Hrvatski prijevod Enciklike o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije „Veličanstveno čovještvo“ (Magnifica humanitas) pape Lava XIV. predstavljen je u srijedu 1. srpnja 2026. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.

Prva enciklika Lava XIV. objavljena je na hrvatskom jeziku samo 30-ak dana nakon što je predstavljena u Vatikanu. Prepoznavši njezin značaj, hrvatski biskupi su željeli da što prije bude dostupna široj hrvatskoj javnosti, istaknuo je mons. Hranić.

Na početku je istaknuo da je Magnifica humanitas socijalna enciklika. „Često se može čuti kako je riječ o enciklici o umjetnoj inteligenciji (UI). No, to nije precizna, pa onda ni sasvim točna kvalifikacija Papine enciklike. Naime, već sam podnaslov enciklike jasno ističe da je riječ o očuvanju ljudske osobe, njezina dostojanstva i središnjeg mjesta u stvorenom svijetu u vremenu umjetne inteligencije i robotike.“

Papa je to jasno naznačio potpisavši ju 15. svibnja, na 135. obljetnicu objavljivanja prve socijalne enciklike Rerum novarum nakon koje je objavljeno više od 45 socijalnih dokumenata Crkve. Veličanstveno čovještvo nastavlja taj niz i aktualizira njegovu važnost za poslanje Crkve, rekao je nadbiskup.

Pojasnio je da je socijalni nauk Crkve, utemeljen na Svetom pismu i Predaji te u dosluhu s raznim znanostima, „plod promišljanja i crkvene mudrosti stjecane godinama, koja pomaže nama novim generacijama – da koristeći mudrost, iskustva i baštinu prethodnih generacija, stjecanu u različitim kontekstima, podnebljima i vremenima – lakše uočimo izazove našega vremena, dubinu i doseg otvorenih pitanja i da se poslužimo prokušanim načelima, kriterijima i smjernicama socijalnog nauka u pristupu aktualnim pitanjima i dilemama“.

Istaknuo je da u nijednom dokumentu socijalni nauk Crkve nije prikazan izričito, temeljito i sustavno kao u prvoj enciklici Lava XIV. Uz to Papa „donosi nove definicije socijalnog nauka Crkve te dodatno osvjetljava i produbljuje pojedine dimenzije i teme teološko-socijalnog nauka Crkve, pružajući pritom i svoj osobni obol tom crkvenom socijalnom nauku: a to su središnje mjesto i zaštita dostojanstva ljudske osobe u novoj epohi umjetne inteligencije, digitalizacije i robotike“.

Stoga Veličanstveno čovještvo nije tek enciklika o UI-ju, nego prvenstveno nudi baštinu i načela socijalnog nauka Crkve te ih aplicira u razlučivanju pitanja i izazova što ih donosi moć i neslućene mogućnosti UI-ja, poručio je nadbiskup Hranić.

Zato je važno encikliku čitati i tumačiti u njezinoj cjelovitosti, dodao je mons. Baloban. Upozorio je da izvlačenje dijelova enciklike može dovesti do pogrešnih tumačenja. „Prva dva poglavlja, tj. socijalni nauk Crkve kao misao vodilja i način argumentacije, temelj su razumijevanja cijelog sadržaja socijalne enciklike. Ako netko primjerice tumači samo 3. poglavlje o umjetnoj inteligenciji, a ne povezuje ga s logikom socijalnog govora Crkve, taj nije vjerodostojno protumačio misao pape Lava XIV. Nažalost, to se događa i u teološkim tumačenjima.“

„U 1. poglavlju Papa ocrtava različite faze razvoja socijalnog nauka Crkve od pape Lava XIII. do danas“, te ga, što je novost, nudi kao put legitimne prisutnosti Crkve u svijetu, pojasnio je mons. Baloban.

No, „Papa ne predlaže konkretna tehnička rješenja, jer to nije uloga Crkve. Ali, u nemogućnosti pronalaska rješenja u svijetu, poziva na dijalog nudeći načela socijalnog nauka Crkve.“ U 2. poglavlju Sveti Otac predstavlja i primjenjuje dva temelja: dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, te pet načela: opće dobro, opću namjenu dobara, supsidijarnost, solidarnost i socijalnu pravednost.

