Nakon što je jučer zaređen za svećenika, vlč. Ivan Malić je danas u 10 sati u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, proslavio svoju mladu misu

SR. MITOVICA (TU) - Prije misnog slavlja, ispred župne kuće roditelji su blagoslovili vlč. Malića, a potom su se okupljeni u procesiji zaputili u katedralu.

Uz mladomisnika koncelebrirali su svećenici Srijemske biskupije, među kojima su bili i generalni vikar mons. Josip Ivešić, te kancelar i katedralni župnik preč. Tomislav Lasić, kao i gosti iz drugih biskupija. Na početku svete mise župnik Lasić se obratio mladomisniku kazavši kako ovo slavlje nije samo veliki događaj u njegovom životu, već znak nade i ohrabrenja za Crkvu u Srijemu. U ime cijele župne zajednice izrazio je iskrenu radost, ponos i zahvalnost te mu uputio riječi ohrabrenja: „Tvoje geslo 'Hrabro samo!' nije tek lijepa riječ. To je Gospodinovo ohrabrenje kojim je onda sokolio Pavla da mu bude svjedokom i navijesti Evanđelje ne više u svom rodnom kraju, nego da pođe daleko, gdje ga On šalje. Isto tako je Gospodin i tebe pozvao i poslao, s kamena na plodnu ravnicu, u možda dalek kraj, ali blizak srcem, toplinom i otvorenošću, u naše Srijem… Dragi Mladomisniče, to je riječ i za tvoj život. Bite će dana svjetla – kada će sve biti jasno, radosno i plodno, kao ovi dan sida, poput Cvjetnice. Ali bit će i dana kušnji, noći Getsemanija, trenutaka Kalvarije, kada ćeš možda osjetiti umor, neshvaćenost ili teret službe. Kada će radosno klicanje zamijeniti neki drugi povici ili raspoloženje. Upravo tada neka ti odzvanja ova riječ: Hrabro samo!...

Mi kao tvoja župa danas ti obećavamo nešto važno: ne samo pljesak danas, nego molitvu danas, sutra i svaki dan. Jer svećenik ne može živjeti bez naroda, ali ni narod bez svećenika. I nadalje te pratimo , svojom vjerom, molitvom i svojom blizinom.

Dragi Ivane, neka tvoj svećenički život bude jasan, jednostavan i snažan odgovor na Gospodinovu riječ: Hrabro samo! Znaš kome si povjerovao!“

Na misi je propovijedao preč. Ivica Ivanković Radak koji se osvrnuo na mladomisnikovo geslo uzeto iz Djela apostolskih: „Hrabro samo!“ (Dj 23, 11). Te je riječi Bog uputio Pavlu kada ga je slao u Rim. Kazao je kako u Biblija, kada govori o hrabrosti u prvom planu misli na pouzdanje u Boga. Ona je oslonjenost na Boga, svijest da je on prisutan i da se na njega može računati. „Hrabrost je iznimno važna u danima u kojima živimo. Bog traži muškarce i žene koji su hrabri, postojani i vjerni, kako bi ostvarili ono na što ih On poziva. Bog zna da u svijetu postoji mnogo toga što nas želi obeshrabriti, paralizirati strahom i udaljiti od Njegove volje. Božja riječ jasno nas uči da hrabrost ne dolazi iz čovjeka, nego iz povjerenja u Boga. Kada se oslanjamo na Njega, strah gubi snagu, a srce se ispunja mirom i odlučnošću. Ustrajna vjera rađa hrabrošću, a hrabrost nas vodi bliže Bogu.“

Preč. Radak je kazao i kako prije Uskrsa ljudi traže Isusa, ali nakon Uskrsa sve se promijenilo, pa Isus traži ljude: „Traži prije svega svoje uplašene, od straha zaključane učenike i hrabri ih: Ne bojte se! Ide za dvojicom razočaranih učenika na putu u Emaus i vraća ih na put radosti i nade. Traži i nalazi sumnjivca Tomu, koga je tragedija toliko ranila, da nije bio sposoban više niti vjerovati. Nalazi svoje učenike u neuspjehu, kad nisu ništa ulovili čitavu noć.

