Sveti Antun Padovanski svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u istoimenom svetištu i samostanu franjevaca konventualca u Vinkovcima

VINKOVCI (TU) - Središnje euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u koncelebraciji s gvardijanom fra Josipom Blaževićem, egzatorom samostana fra Jeronimom Vujićem i župnim vikarom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima fra Franjom Čolakovcem. Oko oltara Gospodnjega posluživali su ujedinjeni ministranti i ministrantice Vinkovačke evangelizacijske zajednice i franjevačke mladeži predvođeni s liturgijskim ceremonijarom fra Matijom Antunom Mandićem, župnikom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima.

Prije početka euharistijskog slavlja prigodnim riječima pozdrava i dobrodošlice hodočasnicima i štovateljima sv. Antuna Padovanskog obratio se gvardijan Blažević. Kao znak dobrodošlice prigodni mali poklon, franjevački križ iz crkve sv. Damjana s kojeg je sv. Franjo čuo Isusov glas „Franjo, popravi moju crkvu, koja se kao što vidiš, ruši!“, a sveti Antun čitavog svoga života popravljao Kristovu Crkvu, biskupu je darovala mlada framašica Iva Ćutuk.

Uvodeći u euharistijsko slavlje srijemski biskup je istaknuo kako je sv. Antun Padovanski „jedan od najomiljenijih svetaca Crkve, veliki propovjednik Evanđelja, zaljubljenik u Božju riječ i prijatelj siromaha“ i da „njegov život pokazuje kako svetost nije nešto što je nedostižno, nego plod srca koje bez pridržaja u potpunosti pripada Kristu Gospodinu.“ Pozvao je prisutne da se u euharistijskom slavlju zahvale Bogu na daru sv. Antuna i preporuče mu svoje potrebe, obitelji i zajednicu kako bi  ih Gospodin učinio da budu „hrabri svjedoci Evanđelja u prilikama i datostima kako bi riječima i djelima Kristov mir, dobrotu i nadu širili među ljudima koji su oko nas“.

Na početku homilije biskup Svalina istaknuo je da je sv. Antun svetac kojemu se vjernici diljem svijeta s pouzdanjem utječu te da se njegovi kipovi nalaze „u velikim katedralama, u malim seoskim crkvama, samostanima, domovima i kapelama“. Naglasio je kako sv. Antunu dolaze „i bogati i siromašni, učeni i jednostavni, i mladi i stari“, zbog čega ga je nazvao „Svecem svega svijeta“. Objasnio je da njegova veličina ne proizlazi iz zemaljske moći ili slave, jer je bio „običan redovnik, propovjednik, čovjek evanđelja“, koji je imao „ono što svijet najviše treba – Boga u srcu“.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, biskup je istaknuo da ona otkrivaju tajnu života sv. Antuna te podsjetio na riječi iz Knjige mudrosti: „Molio sam i razbor dobih, zazvah i primih duh mudrosti.“ Naglasio je kako je „prva velika poruka sv. Antuna“ da „prva mudrost dolazi od Boga“, upozorivši da „današnji svijet ima mnogo informacija, ali premalo mudrosti“. Govoreći o svecu, podsjetio je da je bio obrazovan i dobro poznavao Sveto pismo, ali da njegova veličina „nije bila u učenosti, nego u tome što je sve stavio u službu Boga i čovjeka“. Istaknuo je kako sv. Antun „nije propovijedao da bi impresionirao ljude, nego da bi srcem približio Kristu“. Zaključio je da ljudi danas „trebaju više autentične svjedoke, obične, iskrene“, koji će pokazati kako živjeti vjeru u teškim vremenima."

Osvrćući se na Poslanicu Efežanima, biskup Svalina podsjetio je na riječi svetoga Pavla da Krist svojoj Crkvi daje različite darove te istaknuo da je „sveti Antun upravo takav dar Crkvi onoga vremena i danas“. Naglasio je da njegov život pokazuje „kako Bog preko jednoga čovjeka može dotaknuti mnoštvo srdaca“ te da je propovijedao „jasno, glasno i snažno“, ne ublažavajući Evanđelje kako bi se svidio ljudima. Zaključio je kako su i danas potrebni takvi „glasovi nade i evanđelja“ koji ljude okupljaju i vode Bogu. 

Govoreći o evanđelju, biskup Svalina podsjetio je na Isusove riječi: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ te istaknuo da je sveti Antun vjerno živio to poslanje. Naglasio je kako kršćanin ne može biti tek promatrač stvarnosti, nego je pozvan živjeti vjeru kao dar i poslanje primljeno na krštenju. Dodao je da svatko može biti propovjednik riječima i djelima jer „sveti Antun nije osvajao svijet silom nego svetošću“. 

