Svečano misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum

TEKIJE (TU) – Snježna Gospa ili Velike Tekije svečano su proslavljene 5. kolovoza misnim slavljima na mađarskom i hrvatskom jeziku. Uz biskupa Vladu Razuma koncelebrirali su srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović, generalni vikar mons. Josip Ivešić te svećenici Srijemske i Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije.

Centralno euharistijsko slavlje u 11 sati započelo je Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred čudotvornom Gospinom slikom predvodio biskup Razum.

Riječi pozdrava i dobrodošlice predsjedatelju slavlja, svećenicima iz više biskupija te hodočasnicima koji su pristigli iz različitih krajeva Vojvodine, te i iz drugih zemalja uputio je srijemski biskup mons. Svalina. Kazao je kako je ovo svetište srce marijanske pobožnosti u Srijemu, u kojemu su mnogi naraštaji nalazili utjehu i snagu, te Nebeskoj Majci povjeravali čitavu svoju budućnost.

Biskup Razum je u homiliji govorio o odmoru kao trenutno aktualnoj temi, te kazao kako čovjek u vrijeme odmora želi udovoljiti svojim zemaljskim užicima, te zbog svoje nezasitnosti treba odmor nakon odmora. „Crkva nudi nešto sasvim drugo. Vjernik otkriva da mu je pravi odmor u Bogu. Psalmist govori: 'Samo je u Bogu mir, dušo moja. Samo je u njemu moje spasenje.' (Ps 62,2). On je odmor dušama našim. Kada se vežemo uz njega i dopuštamo da on uđe u naš život i postane središte našeg života, tada doživljavamo onaj istinski odmor koji rađa unutarnjim mirom i spokojem duše.

Sve crkve, a posebno marijanska svetišta, divne su oaze mira i tišine u kojima se može Boga susresti i doživjeti. Tek kada čovjek otkrije važnost duhovne dimenzije i vrijednost kontemplacije koja pruža istinski susret s Bogom, doživi pravi odmor za kojim čezne… Kada se doživi snaga tišine koja vodi u dubinu, kao najveći dar otkriva nam se bogatstvo života koje je u Bogu. To iskustvo postaje poželjno i potiče nas na redovitost življenja vjere u svakodnevici. Postajemo svjesni dara vjere, ali i odgovornosti da ta vjera bude posredovana drugima.“

Biskup  je naglasio kako u svakom vremenu, iz generacije u generaciju, treba postojati put predanja, usvajanja i rasta, prenošenja pologa vjere generacijama koje dolaze. O svakom od nas ovisi hoće li polog vjere biti svijetu posvjedočen kao istina, kao blago. U tom svjedočanstvu biskup je posebno istaknuo važnost ljubavi. „Svjedočanstvo vjere mnogih svetih koji su svoju vjeru posvjedočili savršenom ljubavlju postali su most. Mnogi koji bijahu i neprijatelji Kristova križa nisu mogli ostati ravnodušni pred svjedocima vjere. Probuđena je savjest koja je dovela do obraćenja… Vjera koja je mlaka i površna ne osvaja, ne posreduje istinu i ne budi život, već dopušta da se širi mrak. Vjera koja je živa osvjetljava mrak i rađa životom.“

Predsjedatelj je govorio i o izazovima modernog vremena i o neprestanoj borbi Božjeg Duha i zlog duha u nama samima. „Svi mi po svojim nagnućima želimo biti opredijeljeni za ono pozitivno, želimo kao ljudi biti ostvareni, a ne srljati u propast. No vidimo da neke druge sile vojuju našim udovima. Osjećamo se nemoćnima i jadnima. Pavao, govoreći o duhovnom boju, kaže: 'Želim svim srcem činiti dobro, a zlo mi se nameće. I ne činim dobro koje bih želio već zlo koje je jače od mene.' Na kraju zaključuje: 'jadan li sam ja čovjek.' Samo po Isus Kristu i snagom Duha u meni može biti pobijeđeno zlo i grijeh. Sami smo nemoćni i jadni. Valja se stoga vezati uz poticaje koji u nama razvijaju milosni život. Molitva, riječ Božja, euharistija, ispovijed, milosni su kanali po kojima Gospodin u nama djeluje i stvara novog čovjeka koji je osposobljen za istinsko dobro i ljubav,“ kazao je mons. Razum.