To je najpotresnija i najtrajnija poruka Uskrsa, za svakog vjernika, pa i za nas svećenike. Gospodin ide s nama, za nama, traži nas i uvijek nanovo nalazi. To je realnost svećeničkog života. On je tu i onda, ako smo razočarani, ako smo umorni na životnom putu, usamljeni, kad smo nesposobni vjerovati, nadati se, ljubiti, kad bi najradije pobjegli od života kao ona dvojica učenika na putu za Emaus. Ako ikad, onda nam je danas, braćo i sestre, svima potrebna upravo ova poruka: uvjerenje da nas Gospodin traži i nalazi. Uskrsli je i danas tu, traži nas i nalazi te poručuje isto ono što je rekao svojim prvim učenicima: Ne bojte se!

Mladomisniče, naš Učitelj te je i kroz protekle godine pratio, nalazi, s tobom hodao, možda i samo neprimjetno! No, jučerašnjim danom započela je i druga strana tvoga poslanja! Poslan si i ti tražiti ljude, nalaziti, susretati i hrabriti vjernike ovdje u Srijemu!“

Propovjednik je povezao sv. Pavla, sv. Ivana Kapistrana, koji je zaštitnik mladomisnika i sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, te poručio: „Dirljivo je čitati kako je Savao u jednom nepredvidivom momentu zahvaćen Božjom milošću – postao Pavao. Bog ulazi u svačiji život, iako možda ne uvijek tako dramatično kako je to bilo kod Pavla. Valjda nitko nije snažnije doživio moć Božjeg poziva od mladog, ratobornog farizeja Pavla.

Nadalje, Sv. Ivana Kapistrana slaviš kao svoj imendan – nebeskog zaštitnika. Evo ga, nedaleko odavde, u Iloku je umro i bio pokopan, a Beograd je branio u ratu. Sad si u starome Sirmiumu, između, na pola puta. Tu je sv. Dimitrije đakon i mučenik, u srednjem vijeku omiljeni zaštitnik vojnika, vitezova i križara.  Sva trojica svetaca neka ti budu nadahnuće, jer su imali hrabrosti za iskorake u životu.

Zato se uvijek u životu vraćaj na događaj svoga svećeničkog ređenja. Jučer si primio sveti red prezbiterata i to je trajni izvor tvog životnog iskoraka. Povjerenje koje ti je Crkva dala podlijevanjem sakramenta svetog reda prezbiterata, povjerenje koje ti je ova zajednica u Srijemkosj biskupiji poklonila, traži od tebe hrabrost. Takvu ludost Križa su imali i sv. Pavao i sv. Ivan Kapistranski i sv. Dimitrije. Život je trajni izazov, vraćaj se na ove izvore, na svoje životne i svećeničke početke,“ poručio je preč. Radak mladomisniku Maliću.

Mladomisnik se na kraju mise zahvalio svima koji su mu pomogli u organizaciji jučerašnjeg  današnjeg slavlja, a osobito onima koji su ga pratili svojim molitvama. Misa je završila mladomisničkim blagoslovom, nakon kojeg je vlč. Ivan Malić blagoslovio ponaosob svećenike i ministrante, članove svoje obitelji te vjernike koji su to željeli.

Misno slavlje uveličao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović i uz orguljašku pratnju Leona Žaraka, a u uljepšali su ga mladi u narodnim nošnjama iz više srijemskih župa, te gosti iz Hercegovine.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina predvodio je u subotu, 8. svibnja, svečano misno slavlje tijekom kojega je za svećenika zaređen Ivan Malić

SR. MITROVICA (TU) - Uz biskupa u miru mons. Đuru Gašparovića, koncelebrirali svećenici Srijemske biskupije i gosti iz drugih biskupija. Vjernici iz cijeli biskupije došli su sudjelovati na svećeničkom ređenju u srijemskomitrovačkoj katedrali, te svojim molitvama poduprijeti ređenika Malića.

