.jpg)
Proslava crkvenog goda u župnoj crkvi svetog Ivana Nepomuka u Gibarcu protekla je u znaku obnove župne kuće
GIBARAC (TU) - Svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Nikica Bošnjaković, u župnoj crkvi svetog Ivana Nepomuka u Gibarcu, 16. svibnja svečano je proslavljen crkveni god. U nazočnosti vjernika iz Gibarca, okolnih župa i filijala, kao i Gibarčana koji danas žive u drugim mjestima u Srbiji i Hrvatskoj, ovogodišnje slavlje bilo je u znaku početka obnove župne kuće. Zahvaljujući Đuri Martinoviću, župljaninu Gibarca, obnovljena je krovna konstrukcija župne kuće i postavljen je novi crijep, a započeti su i drugi građevinski radovi u župnom dvorištu gdje je planirano uređenje etno muzeja Društva za očuvanje šokačkih Hrvata Gibarac.
Unatoč patnji, ostanimo doslijedni Isusu
U svojoj propovjedi vlč. Bošnjaković govorio je o potrebi svakoga čovjeka da na prvom mjestu ljubi Isusa. Također, upoznao je župljane o povijesnim činjenicama i životu patrona svetog Ivana Nepomuka.
„Rođen je 1350. godine u Češkoj. Kao svećenik je bio napredan. Nije bio običan svećenik, on je bio doktor teologije i doktor kanonskog prava. Za svećenika je zaređen sa 30 godina, 1380. godine. Odmah je postavljen za župnika u Pragu. Praški nadbiskup je u to vrijeme bio u velikom sukobu s kraljem Češke. On je u to vrijeme želio zagospodariti Katoličkom crkvom u Češkoj. Praški nadbiskup je u to vrijeme delegirao Ivana Nepomuka za generalnog vikara za tu nadbiskupiju i dao mu je ovlast da on imenuje novoga opata za Opatiju koju je kralj htio proglasiti svojom biskupijom. Kralj je naredio da se svećenici i Ivan Nepomuk zatvore. U zatvoru su bili mučeni i morali su dati prisegu da će šutjeti o tome, te da će tek tada biti pušteni na slobodu. Ivan Nepomuk nije pristao na to. Iz poslušnosti prema nadbikupu, prema Duhu svetom i prema Crkvi, pokazao je svoju vrijednost. Drugi svećenici su bili pušteni, a Ivana Nepomuka su zadržali. Kralj ga je muči s gorućom bakljom, paleći mu tijelo. Tako ranjenog i vezanog vukli su ga praškim ulicama i bacili ga s mosta u rijeku Moldavu. To se dogodilo 1393. godine. Njegova veličina je u tome što se nije opirao i što je prihvatio nepravdu i patnju samo zato što je volio Crkvu. Sveti Ivan Nepomuk nam je svijetlo i primjer kako osmisliti svoju patnju i kada nema nikoga da se za nas zauzme. Ostanimo doslijedni Isusu, svojoj vjeri i svojim uvjerenjima“.
Dar obnove, milost Božja
Također, vlč. Bošnjaković se dotaknuo Isusovih riječi: „Nisam došao donijeti mir, nego mač istine. Tko ljubi više oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko svoj križ ne uzima, nije mene dostojan. I tko hoće život svoj spasiti i ugađati sebi, taj će se izgubiti. A tko svoj život izgubi, zbog mene, taj će ga naći“.
„Iako ove riječi Isusa djeluju surovo, moramo shvatiti njihovno duhovno značenje i uzeti lijek. Jer uvijek kada Isus govori, on liječi, on osvješćuje i prosvjetljuje. Znači ljubiti Boga, svim srcem, svom dušom i svom snagom.Biti miran s Bogom znači kada ti Isus oprosti grijehe i kada Isusa prihvatiš za svog spasitelja i za svog prijatelja. Moramo prihvatiti Sina Božjega Isusa, njegovu pregorku smrt i uskrsnuće, da bi bio u miru s Bogom. Sveti Pavao kaže: „po Njemu, po Isusu, imamo i pristup u ovu milost u kojoj stojimo“. Zar nije milost što smo dočekali obnovu župnu kuće? Ona je izgrađena 1841. godine, a adaptiran je 1902. godine. Ako ove godine bude izvršena kompletna sanacija, vjerujem da će ona služiti još 100 godina. Milost je što je za kuću osiguran namještaj iz XIX. i XX. stoljeća. Mnogi su mislili da Gibarac izumire, ali evo nam pokazatelja da se uz Božju pomoć, čuda događaju” - istaknuo je župnik.
Obraćajući se vjernicima vlč.Bošnjaković posebno je istaknuo da se osobito ove godine crkveni god slavi s velikim osjećajem ljubavi prema crkvi, prema svojoj župi i najvažnijim osjećajem ljubavi jedni prema drugima, Isusovom ljubavlju kako nam je On pokazao.
„U ljubavi zajedništva u kojoj nas je okupio crkveni god imamo priliku vidjeti čudo. To čudo je novi krov na župnoj kući, koja je ujedno i kuća ili etno muzej kako je napisano u dekretu Društva za očuvanje tradicije šokačkih Hrvata Gibarac. Osim krova, učinjeni su i brojni zahvati unutar zgrade. Radovi su započeti zahvaljujući onima koji ljube Crkvu i koji vole svoj identitet. Svatko od nas doprinese životu Crkve i društva koliko može, a za ovo smo zahvalni našem župljaninu Đuri Martinoviću koji je u svojoj veličini srca, učinio svima nama ovu uslugu i pomoć, da ne gledamo ruinirani objekat, nego da gledamo da se on temeljito obnavlja“, istaknuo je vlč. Bošnjaković.
Župni ured svetog Ivana Nepomuka u Gibarcu, upoznat sa statutom Društva za očuvanje šokačkih Hrvata Gibarac, osvrćući se na član statuta u kojem se navodi da su „ciljevi udruženje formiranje Zavičajne kuće u prostorijama zgrade koja je u vlasništvu Rimokatoličke crkve, župne kuće u Gibarcu u ulici svetog Save 7, donio je odluku 16. svibnja 2010. godine da daje udruženju Društvo za očuvanje šokačih Hrvata Gibarac prostorije u svom vlasništvu u Gibarcu, na korištenje na neodređeno vrijeme bez naknade.” Također se navodi da će te prostorije uživati svaki župnik koji boravi u Šidu kao upravitelj župe Gibarac, za njemu potrebne svrhe, poštivajući i podržavajući rad Društva. Ovu odluku odobrio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Podršku i blagoslov ovom projektu dao je i srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina. U narednom razdoblju u planu je uređenje i opremanje župne kuće s ukupno šest soba, jednom primaćom, kuhinjom, blagovaonom i četiri spavaće sobe koje će se staviti na raspolaganje svima koji žele posjetiti Gibarac, posebice Gibarčanima koji su otišli iz svog sela devedesetih godina.
Anica Pinterović pjesnikinja iz Gibarca, sve nazočne je pozdravila pjesmom posvećenu Gibarcu i Gibarčanima. Nakon toga svi župljani su se okupili na domjenak koji je upriličen u župnom dvorištu, na temeljima budućeg ljetnikovca. U zajedništvu i ljubavi, Gibarčani su proslavili svoj crkveni god ove godine u još većoj radosti što je započeta obnova župne kuće, koja će biti dostupna raseljenim Gibarčanima, ali i svima onima koji se budu željeli upoznati s poviješću Gibarca.
Tekst i fotografije: S.D.