Sveti Otac o prednostima i opasnostima UI-ja ne govori uobičajenim rječnikom nego se služi socijalnim govorom Crkve, naglasio je mons. Baloban.

Tako u 5. poglavlju kulturi moći sučeljava civilizaciju ljubavi. Kultura moći u doba UI-ja „normalizira rat“, potiče na „beskrajna naoružanja“, te uporabom UI-ja u ratne svrhe samo „prividno“ želi smanjiti moralnu odgovornost čovjeka, upozorio je mons. Baloban.

S druge strane Lav XIV. poziva na izgradnju civilizacije ljubavi, predlažući pet smjernica „svakodnevne i javne odgovornosti: razoružati riječi, graditi mir u pravednosti, usvojiti pogled žrtava, njegovati zdrav realizam, oživjeti dijalog i multilateralizam“.

Tu napetost Papa opisuje dvjema biblijskim slikama, primijetio je vlč. Singbo. „S jedne strane stoji Babilonska kula – simbol kolektivnog projekta koji slijedi plan dominacije, a na kraju dehumanizira. S druge strane stoji obnova Jeruzalema pod Nehemijinim vodstvom – projekt podijeljene odgovornosti, kamen po kamen.“ Kroz cijelu encikliku, dodao je, odzvanja pitanje: „Što danas zapravo gradimo?“

Pritom je jedno od ključnih pitanja moralna neutralnost tehnologije. Umjetna inteligencija nije moralno neutralna,  jer „svaki tehnički alat utjelovljuje izbore, svjetonazor i prioritete dizajnera“. Zato Papa pita „možemo li dalje govoriti o njoj kao alatu ili treba naći nove izričaje za opis njezinog sadržaja i dinamike“.

„U toj perspektivi tehničke dvoznačnosti, etička prosudba ne smije stati na pitanju koristimo li tehnologiju u dobre ili loše svrhe. Mora ići dublje i ispitati kakva je vizija čovjeka ugrađena u same podatke i modele koji ju oblikuju“, istaknuo je vlč. Singbo.

Što se tiče naziva umjetna inteligencija uobičajenog za alate strojnog učenja, Papa ju vrlo jasno razlikuje od ljudske inteligencije. U 3. poglavlju piše: „Takozvane umjetne inteligencije ne prolaze kroz iskustva, ne posjeduju tijelo, ne osjećaju radost ili bol, ne sazrijevaju kroz odnose, ne znaju iznutra što znače ljubav, rad, prijateljstvo ili odgovornost.“

Stoga je vlč. Singbo upozorio da UI danas predstavlja emocionalnu pa čak i duhovnu protezu za mnoge, osobito mladež, koja pomoću nje traži odgovore bez potrebe za ljudskim licem.

Lav XIV. zato u 4. poglavlju ulazi u konkretne, svakodnevne posljedice digitalne transformacije – od istine u javnom prostoru i obrazovanja, preko transformacije rada, krhkosti obitelji, sve do najtežih oblika izrabljivanja. Taj dio enciklike vlč. Singbo je nazvao provokativnim jer se otvoreno govori o „novim oblicima ropstva“.

U njemu se „može iščitati ono što se može nazvati ‚digitalnim kolonijalizmom‘, ali ne više u smislu osvajanja teritorija, nego prisvajanja zdravstvenih, genetskih i demografskih podataka naroda, koje Papa naziva ‚novim rijetkim zemljama moći‘“.

Jedna od najsnažnijih rečenica, po mišljenju vlč. Singboa, nalazi se u zaključku enciklike: „Nijedan računski sustav, kolikogod napredan bio, ne može oblikovati srce koje se daruje ni savjest koja razlučuje dobro. Čak i kada su strojevi najučinkovitiji, središte povijesti ostaje ljudsko lice koje traži da ga se pogleda. To je ljudsko lice punina prema kojoj povijest hodi.“

„Srce i savjest oblikuje Bog koji je uzeo ljudsko lice da nas učini odgovornima jednima za druge te nas poziva da u tom duhu odgovornosti stvaramo onu tehnologiju koja može biti instrument rasta, pravde i bratstva – a ne izvor isključivanja i dominacije“, zaključio je vlč. Singbo.