Biskup je istaknuo da narod sv. Antuna često zaziva kao pomoćnika u različitim nevoljama i kao sveca koji pomaže pronaći izgubljeno. Naglasio je kako najveće izgubljeno blago nije neki predmet, nego „izgubljena vjera, mir, nada i ljubav“. Dodao je da sv. Antun i danas upućuje na Krista, koji čovjeku može vratiti ono što mu je najdragocjenije i najpotrebnije. 

Zaključujući homiliju, pozvao je vjernike da zamole sv. Antuna da im izmoli mudrost srca, čvrstu vjeru i ustrajnost u nasljedovanju Krista:  „Neka pomogne našim obiteljima da ponovno otkriju molitvu i zajedništvo, neka ohrabri mlade za naviještanje evanđelja te vrati izgubljenu nadu onima koji se osjećaju zaboravljenima i odbačenima na marginama društva. Neka nas svojim primjerom potakne da budemo ljudi vjere, nade i ljubavi te da u svakodnevnom životu svjedočimo Krista poput njega.“ 

Euharistijsko slavlje pjevanjem je obogatio zbor samostana sv. Antuna pod ravnanjem orguljašice Marice Matezović.

Tijekom dana u vinkovačkom je samostanu slavljeno devet misa. Posebnost  antunovske svetkovine u Vinkovcima i ove je godine bio blagoslov djece i ljiljana koji je okupio velik broj djece i mladih obitelji. Vinkovački su se vjernici za svetkovinu sv. Antuna pripremali pobožnošću trinaest utoraka koje su predvodili različiti svećenici. Trodnevnu duhovnu obnovu vodio je fra Milan Gelo, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu

Tekst: Kristijan Posavac

Fotografije: Irena Maroš

Župa Šid proslavila je svoj crkveni god svetom svečanom svetom misom u 11 sati u petak, 12. lipnja

ŠID (TU) - Misno slavlje predvodio je vlč. Vedran Bilić, župnik u Ilači, a u koncelebraciji su bili: preč. Zdravko Čabrajac, dekan i župnik u Golubincima, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, o. Vladislav Rac, grkokatolički dekan i župnik  Kucuri, o. Julijan Rac, grkokatolički župnik u Bačincima, o. Mihajlo Režak, grkokatolički dekan i župnik u Šidu, te domaćin preč, Nikica Bošnjaković. Prije početak mise, okupljeni narod i svećenici, predvođeni predsjedateljem slavlja izmolili su Litanije Presvetom Srcu Isusovu.

Osim vjernika iz Šida na misi su sudjelovali i hodočasnici iz više srijemskih župa, te članovi Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ obučeni u narodne nošnje, koji su predmolili molitvu vjernika.

Velečasni Bilić je u homiliji  govorio kako nas svetkovina Presvetog Srca Isusova podsjeća da se trebamo diviti Božjoj ljubavi. „Krist kaže u evanđelju: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.' On ne govori da moraju k njemu doći oni koji su dobri i njega dostojni. On govori to svima nama. Mi ne možemo ničim zaslužiti Božju ljubav. Možemo je samo prihvatiti, doći Kristu. U ovom vremenu smo često izmučeni i opterećeni, i kao da nemamo kontakt s dragim Bogom. Zato onda mi božansku ljubav trebamo osjećati. Srce Isusovo je ono koje nam daje sigurnost Božje ljubavi samo zato što postojimo. Zato što smo njegovi, što smo kršteni, što smo primili svete sakramente,  mi smo dostojni Božje ljubavi, mi smo njegova svojina, mi smo njegova ljubljena djeca. Najbitnije u životu je što imamo Krista spasitelja, on je došao i dao nam život vječni.“ Predsjedatelj je kazao kako se ne moramo truditi svidjeti se drugima, jedino ono oko čega se trebamo truditi je kako se svidjeti Bogu koji nas toliko ljubi. Kada to odlučimo, onda ćemo se odlučiti i slijediti njegove poticaje, gledat ćemo da osjetimo tu božansku ljubav više, te će nas to oplemeniti. Tada ćemo se diviti Bogu i njegovim dobročinstvima. „Samo zadivljen čovjek, koji gleda veličanstvo Božje duhovnim očima može rasti u svetosti. Sveti ljudi nisu imali ova moranja koja čovjek misli da ima, riješiti se ove ili one mane. Sveti ljudi postali su sveti zato što su otkrivali božanstvo Isusa Krista, divili se Bogu. Rasli su onda u ushićenju i radosti. Posljedica toga je da se čovjek može osloboditi svake mane, svakog grijeha. A ono primarno je da se divimo Bogu, da tražimo Boga, da otkrivamo njegovu ljubav. To bi nama kršćanima trebao biti glavni zadatak ovdje na zemlji. Ne možemo postati sveti ako se ne divimo ljubavi Božjoj. Ako se ne divimo toj ljubavi bit će nam opterećujuće živjeti vjeru, onda će nam ispovijed biti jedan teret, odlasci na misu kao nešto što se mene ne tiče. Ako Boga otkrijemo i njegovu svetost, jedva ćemo čekati otići se pričestiti, jedva ćemo čekati osloboditi dušu u ispovijedi, onda sve ono što je drugima tlaka, nama će postati radost, jer dajemo na taj način važnost Kristovim sakramentima. Ako tako živimo, onda ćemo biti sveti, a to je zadatak nas ljudi ovdje na zemlji.“

