Nezaboravno ljetno iskustvo duhovnog kampa za 45 mladih iz župa Srijemske biskupije

SUĐURAĐ (TU) - Šipan, biser Elafitskih otoka kraj Dubrovnika, ovoga je ljeta primio posebnu skupinu: 45 djece i mladih iz župa Beška, Maradik i Laćarak (Srijemska biskupija), koji su sudjelovali u ljetnom oratoriju — mješavini kampa, duhovnosti, zabave i služenja u župi Vele Gospe u mjestu Suđurađ, predvođeni svojim župnicima.

Život u oratoriju

Dani su započinjali svetom misom s katehetskom propovijedi. Nakon doručka grupa bi se uputila na plažu — za mnoge jedinog i nezaboravnog prvog susreta s morem. Povratkom u kamp slijedio je ručak kojeg su pripremala sama djeca, uz pomoć nekoliko mama. Nakon ručka kratak odmor, zatim igre, molitva i kateheza. Popodnevni povratak na plažu, pa večera i potom novi krug druženja, igara, pjesme uz gitaru, plesa, i molitve. Dan bi se završio snažnim trenutkom: zajedničkom “šetajućom krunicom”, molitvom na različite nakane, dok su mladi hodali po kompleksu. U petak su se i mladi Srijemci pridružili pozivu Svetog Oca molitvom krunice za mir u svijetu, a jednu večer svoje su nakane iznosili i u dirljivom euharistijskom klanjanju pred Presvetim Sakramentom. Organizirana je i filmska večer, gdje su djeca, ali i odrasli sa zanimanjem upoznali Mojsijev životni put kroz animirani klasik „Princ iz Egipta“.

Animatorima iz Subotice (oko desetak osoba) zahvalni su bili mladi Srijemci koji su kroz njih doživjeli svjedočanstvo aktivne i žive mlade vjere. Mnogi su prvi put bili bez mobitela — već nakon nekoliko dana shvatili su kako im on ne nedostaje, a otkrili su koliko mogu više igrati, družiti se, pjevati, svirati, moliti i jednostavno biti prisutni jedni drugima.

Iskustva koja oblikuju život

Za djecu i mlade ovo je bio kamp koji se ne zaboravlja, jer nisu ponijeli kući samo uspomene, nego i duboka iskustva. Prvi susret s morem kod mnogih je probudio čuđenje i radost – ljepotu stvorenog koja osvaja. Otkriće da se može živjeti bez stalnog gledanja u ekran donijelo im je novu slobodu: naučili su više razgovarati, igrati se, smijati, pjevati i plesati zajedno.

Učeći da sami pripremaju i raspremaju obroke, brinu o prostoru i programu, shvatili su kako se rad i služenje ne mogu odvojiti od radosti ali i zahvalnosti. Redovit ritam dana učio ih je odgovornosti, zahvalnosti i disciplini, u ozračju zajedništva.

Molitveni i liturgijski trenuci, od svete mise do večernje krunice, produbljivali su njihovu vjeru i odnos s Bogom. Istodobno su kroz susrete s mještanima otkrivali gostoljubivost i solidarnost, jer su ih domaćini s otoka rado darivali plodovima zemlje i mora, grožđem, smokvama i maslinama. Mnogi mladi iskoristili su ovo povlašteno vrijeme i za rad na sebi, te pristupali sakramentu pomirenja i dnevnoj pričesti.

Svjedočanstvo vjere brojne obitelji

Poseban pečat ostavilo je svjedočanstvo Rose Pich-Aguilera, majke-udovice osamnaestoro djece iz Španjolske. Ona se zajedno sa svojom djecom svako jutro pridruživala Srijemcima na svetoj misi na oratoriju, i nakon mise ostajali su u molitvi zahvalnosti, dok su uvečer znali obiteljski doći na molitvu krunice. Njezina radost i snaga, ukorijenjena u svakodnevnoj molitvi i euharistiji, pokazala je mladima da je istinska sreća moguća unatoč životnim teškoćama. Gledajući nju i njezinu obitelj, naučili su da je vjera temelj koji nosi i najzahtjevnije trenutke života. Rosa je inače i katolička obiteljska “influencerica” s profilom na Instagramu (Rosa Pich & family) koji prati preko 123 000  pratitelja, a autorica je i knjige “Kako biti sretan s 1,2,3… djece?”, koja je prevedena na 50 svjetskih jezika, uključujući i hrvatski.

Rosa Pich‑Aguilera Roca majka je osamnaestero djece; troje ih je preminulo, od kojih kći nedavno, u dobi od 22 godine. Često se pitaju — kako uspijeva uvijek biti dobre volje? Njena tajna: ustajanje rano, odlazak na svakodnevnu misu i polusatna molitva pred Presvetim. Tamo crpi snagu i mir, planira dan, razmišlja o obitelji, prijateljima, poslu.

“Moji prijatelji znaju da imam osamnaestero djece … da radim pola radnog vremena … i da sam uvijek dobre volje. Moja je tajna tako jednostavna … ustajanje rano ujutro i odlazak na misu svaki dan. Nakon toga nastojim ostati pola sata ispred izloženog Presvetog.” – posvjedočila je energična Rosa, koja je u posljednje jutro oratorija zajedno s djecom proslavila i imendan – spomendan sv. Ruže Limske.

Svojom energičnošću je pokazala da radost ne proizlazi iz materijalnog ni vremena — nego iz dubine molitve, redovitosti i otvorenosti Bogu.

Susret sa zajednicom otoka

Mještani Šipana bili su ganuti prisutnošću mladih iz Srijemske biskupije, te gledajući djecu i mlade kako brinu jedni o drugima, pomažu i raduju se. U nedjelju su se mladi pridružili župnoj misi sa stanovnicima otoka, što je dodatno učvrstilo veze između zajednica.

Iskustvo zahvalnosti

Ova ljetna pustolovina nije bila samo kamp. Bila je to škola života, zajedništva i vjere — djetinjstvo prožeto molitvom, radom i pjesmom. Otok Šipan i njegova crkvena baština pružili su najsjajniju pozadinu toj formaciji, dok je svjedočanstvo obitelji Pich-Aguilera uljepšalo i utemeljilo duhovno putovanje mladih.

Mladi su svakodnevno molili i za dobročinitelje koji su omogućili i sponzorirali ovo iskustvo za djecu: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Dubrovačka biskupija, Caritas Dubrovačke biskupije, Župa Suđurađ, Župa Blato i don Željko Kovačević.

Mladi su kući ponijeli iskustvo radosti u služenju, slobode bez tehnologije, ljepote zajedništva i dubine molitve – vrijednosti koje ostaju za cijeli život.

Kulturno-duhovni kontekst: Šipan, crkva Vele Gospe i oratorij don Bosca

Šipan je najveći od Elafitskih otoka, skladno spojene prirodne ljepote i duhovne baštine. U mjestu Pakljena nalazi se crkva Gospe od Milosti, izgrađena oko 1500. godine uz benediktinski samostan. Posvećena je 1569., a stoljećima je bila središte molitve, rada i skrbi za vjernike. Benediktinci, a kasnije pijaristi i isusovci, ostavili su neizbrisiv trag u oblikovanju vjerskog i kulturnog identiteta otoka.

Oratorij, na način kako ga je osmislio sveti Ivan Bosco, postaje za mlade mjesto rasta u vjeri, odgovornosti i prijateljstvu. Upravo je na Šipanu duh don Bosca proživljen u punini – kroz igru, molitvu, rad i veselje.