Završio je homiliju ističući vrijednost marijanskih svetišta za vjeru svih nas: „Sva marijanska svetišta žarišta su vjere, sveta mjesta buđenja zanosa vjere. To su divne oaze u kojima se budi molitveni žar, u kojima se budi žar za razumijevanjem riječi Božje i gladi za blagovanjem Kruha. Sam Isus reče: 'Oni koji slušaju Riječ i vrše je, oni koji blaguju Kruh, koji je za život svijeta, oni već sada žive životom vječnim.' U ovom milosnom trenutku molimo Mariju za dar vjere, molimo za žar vjere kako bi po nama dobro Bog mogao djelovati i uprisutnjivati svoje djelo spasenja,“ zaključio je mons. Razum.

Na završetku slavlja rektor svetišta vlč. Stjepan Šumanovac pozdravio je sve goste i hodočasnike te zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način u organiziranju proslave Velikih Tekija.

Pjevanje na misi animirao je zbor Župe Presvetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca.

Program u tekijskom svetištu na blagdan Gospe Snježne započeo je u 8 sati molitvom Križnog puta. Nakon toga je u 9 sati slavljena misa na mađarskom koju je predvodio p.  Péter Dezső. Program je završio svetom misom na hrvatskom u 19 sati koju je predvodio rektor vlč. Šumanovac.

U Biskupijskom svetištu Gospe Snježne kod Petrovaradina 4. kolovoza započela je proslava Velikih Tekija

TEKIJE (TU) - Pontifikalnu svetu misu na hrvatskom jeziku u 19 sati predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum, a u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović te svećenici Srijemske i Zrenjaninske biskupije.

Slavlje je započelo Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred čudotvornom Gospinom slikom predvodio mons. Razum.

Srijemski biskup je u uvodu kazao kako tekijsko svetište već stoljećima okuplja vjernike Srijema, a i šire. „Ovo je svetište srce naše marijanske pobožnosti, mjesto na kojem su mnogi naraštaji nalazili utjehu, snagu i nadu, te povjerili nebeskoj Majci svoje obitelji, svoj narod i čitavu svoju budućnost. Slaveći danas Gospu Snježnu zahvaljujemo Bogu za neizostavnu ulogu Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja. Po njezinom poniznom pristanku utjelovila se Riječ Božja, a Marija postala krajnja Majka Crkve i sigurna zagovornica svih koji joj se s pouzdanjem utječu. Kao Gospa Tekijska ona je već stoljećima, a  ove godine tristo i deset godina, zaštitnica i znak nade katolicima ovoga kraja.“ Biskup je potom pozdravio predsjedatelja slavlja te kazao kako njegov dolazak potvrđuje duboke duhovne i povijesne veze između Srijemske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, koje su stoljećima pripadale istoj crkvenoj pokrajini. Pozdravio je i biskupa u miru mons. Gašparovića, generalnog vikara mons. Josipa Ivešića, kao i sve prisutne svećenike, osobito rektora svetišta vlč. Stjepana Šumanovca, te hodočasnike iz različitih biskupija, posebno mlade iz udruženja „Prijatelji nade“ koji su hodočastili pješke Gospi Tekijskoj od Maradika.

Predsjedatelj slavlja mons. Vlado Razum je u homiliji spomenuo burnu povijest Srijemske biskupije, koja postoji od samih početaka kršćanstva, a koja je, unatoč brojnim kušnjama ipak ostala tu. „Sigurnost joj daje onaj koji je obećao svoju trajnu prisutnost. Mi vjerujemo da smo danas okupljeni oko njega, jer on reče jednom: 'Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.' Snagu postojanosti daje joj obećani Duh Sveti kojeg je Gospodin izlio na svoju Crkvu. I on je onaj koji je prosvjetljuje, vodi putem istine i koji je jača na putu. Trajan su inspiracija mnoštvo svetih nazvanih srijemskim mučenicima, a koji su na ovim prostorima svoje haljine ubjelili u krvi Jaganjčevoj. Trajnu utjehu i pomoć pruža joj ona koja nas je ovdje majčinski prigrlila, Majka Tekijska. Koja se na ovom mjestu pokazala i dokazala kao majka koja je brižna, koja tješi i koja nas hrabri na putu našega života. Ovoje blago, ovo je velika baština koju posjeduje vjerni puk ove mjesne Crkve. Ona nas potiče da budemo i sami vjerni, postojani, kako bi se preko nas palica vjere mogla prenositi i ugrađivati u generacije koje dolaze.“ Dodao je kako ovo svetište, ali i svaku crkvu i marijansko svetište trebamo doživljavati kao duhovnu oazu, sveti prostor, mjesto susreta s Bogom.

