Vijesti
NEDJELJA BRAČNIH JUBILEJA U RUMI
18. studeni 2026.
U nedjelju, 15. studenog, u župi Uzvišenja svetog Križa svečanim misnim slavljem obilježeni su bračni jubileji članova zajednice, ali i općenito dar obitelji i zajedništva
RUMA (TU) - Misno slavlje predvodio je preč. Josip Ivešić, koji je odmah na početku čestitao supružnicima koji slave neku od obljetnica svojih brakova, ali i svim supružnicima župe poželio Božji blagoslov, bilo da su skupa, bilo da nekog od njih više nema, i svim obiteljima poručio da shvate svoj život i svoje zajednice kao Božji dar.
U homiliji je govorio o evađelskoj paraboli o talentima, koji osim što su označavali konkretnu materijalnu vrijednost u vidu platežnog sredstva, i danas njima označavamo posjedovanje veština, umijeća činjenja i sl. Podsjetio je da kako odrastamo, zaboravljamo na svoje talente iz djetinjstva i često osjećamo kako ni za šta posebno nismo nadareni. „Bog je svakome od nas, prije svega, darovao život, darovao nam je našu obitelj, sredinu u kojoj živimo, župnu zajednicu, ljude koji nas okružuju, i kad bismo dublje promišljali, pronašli bismo mnoštvo različitih talenata koje i mi i drugi posjedujemo, a da ih nismo ni svjesni. U braku, recimo, važan talenat je znati slušati drugoga. Nije li slušanje jedan vrijedan i važan talenat? Nije li spremnost da razumijemo drugoga i te kako važan i vrijedan talenat? Mogli bismo navesti sve one svakodnevne stvari u životu, koje sponatno činimo domišljajući kako je to sasvim normalno, nešto što se podrazumijeva, a u stvari je veliki Božji dar kojega smo svjesno ili nesvjesno prepoznali u svom životu, i činimo ih ne samo za svoje dobro, nego i za dobro svojih bližnjih.“
Istaknuo je čitanje iz Knjige mudrih izreka, koje kao da je pisano za nedjelju bračnih jubileja, a koje govori o vrijednosti vrsne žene – koja je veća nego biserje. Muž uz takvu ženu neće oskudijevati, ona mu čini dobro, pripravlja vunu i lan, rukama se maša preslice i siromahu dlan svoj otvara. „Knjiga mudrih izreka donosi sve što je u ono vrijeme podrazumijevalo činjenje vrsne žene. Na isti način bi trebalo opisati i ulogu vrsnog muža. Danas je doista potrebno i vrsnih žena i vrsnih muževa, za ovo naše vrijeme, koji će znati prepoznati i činiti ono što je korisno i dobro, za svoju obitelj, za društvo u cjelini, u konačnici kao kršćani za Crkvu Božju, da sve talente koje nam je Bog darovao doista i svjesno stavljamo u službu Crkve, naroda, društva, prije svega bližnjih koji su nam povjereni“, rekao je župnik. Pozvao je da danas zahvalimo Gospodinu za dar naših obitelji, za naše roditelje, bračne drugove, ali i za sve možda manje lijepo što smo u životu proživjeli, jer je Gospodin dao strpljivost i ustrajnost, ljubav koja nije samo u dobru, nego i u zlu, prisutna u našim životima, u zdravlju, ali i u bolesti. „Ono što čvrsto držimo samo za sebe, često to i ne ostane, a ono što smo spremni podijeliti s drugima i živjeti zajedno s drugima, Bog uvijek umnaža i blagoslivlje“, rekao je na koncu mons. Ivešić.
Blagoslov, uz prigodne darove koji će ih sjećati na veliki dan jubileja njihovih bračnih zajednica, primili su Blaženka i Josip Rakoš, za 50 godina braka, zatim Biljana i Dalibor Čupić, Jasna i Zvonimir Šmit, i Tatjana i Damir Rakoš – za 25 godina braka.
Trpezom ljubavi ovjekovječena je još jedna nedjelja u zajednici župe Uzvišenja svetog Križa, koja je uvijek nova prilika za druženje i približavanje kroz dijeljenje i umnažanje.
M. Mikolaci
HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-A U SRIJEM
18. studeni 2026.
