SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U utorak, 3. svibnja 2022., euharistijskim slavljem u 18.00 sati svečano je proslavljen blagdan Našašće Svetoga Križa – crkveni god župe Srijemska Kamenica.
Svečano euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima, uz suslavljenje vlč. Luke Ivkovića, domaćeg župnika, preč. Marka Loša, župnika iz Petrovaradina 3, vlč. Ivice Živkovića, župnika iz Hrtkovaca i vlč. Ivana Rajkovića, župnika iz Petrovaradina 2.
U uvodnoj riječi, vlč. Dušan Milekić je čestitao okupljenim vjernicima današnji blagdan te istaknuo važnost križa za svakog vjernika.
U prigodnoj homiliji je razmatrao o Isusovih pet rana na tijelu te ih je usporedio s čovjekovim životom.
Isusove rane na rukama predstavljaju nepravde koje sam učinio, svojim djelima, mržnjom, pakošću, ljude koje sam povrijedio. Isusove rane na nogama su moje noge kada nisam išao gdje sam trebao, rane koje vješto skrivam, rane moje prošlosti. Rane na nogama su netko koga sam probo, odveo na krivi put svojim stavovima, mišljenjima naveo ga da ode stramputicom. Rana boka je posebna rana, rana koja pokazuje koliko ljudsko biće može biti duhom i emotivno ranjen. I u toj rani, vjerujem da možemo prepoznati svoj život, jer u njemu mnogo puta teče krv i voda, mnogo puta boli i rana od drugih, koji su držali svoje koplju u rukama i mnogo puta zarili u nas.
Zato je Krist sve to trpio da bi nama ponovno pokazao nas, što je čovjek. Čovjekov život, raširene ruke u bolima koje vape i teže da budu zagrljene. Biće koje vapi da je slobodno, a ne da je prikucano za drvo kao da je rob, zločinac. Zašto je to drvo posebno? Ako nema uskrsnuća onda nije posebno već zastrašujuće. Kako ima uskrsnuća križ je znak u kojem Bog širi ruke da zagrli nas koji težimo zagrljaju. Krist si daje pribiti svoje ruke, da ozdravim tvoje ruke, da znaš kuda ćeš dalje. Da taj bok, krvavi, zaliječim od svih rana koje ti imaš.
Križ i Krist na njemu je znak ljubavi. Krist nije došao da nas osudi, nego da nas spasi, zato taj križ ima snagu te s ponosom možete biti zajednica koja kleči pred križem, koja gleda u Isusov lik znajući da je u njemu ozdravio, da je u njemu oslobođen, siguran.
Braćo i sestre, svatko od vas ima svoj život, zna što bi u te rane stavio, i svako od nas drži svoje rane, možda zavijene, sakrivene, ali ih nosimo. U tom drvetu križa, kojega s ponosom kao kršćani stavljamo u prostorima u kojima živimo jer želimo taj znak imati kraj sebe, znak je u kojem prepoznajemo da nam Bog stalno govori 'voljen si sine i kćeri', pogledaj i ozdravi. Kad Krista gledamo ozdravljamo od rana koje imamo, a imamo ih svi. Križ Kristov je melem za naše rane. Stoga predajmo Gospodinu svoje rane, da osjetimo Gospodinov zagrljaj.
Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Luka Ivković se zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i župljanima i vjernicima susjednih župa koji su hodočastili da kao jedno stado proslavi blagdan Našašća svetoga Križa.
Prije misnog blagoslova izmoljena je molitva Svetome Križu, a poslije, prema običaju župe, dao se križ na čašćenje poklekom ili poljupcem. Euharistijsko slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor, predvođen dirigenticom Stefanijom Obleščuk i orguljaškom pratnjom stolara Ivana Bera iz Čerevića. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je druženje i okrjepa u prostorima župnoga dvora.
Luka Ivković