Biskup je u uvodu istaknuo koliko ja radost za biskupiju ovaj događaj, kada joj Bog daruje novoga prezbitera. „Ovo je trenutak milosti, ne samo za ređenika i njegovu obitelj, nego za cijelu Srijemsku biskupiju. Svako svećeničko ređenje znak je da Gospodin nije prestao pozivati, da njegova ljubav i dalje zahvaća ljudska srca, te da i danas među nama podiže službenike svoga oltara, navjestitelje Evanđelja. Danas, pred licem Crkve, u ovoj katedrali, na ovome tlu natopljenom svjedočanstvom sv. Dimitrija i drugih srijemskih mučenika, molit ćemo da Duh Sveti siđe  na našeg ređenika,, da ga osnaži za službu prezbitera, da njegovo buduće služenje bude na izgradnju čitavog Božjega naroda u našem Srijemu.“

Srijemski biskup je u homiliji kazao kako svećeničko ređenje nije tek osobni događaj ređenika, već događaj cijele mjesne Crkve. „Crkva ima novog službenika oltara, navjestitelja Riječi, djelitelja Božjih otajstava i pastira koji će, po Kristovu primjeru, biti poslan služiti. Nije slučajno da danas slušamo upravo ove riječi iz Evanđelja: 'Tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj…kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi  i život svoje dade kao otkupninu za mnoge.' To su riječi koje stoje u samom središtu svećeničkog identiteta.“

Mons. Svalina se potom obratio ređeniku te kazao: „Danas ti Crkva ne povjerava čast, nego službu. Ne daje ti vlast, nego odgovornost. Ne postavlja te iznad naroda, nego usred naroda. Svećeništvo u Kristovoj logici nije uspinjanje prema visinama ljudske važnosti, nego silazak prema dubinama služenja. Svijet često mjeri veličinu moći uspjehom, utjecajem i priznanjem. Krist veličinu mjeri ljubavlju koja služi, poniznošću koja se daruje i vjernošću koja ustrajava.“ Biskup mu je poručio da slijedi primjer sv. Dimitrija i ostalih srijemskih mučenika u kojima su sjedinjene dvije dimenzije svećeničkog života: služenje i žrtva.

Uputio ga je i u izazove svećeničkog služenja u Srijemu: „Srijem nije običan prostor. Ovo je zemlja duboke kršćanske memorije. Zemlja natopljena svjedočanstvom vjernosti. Zemlja na kojoj je Crkva često bila malena, kušana, ranjena, ali nikad ugušena. I upravo je to tvoje buduće polje rada. Ne ideš služiti u prostor ljudske sigurnosti, nego u prostor vjernosti. Srijem danas nosi svoje posebne izazove to je prostor raspršenih zajednica. Prostor demografskih rana. Prostor povijesnih lomova i novih traženja. Prostor gdje malobrojnost traži još veću vjeru. Prostor gdje svećenik mora biti više od organizatora – mora biti otac, brat, oslonac, svjedok nade. Biti svećenik u Srijemu znači voljeti maleno. A Evanđelje upravo to traži.“

Biskup je vlč. Maliću poručio da ova mjesna zajednica ne traži ništa izvanredno i veliko, već ono što je oduvijek krasilo dobre srijemske svećenike: poniznost, jednostavnost, blizinu narodu, strpljivost i vjernost, te kazao: „Narod ovoga kraja zna prepoznati iskrenost. Ovdje ljudi možda neće tražiti velike riječi, ali će itekako osjetiti tvoje veliko srce. Ako budeš jednostavan, prihvatit će te. Ako budeš iskren, vjerovat će ti. Ako budeš molio, oslonit će se na tvoju vjeru. Ako budeš ljubio Evanđelje, prepoznat će u tebi Krista. Zato neka tvoje svećeništvo bude jednostavno. Jednostavno kao kruh koji se lomi na oltaru. Jednostavno kao riječ utjehe upućena čovjeku u nevolji. Jednostavno kao tiha molitva pred svetohraništem. Sve iz ljubavi za Evanđelje to je temelj. Ne iz navike. Ne iz dužnosti. Ne radi ljudskog priznanja. Nego iz ljubavi prema Kristu. Jer samo ljubav daje snagu za ustrajnost.“

Srijemski biskup je homiliju završio obraćajući se okupljenoj zajednici. Zatražio je da mole za svećenike da ostanu vjerni Kristu, pastiri po Srcu Isusovu, jer svećenik ne može živjeti bez molitve svoga naroda. Također je pozvao i da mole za nova duhovna zvanja.