Susret vjere, povijesti i zajedništva
ZEMUN (TU) - Članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva sudjelovali su u hodočašću u Srijem, tijekom kojega su posjetili Zemun i upoznali bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu ovoga kraja. Hodočasnike je tijekom cijeloga pohoda pratio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup, čija je prisutnost ovom susretu dala osobitu duhovnu dimenziju te omogućila neposrednije upoznavanje života i djelovanja mjesne Crkve.
Program hodočašća obuhvatio je obilazak najznačajnijih zemunskih znamenitosti. Posjet Kuli na Gardošu, poznatoj i kao Milenijska kula, pružio je priliku za upoznavanje povijesti Zemuna i uživanje u pogledu na Dunav, Veliki ratni otok i Beograd. Hodočasnici su posjetili i staro zemunsko groblje, na kojemu nadgrobni spomenici katoličke i pravoslavne zajednice svjedoče o višestoljetnoj vjerskoj i kulturnoj raznolikosti grada.
Posebno mjesto u programu zauzeo je obilazak povijesne zemunske bolnice, osnovane 1784. godine, najstarije zdravstvene ustanove u Srbiji. U njezinoj povijesti osobito je značajna uloga sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, kojima je 1887. povjerena uprava bolnice. Njihov predani rad, stručnost i organizacijske sposobnosti ostavili su dubok trag u razvoju ove zdravstvene ustanove. Posjet je bio i prigoda za prisjećanje na važnu ulogu redovničkih zajednica u povijesti zdravstvene skrbi i služenja bolesnicima.
Hodočasnici su obišli i prostor nekadašnjega Kontumca, povijesne karantene na granici Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva, danas uređen kao gradski park, u kojemu se nalaze katolička kapela sv. Roka i pravoslavna crkva sv. Arkanđela Gavrila. Posjetili su i franjevački samostan, čime su se podsjetili na dugu prisutnost franjevačke duhovnosti u Zemunu.
Središnji duhovni dio hodočašća bio je posjet župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Velikom trgu, jednoj od važnih povijesnih i sakralnih građevina zemunske katoličke zajednice. Uz upoznavanje povijesti župe, arhitekture i umjetničke vrijednosti crkve, hodočasnici su razgledali i župnu riznicu, koja čuva vrijedne liturgijske predmete i svjedočanstva višestoljetnoga vjerskog života zemunskih katolika.
Druženje i zajedništvo nastavljeni su šetnjom dunavskom obalom, ručkom i susretom sa župnikom zemunske župe, preč. Jozom Dusparom. Srdačan susret i gostoljubivost domaćina bili su dodatna prigoda za upoznavanje života katoličke zajednice u Zemunu, razmjenu iskustava i jačanje veza među vjernicima.
ZAJEDNIŠTVOM I EDUKACIJOM U SUSRET SVJETSKOM DANU DIJABETESA
16. studeni 2026.
Povodom Svjetskog dana dijabetesa, koji se obilježava 14. studenoga, Caritas u Srijemskoj Mitrovici organizirao je niz aktivnosti posvećenih podršci osobama s dijabetesom i podizanju svijesti o važnosti brige za zdravlje. Program je obuhvatio sudjelovanje volontera u utrci podrške, dane otvorenih vrata te završnu edukativnu radionicu za djecu u Župi svetog Dimitrija, đakona i mučenika.
SR. MITROVICA (TU) - Akcija je započela sudjelovanjem volontera Caritasa u utrci podrške u okviru 15. maratona udruženja Plavi krug na Adi Ciganliji u Beogradu. Trčeći krug dug 7,7 kilometara, volonteri su iskazali solidarnost s osobama koje žive s dijabetesom te istaknuli važnost kretanja i međusobnog ohrabrivanja.
Od 9. do 14. studenoga u prostorijama Caritasa održani su dani otvorenih vrata, tijekom kojih su posjetitelji mogli izmjeriti šećer u krvi i krvni tlak te dobiti zdravstvene savjete. Razgovaralo se o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i redovitim zdravstvenim kontrolama. Mjerenja su imala informativnu i preventivnu svrhu, uz napomenu da ne zamjenjuju liječnički pregled. Susreti su ujedno bili prilika da se svakom posjetitelju posveti vrijeme, saslušaju njegove potrebe i pruži podrška.
