Dan 6. svibnja je datum sjećanja na protjerivanje Hrvata iz Srijema

HRTKOVIC (TU) - Ovaj datum obilježava se kao dan kada je 1992. godine pokrenuta kampanja progona nesrpskog stanovništva u Hrtkovcima te se na taj dan ukazuje na potrebu sjećanja na žrtve i protjerane Hrvate iz ovog mjesta.

Komemoracija je započela na mjesnom groblju molitvom za sve nastradale tijekom devedesetih, kojoj su u ime Zajednice PHSBB nazočili: Ivo Martinović, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata; Marta Kučinić, predsjednica Zavičajnog kluba „Gomolava“, koji u Hrvatskoj okuplja iseljene osobe iz Hrtkovaca, Nikinaca i Platičeva; Jakov Ivančić iz ogranka Zajednice u Osijeku, jedan od osnivača Zajednice te dugogodišnji član Glavnog odbora.

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočili su Ninoslav Radak, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zadužen za informiranje, i Goran Kaurić, član Odbora za službenu uporabu jezika i pisma HNV-a i upravitelj Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu.

Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Riječi sjećanja i zahvalnosti uputili su predsjednik Udruge „Dr. Nikola Dogan“ Mirko Paulić te Ivo Martinović i Goran Kaurić.

Molitva je okončana kod središnjeg križa, nakon čega su se svi uputili u župnu crkvu sv. Klementa, gdje je održana misa za nastradale u Hrtkovcima tijekom devedesetih godina. Misu je predvodio hrtkovački župnik vlč. Ivica Živković, koji je na koncu mise zahvalio gostima i svim nazočnima te ih pozvao za trpezu ljubavi kao nastavak liturgijskog slavlja i simbol zajedništva kojemu treba težiti.

Izvor: FB NIU Hrvatska riječ

Susret je održan 2. i 3. svibnja pod geslom „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5)

POŽEGA (TU) - Susret Hrvatske katoličke mladeži, 13. po redu, započeo je u subotu, 2. svibnja. Među oko 15 tisuća mladih iz cijele Hrvatske i inozemstva sudjelovalo je i 67 mladih iz Srijemske biskupije. Na susretu su ih pratili vlč. Stjepan Šumanovac, župnik Župe sv. Roka, hodočasnika u Petrovaradinu, đakon Ivan Malić te s. Jelena Damjanović. Pridružila su im se i dva bogoslova, Andrija Drot iz Hrtkovaca te Stjepan Gusak iz Slavonskog Borda.

Po dolasku u Požegu dočekali su ih ljubazni domaćini, koji su za sudionike osigurali ručak, te raznolik zabavni program.

Središnje euharistijsko slavlje, nakon molitvene priprave na Trgu Svetog Trojstva predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s 30-ak biskupa, oko 350 svećenika i više od 15 tisuća mladih sudionika Susreta.

Na početku euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio šibenski biskup i predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije Tomislav Rogić. Potom je pročitana poruka pape Lava XIV., koju je uputio sudionicima SHKM-a u Požeškoj biskupiji. „Budite u ovome svijetu istinski svjedoci radosti i mira koji proizlazi iz susreta s Kristom i slijedite ga bez straha. Crkva računa na vas: na vašu živu vjeru, vašu kreativnost i vaš zanos, kako bi Evanđelje dosegnulo srca mnogih i osvijetlilo put mlađim generacijama“, potaknuo je mlade. Uz poruku prikazan je i kratki video zapis u kojemu Sveti Otac udjeljuje blagoslov svima nazočnima.

Biskup Martinović je na početku homilije pozdravio sve okupljene. Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, pojasnio je Isusovu sliku trsa. „Slika trsa s jedne strane izražava Božju brigu punu ljubavi za nas, a s druge strane nam je opomena i upozorenje, upozorava nas da, ako prekinemo tu vezu s Gospodinom, ne možemo donositi plodove dobrog života te i sami riskiramo da postanemo suhe grane“, rekao je. Pitajući zašto Isus želi da svi ostanu povezani s njim, istaknuo je da je to „zato što nas ljubi i zna da nam u životu dolaze razne teškoće, kušnje, nejasnoće, sumnje, problemi, da ne podlegnemo utjecajima svijeta i ljudi koji razaraju vjeru, ljudske živote, brakove i obitelji, koji udaljavaju ljude od Boga i Crkve. U ovo vrijeme velikih kriza, ratova i podjela u svijetu i među nama, u obiteljima i društvu, Krist i danas poziva na jedinstvo, na zajedništvo, jer jedino jedinstvo u njegovoj ljubavi izgrađuje obitelj, društvo, Crkvu i naš narod. Dragi mladi, budite graditelji zajedništva, ne samo danas, nego uvijek u svojim obiteljima i svugdje“, potaknuo je prisutne biskup Martinović.