Na kraju misnog slavlja generalni vikar mons. Josip Ivešić čestitao je na daru svećeništva vlč. Maliću u ime čitavog prezbiterija Srijemske biskupije. Kazao je kako je polaganje ruku prezbitera na glavu ređenika znak zajedništva koje su svećenici pozvani izgrađivati, osobito oni unutar jednog prezbiterija. Ohrabrio ga je da se ne boji novih zadaća i izazova koji su pred njim, jer će uz njega uvijek biti subraća u svetom redu, kao što je sada i on pozvan biti uz njih.

Potom se novozaređeni svećenik vlč. Ivan Malić zahvalio svima koji su ga pratili na njegovom putu duhovnog zvanja. Prije svega zahvalu je uputio svojoj obitelji, potom svojim dvjema župama, rodnoj u Hercegovini i onoj u kojoj je odrasta u Velikoj Gorici, koje su ga pratile svojim molitvama. Zahvalio je i srijemskom biskupu i Srijemcima koji su ga prihvatili i gdje će nastaviti služiti kao svećenik. I kraju se zahvalio i Trojedinom Bogu od kojega dolazi sve ovo što je do sada primio

Misno slavlje je završilo mladomisničkim blagoslovom koji je okupljenima podijelio vlč. Mlaić

Dan 6. svibnja je datum sjećanja na protjerivanje Hrvata iz Srijema

HRTKOVIC (TU) - Ovaj datum obilježava se kao dan kada je 1992. godine pokrenuta kampanja progona nesrpskog stanovništva u Hrtkovcima te se na taj dan ukazuje na potrebu sjećanja na žrtve i protjerane Hrvate iz ovog mjesta.

Komemoracija je započela na mjesnom groblju molitvom za sve nastradale tijekom devedesetih, kojoj su u ime Zajednice PHSBB nazočili: Ivo Martinović, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata; Marta Kučinić, predsjednica Zavičajnog kluba „Gomolava“, koji u Hrvatskoj okuplja iseljene osobe iz Hrtkovaca, Nikinaca i Platičeva; Jakov Ivančić iz ogranka Zajednice u Osijeku, jedan od osnivača Zajednice te dugogodišnji član Glavnog odbora.

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočili su Ninoslav Radak, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zadužen za informiranje, i Goran Kaurić, član Odbora za službenu uporabu jezika i pisma HNV-a i upravitelj Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu.

Položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Riječi sjećanja i zahvalnosti uputili su predsjednik Udruge „Dr. Nikola Dogan“ Mirko Paulić te Ivo Martinović i Goran Kaurić.

Molitva je okončana kod središnjeg križa, nakon čega su se svi uputili u župnu crkvu sv. Klementa, gdje je održana misa za nastradale u Hrtkovcima tijekom devedesetih godina. Misu je predvodio hrtkovački župnik vlč. Ivica Živković, koji je na koncu mise zahvalio gostima i svim nazočnima te ih pozvao za trpezu ljubavi kao nastavak liturgijskog slavlja i simbol zajedništva kojemu treba težiti.

Izvor: FB NIU Hrvatska riječ

Susret je održan 2. i 3. svibnja pod geslom „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5)

POŽEGA (TU) - Susret Hrvatske katoličke mladeži, 13. po redu, započeo je u subotu, 2. svibnja. Među oko 15 tisuća mladih iz cijele Hrvatske i inozemstva sudjelovalo je i 67 mladih iz Srijemske biskupije. Na susretu su ih pratili vlč. Stjepan Šumanovac, župnik Župe sv. Roka, hodočasnika u Petrovaradinu, đakon Ivan Malić te s. Jelena Damjanović. Pridružila su im se i dva bogoslova, Andrija Dort iz Hrtkovaca te Stjepan Gusak iz Slavonskog Borda.