Program je zaključen u subotu, 14. studenoga, radionicom za djecu pod nazivom „Dijabetes u učionici“. Uz ilustrirane materijale i razgovor, djeci je na njihovoj dobi prilagođen način približeno što je dijabetes, zašto su važne uravnotežena prehrana i tjelesna aktivnost te kako mogu podržati prijatelja koji živi s ovom bolešću. Obrađeni su i česti mitovi i zablude, s naglaskom na razumijevanje i prihvaćanje vršnjaka bez predrasuda i isključivanja iz zajedničkih aktivnosti.
Na kraju radionice djeca su zajednički pripremala zdrave sendviče, povezujući naučeno s praktičnim izborom namirnica i pripremom obroka. Druženje su potom nastavila uz igru, zaokruživši susret u ozračju radosti i prijateljstva.
Ovim je aktivnostima Caritas povezao brigu o zdravlju s odgojem za solidarnost i konkretnim djelima kršćanske ljubavi. Darovano vrijeme, pažnja i znanje pokazali su se važnim načinima služenja bližnjemu i izgradnje zajednice u kojoj se čovjek osjeća prihvaćeno. U narednom razdoblju Caritas želi nastaviti radionice, druženja i posjete starijima te pomoć najpotrebitijima.
U susret adventu i Božiću planira se povezivanje kreativnih i humanitarnih aktivnosti, uz posebnu pozornost prema usamljenima i onima koji žive u teškim okolnostima.
Završetkom programa ostaje poruka koja nadilazi jedan datum: osobe s dijabetesom nisu same, a zajednica svojim razumijevanjem i blizinom može biti važan oslonac u njihovoj svakodnevici.
VJEROUČITELJI I ŽUPNE KATEHETE SRIJEMSKE BISKUPIJE POSJETILI HRVATSKU BISKUPSKU KONFERENCIJU
12. studeni 2026.
Posjet je realiziran u srijedu, 11. studenog, pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
ZAGREB (TU) - Vjeroučitelji i župne katehete, predvođeni mons. Josipom Ivešićem, generalnim vikarom Srijemske biskupije, posjetili su Zagreb i Hrvatsku biskupsku konferenciju, gdje ih je primio mr. sc. Zvonimir Ancić, glasnogovornik HBK i ravnatelj Hrvatske katoličke mreže.
Goste iz Srijema najprije je upoznao sa poviješću ustanove, njezinim radom i značajem, a onda ih poveo u obilazak zgrade Biskupske konferencije, koja je useljena 2011. godine. Blagoslovio ju je papa Benedikt XVI. Izgrađena je vrlo brzo, budući da je kamen temeljac postavljen 2009. Ideja je bila u jednoj zgradi objediniti sve institucije Hrvatske biskupske konferencije, što se pokazalo jako dobrim za postizanje efikasnosti i ekonomičnosti procesa rada i komunikacije.
Biskupske konferencije općenito su ustanove novijeg datuma, nastale poslije Drugog vatikanskog sabora. Sredinom 19. stoljeća u Švicarskoj su se počeli okupljati biskupi. Za vrijeme stare Jugoslavije postojale su biskupske konferencije, ali nije postojala ustanova. Biskupska konferencija okuplja biskupe najčešće sa područja jedne države, a svaka od njih ima svog predsjednika. Sveta Stolica je, dekretom od 15. svibnja 1993. utemeljila za katoličke biskupije na području Republike Hrvatske – Hrvatsku biskupsku konferenciju (HBK) odobrivši njezin statut. Statut HBK obnovljen je 5. veljače 2000. godine. Tada splitsko makarski nadbiskup i apostolski upravitelj Porečke i pulske biskupije Dražen Kutleša izabran je za predsjednika HBK-a 18. listopada 2022. u Zagrebu.
„Hrvatsku biskupsku konferenciju čini 17 (nad)biskupija koje tvore četiri metropolije: Zagrebačku, Splitsko-makarsku, Đakovačko-osječku i Riječku, te jedna samostalna Zadarska nadbiskupija i Vojni Ordinarijat. Svake godine održavaju se dva redovita zasjedanja, na proljeće i jesen, i ona traju tri dana. Izvanredna zasjedanja su najčešće u siječnju i lipnju, traju po jedan dan. Svake godine hrvatski biskupi imaju i zasjedanje sa biskupima iz BiH, zbog zajedničkih točaka poput liturgijskih knjiga na hrvatskom jeziku, Papinskog hrvatskog Zavoda svetog Jeronima u Rimu, u koga mogu doći svećenici hrvatskog govornog područja. Diljem svijeta imamo oko 180 hrvatskih katoličkih misija“, rekao je, između ostalog, Zvonimir Ancić.