S talijanskog jezika encikliku je prevela Tihana Semijalac. Jezičnu lekturu i korekturu napravila je Marijana Jakovljević. Teološku lekturu napravio je mons. Baloban koji je na predstavljanju istaknuo da se službeni prijevod razlikuje od prijevoda umjetne inteligencije koji su „kolali“ portalima nakon predstavljanja u Vatikanu. Kao primjer naveo je podnaslov o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije u kojem je očuvanje bilo krivo prevođeno kao briga.

U tiskanom izdanju enciklika je izišla u nakladi Kršćanske sadašnjosti, a objavljena i u digitalnom obliku na mrežnoj stranici Hrvatske biskupske konferencije.

Predstavljanje možete pogledati na YouTube kanalu: https://youtu.be/6sje2R8ArsI?si=s8Gqw5eMasPTOkyn

Izvor: Ika.hr

Foto: religiondigital.org

Biskup Svalina govorio je o hrvatskim katolicima u Srijemu. Na početku je objasnio povijesnu važnost Srijema ustvrdivši da „Katolička Crkva u Srijemu nije samo jedna vjerska institucija jer ona je stoljećima bila čuvar identiteta i onog osobito hrvatskog naroda“. Podsjetio je na početke Katoličke Crkve u Srijemu koji sežu u ranokršćansko razdoblje naglasivši da je ondje „organizirana živa Crkva koja ima svoju jasnu strukturu, svoga biskupa, svoje svećenike, svoje đakone“.  Istaknuo je i važne svece mučenike iz nekadašnjeg Sirmiuma, današnje Srijemske Mitrovice – sv. Ireneja, sv. Dimitrija, po kojem je grad dobio ime, i sv. Anastaziju koju osobito časte Zadrani kao sv. Stošiju.

Razdoblje sv. Metoda, srijemskog nadbiskupa i metropolita, bilo je važno za sve slavenske narode. Mons. Svalina dodao je da odmah nakon njegove smrti u kratkom vremenu „Crkva u Srijemu zamire“. Biskupija je ponovno uspostavljena 1229. te postoji u određenom kontinuitetu u različitim oblicima do današnjeg vremena.

Spomenuo je i potpisivanje Karlovačkog mira u Srijemskim Karlovcima 1699. i podsjetio na nazočnost državnog tajnika Svete Stolice kardinala Pietra Parolina na obilježavanju 325. obljetnice potpisivanja mira prije dvije godine.

Srijemski biskup posebno je istaknuo važnost 1773. godine kada je zbog siromaštva i ostalih razloga, premda je Srijemska biskupija imala 12 župa, a Đakovačka biskupija šest, carska uprava donijela odluku da ujedini u personalnu uniju Đakovačku i Srijemsku biskupiju koja se zvala Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija, a postojala je do 2008. Predstojala su doseljavanja velikih zajednica Hrvata iz drugih krajeva, Nijemaca i jedne relativno male zajednice Mađara.

Od važnih mjesta izdvojio je marijansko svetište Gospe Tekijske posvećeno Gospi Snježnoj u koje se stoljećima hodočasti.

Biskup Svalina istaknuo je i neke značajne povijesne osobe s područja Srijema – bana Josipa Jelačića, lingvista i pedagoga Julija Adamovića, kipara Roberta Frangeša-Mihanovića i svećenika Mitra Dragutinca.

Zaključno je naglasio da je Srijem specifična, neistražena i neispričana priča koju bi trebalo istražiti i prezentirati. Prije dvije godine održan je međunarodni znanstveni simpozij na kojem su otkrili kako je Srijem „bogati rudnik sadržajima i za nacionalnu povijest“. Pozvao je i na organiziranje još nekog znanstvenog skupa ili istraživanja ususret 800. obljetnici ponovne uspostave Srijemske biskupije.

„Možda smo mali brojem, i jesmo mali brojem, ali smo još uvijek jaki i fleksibilni“, poručio je među ostalim biskup Svalina zahvalivši svećenicima koji su dali doprinos proteklim aktivnostima.

Upozorio je i na nedovoljnu medijsku prisutnost podsjetivši da su Hrvati u Srijemu autohtoni stanovnici. Dodao je: „voljeli bismo kad bismo imali više prostora da se o nama čuje, da se o nama govori, i da mi možemo nešto reći ili govoriti, da nas netko sluša“.

