Vijesti
PAPINA PORUKA ZA 6. SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA
13. srpanj 2026.
Poruku pape Lava XIV. za 6. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se slavi na blagdan sv. Joakima i Ane 26. srpnja 2026. na temu "Tebe ja ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)" donosimo u cijelosti.
PORUKA SVETOGA OCA LAVA XIV.
ZA 6. SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA
[Blagdan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 2026.]
Tebe ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)
Draga braćo i sestre!
Preko proroka Izaije, Gospodin obećava da nikada neće zaboraviti nikoga od nas. Uvjerava nas da je naša lica urezao u svoje dlanove (usp. Iz 49, 16) i da je njegova ljubav veća od majčine ljubavi prema djetetu (usp. Iz 49, 15). Prorok pred nas stavlja prisan i jezgrovit dijalog u kojem se Bog svakom pojedincu i samom narodu obraća s „ti“. I danas možemo čitati te riječi kao da se odnose na svakog pojedinog od nas i svaki od nas može čuti to „Tebe ja zaboraviti neću“ kao da je upućeno baš njemu osobno.
Riječi su to koje nas ispunjavaju utjehom i povjerenjem. One su odgovor na tjeskoban osjećaj koji budi nemir u srcu: „Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi“ (Iz 49, 14). Koliko je često u Svetom pismu, posebno u psalmima, molitva izraz nemoći i izgubljenosti onoga koji osjeća da se nitko ne zanima za njegov život i da je zanemaren! Bolan osjećaj da su zaboravljeni, nažalost, dijele mnogi, a među njima i veliki broj starijih osoba.
No, Božja ljubav, koja nikoga ne zaboravlja, nudi se kao čin pravde i odgovor na anonimnost u kojoj ljudski život prečesto utone. Na živote mnogih, posebno starijih osoba, kao da je bačen veo koji zamagljuje crte licâ i obavija ih zaboravom. To je ono što se događa u kućama i stanovima gdje vlada samoća, kao i u mjestima za skrb gdje jedinstvenosti svake osobe prijeti opasnost da bude svedena na broj kreveta ili bolest.
Proslava Svjetskog dana baka i djedova i starijih osoba prilika je da ponovno otkrijemo da je Crkva pozvana biti majka svih i da je u svakoj životnoj dobi moguće uvijek se prepoznati kao sinovi i kćeri Božje. Neka, dakle, ovaj Dan bude nadahnuće i poticaj svima, a posebno mladima, da obnove lijepi običaj posjećivanja svojih baka i djedova, starijih članova obitelji, pa i onih koji nemaju nikoga tko bi ih posjetio. Ovom porukom i svojom prisutnošću prenesite im blizinu i ljubav Pape. Pobrinite se da prorokove riječi: „Tebe ja zaboraviti neću“ poprime oblik nježnog i srdačnog susreta. „U dobu sklonom brzini i rascjepkanosti, ljudska osoba nije prestala žudjeti za brigom i priznanjem od ruku koje znaju za nježnost, pažljivog srca i ljubaznih riječi. Digitalna kultura umnožava povezanosti i nudi nove mogućnosti susreta, no, ljudsko srce čuva neotuđivu potrebu za blizinom“ (Enc. Magnifica humanitas, 239).
Crkva zna za patnje svojih starijih članova; dobro zna da se na njih prečesto gleda s predrasudama i doživljava ih se kao teret; svjesna je da ekonomija, u čijem je središtu profit, slabi obiteljske veze; zna da su mnoge starije osobe napuštene od djece koja su prisiljena emigrirati ili, u nekim slučajevima, boriti se u ratu. Koji god da razlog bio posrijedi, ona radosno proglašava Gospodinovo obećanje: „Tebe ja zaboraviti neću“.