U nastavku homiliji vlč. Bilić je podsjetio vjernike na sv. Margaretu Mariju Alacoque, kojoj se Isus ukazao više puta te zatražio da se uvede blagdan posvećen njegovu Srcu. Istaknuo je osobine ove svetice koje vjernik treba slijediti: ljubav prema euharistiji, strpljivost u patnji, poslušnost i ustrajnost, pouzdanje u Božju providnost. Posebno je istaknuo kako treba čuvati mir u svome srcu, to je najveći blagoslov. Kazao je kako je ljubav Božja ta koja nas preobražava, to je poruka ove svetkovine.

Na koncu slavlja župnik preč. Bošnjaković je zahvalio predsjedatelju vlč. Vedranu Biliću što je predvodio svetu misu. Zahvalio je i ostalim svećenicima koji su sudjelovali, te svima koji su pomogli u organiziranju ovoga slavlja.

Slavlje je nastavljeno nakon mise u crkvenom dvorištu druženjem uz posluženje, koje su pripremili župnik i šidske domaćice

Vjernici su se za proslavu crkvenoga goda pripremali trodnevnicom, od utorka do četvrtak, moleći Zlatnu krunicu i Krunicu Božanskog Milosrđa sva tri dan prije početka svete mise.

Pomoć koja odmah mijenja nečiju svakodnevicu

Kada se neko vrati iz bolnice, oporavlja od operacije ili se zbog bolesti ne može više samostalno kretati, svakodnevni život obitelji se mijenja iz korijena. Tada pomoć nisu velike riječi, već konkretne stvari koje olakšavaju njegu i oporavak. Biskupijski Caritas Srem pokrenuo je uslugu posudionice medicinskih pomagala za osobe i obitelji kojima su potrebna pomagala za njegu, oporavak i svakodnevnu podršku.

Korisnicima su dostupni bolnički kreveti, invalidska kolica, štake i hodalice. Pomagala su namijenjena osobama koje se oporavljaju nakon bolesti, operacije ili povrede, kao i osobama koje imaju otežano kretanje.

Usluga je dostupna korisnicima sa područja Srijemske biskupije.

Za više informacija pozovite: 061 170 66 88

U okviru programa smanjenja rizika od katastrofa (DRR), Biskupski Caritas Srem  je u suradnji sa Caritasom Srbije dodijelio Memorijalnu nagradu „Jovana Lončarević“ za 2025. godinu Osnovnoj školi „Jovan Popović“ iz Srijemske Mitrovice, za izuzetan edukativni video koji su osmislili i realizirali učenici ove škole.

SR. MITROVICA (TU) - Nagrađeni video nastao je kao rezultat rada učenika od 5. do 8. razreda, s ciljem da kroz vršnjačku edukaciju podstakne odgovorno ponašanje u oblasti zaštite životne sredine, s posebnim fokusom na reciklažu i pravilno upravljanje otpadom. Ono što ovaj rad izdvaja nije samo kreativnost, već jasna poruka i sposobnost da motivira druge mlade da prepoznaju svoju ulogu u očuvanju zajednice.

Kao dio nagrade, škola je dobila 40 kanti za sortiranje i reciklažu različitih vrsta otpada, čime je omogućeno da se znanje stečeno kroz projekat odmah primijeni u svakodnevnom životu škole. Ovaj korak predstavlja važan prelaz iz teorije u praksu – upravo ono što čini razliku u dugoročnom utjecaju ovakvih inicijativa.