Pojasnio je da bez potpore Đakovačko-osječke nadbiskupije Srijemska biskupija ne bi mogla opstati. Dodao je da Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske podupire razne projekte i da će Vlada RH pomoći izgraditi biskupijsku kuriju, tj. ordinarijat u Srijemskoj biskupiji koji ne postoji, iskazavši nadu da će ove godine započeti s gradnjom. Ondje bi trebali biti i drugi sadržaji poput riznice, knjižnice i arhiva. Biskup je istaknuo da ima ideju i za otvaranje radijskog i televizijskog studija.

Vlč. Ivanković Radak govorio je o katolicima Hrvatima u Bačkoj i najprije objasnio geografski položaj Subotičke biskupije koja ima 170 tisuća katolika. Pojasnio je da je to oko 17 % stanovništva koje živi na području Subotičke biskupije. Pojasnio je da je teritorij Bačke teritorij Subotičke biskupije.

Biskupija broji 90 župa i više od 100 svećenika od kojih osamdesetak aktivnih, dok su ostali umirovljeni. Većina svećenika su Mađari, a ostali su Hrvati. Biskupijski ekonom je objasnio i da je hrvatski katolički život više koncentriran u Subotici i okolici. Rekao je da je Subotica donekle većinski katolički grad, a u Novom Sadu su katolici u manjini.

Naglasio je i smanjivanje broja katolika godišnje u Srbiji poglavito zbog statistike krštenih i umrlih. Objasnio je i problem „bunjevačkog pitanja“, razliku između bunjevačkih Hrvata i onih koji nisu Hrvati te pritisak da se bunjevački jezik uvede u službenu upotrebu Katoličke Crkve. Također je podsjetio na značaj bačkog nadbiskupa koji je bio na popisu gostiju 1094. kada je uspostavljena Zagrebačka biskupija.

Fra Ilija je predstavio franjevce u Beogradu koji su ove godine obilježili 100. obljetnicu ponovne prisutnosti u Beogradu. Na početku je citirao teologa fra Tomislava Šagija Bunića. Naveo je i njegove prijedloge da se nešto treba postići „miroljubivo i razumno“ i to poštivati „realističnom upornošću i žilavom ustrajnošću u traženju novih koraka za budućnost“.

Franjevci su došli u Beograd 1280-ih kada je došao prvi rimokatolički biskup. Kralj Dragutin Stefan ih je pozvao na poticaj supruge katolkinje i njezine majke kraljice Jelene Anžuvinske. Među ostalim, fra Ilija je naglasio da je kralj htio da se suzbije krivovjerje koje je bilo prisutno u tadašnjoj Bosni. Pojasnio je pritom povijest bosanskih franjevaca i izdvojio sv. Ivana Kapistranskog koji je 1456. uspješno vodio obranu Beograda od Turaka. Franjevački samostan osvojen je 1521. kada su Osmanlije preuzeli Beograd.

Kada je Beogradska biskupija bila ponovno uspostavljena prvi nadbiskup fra Rafael Rodić opet pozvao je pozvao franjevce radi pastorizacije katolika i Hrvata.

Marin Piuković je govorio o okolnostima u kojima Hrvati u Republici Srbiji žive i pojasnio je da su Hrvati 2002. proglašeni manjinom u Srbiji te je tada nastalo Hrvatsko nacionalno vijeće. Istaknuo je da je 2003. nastao tjednik „Hrvatska riječ“ koji piše o prilikama Hrvata koji ondje žive te jedinu profesionalnu kulturnu instituciju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Piuković je govorio i manjinskoj medijskoj prisutnosti. Prema popisu iz 2022. Hrvata je bilo 39 tisuća, 2011. oko 58 tisuća, a u Beogradu prema popisu iz 2022. gotovo 5 tisuća. Piuković je istaknuo i potporu Republike Hrvatske za neke projekte u Srbiji.

Biskup Svalina je na početku mise naglasio „da prava obnova svakoga čovjeka i svakoga naroda započinje od vjernosti Kristu“. 