Pri kraju euharistijskog slavlja, biskup Rogić je uputio riječi zahvale domaćinima ovogodišnjeg Susreta hrvatske katoličke mladeži i povjerenicima za mlade te je predstavio domaćine sljedećeg, 14. SHKM-a – Krčku biskupiju. Potom su krčki biskup Ivica Petanjak te mladi budući domaćini preuzeli križ Susreta.

Po završetku euharistije mladi su se uputila prema župama domaćinima, u kojima su ih obitelji primili na noćenje. Srijemci su bili smješteni u Župi sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru s još dvjestotinjak mladih iz različitih krajeva Hrvatske. Drugog dana susreta, u nedjelju, 3. svibnja, za njih je misu predvodio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski. Nakon mise mladi su imali priliku upoznati povijest Daruvara, obići njegove znamenitosti te družiti se s domaćinima i drugim gostima.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina je drugog dana susreta predvodio misno slavlje za mlade koji su bili smješteni u Župi bl. Ivana Merza u Slatini.

TU/ www.shkm2026.hr

Obiteljski dolazak otvorio pitanja zaboravljene baštine

PUTINCI (TU) - U nedjelju 3. svibnja, u popodnevnim satima u Putincima je održan susret posvećen povijesti podunavskih Nijemaca, obilježen dolaskom obitelji iz Austrije, koja danas živi u Salzburgu.

Osim u potrazi za vlastitim korijenima, bila je to i prigoda da se postave otvorena pitanja očuvanja baštine, stanja mjesnog groblja i odnosa prema povijesnom nasljeđu. 

Dolazak gospodina Adia Tschauta, koji je sa svojom obitelji prvi put od djetinjstva posjetio Putince, kako bi svojoj djeci pokazao mjesto svog porijekla i crkvu u kojoj je kršten i gdje su njegovi roditelji vjenčani, zapravo bio je jedan od najupečatljivijih trenutaka susreta u ovom srijemskom mjestu.

Tom prigodom župnik mu je darovao kopiju knjige o Putincima na njemačkom jeziku, kao i krsne listove te vjenčani list njegovih roditelja, kao i njegov krsni list, izdane u putinačkoj crkvi. Emotivni trenutak jasno je pokazao koliko su veze s ovim prostorom i dalje snažne, unatoč vremenu i udaljenosti. Posebno je bilo dirljivo, kada je gosp. Adi u toj istoj knjizi - koja je za njega bila pripravljena kao iznenađenje- prepoznao na fotografijama svoje roditelje i svoju baku.

No, upravo taj osobni povratak otvorio je i šira pitanja — što je danas ostalo od zajednice koja je ovdje nekada živjela i kakav je odnos prema njezinu nasljeđu. Tom prigodom, zahvaljujući Austrijskoj radio-televiziji, koja priprema TV dokumentarac pod nazivom „U potrazi za domom – djeca etničkih Nijemaca“ a riječ je o djeci raseljenih osoba koje su bile primorane napustiti Srbiju na kraju Drugog svjetskog rata, vlč Aleksandar Kovačević dao je i svoj intervju.

Upravitelj ove župe je naglasio kako je crkva u Putincima, podignuta u 18. stoljeću u vrijeme naseljavanja podunavskih Nijemaca u okviru politike Habsburške Monarhije, te da je ona bila temelj oko kojeg se oblikovala zajednica. U razdoblju nakon osmanske vlasti, kada su ovi krajevi bili gotovo opustjeli, upravo su doseljene obitelji iz srednje Europe i ovdje započele novi život.

Crkva nije bila samo mjesto molitve, nego i znak ostanka, ali i prostor u kojem su se čuvali jezik, običaji i osjećaj pripadnosti. Za njemačku zajednicu u Srijemu to je bilo ključno za opstanak.

Danas, međutim, ta zajednica gotovo da više ne postoji. Crkva i dalje stoji, ali nosi posebnu tišinu — ispunjenu sjećanjima i pitanjima o tome što je sačuvano, a što izgubljeno. Istaknuto je kako je velik dio tog nasljeđa danas zapušten, ne samo fizički nego i u kolektivnoj svijesti.