Lijepo je, u svakoj životnoj dobi, a posebno kad više nismo mladi, otkriti, kao što je rekao blaženi Ivan Pavao I., da smo primatelji „Božje neprolazne ljubavi. Znamo da smo mu uvijek pred očima, pa i kada se čini da nas okružuje tama. On je otac; i više od toga, On je majka“ (Angelus, 10. rujna 1978.). Iako nam se ta misao ne rađa sama od sebe, istina je da ni u starosti ne prestajemo biti sinovi i kćeri, te stoga poziv da se vratimo u Božje naručje, čija je ljubav i očinska i majčinska, vrijedi svaki dan.
Mnogi tijekom svog života otkriju Božju nježnost, katkad upravo kad se ovaj primakne svom kraju. Naime, sve se češće, za razliku od prošlosti, događa da čovjek i ostari a da nije imao stvarno iskustvo vjere. U tom slučaju, starost, sa svojim pitanjima koja se s većom hitnošću javljaju u tom životnom dobu, može postati prikladno vrijeme za početak ili nastavak duhovnog života. Na tom novom putu može se prepoznati da je Bog, kao što kaže sveti Augustin, „majka jer grije, hrani, doji, štiti“ (Tumačenje Psalma 26, II, 18). Ta svijest nam pomaže da se ne sramimo slabosti kad se ona javi i ujedno da shvatimo da svi i uvijek trebamo jedni druge i da svi „prosimo“ od drugih pažnju i brigu. Bogu, koji nam postaje blizak i kojeg učimo prepoznavati u njegovoj nježnosti možemo se sada obraćati s djetinjim povjerenjem u molitvi. Nikada nije prekasno da mu se počnemo obraćati. To može biti veliki dar za sve.
Dragi stariji muškarci i žene, papa Franjo govorio je o vama kao o „novom narodu“ (Kateheza, 23. veljače 2022.), budući da broj starijih osoba nikada u povijesti nije bio tako velik kao danas. Zato je važnije nego ikad da mi, zajedno s vama, „novim narodom“, razmišljamo o tome koji bi to mogao biti naš poziv kada se čini da krhkost, koja prati čovjeka od njegova rođenja, ima nadmoć. Želim vam reći: ne bojte se te krhkosti! Upravo ta slabost krije u sebi novi potencijal koji osvjetljava i druge životne dobi. Naime, krhkost, kad je prihvatimo i priznamo, „otvara nam srce uzajamnoj podršci i molitvi Onome koji može dati ono što nijedna ljudska vlast i moć ne mogu osigurati: duboko pomirenje srcâ, a zajedno s tim i pravi mir“ (Susret s vjerničkom zajednicom Alžira, Bazilika Majke Božje Afričke, Alžir, 13. travnja 2026.).
Na taj način možemo kao kršćani živjeti svoju starost: „krhki“, ali istodobno „pozvani“. Svaki muškarac i žena mogu se iznova roditi i u starosti (usp. Iv 3, 4-6) i uskliknuti zajedno s prorokom: „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“ (Iz 30, 15). Ta snaga može postati poziv da se ne pribjegava putovima oholosti i moći kako bi se osigurao suživot među ljudima, već putovima pomirenja i istinskog mira. U ovom vremenu, tako bolno obilježenom nasiljem rata i društvenim nemirima, mnogi se pitaju kakav će biti svijet u kojem će njihovi unuci odrastati. Pozivam vas, predragi, da mi se pridružite u ustrajnoj molitvi da mir što prije zavlada u cijelome svijetu.
Draga starija braćo i sestre, zahvaljujem vam što me svakodnevno podržavate svojim molitvama, posebno kada molite svetu krunicu. Od srca vam uzvraćam svojim molitvama za vas i zaključujem željom da nas Gospodin, koji nas nikada ne zaboravlja, uvijek obnavlja u vjeri, nadi i ljubavi!
Iz Vatikana, 15. lipnja 2026.
PAPA LAV XIV.
Izvor: www.ika.hr
NAJAVA: HODOČAŠĆE HOD PREMA MAJCI
08. srpanj 2026.