Po dolasku u Požegu dočekali su ih ljubazni domaćini, koji su za sudionike osigurali ručak, te raznolik zabavni program.

Središnje euharistijsko slavlje, nakon molitvene priprave na Trgu Svetog Trojstva predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s 30-ak biskupa, oko 350 svećenika i više od 15 tisuća mladih sudionika Susreta.

Na početku euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio šibenski biskup i predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije Tomislav Rogić. Potom je pročitana poruka pape Lava XIV., koju je uputio sudionicima SHKM-a u Požeškoj biskupiji. „Budite u ovome svijetu istinski svjedoci radosti i mira koji proizlazi iz susreta s Kristom i slijedite ga bez straha. Crkva računa na vas: na vašu živu vjeru, vašu kreativnost i vaš zanos, kako bi Evanđelje dosegnulo srca mnogih i osvijetlilo put mlađim generacijama“, potaknuo je mlade. Uz poruku prikazan je i kratki video zapis u kojemu Sveti Otac udjeljuje blagoslov svima nazočnima.

Biskup Martinović je na početku homilije pozdravio sve okupljene. Osvrćući se na naviještena liturgijska čitanja, pojasnio je Isusovu sliku trsa. „Slika trsa s jedne strane izražava Božju brigu punu ljubavi za nas, a s druge strane nam je opomena i upozorenje, upozorava nas da, ako prekinemo tu vezu s Gospodinom, ne možemo donositi plodove dobrog života te i sami riskiramo da postanemo suhe grane“, rekao je. Pitajući zašto Isus želi da svi ostanu povezani s njim, istaknuo je da je to „zato što nas ljubi i zna da nam u životu dolaze razne teškoće, kušnje, nejasnoće, sumnje, problemi, da ne podlegnemo utjecajima svijeta i ljudi koji razaraju vjeru, ljudske živote, brakove i obitelji, koji udaljavaju ljude od Boga i Crkve. U ovo vrijeme velikih kriza, ratova i podjela u svijetu i među nama, u obiteljima i društvu, Krist i danas poziva na jedinstvo, na zajedništvo, jer jedino jedinstvo u njegovoj ljubavi izgrađuje obitelj, društvo, Crkvu i naš narod. Dragi mladi, budite graditelji zajedništva, ne samo danas, nego uvijek u svojim obiteljima i svugdje“, potaknuo je prisutne biskup Martinović.

Pri kraju euharistijskog slavlja, biskup Rogić je uputio riječi zahvale domaćinima ovogodišnjeg Susreta hrvatske katoličke mladeži i povjerenicima za mlade te je predstavio domaćine sljedećeg, 14. SHKM-a – Krčku biskupiju. Potom su krčki biskup Ivica Petanjak te mladi budući domaćini preuzeli križ Susreta.

Po završetku euharistije mladi su se uputila prema župama domaćinima, u kojima su ih obitelji primili na noćenje. Srijemci su bili smješteni u Župi sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru s još dvjestotinjak mladih iz različitih krajeva Hrvatske. Drugog dana susreta, u nedjelju, 3. svibnja, za njih je misu predvodio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski. Nakon mise mladi su imali priliku upoznati povijest Daruvara, obići njegove znamenitosti te družiti se s domaćinima i drugim gostima.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina je drugog dana susreta predvodio misno slavlje za mlade koji su bili smješteni u Župi bl. Ivana Merza u Slatini.

TU/ www.shkm2026.hr

Obiteljski dolazak otvorio pitanja zaboravljene baštine

PUTINCI (TU) - U nedjelju 3. svibnja, u popodnevnim satima u Putincima je održan susret posvećen povijesti podunavskih Nijemaca, obilježen dolaskom obitelji iz Austrije, koja danas živi u Salzburgu.