Posebno zabrinjava stanje mjesnog groblja, koje predstavlja posljednji materijalni trag te zajednice. Brojni nadgrobni spomenici su svjesno oštećeni, srušeni ili su u potpunosti nestali, usprkos apelima lokalnoj vlasti. Nažalost, o takvim i sličnim nemilim događajima nitko nije tražio mišljenje, ili da bi prije kontaktirao ovu župu od strane odgovornih za sve projekte u Putincima, a napose Srijemsku biskupiju. Naglašeno je kako to nije samo pitanje izgleda ili zapuštenosti, nego duboko pitanje odnosa prema ljudima koji su ovdje živjeli i prema svetosti i dostojanstvu posljednjeg počivališta ljudskih tijela. Kada takva mjesta propadaju — ne nestaje samo kamen, nego i sjećanje, što dugoročno ostavlja posljedice za cijelo društvo.

U razgovoru je upozoreno i da povijest ovog kraja sve manje dopire do ljudi, unatoč postojanju istraživanja i arhiva. Time nastaje praznina koja dodatno ubrzava zaborav.

Spomenuta su i oštećenja crkve tijekom 1990-ih godina, najviše pojedinačnim činima vandalizma, uz ocjenu da nakon toga nije učinjeno dovoljno kako bi se stanje sustavno riješilo, te nekoć ponosna neogotička ljepotica sada sablasno zjapi kao ruglo u centru mjesta, istovremeno plijeneći svojom ljepotom i monumentalnošću kao i žalosnim stanjem u kojem se nalazi, ostavljena na milost i nemilost zubu vremena i vremenskim nepogodama . Slični problemi prisutni su i u drugim dijelovima Vojvodine, zbog čega ovo pitanje nadilazi lokalne okvire i postaje širi društveni izazov.

U širem crkvenom i povijesnom kontekstu istaknuto je kako crkva u Putincima pripada dugoj tradiciji Srijemske biskupije, ali je povezana i s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. Upravo ta povezanost pokazuje da ova priča nadilazi današnje državne i administrativne granice. U intervjuu je pritom upozoreno kako postoje pokušaji da se takve veze zanemare ili „povuku granice“ tamo gdje one povijesno i duhovno nikada nisu postojale, te ne prizna pravni status do dana današnjeg, kao što sve druge župe u R. Srbiji imaju. Naglašeno je kako vjera i povijest ne mogu biti zatvorene unutar takvih ograničenja, bilo da to dolazi od odgovornih unutar društvene zajednice, ili samovolje pojedinca.

Istaknuta je i simbolika svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika podunavskih Švaba, kao simbola vjernosti, savjesti i ustrajnosti — vrijednosti koje su oblikovale život ove zajednice.

Susret je, osim povijesne dimenzije, otvorio i osobno pitanje — što ćemo ostaviti iza sebe?! Izražena je želja da se crkva obnovi kao trajni spomen ljudima i vremenu koje je obilježilo ovaj prostor, uz naglasak da je za to potrebna šira podrška.

Za mnoge koji su morali napustiti ovaj kraj, vjera je ostala jedini „dom“ koji su mogli ponijeti sa sobom — jer se kuća i zemlja mogu izgubiti, ali ne i ono što nosi čovjek u sebi.

Susret u Putincima tako je, kroz jednu osobnu priču, otvorio mnogo šire pitanje: hoće li se ono što je preostalo sačuvati — ili će vremenom nestati zajedno s pričama koje ga prate.

U subotu, 25. travnja, rumska župa proslavila je blagdan svetog Marka evanđelista euharistijskim slavljem i obredom blagoslova polja i pšenice u rumskom ataru

RUMA (TU) - Sveti Marko se štuje kao zaštitnik polja, vinograda, maslinika i usjeva. Njemu se utječemo i protiv nevremena, tuče i munja i svih vremenskih nepogoda. Blagoslov polja na blagdan sv. Marka, odnosno ophod, uveo je papa Grgur Veliki 590. godine, zbog velike poplave u Rimu te godine, nakon koje je uslijedila kuga. Papa je stoga zapovjedio sveopću procesiju, a budući da im se Bog smilovao, naredio je i da se ophod održava diljem Zapadne Crkve upravo na blagdan sv. Marka.

