SOT (TU) – Župe kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković na poseban način ubilježile su godinu posvećenu zaručniku BDM

Nalazimo se u godini sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo, a koja traje od 8. prosinca 2020., do 8 prosinca 2021. godine. Tom prigodom Papa je napisao apostolsko pismo „Patris corde – Očevim srcem“, jer se navršava i 150 godina od proglašenja sv. Josipa za zaštitnika sveopće Crkve. Svoje apostolsko pismo Papa započinje obraćanjem cijeloj Crkvi. U njemu su sadržani još i životopis sv. Josipa, te brojne molitve ovome svecu. Stoga je ono ujedno i molitvenik.

Župe Šid, Sot, Gibarac, Kukujevci i Morović željele su prihvatiti Papin poziv na štovanje sv. Josipa u godini koja mu je posvećena, te su to učinile na tri načina. Župljani su kupili apostolsko pismo p. Franje, te započeli molitvu na čast ovome svecu. Također sve župe i filijale su donacijama vjernika nabavile kipove sv. Josipa, župe veći, a filijale manji. Treći način na koji su vjernici ovih župa odgovorili na Papin poziv je je četvrta duhovna obnova u crkvenoj dvorani „Kata“ u Sotu, koju je vodio p. Martin Dretvić, a koji je tom prigodom govorio o značaju sv. Josipa, svete mise i ispovijedi za vjernički život.

          Duhovna obnova

Duhovna obnova ja održana 24. listopada u 16 sati. Pater Dretvić započeo ju je zazivom Duhu Svetom. U uvodnom dijelu govorio je što su i zašto su vjernicima potrebne duhovne vježbe. Također je kazao da u ove vježbe želi utkati u molitvu za duše u čistilištu, jer je upravo toga dana započela devetnica za njih. Prvi dio izlaganja p. Dretvić posvetio je stožernim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi. Pojasnio je okupljenima koliko su one važne za vjernike, te zašto se na početku svake krunice za njih molimo. Kazao je da za vjeru treba moliti, jer naša vjera često zapada u nemoć, kada nam se čini da sve što molimo uzalud molimo. Treba moliti i za povjerenje u Boga, jer nas on uvijek prati i želi uvijek biti s nama, pa želi i da mi imamo povjerenja u njega. A za ljubav voditelj je kazao da je ona poveznica svega i da Gospodinu na njegovu ljubav trebamo i mi odgovoriti ljubavlju. Na kraju prvoga dijela dao je vjernicima važan savjet: „Molite često, kratko, u radu i u hodu.“ Molitva desetice Krunice za duše u čistilištu označila je kraj prvoga dijela izlaganja.

Voditelj obnove je u drugome dijelu govorio o grijehu i ispovijedi. Pojasnio je što su to mlaki kršćani i u kakve nas opasnosti ta mlakost može dovesti. Posebno je istaknu da treba paziti na rječnik, jer je on ogledalo duše. Zaključio je da je ljudima vjera slaba jer se slabo mole i ispovijedaju, a sve što se zapusti propada, pa tako i vjera.

Nakon završenog izlaganja p. Dretvić je blagoslovio kipove sv. Josipa za župne i filijalne crkve kojima upravlja vlč. Bošnjaković.

          Sveta Misa

Drugi dio obnove bila je sveta misa, koja je slavljena u župnoj crkvi sv. Katarine u Sotu u 18 sati. U homiliji je voditelj nastavio promišljanje o grijehu i ispovijedi, ali se osvrnuo i na vrijednost svete mise: „Naš je problem što nismo primili baštinu vjere, sva druga bogatstva nisu vrijedna. Mi smo stalni bogotražitelji, tražimo dragocjeni biser koji nam nitko neće moći uzeti, a to je sveta misa. Idemo na misu radi vječnoga života kojega ne možemo nigdje više naći. Idemo radi milosrđa Božjeg, radi pomirenja s Bogom. Vjera koja nije u svakodnevnom životu je religija, prazna. Nemojmo se olako odricati onoga što su nas učili da daje život vječni, jer doći će sudnji dan za svakoga od nas. A naša najsvetija zadaća je predati vjeru budućim naraštajima,“ kazao je propovjednik, te nastavio: „Isus nam kaže da zdušno radimo oko svoga spasenja. Kada vjera postane zagušena, a guši je ovaj svijet gdje ćemo naći spas? Pa pod križem na Golgoti, a to je sveta misa, vrhunac patnji i Isusovih i naših. Tu je naše utočište.“