 U nastavku propovijedi mons. Razum je kazao kako sve može biti drukčije i bolje, ako čovjek svoj život veže uz Gospodina, te dodao: „Kristovim navještajem Božjeg kraljevstva, a nazvano je kraljevstvom nebeskim, očituje se taj trajni Božji napor silaska, usađivanja u život čovjeka. Ta dinamika o kojoj je kojoj sam Gospodin govorio kada reče: 'Kraljevstvo Božje je među vama.' Ustvari je želio reći 'Ja sam tu. Ja sam trajna prisutnost i po meni Nebo živi na zemlji. On govori da kraljevstvo Božje dolazi po Crkvi, dolazi po onima koji su pozvani vjerovati, a na kraju će ono biti ostvareno u eshatonu, kao stvarnost nebeske domovine. U središtu toga kraljevstva, a to je izazov našoj, vjeri postavljena je kao temelj je ljubav. Bog koji je u sebi ljubav. U Kristu se ta ljubav nastanila na zemlji.  I ona je izazov našoj vjeri, da unatoč ugroza, utjecaja svijeta koji zarobljen grijehom, naš odgovor uvijek bude odgovor ljubavi.

'Evo, sve činim novo.' To kraljevstvo možemo nazvati civilizacijom ljubavi, koja se ostvaruje u istini života, koja pobjeđuje svaku laž, koja se želi nametnuti i ovladati čovjekom i životom.  A on je rekao za sebe 'Ja sam istina.' To je kraljevstvo u kojem se njeguje i poštuje dostojanstvo života od samoga začeća, do prirodne smrti. To je civilizacija u kojoj vlada pravednost, u kojoj vlada ljubav i mir. Možda ove riječi, kada promatramo stvarnost, povijest i sadašnjost, možemo doživjeti kao jednu veliku utopiju, jer vidimo da život izgleda sasvim drugačije. No, život Blažene Djevice Marije, životi svetih osoba pokazuju da je ovaj novi život moguć, da on ima svoje izazove i stavlja nas pred trpljenja, pred iskušenja, ali sigurno je da snagu dobivamo od Gospodina da u nama pobjeđuje i da se kroz naše živote razvije kraljevstvo Božje na zemlji.“

Biskup Razum je napomenuo da je napustio prvotni Božji naum prijateljstva i zajedništva podlegavši ponudi zmije, a kao posljedica nastao je nered. „Taj nered je zapljusnuo i međusobne odnose i pogađa onu najintimniju zajednicu života, a to je brak i obitelj. To je nered koji zahvaća cijelo društvo, a nažalost i cijela priroda trpi zbog te opcije čovjekove da ne živi s Bogom, nego da se opredjeljuje za onu ponudu koju nudi đavao.  Drama svijeta je prisutna i u vremenu u kojem živimo. I ratovi i sukobi i podjele i napetosti, posljedice su čovjekove udaljenosti od Boga. Nije dežurni krivac sam Bog, od Boga dolazi samo dobro. Biblija nam otkriva Boga koji je u stalnoj potrazi za čovjekom. Od onog prvog pitanja koje postavlja: 'Adame, gdje si?' On već time pokazuje da se ne želi pomiriti s čovjekovom izgubljenošću. On je u trajnoj potrazi za čovjekom. I vidimo u starozavjetnoj objavi kako to prijateljevanje  između Boga i čovjeka stvara lijepe plodove i stvara pozitivnu perspektivu života… U punini vremena to se snažno očitovalo u  životu sv. Josipa i Blažene Djevice Marije. Marija je vrhunac očitovanja te povezanosti između Boga i čovjeka. Tamo gdje je prvi čovjek zakazao, u Mariji se nije dogodila ta opcija čovjekova pada… Neprestana je ponuda da Marijina opcija zaživi u nama. Marija nam je zato darovana kao najveći uzor cjelovitog, vjernog predanog življenja čovjekova odnosa s Bogom. Kao majka i kao učenica ostala je ponizna, neznatna i uvijek vjerna Gospodinu. Zato marijanska svetišta ostaju i jesu oaze u kojima se vjera čuva, u kojima se vjera promišlja, u kojima se vjera prihvaća kao biser i dar. Zato dolazeći na ova mjesta mi ulazimo u školu Marijine vjere, koja nas poziva na  pročišćenje i rast u osobnom opredjeljenju da živimo svoju vjeru predano i posvećeno.“