Ustanove - Hrvatska katolička mreža, Hrvatski Caritas, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, uz brojna vijeća, komisije, odbore, djeluju u okviru HBK. Na čelu svih je biskup, a članovi su uglavnom laici, stručnjaci za određeno područje, ili povjerenici. Posjet prostorijama medija – radija i televizije, bio je osobito zanimljiv gostima, jer su se konačno našli na mjestu koje su nekoć mogli samo zamišljati tijekom praćenja omiljenih programa koji se ovdje proizvode.
Prečasni Ivešić domaćina je upoznao sa pojedinim aspektima djelovanja Srijemske biskupije, koja je u svakom pogledu u specifičnom položaju, pa tako i kada je riječ o župnom i školskom vjeronauku i katehezi. Mala brojnost učenika koji pohađaju vjeronauk iziskuje otežanu organizaciju nastave, a vjeroučitelji rade ponekad i u desetak škola kako bi uspjeli ispuniti fond časova. Osim toga, mali je broj teologa u Srijemu, zato što praktički na području Srbije nema katoličke teologije kao studija. Postoji institut u Subotici, ali za potencijalne studente iz Srijema, on je predaleko, tako da je u tom pogledu i Đakovo pristupačnije. Još jedan problem je činjenica da svatko tko predaje u školama vjeronauk mora imati državljanstvo Srbije, a svi ga svećenici nemaju, iako bi mogli i bili bi voljni preuzeti nastavu. Ana Hodak, vjeroučiteljica i voditelj Katehetskog ureda u Srijemskoj biskupiji, koordinira mrežom srijemskih vjeroučitelja, a i sama predaje u više škola u Šidu i Srijemskoj Mitrovici. Iznijela je i svoj argumentiran pogled na stanje u nastavi u Srijemu i dala konkretne odgovore u vezi sa metodologijom rada u školama u Srbiji, te je domaćin i na taj način, uz svjedočanstva ostalih vjeroučitelja, dobio bolji uvid u problematiku, ali i uspjehe pri rješavanju problema.
Unatoč teškoćama, volja za borbom za bolju edukaciju i općenito za opstanak vjeronauka, nije smanjena ni nakon godina rješavanja brojnih prepreka. I gosti i domaćini složili su se da je zadaća svih ista – održavanje kršćanskog života i nauka u svim uvjetima i sredinama, suradnjom, zajedništvom, pomaganjem, o čemu je svjedočio plodan sastanak i razgovor u kome su se dodatno osnažile veze, razmijenile informacije i proširila saznanja. Vjeroučitelji i katehete Srijemske biskupije kući su ponijeli nove poticaje za svoj rad, ali i najsvježija izdanja knjiga HBK, koja će im znatno pomoći u tome. Posjet su okončali uvjereni da su doista posjetili dom svih, kako je to u dobrodošlici istaknuo Ancić.
M. Mikolaci
VJERNICI IZ SRIJEMA NA HODOČAŠĆU U FATIMI
12. studeni 2026.
Četrdesetak vjernika iz Srijemske biskupije bilo je od 5. do 9. studenog na hodočašću u poznatom protugalskom marijanskom svetištu
FATIMA (TU) - Hodočašće je organizirao i vjernike na putu pratio generalni vikar srijemske biskupije mons. Josip Ivešić. Uz njega, duhovnu podršku pružio je i vlč. Luka Ivković, koji je također sa Srijemcima hodočastio Gospi Fatimskoj.