Hodočašće Gospi Tekijskoj uoči Velikih Tekija, 4. kolovoza
Udruženje mladih „Prijatelji nade“ i ove godine organizira hodočašće Gospi na Tekije, pod geslom „Veliča duša moja Gospodina“. Polazi se ispred župne crkve sv. Ane u Maradiku, te se preko Fruške gore stiže na Tekije. Prijave traju do 25. srpnja.
Prijaviti se potrebno zbog detalja organizacije puta. Način prijave i sve informacije o hodočašću možete pronaći na mrežnim stranicama „Prijatelja nade“ https://prijateljinade.rs/ Organizatori pozivaju svakog tko je u mogućnosti prepješačiti hodočasnički put, da im se pridruži, bez obzira na godine.
NAJAVA: VELIKE I MALE TEKIJE
08. srpanj 2026.
U Svetištu Gospe Snježne na Tekijama i ove godine će se, prema tradiciji, svečano proslaviti Male Tekije na blagdan sv. Joakima i Ane, Velike Tekije tj. Gospa Snježna, ali i Velika Gospa
Proslava Malih Tekija započinje u subotu, 25. srpnja, svetom misom u 19 sata, kada će biti prilika za čašćene moći sv. Ane. Svećenici će za ispovijed toga dana biti na raspolaganju već od 17 sati. Na sam blagdan sv. Joakima i Ane, u nedjelju, 26. srpnja, program započinje u 9 sati sv. misom na mađarskom jezika, a u 11 i 17 sati su mise na hrvatskom.
Velike Tekije također započinju predvečerjem u utorak, 4. kolovoza. Prva sveta misa slavit će se u 15:30 na staroslavenskom jeziku, u 17 sati na mađarskom, a pontifikalna sveta misa na hrvatskom u 19 sati. Svećenici će za svetu ispovijed biti na raspolaganju od 15 sati.
Na dan Velikih Tekija program započinje pobožnošću Križnog puta u 8 sati, potom je misa na mađarskom u 9, a pontifikalna sveta misa na hrvatskom je u 11, te još jedna na hrvatskom u 19 sati.
Na Tekijama svete mise slavit će se na Preobraženje u 9, a uoči Velike Gospe i na Veliku gospu u 19 sati.
SKUPŠTINA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U ĐAKOVU
07. srpanj 2026.
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predsjedao je 6. srpnja LXVI. skupštinom biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Nadbiskupskome domu u Đakovu, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
ĐAKOVO (TU DJOS/IKA) - Na skupštini su sudjelovali srijemski biskup Fabijan Svalina, požeški biskup Ivo Martinović, pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu vlč. Nikola Klemen kao zapisničar. Na sjednici je, na poziv biskupa, sudjelovao i sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Zdenko Ilić.
Nakon molitve Srednjega časa nadbiskup Hranić pozdravio je nazočne biskupe i goste te im izrazio dobrodošlicu. Potom je jednoglasno usvojen zapisnik LXV. skupštine biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, održane 26. studenoga 2025. godine u Osijeku.
U radnom dijelu skupštine biskupi su razmatrali pitanja međubiskupijske suradnje unutar Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Posebna je pozornost posvećena zajedničkim pastoralnim susretima na razini metropolije, među kojima su redovnički dani, susreti dekana te obilježavanje Dana uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. U tom su okviru usuglašeni okvirni termini i smjernice za organizaciju određenih susreta kroz 2026. i 2027. godinu.
U nastavku skupštine dr. Zdenko Ilić, sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, podnio je izvješće o radu Međubiskupijskog suda prvoga stupnja sa sjedištem u Đakovu. Predstavio je brojeve primljenih i riješenih parnica s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije posljednjih godina, te je upoznao biskupe s aktualnim stanjem i djelovanjem Suda.
Nakon završetka rada skupštine biskupi su se u Svećeničkom domu u Đakovu susreli s umirovljenim đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem te su s njime ručali i čestitali mu njegov 89. rođendan, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
PREDSTAVLJEN HRVATSKI PRIJEVOD ENCIKLIKE „MAGNIFICA HUMANITAS“
02. srpanj 2026.