Predsjedatelj je također kazao i kako su djeca Božji dar, te da su roditelji u službi Božjega djelovanja njihove djece. Dodao je kako se zrelost odgoja pokazuje u pripremi djeteta za život, da je ono spremno prihvatiti životne zadaće kako bi bio dobar član i Crkve i društva.

Mons. Razum je na kraju homilije napomenuo kako je naše vrijeme vrijeme napuštanja Boga i vjere, te vapi za osobama istinske duhovnosti, a dolazak na ovakva mjesta znači istinski  se obnoviti, osnažiti i ohrabriti. Izazov našeg vremena je da se po nama očituje ono što je Božje.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz svetište, a sliku Gospe Tekijske nosili su vjernici iz različitih župa obučeni u narodne nošnje. Nakon procesije čudotvorna slika Gospe Tekijske vraćena je u crkvu, gdje su hodočasnici još neko vrijeme imali priliku za osobne pobožnosti.

Uoči Gospe Snježne u 15:30 slavljena je misa na staroslavenskom jeziku, koju je predvodio o. Darko Rac. Misu na mađarskom u 17 sati predvodio je p. Péter Dezső, a od 15 sati svećenici su hodočasnicima bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ organizirali su toga dana hodočašće „Hod prema Majci“. Od Maradika pješke do Tekija. Uz molitvu i marijanske pjesme dvadesetak hodočasnika je unatoč velikoj vrućini prešlo pješke 25 km i stigl o u svetište Gospi Tekijskoj. Jedan od hodočasnika Nikola Gašpar iz Surčina, iako fizički iscrpljen, oduševljeno opisuje svoj hodočasnički doživljaj: „Iako sam planirao i prošle godine ovako hodočastiti Gospi na Tekije, tek ove godine sam to uspio ostvariti. Fizički je bilo zaista naporno, ali duhovno sam ispunjen. Neopisiv je osjećaj radosti kada smo prilazili svetištu na Tekijama. To je takva duhovna radost, koja tjera suze na oči. Fizički sam iscrpljen, ali duhovno letim. Ne mogu opisati koliko je ovo uistinu posebno. Nikad se nisam ovako osjećao.“

Proslava Malih Tekija održava se svake godine 25. i 26. srpnja u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske. Ova tradicija obilježava blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije kroz euharistijska slavlja, molitve i čašćenje relikvije sv. Ane.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Proslava je započela uočnicom, u subotu 25. srpnja, svetom misom s početkom u 19 sati, kada su vjernici imali priliku i za čašćenje moći svete Ane. Već od 17 sati svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed.

Tekije okupljaju brojne vjernike i hodočasnike iz Srijemske biskupije, ali i iz mnogo udaljenijih krajeva. Ovo marijansko svetište svojom bogatom poviješću zavrijedilo je postati ciljem mnogih hodočašća. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen Savojski je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom–Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, crkva je od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu. Na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 1754. godine, svečano je, u tada obnovljenu crkvu, unesena čudotvorna slika Gospe Snježne. U znak sjećanja na taj događaj Svetište Gospe Snježne slavi i danas ovaj spomendan kao Male Tekije, dok se blagdan Snježne Gospe slavi u Svetištu kao Velike Tekije.

Velečasni Stjepan Šumanovac, v.d. upravitelja svetišta rekao je: »Slavlje Malih Tekija ujedno je i uvod u Velike Tekije, proslavu Gospe Snježne, 4. i 5. kolovoza, a ove godine od posebnog je značaja i obilježavanje 310. obljetnice postojanja svetišta. Gospa Tekijska je od danas ovdje, originalna slika koju je Eugen Savojski nosio u bitkama i pobjeđivao sa kršćanskom vojskom. Poruka današnjeg dana je da je Gospa s nama, i da nas rado poziva da budemo s njom. Ako smo u njezinoj blizini, ona nas na najbolji način može dovesti svome Sinu, a dolaskom njemu pokazujemo i povjerenje prema našem Gospodinu, jačamo vjeru kroz molitvu, te prepoznajemo pravi i istinski put kojim možemo proputovati ovom zemljom i doći sretno Bogu do završne luke svoga života.«