Posebna zahvalnost upućuje se nastavnicima i direktoru škole, Slobodanu Stojiljkoviću, koji su prepoznali značaj ovakvih aktivnosti i pružili podršku učenicima. Ipak, ključnu ulogu imali su sami učenici, koji su pokazali visoku razinu angažiranosti – od organizacije i vođenja radionica, do kreiranja kvalitetnog video materijala. Njihov rad potvrđuje da djeca, kada im se pruži prostor i podrška, mogu biti snažni pokretači promjena u svojoj zajednici.

Edukacija je jedan od ključnih elemenata u smanjivanju rizika od katastrofa i izgradnji otpornijih zajednica. Kroz teme kao što su zaštita životne sredine i odgovorno upravljanje resursima, mladi razvijaju svijest o rizicima, ali i konkretne vještine koje doprinose njihovom smanjenju. Ovakvi programi ne utječu samo na pojedince – oni oblikuju čitave zajednice, jer se znanje i navike prenose dalje, iz škole u obitelj i šire društvo.

Memorijalna nagrada nosi ime Jovane Lončarević (1982–2022), magistrice civilne zaštite i stručnjakinje, koja je svojim radom dala izuzetan doprinos razvoju DRR programa. Njena posvećenost, posebno u radu s djecom, i dalje inspirira aktivnosti koje imaju stvaran i mjerljiv utjecaj.

Sakrament potvrde mladima u Rumi podijelio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u nedjelju, 7. lipnja

RUMA (TU) - Za desetero krizmanika, njihove kumove, obitelji, ali i cijelu župnu zajednicu crkve Uzvišenja svetog Križa, prva nedjeljna misa u lipnju ostat će zapamćena kao simbol radosti i zajedništva. Pet djevojaka i pet mladića načinili su nove korake u svom kršćanskom životu.

Na početku svete mise u procesiji su ušli u crkvu ministranti, krizmanici, župnik i srijemski biskup. U homiliji, mons. Fabijan Svalina posebno se obratio krizmanicima, istaknuvši znakovite Kristove riječi „Pođi za mnom!“, koje upućuje Mateju, a koje osobito za njih toga dana nose važnu poruku. „Današnje Evanđelje“, rekao je na početku biskup, „na prvi pogled djeluje vrlo jednostavno. Isus prolazi putem, ugleda jednog čovjeka koji sjedi za carinarnicom i kaže mu samo – Pođi za mnom! A Matej ustaje i pođe za njim. Riječi koje su promijenile cijeli jedan život. Matej nije bio svetac. Nije bio uzoran vjernik. Mnogi ga nisu voljeli. Smatrali su ga grešnikom, čovjekom koji je mislio samo na sebe i na zaradu. Da su ljudi birali Isusove učenike, Matej sigurno ne bi bio među kandidatima. Ali Isus ne gleda kao ljudi. Ljudi često gledaju prošlost, a Bog gleda budućnost. Ljudi vide ono što je netko bio, a Bog vidi ono što netko može postati.“

Posebno je naglasio krizmanicima da je ljepota kršćanstva baš u Kristovom pozivu – Pođi za mnom, jer on im govori isto što i Mateju, i usprkos tome što su možda već doživjeli i razočaranja, neuspjehe ili pogreške, on ih poziva ne čekajući da postanu savršeni pre no što mu dođu, već ih poziva sada, upravo onakve kakvi jesu. „Bog ne bira savršene ljude. Bog svojom ljubavlju ljude čini boljima.“

Zatim je mons. Svalina pojasnio krizmanicima što sve znači ili ne znači njihov novi korak u životu kršćanina, kada su postali, moglo bi se reći – „punoljetni u vjeri“. Ne znači da su završili vjeronauk, odradili posljednju obvezu prema Crkvi, da sad mogu zatvoriti poglavlje vjere i krenuti svojim putem. Naprotiv. Potvrda je početak, kada im Bog daje snagu Duha Svetog kako bi mogli živjeti vjeru u svijetu koji često živi kao da Boga nema. Podsjetio ih je da odrastaju u vremenu velikih mogućnosti, ali i velikih izazova, jer nikada se lakše nije povezivalo sa ljudima, a nikada toliko mladih nije osjećalo usamljenost. „Nikada nije bilo više informacija, a toliko zbunjenosti. Nikada nije bilo više načina za komunikaciju, a toliko nerazumijevanja. Zato vam je potreban Duh Sveti. On je snaga kad ste slabi. Svjetlo kada ne znate kojim putem krenuti. Mudrost kada morate donositi odluke. Hrabrost kada se bojite biti drugačiji.“