Hrvatski prijevod Enciklike o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije „Veličanstveno čovještvo“ (Magnifica humanitas) pape Lava XIV. predstavljen je u srijedu 1. srpnja 2026. u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.
Prva enciklika Lava XIV. objavljena je na hrvatskom jeziku samo 30-ak dana nakon što je predstavljena u Vatikanu. Prepoznavši njezin značaj, hrvatski biskupi su željeli da što prije bude dostupna široj hrvatskoj javnosti, istaknuo je mons. Hranić.
Na početku je istaknuo da je Magnifica humanitas socijalna enciklika. „Često se može čuti kako je riječ o enciklici o umjetnoj inteligenciji (UI). No, to nije precizna, pa onda ni sasvim točna kvalifikacija Papine enciklike. Naime, već sam podnaslov enciklike jasno ističe da je riječ o očuvanju ljudske osobe, njezina dostojanstva i središnjeg mjesta u stvorenom svijetu u vremenu umjetne inteligencije i robotike.“
Papa je to jasno naznačio potpisavši ju 15. svibnja, na 135. obljetnicu objavljivanja prve socijalne enciklike Rerum novarum nakon koje je objavljeno više od 45 socijalnih dokumenata Crkve. Veličanstveno čovještvo nastavlja taj niz i aktualizira njegovu važnost za poslanje Crkve, rekao je nadbiskup.
Pojasnio je da je socijalni nauk Crkve, utemeljen na Svetom pismu i Predaji te u dosluhu s raznim znanostima, „plod promišljanja i crkvene mudrosti stjecane godinama, koja pomaže nama novim generacijama – da koristeći mudrost, iskustva i baštinu prethodnih generacija, stjecanu u različitim kontekstima, podnebljima i vremenima – lakše uočimo izazove našega vremena, dubinu i doseg otvorenih pitanja i da se poslužimo prokušanim načelima, kriterijima i smjernicama socijalnog nauka u pristupu aktualnim pitanjima i dilemama“.
Istaknuo je da u nijednom dokumentu socijalni nauk Crkve nije prikazan izričito, temeljito i sustavno kao u prvoj enciklici Lava XIV. Uz to Papa „donosi nove definicije socijalnog nauka Crkve te dodatno osvjetljava i produbljuje pojedine dimenzije i teme teološko-socijalnog nauka Crkve, pružajući pritom i svoj osobni obol tom crkvenom socijalnom nauku: a to su središnje mjesto i zaštita dostojanstva ljudske osobe u novoj epohi umjetne inteligencije, digitalizacije i robotike“.
Stoga Veličanstveno čovještvo nije tek enciklika o UI-ju, nego prvenstveno nudi baštinu i načela socijalnog nauka Crkve te ih aplicira u razlučivanju pitanja i izazova što ih donosi moć i neslućene mogućnosti UI-ja, poručio je nadbiskup Hranić.
Zato je važno encikliku čitati i tumačiti u njezinoj cjelovitosti, dodao je mons. Baloban. Upozorio je da izvlačenje dijelova enciklike može dovesti do pogrešnih tumačenja. „Prva dva poglavlja, tj. socijalni nauk Crkve kao misao vodilja i način argumentacije, temelj su razumijevanja cijelog sadržaja socijalne enciklike. Ako netko primjerice tumači samo 3. poglavlje o umjetnoj inteligenciji, a ne povezuje ga s logikom socijalnog govora Crkve, taj nije vjerodostojno protumačio misao pape Lava XIV. Nažalost, to se događa i u teološkim tumačenjima.“
„U 1. poglavlju Papa ocrtava različite faze razvoja socijalnog nauka Crkve od pape Lava XIII. do danas“, te ga, što je novost, nudi kao put legitimne prisutnosti Crkve u svijetu, pojasnio je mons. Baloban.