„Svetište Gospe Tekijske je veoma značajno za naš narod, prvotno za nas, vjernike u Srijemu, jer same Tekije koje obuhvaćaju jednu veliku povijesnu baštinu, znak su i vjere i duhovnosti. Pred nama je 310. obljetnica svetišta, vidimo da to nije mala brojka. Naš narod se vjerno utječe Gospi Snježnoj, Gospi Tekijskoj, u čemu i leži poruka – unatoč nedaćama ostati uz Boga i Crkvu. Bitna značajka je i budućnost koja su naši mladi, a upravo će jedna skupina mladih sljedeći tjedan hodočastiti našoj Majci, Gospi Tekijskoj, od Maradika, kroz Frušku goru, sve do Petrovaradina. Upravo u tome vidimo i znak jedne snažne vjere“, rekao je Andrija Dort, bogoslov Srijemske biskupije.

Svetu misu sa početkom u 19 sati predvodio je mladomisnik vlč. Ivan Malić, uz koncelebraciju svećenika Srijemske biskupije, preč. Berislava Petrovića i vlč. Stjepana Šumanovca, a za svetu ispovijed na raspolaganju vjernicima bio je preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. U svojoj homiliji, vlč. Ivan Malić naveo je sv. Joakima i Anu kao primjere vjernosti, molitve i strpljenja. „Njihova ljubav i posvećenost jedno drugome i Bogu dovela je do Marijina rođenja. I kasnije, ta Marija koja je došla na svijet zaslugama posta, molitve i odricanja njezinih roditelja, postaje Božija majka, Bogorodica. Joakim i Ana, iako su bili bez djece, nisu odustali od molitve i pouzdanja u Božije milosrđe. Oni su živjeli po Božjim zapovijedima i vjerno su služili Bogu. Njihova vjera i pouzdanje u Boga bili su temelj njihova života i Bog je uslišio njihove molitve.“ Velečasni Malić nastavio je homiliju pitanjem – kakvu bismo mi pouku za sebe mogli pronaći iz toga.

Čitajući evanđelja, možemo vidjeti kako se Isus družio sa grešnicima, naravno ne podržavajući njihov grijeh, već nastojeći obratiti ih. On čak poziva Mateja da bude njegov apostol, carinika koji je bio oličenje mnogih grijeha, čovjeka koga niko ne bi poželio ni da mu bude gost u kući. Naravno da Isus zna sve o Mateju, i unatoč svemu ga poziva da ga slijedi. „Isus gleda duboko u čovjekovu dušu. Isus zna da duboko u čovjekovoj duši stoji barem maleni plamičak želje za obraćenjem. Jer duboko u svom srcu svaki čovjek zna da je zlo – zlo, samo što to ne želi priznati sebi, a kamoli drugima. Grijeh je opasna stvar. Mali grijeh je opasan, a o velikom i da ne govorimo.“ Slikovito je potom vlč. Malić pojasnio opasnost malih grijeha. „Mali grijeh je lagan“, rekao je, „oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, ogovaranje, ljubomora... Međutim, kad te grijehe nosimo na svojim leđima mjesecima, ne ispovijedamo ih često ni godinama, to postaje veoma teško. Grijesi pođu opterećivati čovjekovu dušu, zacrnjivati je i udaljavati od Gospodina Isusa.“ Potakao je zatim vjernike na redovitu svetu ispovijed, jer ona odagnava grijehe koji su maleni i uči nas da ih više ne ponavljamo. „Bog nas zove, a preko ispovijedi postajemo novi ljudi. Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote, tako da Isus ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika, poziva na obraćenje. Zagledajmo se u Joakima i Anu. Neka nam oni budu primjer vjernosti, molitvi i strpljivosti. I tako mi danas potaknuti njihovim primjerom života možemo biti savršeni Božiji instrument u ovome svijetu“, rekao je na koncu propovijedi vlč. Malić.

Misa je okončana molitvom Gospi Tekijskoj, a nakon mise vjernici, koji su crkvu ispunili do posljednjeg mjesta, častili su moći svete Ane.