Svjedoci Kristovog evanđelja

„Sveti Marko evanđelist prenio je Božju riječ kako bi ona trajala i kako bi došla do nas danas“, započeo je svoju homiliju župnik preč. Josip Ivešić. „I mi smo pozvani biti svjedoci Kristovog evanđelja. Kada sijač sije, ne vidi u tom sjemenu ni lista, ni stabljike, ni cvijeta, a kamoli ploda. Vidi se samo to jedno zrno koje se stavlja u zemlju. U tom trenutku ništa ne vidimo, ali vjerujemo. Kad ne bismo vjerovali da će iz tog zrna niknuti i list i stabljika i plod, zar bismo to sjeme stavljali u zemlju? Zar bismo bdjeli nad tim sjemenom? Zar bismo ga polijevali, išli na njivu i gledali je li što niklo, kada bismo unaprijed znali da od toga nema ništa? Ali mi znamo i vjerujemo da će to malo sjeme donijeti plod i urod i kruh i hranu potrebnu za naš život ovdje na zemlji.“

Župnik je potom priču o sijaču usporedio sa vjerom, koju nam Gospodin stavlja u srce u trenutku krštenja, a koja je poput sjemena koje tek treba da klija i da se razvija. „Sjetimo se da je više puta sam Isus koristio upravo tu sliku sjemena koju sijač baca po njivi, kako bi prikazao potrebu našega rasta u vjeri; kako bi pokazao važnost da se uvijek iznova otvaramo Božjoj milosti koja poput blagotvorne kiše, poput nježnoga proljetnog sunca miluje naše srce, našu dušu, kako bi naša vjera rasla, razvijala se i stasala.“

Govorivši o svetom Marku, župnik je istaknuo činjenicu da ni svetac to nije u jednom trenutku postao, kao ni veliki vjernik, niti velik čovjek, već je i on imao svoj put koji ga je takvim učinio. Stasavao je vremenom, otkrivao vjeru i upoznavao Krista Gospodina. Bio je učenik svetog Petra, koji u svojoj poslanici s ljubavlju govori o njemu i naziva ga ne učenikom, nego sinom. I upravo je od svetog Petra o Isusu slušao sveti Marko, koji sam nije bio apostol Krista Gospodina, nije pratio Isusa na njegovom zemaljskom putu, te je mogao da bude skeptičan prema onome što sveti Petar govori i poput mnogih današnjih ljudi mogao je sumnjati i ne vjerovati. „Sveti Marko je osjetio da govor svetog Petra ima težinu, da je to zaista poruka Kristova, i onoga, ali i ovoga doba.“

Sveti Marko pozabavio se i drugima koji su u to vrijeme o Kristu pisali,  nastavio je župnik u svojoj propovijedi, i Matejevim evanđeljem, i u duhu Kristovih riječi – idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje – to je činio i životom i govorom i pisanjem, te se svojim evanđeljem ubrojio među četiri evanđelista koje danas čitamo, promišljamo, i iz kojih slušamo o Isusovom životu ovdje na zemlji, kao i o poruci koju je ostavio svima nama.

Blagoslov polja

„I mi ćemo nakon Mise poći izvan naše crkve i na jedan simboličan način uputiti se u svijet da navijestimo evanđelje našom vjerom i zazvati Božji blagoslov na sva naša polja i na naš rad, upravo sa tom vjerom i nadom da svako sjeme dobra i vjere položeno u srca ljudi, uz trud, zalaganje i Božji blagoslov sigurno će donijeti i obilne plodove kao i zemlja koja nas hrani ako je potpomognuta Božjim blagoslovom“, rekao je na koncu misnog slavlja preč. Ivešić.

Godine 2024. prvi put nakon pedesetak godina, vjernici su, predvođeni župnikom preč. Josipom Ivešićem, izašli u polja, u rumske atare, i u procesiji uz molitvu se uputili križu podignutom 1933. godine, gdje je prvi obred blagoslova obavljen prije 90 godina. I ove, 2026. nakon misnog slavlja u crkvi Uzvišenja svetog Križa, pošli su na isto mjesto da izmole Božji blagoslov i zaštitu, bogatstvo plodova njiva, vinograda, i vrtova, čime je obnovljena tradicija nastavila da živi u zajednici okupljenoj oko rumske župne crkve.

Župnik je zahvalio svima koji su došli da na dan sv. Marka zazovu Božji blagoslov na polja, usjeve, voćnjake, vinograde, njive, povrće, na sve ono što činimo za naš svakodnevni rad i život, da nas Gospodin blagoslovi i čuva. Uslijedio je obred blagoslova. Svećenik je prekrižio istok križem uz zazive – „Od munje, leda i groma”, a vjernici su odgovarali – „oslobodi nas, Gospodine”; i „Od kuge, glada i rata” – „oslobodi nas, Gospodine”. Blagoslivljao je sve četiri strane svijeta dok su vjernici pjesmom molili. Na koncu su svi ponijeli domovima blagoslovljenog žita nakon što su se i ove godine, u zajedništvu, vratili drevnim praksama, koje su uvijek vodile sigurnim i pravim Kristovim stazama, unatoč kušnjama koje svako vrijeme neminovno nosi sa sobom.