No, „Papa ne predlaže konkretna tehnička rješenja, jer to nije uloga Crkve. Ali, u nemogućnosti pronalaska rješenja u svijetu, poziva na dijalog nudeći načela socijalnog nauka Crkve.“ U 2. poglavlju Sveti Otac predstavlja i primjenjuje dva temelja: dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava, te pet načela: opće dobro, opću namjenu dobara, supsidijarnost, solidarnost i socijalnu pravednost.
Sveti Otac o prednostima i opasnostima UI-ja ne govori uobičajenim rječnikom nego se služi socijalnim govorom Crkve, naglasio je mons. Baloban.
Tako u 5. poglavlju kulturi moći sučeljava civilizaciju ljubavi. Kultura moći u doba UI-ja „normalizira rat“, potiče na „beskrajna naoružanja“, te uporabom UI-ja u ratne svrhe samo „prividno“ želi smanjiti moralnu odgovornost čovjeka, upozorio je mons. Baloban.
S druge strane Lav XIV. poziva na izgradnju civilizacije ljubavi, predlažući pet smjernica „svakodnevne i javne odgovornosti: razoružati riječi, graditi mir u pravednosti, usvojiti pogled žrtava, njegovati zdrav realizam, oživjeti dijalog i multilateralizam“.
Tu napetost Papa opisuje dvjema biblijskim slikama, primijetio je vlč. Singbo. „S jedne strane stoji Babilonska kula – simbol kolektivnog projekta koji slijedi plan dominacije, a na kraju dehumanizira. S druge strane stoji obnova Jeruzalema pod Nehemijinim vodstvom – projekt podijeljene odgovornosti, kamen po kamen.“ Kroz cijelu encikliku, dodao je, odzvanja pitanje: „Što danas zapravo gradimo?“
Pritom je jedno od ključnih pitanja moralna neutralnost tehnologije. Umjetna inteligencija nije moralno neutralna, jer „svaki tehnički alat utjelovljuje izbore, svjetonazor i prioritete dizajnera“. Zato Papa pita „možemo li dalje govoriti o njoj kao alatu ili treba naći nove izričaje za opis njezinog sadržaja i dinamike“.
„U toj perspektivi tehničke dvoznačnosti, etička prosudba ne smije stati na pitanju koristimo li tehnologiju u dobre ili loše svrhe. Mora ići dublje i ispitati kakva je vizija čovjeka ugrađena u same podatke i modele koji ju oblikuju“, istaknuo je vlč. Singbo.
Što se tiče naziva umjetna inteligencija uobičajenog za alate strojnog učenja, Papa ju vrlo jasno razlikuje od ljudske inteligencije. U 3. poglavlju piše: „Takozvane umjetne inteligencije ne prolaze kroz iskustva, ne posjeduju tijelo, ne osjećaju radost ili bol, ne sazrijevaju kroz odnose, ne znaju iznutra što znače ljubav, rad, prijateljstvo ili odgovornost.“
Stoga je vlč. Singbo upozorio da UI danas predstavlja emocionalnu pa čak i duhovnu protezu za mnoge, osobito mladež, koja pomoću nje traži odgovore bez potrebe za ljudskim licem.
Lav XIV. zato u 4. poglavlju ulazi u konkretne, svakodnevne posljedice digitalne transformacije – od istine u javnom prostoru i obrazovanja, preko transformacije rada, krhkosti obitelji, sve do najtežih oblika izrabljivanja. Taj dio enciklike vlč. Singbo je nazvao provokativnim jer se otvoreno govori o „novim oblicima ropstva“.
U njemu se „može iščitati ono što se može nazvati ‚digitalnim kolonijalizmom‘, ali ne više u smislu osvajanja teritorija, nego prisvajanja zdravstvenih, genetskih i demografskih podataka naroda, koje Papa naziva ‚novim rijetkim zemljama moći‘“.