U nastavku homilije, izdvojio je još jedan moment iz Evanđelja – Isus je sjeo za stol s ljudima koje su drugi odbacivali. Farizeji su se zgražali, nisu mogli razumjeti zašto je Isus među takvima. Tada Isus svojim odgovorom ostavlja još jednu snažnu poruku – „Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni“. „Crkva nije zajednica savršenih“, nastavio je biskup propovijed, „Crkva je zajednica ljudi koji trebaju Boga. Svi mi. Biskup, svećenik, roditelji, kumovi, krizmanici. Svi smo na putu. Svi trebamo Božje milosrđe. Svi trebamo njegovu ljubav. I zato se nikada nemojte udaljiti od Boga zato što ste pogriješili. Baš tada mu se približite. Kad padnete, ustanite. Kad pogriješite, ispovjedite se. Kad posustanete, ponovo krenite. Najveća pobjeda nije nikada ne pasti. Najveća pobjeda je uvijek iznova ustati.“

Monsinjor Svalina je krizmanike pozvao da se za nekoliko godina sjete jedne stvari, i ako sve drugo zaborave – da ih je danas Bog ponovno pozvao po imenu. Da im je rekao: „Vjerujem u tebe“. Da zapamte da Bog zna i kada oni ne znaju, da Bog vidi više od onoga što oni vide, da on vidi čovjeka i ženu kakvi mogu postati, vidi njihove talente, dobrotu, njihovo srce i mogućnosti i poziva ih da mu vjeruju. Pozvao je kumove i roditelje krizmanika da mole da oni ostanu povezani sa Kristom, a vjera se ne prenosi samo riječima, već najviše primjerom, te da im budu svjedoci nade, molitve, poštenja i ljubavi.

Na koncu, biskup je mladima kojima je potom podijelio sakrament potvrde, rekao: „Ne bojte se sanjati velike snove. Ne bojte se biti dobri. Ne bojte se biti pošteni kada drugi varaju. Ne bojte se moliti kada se drugi rugaju. Ne bojte se ići za Kristom kada mnogi krenu drugim putem. Jer nitko nikada nije izgubio život slijedeći Isusa. Naprotiv. Tek uz njega čovjek otkriva tko doista jest. Neka vam Duh Sveti bude snaga, svjetlo i radost. I neka jednog dana, kada se osvrnete na svoj život, možete reći isto što je mogao reći sveti Matej: Jednoga dana Isus me je pozvao. Ustao sam i pošao za njim. I to je bila najbolja odluka moga života“.

Rumski župnik, mons. Josip Ivešić, na koncu mise, a prije završnog blagoslova, obratio se krizmanicima, zahvalio svima, osobito biskupu srijemskom, kome su predstavnici krizmanika uručili dar za sjećanje na ovaj veliki dan, a on je svima njima potom darovao krunice. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod vodstvom Katarine Atanacković. Čini se da snage Duha Svetog tog dana nije bio lišen nitko od nazočnih tko je poželio biti od njega osnažen i obnovljen.

Agape je uslijedio kao produžetak misnog slavlja, te pružio vrijednu priliku da se župljani druže sa svojim pastirima, ali i jedni sa drugima, sa krizmanicima i njihovim kumovima i obiteljima, kako bi Duh nastavio djelovati i nakon izlaska iz crkve, te bio pronijet po cijelom svijetu.

M. Mikolaci

Svečanim misnim slavljem i procesijom proslavljena je svetkovina Presvetog tijela i krvi Kristove u četvrtak, 4. lipnja, u župi Uzvišenja svetog Križa. Misu je predvodio rumski župnik preč. Josip Ivešić.

RUMA (TU) - Svečano i uz učešće velikog broja vjernika, upravo kako i dolikuje jednoj od zapovijedanih svetkovina, proslavljeno je Tijelovo. Ovaj blagdan je od izuzetne važnosti u katoličkom kalendaru, kada se želi obnoviti vjera u Isusa Krista, Bogočovjeka, u tajnu njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, kroz Krista blizak nama, i zauvijek dio nas.