Vjernici su po dolasku, već prve večeri imali priliku sudjelovati na molitvi krunice i procesiji u svetištu, što je za sve bilo posebno snažno vjersko iskustvo. Vlč. Luki Ivkoviću pripala je čast nositi križ na čelu procesije. Drugi dan započeo je misnim slavljem u kapelici na mjestu ukazanja. Misu je predvodio mons. Ivešić. On je u homiliji kazao kako nam Bog šalje poruke i preko važnih događaja, kao što je događaj koji se zbio u Fatimi. Mi tu poruku trebamo čuvati, živjeti i prenositi. A fatimska poruka nas poziva na molitvu, obraćenje, na mir. Poruka Fatime, koju smo došli ponijeti je poruka nade i ohrabrenja za nas. Unatoč puno tuge i teškoća, ta nas poruka podsjeća da je život dragocjen i da ga možemo živjeti na pravi način, s Gospodinom. Svećenik je podsjetio da su fatimski vidioci Franjo i Hjacinta najmlađi sveci Crkve, jer su već kao djeca snažno prihvatili Božju poruku i prenijeli je svijetu. Potaknuo je hodočasnike da i sami, poput ove djece, prihvate Božju poruku i ponesu je u svijet.
Nakon mise hodočasnici su u pratnji vodiča obišli svetište i upoznali se detaljno s fatimskim ukazanjima. Čuli su koliko je ukazanja bilo, gdje su se dogodila i što je Gospa poručivala djeci. Također su saznali kada i kako se razvijao današnji izgled svetišta.
Uslijedila je molitva na Kriznom putu koji je izgrađen na putu koji su vidioci, Franjo, Hajacinta i Lucija, prelazili od svog sela do pašnjaka na kojima se Gospa ukazala. U sklopu Križnog puta je i mjesto 4. ukazanja, te mjesto na kojem im se dva puta, godini dana prije (1916. g) ukazao anđeo čuvar, zaštitnik Portugala, da ih pripremi za Gospina ukazanja koja će uslijediti.
Molitvu je pratila kiša, te je vlč. Ivešić potaknuo vjernike da žrtvu i teškoće zbog lošeg vremena prikažu za nakane koje nose u svome srcu.
U nastavku si obišli i kuće vidioca, te se iz prve ruke osvjedočili o teškom životu ove djece, po kojima je Gospa početkom prošlog stoljeća poslala svijetu snažne poruke mira, nade i obraćenja.
Kruna dana bila je večernja molitva krunice i procesija sa svijećama, na kojoj je i predstavnica grupe iz Srijema, Ana Lečer, molila na hrvatskom jeziku, a vlč. Ivković je s još nekoliko svećenika nosio Gospu u procesiji.
I treći dan hodočašća započeo je misnim slavljem, koje je ovoga puta slavljeno u kapeli Gospe Žalosne. Slavlje je predvodio vlč. Luka Ivković, koji je u homiliji ohrabrio vjernike u nasljedovanju Blažene Djevice Marije te ih potaknuo da joj se s vjerom utječu.
Nakon mise skupina se u pratnji vodiča zaputila u obilazak nekoliko zanimljivih portugalskih mjesta. Prvo su obišli gradić Batalhu i razgledali veličanstveni manuelinski samostan i počivališta portugalskih vladara. Oduševljeni monumentalošću i ljepotom viđenog, hodočasnici su se zaputili na drugo odredište, gradić Alcobaçu. Ni tu nisu ostali ništa manje oduševljeni živopisnim uličicama s fasadama u tipično portugalskom stilu. A na prostranom trgu dočekala ih je impozantna crkva i samostan cistercita. Nakon obilaska crkve i slobodnog vremena za detaljnije razgledavanje i molitvu, hodočasnici su u okolnim lokalima probali tradicionalni liker od divlje trešnje, koji su cisterciti u početku pripravljali isključivo kao lijek. Posljednje odredište ovoga dana bio je gradić Nazaré, koji, osim što je poznat po najvećim valovima na svijetu (kojih ovoga dana nije bilo) za vjernike je značajan i po crkvi Gospe od Nazarea. Naime u toj crkvi čuva se drveni kip Gospe s djetetom Isusom, za koju se vjeruje da je izradio sv. Josip, a u Portugal ju je iz Nazareta donio jedan redovnik. Po ovome je i grad dobio ime. Kip je izložen, te su ga hodočasnici mogli vidjeti i pred njim se pomoliti. I ovaj dan je krunisan je krunicom i procesijom u fatimskom svetištu u večernjim satima.