Jedna od najsnažnijih rečenica, po mišljenju vlč. Singboa, nalazi se u zaključku enciklike: „Nijedan računski sustav, kolikogod napredan bio, ne može oblikovati srce koje se daruje ni savjest koja razlučuje dobro. Čak i kada su strojevi najučinkovitiji, središte povijesti ostaje ljudsko lice koje traži da ga se pogleda. To je ljudsko lice punina prema kojoj povijest hodi.“
„Srce i savjest oblikuje Bog koji je uzeo ljudsko lice da nas učini odgovornima jednima za druge te nas poziva da u tom duhu odgovornosti stvaramo onu tehnologiju koja može biti instrument rasta, pravde i bratstva – a ne izvor isključivanja i dominacije“, zaključio je vlč. Singbo.
S talijanskog jezika encikliku je prevela Tihana Semijalac. Jezičnu lekturu i korekturu napravila je Marijana Jakovljević. Teološku lekturu napravio je mons. Baloban koji je na predstavljanju istaknuo da se službeni prijevod razlikuje od prijevoda umjetne inteligencije koji su „kolali“ portalima nakon predstavljanja u Vatikanu. Kao primjer naveo je podnaslov o očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije u kojem je očuvanje bilo krivo prevođeno kao briga.
U tiskanom izdanju enciklika je izišla u nakladi Kršćanske sadašnjosti, a objavljena i u digitalnom obliku na mrežnoj stranici Hrvatske biskupske konferencije.
Predstavljanje možete pogledati na YouTube kanalu: https://youtu.be/6sje2R8ArsI?si=s8Gqw5eMasPTOkyn
Izvor: Ika.hr
Foto: religiondigital.org
CRKVENI GOD U STAROJ BINGULI
01. srpanj 2026.
Filijalna crkva svetog apostola Petra u Staroj Binguli svečano je 29. lipnja proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika
STARA BINGULA (TU) - Svečano euharistijsko slavlje okupilo je brojne vjernike, svećenike Srijemske biskupije te uvažene goste, među kojima je bio i Ivan Zeko-Pivač, zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji.
Nazočne je srdačno dočekao župnik i kancelar Srijemske biskupije, preč. Tomislav Lasić, koji je zajedno s okupljenim svećenicima sudjelovao u proslavi župnoga patrona.
Misno slavlje predvodio je vlč. Mihael Sokol, župnik Župe sv. Leopolda Mandića u Jagodini, u zajedništvu s okupljenim svećenicima.
U homiliji je vlč. Sokol istaknuo kako sveti Petar i Pavao nisu bili ljudi bez slabosti, nego ljudi koji su dopustili da ih Božja milost mijenja i vodi. Upravo ih je njihova vjernost Kristu, unatoč ljudskim padovima, učinila stupovima Crkve i neumornim navjestiteljima Evanđelja. Vjernike je potaknuo da se ne obeshrabre pred vlastitim slabostima, nego da s pouzdanjem odgovore na Božji poziv u svakodnevnom životu. Posebno je pozvao na ustrajnu molitvu za duhovna zvanja, kako za sadašnje, tako i za buduće svećenike, redovnike i redovnice.
Na završetku euharistije mladomisnik Srijemske biskupije, vlč. Ivan Malić, podijelio je okupljenim vjernicima svoj mladomisnički blagoslov, čime je ovogodišnja proslava župnoga patrona dobila posebno svečano i radosno obilježje.
Tom prilikom, zamjenik Veleposlanika obišao je izvedene radove na energetskoj obnovi i rekonstrukciji župnih prostora u sjedištu župe u Laćarku, izrazivši zadovoljstvo urađenim na poboljšanju uvjeta za život i rad u ovoj župi. Župnik je tom prilikom ponovno javno zahvalio donatorima koji su omogućili ovu obnovu i radove, napose Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, te Autonomnoj pokrajini Vojvodini koja je pomogla za dio nove pvc stolarije.
Nakon misnog slavlja druženje je nastavljeno u dvorištu župne crkve, gdje su domaćini i ove godine srdačno ugostili brojne vjernike i goste u ozračju zajedništva i zahvalnosti.
Anemari Hajdu Žarko