Spomenuo je da o temi susreta, „Kako preobraziti Hrvatsku?“, govore političari, gospodarstvenici, demografi, profesori i mediji te da se pišu strategije, održavaju konferencije, izrađuju projekti, a da „je Isus taj koji ide izravno u srce problema“. Isus ne pita najprije kako promijeniti državu, nego: „Tko mi je važniji od svega?“

Osvrnuo se i na Isusove riječi iz Evanđelja: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.“ „Isus nas uči da će čovjek istinski voljeti svoju obitelj tek kada Boga stavi na prvo mjesto“, ustvrdio je.

„Danas često slušamo kako je najveći problem Hrvatske iseljavanje, demografska kriza, korupcija, nepovjerenje, podjele. Sve je to istina. Ali korijen u svemu tome je mnogo dublji. Nijedan narod ne propada najprije gospodarski. Narod najprije slabi duhovno. Kada nestane smisla. Kada nestane povjerenja. Kada nestane poštenja. Kada nestane odgovornosti. Tada se urušava sve ostalo“, poručio je propovjednik.

„Pitanje preobrazbe naše Hrvatske je prije svega duhovno pitanje“, dodao je. „Ne ono: ‚Što će država učiniti za mene?‘, nego: ‚Kakav sam ja čovjek? Jesam li pošten? Jesam li odgovoran? Jesam li vjeran? Jesam li spreman slušati? Jesam li spreman služiti?‘“ Istaknuo je da „Hrvatska nije neka apstrakcija. Hrvatska smo mi svi okupljeni.“

Osvrnuvši se na čitanje iz poslanice Rimljanima poručio je da „nema novoga života bez umiranja starome. Nema uskrsnuća bez križa. Nema obnove bez obraćenja.“ To vrijedi za pojedince, kao i za čitav narod.

„Ako želimo pošteno društvo, netko mora prvi prestati varati. Želimo li više zajedništva? Netko mora prvi oprostiti. Želimo li više života u domovini? Netko mora prvi prihvatiti dijete. Želimo manje podjela? Netko mora prvi pružiti ruku“, poručio je biskup Svalina.

Istaknuo je da preobrazba Hrvatske neće početi u saborima, uredima i institucijama, nego u obiteljima, srcima i župama i da će početi „onda kada svaki čovjek odluči stvarno živjeti Evanđelje“. Spomenuo je i da pitanje preobrazbe Hrvatske „nije pitanje samo onih koji žive unutar njezinih granica“, nego „cijelog hrvatskoga naroda − domovinske i iseljene Hrvatske“.

„Danas možda imamo više kuća negoli ikada. Ali jesmo li otvorili svoja srca? Možemo imati razvijeno gospodarstvo, a  biti siromašni ljubavlju. Možemo imati razvijenu toliku tehnologiju, a biti usamljeni. Možemo imati i veliko bogatstvo, a izgubiti čovjeka. Zato Hrvatsku ne mogu obnoviti samo investicije. Obnavljaju je ljudi koji znaju otvoriti vrata drugome“, naglasio je predvoditelj. Ustvrdio je da Vukovar podsjeća „da najveće stvari ne nastaju iz sebičnosti nego iz darivanja“. „Svijet u kojem živimo  govori: ‚Uzmi što više‘, a Krist govori: ‚Daj što više‘; svijet govori: ‚Misli samo na sebe‘, a Krist govori: ‚Služi drugima‘; svijet govori: ‚Čuvaj svoj život‘, a Krist opet govori: ‚Tko izgubi život poradi mene, naći će ga.‘“

Dajući konkretna rješenja, mons. Svalina je rekao da će se Hrvatska „preobraziti onoliko koliko dopustimo da nas sve Krist preobrazi“. „Kada govorimo o preobrazbi naše Hrvatske, lako je upasti u napast da mislimo da ništa oko nas ne valja i da sve treba početi ispočetka. Ali činjenica je da to nije istina. Hrvatska se već preobražava.“

„Hrvatska neće biti preobražena nekim jakim, velikim potezom. Ona će biti preobražena tisućama obraćenja. Tisućama vjernih ljudi. Tisućama pruženih samo čaša hladne vode. Tisućama svakodnevnih križeva nošenih s ljubavlju“, poručio je biskup Svalina.