mislima započinje, te potaknu vjernike da mole Blaženu Djevicu Mariju da im otvori oči duše kako bi shvatili u čemu su potrebni obraćenja.

Manje hodočasnika

Iako je ove godine zbog aktualne pandemije na obljetnici proglašenja hodočasničkog mjesta sudjelovalo manje vjernika nego inače, ipak su pored hodočasnika iz okolnih župa i filijala, sudjelovali i vjernici iz Nikinaca, Hrtkovaca i Platičeva, koji su došli sa svojim župnikom vlč. Živkovićem, te vjernici iz Berkasova, kojima je župnik o. Vladimir Edelinski. Kao i ranijih godina, nakon misnog slavlja za sve hodočasnike župljanke iz Morovića pripravile su ručak u ljetnikovcu pokraj župne crkve sv. Roka.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Foto: Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Uprkos COVID-19 restriktivnim mjerama, kao i vremenu godišnjih odmora, srijemskomitrovački Caritas Sveta Anastazija radi punom parom i diše punim plućima.

Poštujući sve propisane mjere opreza i s punim srcem vjere, aktivnosti se nižu iz dana u dan. Ovdje ćemo se kratko osvrnuti samo na aktivnosti u tekućem mjesecu – kolovoz 2020.

Početkom ovog mjeseca organizirali smo i održali sedmodnevnu obuku za njegovateljice za stare, tj. obuku za gerontodomaćice. Obuci je pristupilo 10 osoba. Među njima su osposobljene žene koje su na obuku došle po preporuci Centra za socijalni rad. Riječ je ženama koje su samohrane majke, te o ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja i nalaze se u Sigurnoj kući. Sve polaznice obuke su uspješno položile akreditiranu obuku Caritasa Srbije.