U nastavku propovijedi p. Dretvić je govorio o ispovijedi: „Vjeru treba uzeti ozbiljno, ona je za naše spasenje. Čim ti Bog nije na prvom mjestu, ništa ti nije na pravom mjestu. I sve što se dešava to je zato što smo Boga ostavili, a uzimamo ono što Sotona nudi. Valjalo bi živjeti kristoterapisjki. Svi već jedva živimo, a treba živjeti novim životom preko svetih sakramenata. Potrebna nam je česta ispovijed, jer nam duša cvili pod teretom grijeha. Kada ne bi bilo svećenika, bila bi grozota i pustoš, jer jedino svećenik može odriješiti od grijeha. Najveći grijeh je reći da grijeha nemamo. Ako se dobro ispitamo vidjet ćemo da smo zapali u glib. Dok se ispovijedamo, živi smo. Ispovijed nam vraća milost posvetnu i daje milost djelatnu, da možemo ići naprijed. Ići na misu i pričest, čitati Sveto pismo i pomagati drugima, to je kristoterapija. A da bi migli ići na pričest treba se dobro ispovjediti,“ zaključio je p. Dretvić.

Nakon mise uslijedilo je klanjanje, koje je bilo i zaključak duhovne obnove.

Sva milostinja prikupljena na ovoj svetoj misi išla je za misije, budući da je ta nedjelja bila misijska.

Ana Hodak

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je rujanska duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je zakazana za ponedjeljak, 18. listopada 2021.

Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Szilárd Balcsák, župnik župe Rođenje Blažene Djevice Marije iz Subotice. Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

Preč. Berislav Petrović je, na početku, uputio pozdravnu riječ, te na osobit način pozdravio predvoditelja duhovne obnove, a nakon toga mu je predao riječ, čime je započeo središnji dio duhovne obnove.

U svojim razmatranjima vlč. Szilárd Balcsák je kao tematsku misao vodilju uzeo Molitva i žrtva.

U svojim promišljanjima voditelj se osvrnuo ne nekoliko važnih točki kada su u pitanju molitva i žrtva u vjerničkom životu, a osobito u životu svećenika. U odnosu na Isusovu molitvu i žrtvu mi trebamo Isusu zavapiti, priznati njegovu vlast, ne smijemo dopustiti da nas netko obeshrabruje, trebamo čuti Isusov poziv, trebamo s nadom ustati, sa Isusom razgovarati, po molitvi prošnje slavimo i štujemo Boga, što ako nas Bog ne posluša?, neke su od točaka kojima je vlč. Szilárd Balcsák vodio svoja promišljanja.

Kakav je odnos između molitve i žrtve. Kad promatramo svejedno koji odnos u osobnom životu, za sve je potrebna žrtva, ili kako to u duhovnosti nazivamo askeza. Molitva ne može postojati izvan tijela, ni kod početnika, dapače ni kod onih naprednijih. Tjelesni i duhovni rad, idu uvijek skupa. Mogli bi smo i tako kazati, da askeza i kontemplacija idu uvijek skupa. Kako veli sveti Antun pustinjski Duh Sveti obuzima tijelo i duh. Svi udovi sudjeluju na tome od glave do pete. „Daj svoju krv i primi Duha“ ponavljalji su to crkveni oci. Jedna te ista dinamika na djelu je u molitvi, kao i u askezi. Kad jedno izostavimo iz našeg svećeničkog života gubimo ne samo autentičnost, već i smisao našega poslanja. Moliti znači ljubiti do kraja. Sada ćemo u kratkim crtama pogledati neke klasične elemente tehnike kršćanske molitve: Samoću, šutnju, i bdjenje. Naravno ove tehnike, mi kao svećenici na neki način već vježbamo. Ali da bude ove tehnike još plodonosnije malo ćemo ih pogledati nanovo, možda nove perspektive.

U evanđelju, kada Isus moli, često se odvaja od drugih, traži osamljeno mjesta, goru ili pustinju. U njegovim očima dakle postoji povezanost, između samoće i molitve. Danas u potrošačkom društvu vidimo ljude koji redovito bježu na vikendima na samotno mjesto, kako oni kažu u mir. Pa i mi sami se trudimo držati za sebe dane, kada nismo među ljudima, kada nemamo telefon ili televiziju kraj sebe. Kako može samoća probuditi u čovjeku molitvu? Kako samo molitva može učiniti samoću podnošljivom? Kako samo molitva može preinačiti samoću u raj zemaljski?