Osim u potrazi za vlastitim korijenima, bila je to i prigoda da se postave otvorena pitanja očuvanja baštine, stanja mjesnog groblja i odnosa prema povijesnom nasljeđu. 

Dolazak gospodina Adia Tschauta, koji je sa svojom obitelji prvi put od djetinjstva posjetio Putince, kako bi svojoj djeci pokazao mjesto svog porijekla i crkvu u kojoj je kršten i gdje su njegovi roditelji vjenčani, zapravo bio je jedan od najupečatljivijih trenutaka susreta u ovom srijemskom mjestu.

Tom prigodom župnik mu je darovao kopiju knjige o Putincima na njemačkom jeziku, kao i krsne listove te vjenčani list njegovih roditelja, kao i njegov krsni list, izdane u putinačkoj crkvi. Emotivni trenutak jasno je pokazao koliko su veze s ovim prostorom i dalje snažne, unatoč vremenu i udaljenosti. Posebno je bilo dirljivo, kada je gosp. Adi u toj istoj knjizi - koja je za njega bila pripravljena kao iznenađenje- prepoznao na fotografijama svoje roditelje i svoju baku.

No, upravo taj osobni povratak otvorio je i šira pitanja — što je danas ostalo od zajednice koja je ovdje nekada živjela i kakav je odnos prema njezinu nasljeđu. Tom prigodom, zahvaljujući Austrijskoj radio-televiziji, koja priprema TV dokumentarac pod nazivom „U potrazi za domom – djeca etničkih Nijemaca“ a riječ je o djeci raseljenih osoba koje su bile primorane napustiti Srbiju na kraju Drugog svjetskog rata, vlč Aleksandar Kovačević dao je i svoj intervju.

Upravitelj ove župe je naglasio kako je crkva u Putincima, podignuta u 18. stoljeću u vrijeme naseljavanja podunavskih Nijemaca u okviru politike Habsburške Monarhije, te da je ona bila temelj oko kojeg se oblikovala zajednica. U razdoblju nakon osmanske vlasti, kada su ovi krajevi bili gotovo opustjeli, upravo su doseljene obitelji iz srednje Europe i ovdje započele novi život.

Crkva nije bila samo mjesto molitve, nego i znak ostanka, ali i prostor u kojem su se čuvali jezik, običaji i osjećaj pripadnosti. Za njemačku zajednicu u Srijemu to je bilo ključno za opstanak.

Danas, međutim, ta zajednica gotovo da više ne postoji. Crkva i dalje stoji, ali nosi posebnu tišinu — ispunjenu sjećanjima i pitanjima o tome što je sačuvano, a što izgubljeno. Istaknuto je kako je velik dio tog nasljeđa danas zapušten, ne samo fizički nego i u kolektivnoj svijesti.

Posebno zabrinjava stanje mjesnog groblja, koje predstavlja posljednji materijalni trag te zajednice. Brojni nadgrobni spomenici su svjesno oštećeni, srušeni ili su u potpunosti nestali, usprkos apelima lokalnoj vlasti. Nažalost, o takvim i sličnim nemilim događajima nitko nije tražio mišljenje, ili da bi prije kontaktirao ovu župu od strane odgovornih za sve projekte u Putincima, a napose Srijemsku biskupiju. Naglašeno je kako to nije samo pitanje izgleda ili zapuštenosti, nego duboko pitanje odnosa prema ljudima koji su ovdje živjeli i prema svetosti i dostojanstvu posljednjeg počivališta ljudskih tijela. Kada takva mjesta propadaju — ne nestaje samo kamen, nego i sjećanje, što dugoročno ostavlja posljedice za cijelo društvo.

U razgovoru je upozoreno i da povijest ovog kraja sve manje dopire do ljudi, unatoč postojanju istraživanja i arhiva. Time nastaje praznina koja dodatno ubrzava zaborav.