Četvrti dan hodočasnici iz Srijema su napustili Fatimu i zaputili se u Lisabon. U pratnji vodiča razgledali su grad iako otežano, zbog kiše koja je pada cijeli dan. Ipak, uspjeli su upoznati povijest portugalske metropole, vidjeti neke od njezinih znamenitosti, te kušati tradicionalne slastice. Ovo je grad u kojem je rođen sv. Antun Padovanski, te je za hodočasnike posebno značajno bilo posjetit crkvu izgrađenu na mjestu njegova rođenja. Tu se i dalje čuva prostorija u kojoj je rođen, te su hodočasnici imali priliku u njoj se pomoliti. Misu u crvi sv. Antuna predvodio je mons. Ivešić, koji je u homiliji govorio o ovom velikom svecu, te kazao kako je Bog mijenjao njegove planove, on je to prihvaćao i na kraju postao svet. Poručio je da i mi u svome životu trebamo prihvatiti kada Bog mijenja naše planove i vodi nas putovima koje sami sebi nismo zamislili. Nakon misnog slavlja hodočasnici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Antuna Padovanskog. Time je završeno hodočašće i vjernici su se zaputili u zračnu luku. U Beograd su stigli u ranim jutarnjim satima, obogaćeni snažnim vjerskim iskustvima, novim prijateljstvima i produbljenim onim starim, sklopljenim na sličnim prijašnjim putovanjima. Dok prebiru doživljaje s ovog, polako se otkrivaju želje za buduća slična hodočašća.
200 GODINA ŽUPNE CRKVE U MOROVIĆU
12. studeni 2026.
Jubilej je svečano proslavljen u subotu, 7. studenog misnim slavljem koje je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina
MOROVIĆ (TU) - Gradnja današnje župne crkve sv. Roka, hodočasnika započela je 1825. godine. Bila je dovršena već u jesen 1826. godine, čime je započelo novo poglavlje u vjerskom životu morovićke župne zajednice. Tako ova crkva već dva stoljeća predstavlja duhovno središte i mjesto okupljanja vjernika, te su se i na proslavu njezine dvjestote obljetnice okupili brojni vjernici i svećenici, koji su zajedništvom, molitvom i zahvalnošću obilježili važan dan za župu Morović.
Središnji dio proslave bilo je svečano misno slavlje, koje je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Slavina u zajedništvu sa svećenicama srijemske biskupije i gostom iz Vladislavaca (Đakovačko-osječka nadbiskupija) vlč. Petrom Ćorlukom. Na početku misnog slavlja župni upravitelj preč. Nikica Bošnjaković pozdravio je biskupa, svećenike i vjernike. Djeca su prigodnim darovima izrazila dobrodošlicu biskupu, čime su na poseban način pokazali povezanost najmlađih sa Crkvom i župnom zajednicom.
Kako je biskup naglasio u homiliji, ovo slavlje je proslava 200. godina vjere i zajedništva, a ne godišnjica građevine. „Slavimo povijest ljudi koji su u ovoj crkvi tražili Božju blizinu, donosili svoje radosti i tuge, molili u trenucima neizvjesnosti i zahvaljivali za primljene milosti.“ Objasnio je značenje riječi zajedništva na primeru morovićke župe. Naveo je da crkva kao građevina nije bila dovoljna da opstane vjera, bilo je potrebno zajedništvo. Zajedništvo vjernika koji su se okupljali u njoj, da bi zajedno molili, radili, podnosili teškoće i međusobno si pomagali, slavili važne životne trenutke, pronalazili utjehu i nadu. Obitelji su u ovu crkvu dolazile sa vjerom, dovodile svoju djecu da primaju sakramente, na vjeronauk i nedjeljne mise.
Proslava dvjestote obljetnice bila je izraz zahvalnosti za sve generacije koje su gradile i čuvale ovu crkvu, ali i poziv da ona ostane dom molitve, zajedništva i nade za Morović. Svečanost su pjesmom uveličale članice zbora „Sveta Katarina“ iz Sota.
Nakon misnog slavlja, program proslave jubileja se nastavio u crkvenom dvorištu gdje je uslijedilo druženje. Folklorna i tamburaška sekcija HKD-a „Šid“ održale su kratki kulturno-umjetničkom programom. Vrijedni Morovićani su za goste priredili ručak koji je poslužen u ljetnikovcu.
Anđela Vaht