Na sam dan sv. Joakima i Ane, u nedjelju, 26. srpnja, proslava je započela u 9 sati misom na mađarskom jeziku, a u 11 i 19 sati nastavljena misama na hrvatskom. Misu na mađarskom jeziku vodio je preč. Ferenc Brašno, subotički svećenik, koji od djetinjstva, od svoje devete godine, dolazi na Tekije, od vremena kada ga je na proslave dovodila majka. Mise na hrvatskom jeziku imao je vlč. Stjepan Šumanovac, rektor svetišta.

Tekst i foto: Milena Mikolaci

Proslavljena svetkovina zaštitnice župe u Laćarku

LAĆARAK (TU) - Na blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, u nedjelju 26. srpnja 2026. u župi svete Ane u Laćarku svečano je proslavljen župni god. Sveti Joakim i Ana, koje Crkva s posebnom ljubavlju časti kao Marijine roditelje i Isusove baku i djeda, uzor su bračne vjernosti, obiteljskog zajedništva i pouzdanja u Božju providnost. Njihov primjer i danas snažno govori o važnosti obitelji kao mjesta u kojem se rađa i prenosi vjera te odgajaju novi naraštaji.

Brojni župljani i hodočasnici okupili su se kako bi zajednički zahvalili Bogu i preporučili se zagovoru zaštitnice župe, moleći za svoje obitelji, roditelje, djecu, bake i djedove te za sve kojima je potrebna Božja blizina i snaga.

Domaćin slavlja bio je preč. Tomislav Lasić, župnik župe svete Ane u Laćarku i kancelar Srijemske biskupije.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je preč. dr. Ivica Ivanković Radak, profesor kanonskoga prava i ekonom Subotičke biskupije, u zajedništvu s vlč. Ivanom Malićem, župnim vikarom župe svetoga Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

Prije svete mise okupljeni župljani i hodočasnici zajednički su molili svetu krunicu i Litanije svetoj Ani, pripravljajući svoja srca za euharistijsko slavlje i povjeravajući njezinu zagovoru svoje osobne nakane i potrebe svojih obitelji.

U prigodnoj homiliji preč. dr. Ivica Ivanković Radak govorio je o važnoj ulozi baka i djedova kroz povijest pa sve do današnjega vremena. Istaknuo je kako su upravo oni često prvi svjedoci vjere u obitelji, čuvari obiteljskih vrijednosti i nezamjenjiva poveznica između prošlih i budućih naraštaja. Osvrnuvši se na njihov položaj u suvremenom društvu, potaknuo je vjernike da starijim osobama iskazuju poštovanje, zahvalnost i ljubav, prepoznajući u njima bogatstvo životnoga iskustva, mudrosti i vjere koje treba prenositi mlađim naraštajima. Naglasio je kako obitelj ostaje prvo mjesto odgoja u vjeri te da se upravo u ljubavi, međusobnom poštovanju i zajedništvu najbolje očituje Božja prisutnost.

Na završetku misnoga slavlja preč. Tomislav Lasić uputio je riječi zahvale predvoditelju slavlja, suslavitelju, svim hodočasnicima, župljanima i svima koji su svojim trudom, molitvom i zauzetošću pridonijeli dostojanstvenoj proslavi župnoga goda.

Nakon euharistijskoga slavlja okupljanje je nastavljeno uz domjenak koji su priredili domaćini. U ugodnom razgovoru i zajedništvu vjernici su se još neko vrijeme zadržali u župnom dvorištu, gdje su župljani župe svete Ane i ove godine srdačno dočekali i ugostili svoje goste, potvrđujući lijepu tradiciju gostoljubivosti koja prati proslavu župne zaštitnice. 

Tekst: Anemari Žarko, foto: Ivan Reves, Borjan Canjar, Anemari Žarko

Novi broj informativno-pastoralnog lista Srijemske biskupije možete pronaći u svojim župama

Uz vijesti iz cijele biskupije i u dvadeset drugom broju Nade možete pročitati mnogo zanimljivih i poticajnih tekstova. Tako Nada Ivošević u rubrici Rad na sebi pojašnjava koliko je važno voljeti sebe, Marko Nagl piše o tome što je digitalni post, a p. Péter Dezső nas podsjeća da nam je sve darovano od Boga. S vlč. Ivicom Čatićem nastavljamo upoznavati Stari Zavjet a s preč. Markom Kljajićem povijest Srijemske biskupije. Tu su i prilozi o tome kako se proslavljala tisućita obljetnica Hrvatskog Kraljevstva po našim župama, kako je nastalo HKPD „Stjepan Radić“ iz novog Slankamena, te što su to kvatre.

Hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli da i ovaj broj izađe iz tiska.

Blagdan svete Marije Magdalene proslavljen u Jameni

JAMENA (TU) - U filijalnoj crkvi župe Morović posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni u Jameni, svečanim misnim slavljem proslavljen je crkveni god u utorak 22. srpnja. Župnik Nikica Bošnjaković slavio je svetu misu na kojoj su uz domaće vjernike, sudjelovali i vjernici iz okolnih mjesta, koji svake godine hodočaste u to mjesto.

Selo Jamena bilo je sve do 1991. godine filijala župe Strošinci, a od tada postaje filijala župe Morović. Iako malobrojni, katolički vjernici čuvaju svoju vjeru i okupljaju se u crkvi posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni.

Obraćajući se vjernicima, župnik Bošnjaković osvrnuo se na život svetice Marije Magdalene kojoj je, kako je rekao, Isus promijenio život.

“Marija Magdalena griješnica na svoj način. Znamo što je Isus rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen”. Prema tome nije stvar koje grijehe tko čini, da li su oni teži ili lakši već je pitanje kakve grijehe ti činiš. Bog vidi i ono što se tajno radi, kao i ono što se radi javno. Važno je čuti Isusov glas, kao što je Marija Magdalena čula i krenula do Isusovih nogu tražiti oproštenje grijeha.Tu je njena preobrazba i njeno posvećenje. Prišla je Isusu i od Marije iz Magdale, postala je vjerna pratiteljica i učenica Isusa Krista i kasnije žena kojoj se Isus ukazao isto kao i svojoj majci. Došli smo joj se moliti za naš život i našu grešnost. Svi smo grešni i molimo se da nam Bog pomogne po njenom zagovoru, da i mi budemo bolji i da se mijenjamo u pogledu božje volje”, istaknuo je preč. Bošnjaković.

U tijeku  propovjedi, župnik Bošnjaković ukazao je vjernicima na sliku Marije Magdalene koja se nalazi na oltaru.

“Ta slika nema umjetničku vrijednost. Ali na toj slici Marije Magdalene možemo vidjeti nešto što je jako važno, a to su stijene. Tu je velika stijena na kojoj ona kleči, gdje se nalazi križ i sveto pismo i zraci sunca, koji njenu veliku grešnost pretvaraju u njenu ljepotu, Kako je duša lijepa, tako i tijelo zrači. Isus je rekao Petru: “Ti si Petre stijena i na toj stijeni, sagradit ću crkvu”. Svatko od nas je put Isusove crkve, a biti put Isusove crkve je stajati na stijeni. Kršćanin stoji na Kristu, jer je On stijena. Zato smo mi kršćani tako čvrsti, gorljivi da nam ne može nitko ništa, ni ovaj svijet, ni duhovi ovog svijeta, jer stojimo na stijeni. Marija Magdalena, obraćena griješnica, posvećena kleči na stijeni. Cijena je kajanje, priznavanje grijeha i obraćenje. To njeno obraćanje započelo je slušanjem o Isusu, da postoji netko tko drugima mijenja srce. I sve dok u sebi nije osjetila težinu svojih djela, ona nije potražila Isusa. Grešnost guši, ne da mir, a Isus daje mir i novi život. Čim se Marija Magdalena približila Isusu, osjetila je da kroz Isusa nešto djeluje, a to je božanska sila koja je od nje otklonila zloduhe. Kažu da ih je imala sedam, bluda, preljuba i nemorala. Shvatila je da je u Isusu njen spas kleknula je i obratila se Isusu.Doživjela je potpuno oslobođenje uz zahvalnost Isusu za novi život. Ustrajala je u tome i uz Blaženu Djevicu Mariju dočekala je Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu i za nagradu, Isusu joj se prikazao.I to je ta stijena, biti čvrst u vjeri, naslijedovanju Isusa Krista i biti čvrst u pokajanju. Nema promjene života bez sagledavanja vlastite grešnosti i kajanja”, istaknuo je župnik Bošnjaković.

Nakon svete mise župljani su ostali u crkvi uz domjenak i prigodno druženje sa župnikom.

Tekst i Foto: Suzana Darabašić