Kada se Isus povlačio na molitvu, najradije činio to noću. On je bdio dok je svijet spavao. Također u maslinskom vrtu, kad je zvao učenike na molitvu, u isto vrijeme zove ih i na bdijenje. Bdijte i molite. Poslušnosti ove Njeogve riječi vidimo od početka povijesti kršćanstva. Prve zajednice uoči Uskrsa su bdijeli. A također pred krštenjima. Neki su tako objašnjavali kršćansko bdijenje, da je uzrok toga je bila radost velika, zbog kojeg nisu mogli spavati. Ali vidimo ovu vrstu askezu i među redovnicima, koji prije zore se dignu i odlaze u kapelu svoju, pa mole časoslov. Također je divno vidjeti ovo i kod hodočasnika današnjice, koji znaju ouči svetkovine otići na svetište i provesti noć u bdijenju, u isčekivanju, poručio je, između ostalog, vlč. Szilárd Balcsák okupljenom kleru Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je zaključena euharistijskim klanjanjem u šutnji, te molitvom Anđeo Gospodnji.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Molitvenoj inicijativi Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir priključila se ove godine i župa Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici. Za djecu osnovnoškolskog uzrasta organizirano je moljenje krunice, kako bi se i ovom molitvom ujedinili sa svom djecom koja mole na istu nakanu.

Molitvu za djecu organizirao je i vodio vlč. Ivica Zrno.

Djeca su se okupila u crkvi, te su ponajpije dobila potrebne informacije o krunici i vrijednosti molitve krunice. Nakon toga smjestili su se ispred pokrajnjeg oltara koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji od Krunice, te su započeli sa ovom starom i vrijednom molitvom.

Želja i nakana ovoga projekta je bila, kako i kaže sam naslov molitvene akcije ujediniti se sa milijun djece u ovoj vrijednoj i lijepoj molitvi, ali isto tako poučiti djecu molitvi krunice, kako se ta molitva ne bi zaboravila i kako im ne bi bila strana u današnje vrijeme.

Također, ovaj i ovakav način susreta sa djecom vrijedan je i vjeronaučni susret kojim se djecu poučava u molitvi i prenose se im se vrijednosti Katoličke Crkve.

Na ovogodišnjoj molitvenoj inicijativi u Srijemskoj Mitrovici, domaćoj djeci pridružilo se i nekoliko vjeroučenica iz Laćarka, koje od ove školske godine redovito pohađaju župsku katehezu u župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku.

Vjeronaučnom susretu se pridružila i s. Estera Radičević, koja trenutno boravi u samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa u Srijemskoj Mitrovici.

Djeca su veoma lijepo prihvatila molitveni zadatak, te su sa velikim zanimanjem pratili cjelokupnu molitvu.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju 17. listopada 2021., svečanim euharistijskim slavljem u 9.30 sati, župljani župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik proslavili su Nedjelju zahvalnicu. Euharistijesko slavlje slavio je župnik mons. Eduard Španović. Iako je Srijemska Mitrovica grad, veliki dio župljana još uvijek ima svoje vrtove u kojima redovito uzgaja plodove zemlje kojima se hrane tijekom godine. Želja i nakana je bila i ovim euharistijskim slavljem iskazati Bogu zahvalnost za sve što su primili iz Njegove očinske ruke.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je istaknuo vrijednost ovakvih slavlja, jer slaveći slavlje zahvale, mi se podsjećamo kako nismo gospodari na ovoj zemlji, nego da nam je dano sve što posjedujemo. Sada možemo ići dalje u razmišljanju i pitati se od koga nam je dano – od Boga. Od našeg nebeskog Oca. Znamo veoma dobro da za dar treba zahvaliti. Tako je i ovdje i u ovom trenutku. Trebamo si svakodneno posvijestiti da je stav zahvale i zahvaljivanja naša trajna obveza. I dobro je da je ne zanemarimo. Zahvalan čovjek nije ohol čovjek. Mis mo ovdje, ispred oltara izložili samo jedan dio darova. Oni predstavljaju obilje koje nam je od Boga dano. A kada bismo počeli nabrajati sve redom, na čemu treba biti zahvalan, tko zna koliko bismo dugo izricali hvalu. U svemu ovome trebamo gledati obilnu Božju ljubav prema nama, poručio je između svega mons. Eduard Španović.

Kroz prigodnu molitvu vejrnika, kao i prikaznu procesiju, izrečene su molitve i prikazani su darovi koji ocrtavaju stav zahvalnosti djeteta prema Ocu.

Kao dodatni ukras cjelokupnog slavlja bila su djeca obučena u narodne nošnje, koja su imala aktivno učešće u euharistijskom slavlju. Njih je animirala i program osmislila njihova vjeroučiteljica Sara Žurovski, koja ih redovito okuplja subotom na vjeronauku, te im predaje vjeronauk u školi.

Euharistijsko savlje, svojim lijepim pjevanjem i biranim pjesmama uzveličao je župski zbor Sveta Cecilija, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić, voditeljce zbora.