Župnik je u homiliji najprije potaknuo na razmišljanje koliko je dug i zahtijevan put nastanka kruha. Od zrna pšenice na plodnoj zemlji, podržanog suncem, vodom i mnogim potrebnim uvjetima, preko žetve i sušenja, brašna (po kome se Tijelovo naziva još i „Brašančevo“), i tijesta, kome treba vrijeme da naraste, ispeče se i tek onda postane kruh. Možda i vrijeme u kome je sve ubrzano utiče na shvaćanja i sprječava da se razmišlja o važnim stvarima poput kruha. „Zato ova današnja svetkovina ima i te kako važno značenje za nas kršćane“, rekao je župnik. „Ona nas vraća na samu bit naše vjere, a to je tajna - Kristova prisutnost među nama pod prilikama kruha i vina, njegovoga presvetoga tijela i krvi.“ Vrlo lako se može dogoditi da i na duhovnom planu olako shvatimo trenutak kada uzmemo malu bijelu hostiju, pitanje je jesmo li svjesni što sve stoji iza nje, upozorio je preč. Ivešić, i nastavio: „Ne govorim o načinu kako hostija fizički nastaje, već govorim o biti koju ona predstavlja, a to je sam Krist, i da svaki puta kada slavimo euharistiju, svetu misu, kao što to činimo danas, mi svaki puta ulazimo u dvoranu posljednje večere. Ovo je danas Isusova posljednja večera. Danas Isus sjeda s nama za ovaj stol, on nas je danas pozvao, kao nekada apostole, i tako svake nedjelje i svakoga dana. On nam danas govori i čita psalme zajedno s nama. Slušali smo Božju riječ, slušali smo šta nam Isus govori, kao što je nekoć govorio apostolima. I danas Isus kroz svećenika progovara one iste riječi – Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, uzmite i pijte, ovo je moja krv. Važno je biti svjestan da se u tom trenutku dešava nešto očima nevidljivo i razumu možda neshvatljivo, ali vjeri i te kako snažno i duhovno prihvatljivo, a to je otajstvo ili najveća tajna vjere. Svećenik na koncu pretvorbe i kaže – tajna vjere. To je onaj veliki događaj naše vjere kada kruh, mala bijela hostija postaje sam Krist. Nije samo dio te hostije Krist, nije samo jedna Krist, nego u svakom, i najmanjem komadiću se nalazi upravo sam On, sam Isus Krist. Zato nas Crkva poziva da s velikim poštovanjem, pažnjom i pobožnošću pristupamo svetoj pričesti. S pričešću primamo Krista, primamo Boga u svoje srce, u svoju dušu, u svoje tijelo. To nije samo duhovan događaj, to je materijalni događaj, Bog ulazi u nas, u naš organizam. Zato je važno kako prilazimo pričesti, zato kažemo – amen – tako je, prihvaćam, ispovijedam, vjerujem. To je istina moje vjere. Sa ovoga slavlja euharistijskoga nosim u svoju obitelj, u društvo, u svijet, nosim Boga. O tome i te kako treba razmišljati, toga biti svjestan, i zato molimo danas Gospodina da nam otvori srce, duše, naše pameti za susret s njime u ovoj euharistiji, pa onda i za svečanu procesiju u kojoj želimo iskazati Gospodinu veliku zahvalnost, za njegovu prisutnost u našem životu i zamoliti njegov blagoslov za naš život“, rekao je na koncu preč. Ivešić.

Duga procesija na čijem čelu je bio križ, a slijedili su barjaci, zatim djeca sa roditeljima, ministranti, svećenik sa Presvetim Sakramentom pod „nebom“, praćeni župnim zborom, koji je animirao pjevanje i na misi i tijekom procesije, kao i ostalim vjernicima župe. Procesija je krenula iz crkve, napravila krug preko trga ispred nje i dvorišta, i vratila se ponovo u crkvu, nakon što su svi prošli ispod „neba“ koje ih je čekalo pred ulaznim vratima. Ispred obje postaje, koje su na dan svetkovine ukrašene cvijećem, slikama, bijelim platnima, procesija je stala na molitvu, a djeca su latice ruža bacala pred Presveti Oltarski Sakrament, nošen u rukama svećenika, kao simbol čuda Kristove prisutnosti u euharistiji. Oltarski Sakrament jest Isusovo tijelo pod prilikama kruha za blagovanje, a ova tajna nam nosi darove od neprocjenjive vrijednosti. Vraćanjem Presvetog u svetohranište, putem od latica koji su djeca sa radošću napravila, okončana je ova svetkovina. Gospodin nas je svojim nebom zakrilio i danas, kao i svakog dana naših života. Ostalo nam je božansko tijelo - Kristu u spomen, a nama na život vječni.

M. Mikolaci