Spomenuta su i oštećenja crkve tijekom 1990-ih godina, najviše pojedinačnim činima vandalizma, uz ocjenu da nakon toga nije učinjeno dovoljno kako bi se stanje sustavno riješilo, te nekoć ponosna neogotička ljepotica sada sablasno zjapi kao ruglo u centru mjesta, istovremeno plijeneći svojom ljepotom i monumentalnošću kao i žalosnim stanjem u kojem se nalazi, ostavljena na milost i nemilost zubu vremena i vremenskim nepogodama . Slični problemi prisutni su i u drugim dijelovima Vojvodine, zbog čega ovo pitanje nadilazi lokalne okvire i postaje širi društveni izazov.

U širem crkvenom i povijesnom kontekstu istaknuto je kako crkva u Putincima pripada dugoj tradiciji Srijemske biskupije, ali je povezana i s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. Upravo ta povezanost pokazuje da ova priča nadilazi današnje državne i administrativne granice. U intervjuu je pritom upozoreno kako postoje pokušaji da se takve veze zanemare ili „povuku granice“ tamo gdje one povijesno i duhovno nikada nisu postojale, te ne prizna pravni status do dana današnjeg, kao što sve druge župe u R. Srbiji imaju. Naglašeno je kako vjera i povijest ne mogu biti zatvorene unutar takvih ograničenja, bilo da to dolazi od odgovornih unutar društvene zajednice, ili samovolje pojedinca.

Istaknuta je i simbolika svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika podunavskih Švaba, kao simbola vjernosti, savjesti i ustrajnosti — vrijednosti koje su oblikovale život ove zajednice.

Susret je, osim povijesne dimenzije, otvorio i osobno pitanje — što ćemo ostaviti iza sebe?! Izražena je želja da se crkva obnovi kao trajni spomen ljudima i vremenu koje je obilježilo ovaj prostor, uz naglasak da je za to potrebna šira podrška.

Za mnoge koji su morali napustiti ovaj kraj, vjera je ostala jedini „dom“ koji su mogli ponijeti sa sobom — jer se kuća i zemlja mogu izgubiti, ali ne i ono što nosi čovjek u sebi.

Susret u Putincima tako je, kroz jednu osobnu priču, otvorio mnogo šire pitanje: hoće li se ono što je preostalo sačuvati — ili će vremenom nestati zajedno s pričama koje ga prate.

U subotu, 25. travnja, rumska župa proslavila je blagdan svetog Marka evanđelista euharistijskim slavljem i obredom blagoslova polja i pšenice u rumskom ataru

RUMA (TU) - Sveti Marko se štuje kao zaštitnik polja, vinograda, maslinika i usjeva. Njemu se utječemo i protiv nevremena, tuče i munja i svih vremenskih nepogoda. Blagoslov polja na blagdan sv. Marka, odnosno ophod, uveo je papa Grgur Veliki 590. godine, zbog velike poplave u Rimu te godine, nakon koje je uslijedila kuga. Papa je stoga zapovjedio sveopću procesiju, a budući da im se Bog smilovao, naredio je i da se ophod održava diljem Zapadne Crkve upravo na blagdan sv. Marka.

Svjedoci Kristovog evanđelja

„Sveti Marko evanđelist prenio je Božju riječ kako bi ona trajala i kako bi došla do nas danas“, započeo je svoju homiliju župnik preč. Josip Ivešić. „I mi smo pozvani biti svjedoci Kristovog evanđelja. Kada sijač sije, ne vidi u tom sjemenu ni lista, ni stabljike, ni cvijeta, a kamoli ploda. Vidi se samo to jedno zrno koje se stavlja u zemlju. U tom trenutku ništa ne vidimo, ali vjerujemo. Kad ne bismo vjerovali da će iz tog zrna niknuti i list i stabljika i plod, zar bismo to sjeme stavljali u zemlju? Zar bismo bdjeli nad tim sjemenom? Zar bismo ga polijevali, išli na njivu i gledali je li što niklo, kada bismo unaprijed znali da od toga nema ništa? Ali mi znamo i vjerujemo da će to malo sjeme donijeti plod i urod i kruh i hranu potrebnu za naš život ovdje na zemlji.“