Nakon svečanog euharistijskog slavlje, svi okupljeni su se uputili u župsku dvoranu na druženje i čestitanje imendana mons. Eduardu Španoviću, čijeg nebeskog zaštitnika se spominjemo 13. listopada.

Ivica Zrno

BEOČIN/ČEREVIĆ/SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U nedjelju 17. listopada 2021. godine, u župama Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije u Čereviću, Sveta Barbara, djevica i mučenica u Beočinu i Našašće Svetog Križa u Srijemskoj Kamenici proslavljena je Zahvalna nedjelja. Toga dana su župnik vlč. Luka Ivković i okupljeni vjernici triju župa svečano zahvalili dragom Bogu na svim dobročinstvima i darovima koje čovjek prima u svojem životu, napose plodove njiva, vrtova, voćnjaka i vinograda. Tako je župnik Luka napomenuo da svakog dana trebamo zahvaljivati Bogu za sve što nam daje i daruje, i kad neznamo što reći, jednostavno se zahvaliti jer bez zahvale nema napredovanja u vjeri. Osvrčući se na nedjeljna čitanja protumačio je da svi vjernici, svi ljudi trebaju najprije tražiti Božju slavu i dopustiti da se Bog proslavi u ljudskom životu.

Čašu koju je Krist pio treba svatko od nas piti, Krštenje koje je Krist primio trebamo i mi primiti, ali se ne zaustaviti već ići javno svjedočiti i podnostiti teret gorke čaše koju ispijamo i Krstom kojim smo kršteni. Jedino na taj način, kada prihvatimo teškoće ljudskoga života, osude i pljuvanja, jedino kada prihvatimo svoj krsni poziv, moći ćemo rasti i držati se svoje vjere. Bez prihvaćanja čaše gorčine i osude, koju je i sam Krist primio, bez prihvaćanja teškoće krsnog poslanja, koje je i sam Krist podnio, nema napretka. Isus se ne zaustavlja nego nastavlja sa spoznajom gorčine čaše i teškoće Krsta, Isus ide korak dalje, vrši volju Očevu, Isus propovjeda i Sebe ponizuje da bi nas uzvisio, da bi nas otkupio. Stoga smo i mi pozvani ugledati se na Krista slugu i patnika, ponizna i otvorena srca prihvaćati križ i biti sluga jedni drugima, jer kada služimo postajemo gospodari, postajemo uzvišeni, postajemo bogati i milošću Božjom ispunjeni, postajemo vršitelji Očeve Riječi naglasio je vlč. Luka te je na kraju nadodao osim što zahvaljujemo za plodve naše zemlje, zahvalimo i na svojim životima, ali još više postanimo svjesni svoje odgovornosti u izgrađivanju dobrog, plemenitog i istinitog društva prožeto žrtvom i ljubavlju. Naši životi su jako važni, predragocjeni da bismo vrijeme gubili na krivim stvarima. Držati se Očeve Riječi naš je imperativ.

Nakon svetih Misa uslijedile su agape i zajedničko druženje u prostorima župa. Misna slavlja su svojim pjevanjem uzveličali zborovi župa.

Luka Ivković

NIKINCI/PLATIČEVO (TU) – U nedjelju, 17. listopada 2021., svečanim euharistijskim slavljima, vjernici župe Sveti Antun Padovanski u Nikincima, kao i vjernici filijalne zajednice u Platičevu, proslavili su Nedjelju zahvalnicu. Zahvalili su Bogu za plodove zemlje: sve vrste žitarica, povrće, voće, hranu dobivenu od domaćih životinja, kruh, vino i hostije. Vjernici su u crkvu donijeli sve ono za što su Bogu zahvalni te složili ispred oltara.

Svečana euharistijska slavlja slavio je župnik vlč. Ivica Živković.

Kroz prigodnu homiliju, župnik vlč. Ivica Živković je poručio: I ove godine, na ovaj kršćanski način želimo zahvaliti Bogu za plodove zemlje koje smo primili iz Njegove darežljive ruke. Slaveći euharistijsku žrtvu i zahvaljujući Bogu za darove zemlje, mi Mu želimo reći istinsko hvala na svemu čime nas je darovao i obogatio. Ova euharistijska Žrtva simbolički je pokazatelj našeg vjerničkog stava. A ima li i postoji li bolji odnos prema Bogu od odnosa zahvale? To nam je i poticaj za buduće dane – na svemu budimo zahvalni. Na taj način bit ćemo bliži Bogu, rekao je, između ostalog vlč. Ivica Živković.

Nakon euhraistijskih slavlja upriličeno je druženje u župskim prostorijama.

Tekst:Ivica Zrno

Fotografije:Ivica Živković