Milena Mikolaci

Oko pedeset ministranata okupilo se u Moroviću na zajedničkoj molitvi, igri i druženju u subotu, 25. travnja

MOROVIĆ (TU) - Na prvom susretu ministranata Srijemskomitrovačkog dekanata sudjelovali su ministranti iz župa Srijemska Mitrovica, Ruma, Laćarak, Hrtkovci, Nikinci, Šid, Erdevik, Kukujevci i Morović u pratnji svojih župnika. Ministranti obučeni u svoje ministrantsko ruho napunili su morovićku župnu crkvu sv. Roka, hodočasnika, koja ove godine obilježava dvjestotu obljetnicu. Program je započeo zajedničkom molitvom krunice. Svaku deseticu su predvodili ministranti jedne župe sa svojim župnikom.

Uslijedilo je slavlje svete mise, koje je započelo svečanom procesijom u kojoj su sudjelovali svi okupljeni ministranti. Misu je predvodio dekan i domaćin susreta preč. Nikica Bošnjaković. On je u homiliji podsjetio djecu i mlade na posebnost službe koju obavljaju, te kazao da ih haljinica koju oblače čini posebnima, jer je ona znak službe koju obavljaju za Boga. Pozvao ih je da se prisjete kada su prvi put ministrirali, te kazao kako je to dan od kojeg više ništa nije isto, jer su oda tada započeli služiti Bogu na poseban način. Poručio im je kako je Kristu vrlo mila služba ministranta, jer ministriraju radi slave Kristove, a Krist će ih za to nagraditi. Podijelio je s njima i svoje zanimljivo ministrantsko iskustvo, te ih potaknuo da ostani revni u svojoj službi posluživanja kod oltara.

Nakon svete mise organiziran je ručak u velikom ljetnikovcu pored župne crkve, koji su pripremile vrijedne morovićke domaćice. Program je nastavljen druženjem i različitim sportskim aktivnostima. Bila je to prilika za sklapanje novih prijateljstava i produbljivanje starih, te još jedan način povezivanja mladih iz različitih župa Srijemske biskupije.

Nakon druženja i igre ministranti su se ponovno okupili u ljetnikovcu, gdje im je đakon Ivan Malić, koji će uskoro biti zaređen za svećenika, govorio o svom duhovnom pozivu. Na zanimljiv način pojasnio im je što je duhovni poziva te otkrio kako ga je on kod sebe prepoznao i kako ga živi.

Ministranti su se, puni dojmova, u kasnim popodnevnim sati vratili u svoje župe, sa željom da se uskoro ponovno okupe na sličnom susretu.

U župnoj crkvi sv. Jurja mučenika u Petrovaradinu svečano je u četvrtak, 23. travnja 2026., proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika župe – sv. Jurja mučenika. Ova proslava, ujedno i crkveni god – patron župe, okupila je velik broj vjernika koji su sudjelovali u svečanom euharistijskom slavlju.

PETROVARADIN (TU) -  U zajedništvu s upraviteljem župe, vlč. Stjepanom Šumanovcem, o. Marijanom Steinerom, DI iz Beograda, te kancelarom Srijemske biskupije, misno slavlje predvodio je srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović, koji je toga dana ujedno proslavio i svoj imendan. Na svršetku slavlja župni upravitelj mu je uputio iskrene čestitke, a slavlje zajedništva nastavljeno je i nakon mise u klaustru baroknog samostana uz crkvu, gdje su okupljeni pjesmom i prigodnom recitacijom izrazili zahvalnost biskupu i blagdansku radost, uz prigodni domjenak koji je bio pripremljen za sve vjernike.

U svojoj homiliji biskup se osvrnuo na izvještaj o mučeništvu sv. Stjepana iz Djela apostolskih, istaknuvši snagu svjedočenja vjere i u teškim okolnostima. Naglasio je kako kršćanski život ne trpi polovičnost: „Ne možemo biti malo Kristovi, a malo se odricati njegove riječi. Ili jesam Isusov ili nisam“, poručio je biskup, pozivajući vjernike na ustrajnost, hrabrost i dosljednost u življenju vjere, bez stida i kompromisa, u svakoj našoj obiteljskoj, poslovnoj i privatnoj situaciji.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je čašćenje relikvija sv. Jurja, što je dodatno produbilo duhovni karakter proslave. Druženje je nastavljeno uz zajednički domjenak za sve okupljene vjernike.

Proslava patrona ove barokne ljepotice podno Petrovaradinske tvrđave, u molitvi, pjesmi i zajedništvu bila je prigoda za učvršćenje vjere i bratskog zajedništva petrovaradinskih vjernika.