Župnik je potom priču o sijaču usporedio sa vjerom, koju nam Gospodin stavlja u srce u trenutku krštenja, a koja je poput sjemena koje tek treba da klija i da se razvija. „Sjetimo se da je više puta sam Isus koristio upravo tu sliku sjemena koju sijač baca po njivi, kako bi prikazao potrebu našega rasta u vjeri; kako bi pokazao važnost da se uvijek iznova otvaramo Božjoj milosti koja poput blagotvorne kiše, poput nježnoga proljetnog sunca miluje naše srce, našu dušu, kako bi naša vjera rasla, razvijala se i stasala.“

Govorivši o svetom Marku, župnik je istaknuo činjenicu da ni svetac to nije u jednom trenutku postao, kao ni veliki vjernik, niti velik čovjek, već je i on imao svoj put koji ga je takvim učinio. Stasavao je vremenom, otkrivao vjeru i upoznavao Krista Gospodina. Bio je učenik svetog Petra, koji u svojoj poslanici s ljubavlju govori o njemu i naziva ga ne učenikom, nego sinom. I upravo je od svetog Petra o Isusu slušao sveti Marko, koji sam nije bio apostol Krista Gospodina, nije pratio Isusa na njegovom zemaljskom putu, te je mogao da bude skeptičan prema onome što sveti Petar govori i poput mnogih današnjih ljudi mogao je sumnjati i ne vjerovati. „Sveti Marko je osjetio da govor svetog Petra ima težinu, da je to zaista poruka Kristova, i onoga, ali i ovoga doba.“

Sveti Marko pozabavio se i drugima koji su u to vrijeme o Kristu pisali,  nastavio je župnik u svojoj propovijedi, i Matejevim evanđeljem, i u duhu Kristovih riječi – idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje – to je činio i životom i govorom i pisanjem, te se svojim evanđeljem ubrojio među četiri evanđelista koje danas čitamo, promišljamo, i iz kojih slušamo o Isusovom životu ovdje na zemlji, kao i o poruci koju je ostavio svima nama.

Blagoslov polja

„I mi ćemo nakon Mise poći izvan naše crkve i na jedan simboličan način uputiti se u svijet da navijestimo evanđelje našom vjerom i zazvati Božji blagoslov na sva naša polja i na naš rad, upravo sa tom vjerom i nadom da svako sjeme dobra i vjere položeno u srca ljudi, uz trud, zalaganje i Božji blagoslov sigurno će donijeti i obilne plodove kao i zemlja koja nas hrani ako je potpomognuta Božjim blagoslovom“, rekao je na koncu misnog slavlja preč. Ivešić.

Godine 2024. prvi put nakon pedesetak godina, vjernici su, predvođeni župnikom preč. Josipom Ivešićem, izašli u polja, u rumske atare, i u procesiji uz molitvu se uputili križu podignutom 1933. godine, gdje je prvi obred blagoslova obavljen prije 90 godina. I ove, 2026. nakon misnog slavlja u crkvi Uzvišenja svetog Križa, pošli su na isto mjesto da izmole Božji blagoslov i zaštitu, bogatstvo plodova njiva, vinograda, i vrtova, čime je obnovljena tradicija nastavila da živi u zajednici okupljenoj oko rumske župne crkve.

Župnik je zahvalio svima koji su došli da na dan sv. Marka zazovu Božji blagoslov na polja, usjeve, voćnjake, vinograde, njive, povrće, na sve ono što činimo za naš svakodnevni rad i život, da nas Gospodin blagoslovi i čuva. Uslijedio je obred blagoslova. Svećenik je prekrižio istok križem uz zazive – „Od munje, leda i groma”, a vjernici su odgovarali – „oslobodi nas, Gospodine”; i „Od kuge, glada i rata” – „oslobodi nas, Gospodine”. Blagoslivljao je sve četiri strane svijeta dok su vjernici pjesmom molili. Na koncu su svi ponijeli domovima blagoslovljenog žita nakon što su se i ove godine, u zajedništvu, vratili drevnim praksama, koje su uvijek vodile sigurnim i pravim Kristovim stazama, unatoč kušnjama koje svako vrijeme neminovno nosi sa sobom.

Milena Mikolaci