Srijemskom biskupu mons. Fabijanu Svalini dodijeljeno je priznanje za doprinos hrvatskoj kulturi

RUMA (TU) - Dan Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, jedine profesionalne ustanove kulture Hrvata u Republici Srbiji, proslavljen je u utorak, 24. ožujka, svečanom akademijom u Kulturnom centru „Brana Crnčević“ u Rumi. Prije tri godine Zavod je donio odluku o svom danu kojim se predstavlja godišnji rad Zavoda, prepoznajući postignuća u kulturi hrvatske zajednice. Zavod je osnovan Odlukom Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine 10. ožujka 2008. godine i odlukom Hrvatskog nacionalnog vijeća 29. ožujka iste godine, radi očuvanja, unaprjeđenja i razvoja hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. Nakon što je prošle godine proslavljen u Somboru, Dan Zavoda ove se godine po drugi put proslavlja u Rumi, na njegovu 18. obljetnicu. Svečanu akademiju otvorio je nastup Predraga Pavlovića s kompozicijom „Nocturne“ na glasoviru. Skupu se u ime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata obratio vršitelj dužnosti ravnatelja Josip Bako, nakon čega je prikazan kratak film o Zavodovoj 2025. godini.

„Kultura oplemenjuje, obogaćuje i raditi u kulturi je privilegija. Raditi u ustanovi koja ima za cilj očuvanje, istraživanje i unapređenje kulture vlastitog naroda je privilegija. Privilegija ne povlači povlastice, nego i veliku odgovornost. Zato mi u Zavodu ono što radimo ne doživljavamo samo kao posao, nego i kao vrijeme koje nam je dano, šansu koja nam je ukazana, dužnost koja nam je povjerena, da istražujemo, otkrijemo, sakupimo i sačuvamo, valoriziramo, usavršimo suradnju i takvim svojim djelovanjem kulturi hrvatskoga naroda u Srbiji damo nezamjenjiv doprinos“, istaknuo je Bako.

Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić čestitala je Zavodu 18. obljetnicu.

„Punoljetstvo nije samo broj. To je dokaz trajanja jer lako je nešto započeti, a uvijek je teško ustrajati. Zato danas ne slavimo samo godine, nego kontinuitet, strpljenje i odgovornost. Izuzetno smo ponosni što smo suosnivači jedne ovako profesionalne i respektabilne institucije. Da Zavoda nije bilo, mnoge stvari bile bi zaboravljene. Hvala vam za svaki sačuvani dokument, staru knjigu, što ste prava riznica fotografija naših predaka. Plodovi vašeg rada često traže strpljenje i upornost. Vaša arhiva nije samo zbirka dokumenata. To je mjesto gdje čuvamo naše pamćenje«, istaknula je Vojnić.

ZKVH od prošle godine dodjeljuje godišnje priznanje za doprinos hrvatskoj kulturi pojedincima koji su prepoznati po svom kreativnom i posvećenom radu na očuvanju, stvaranju i promicanju kulture. Ove godine priznanja su uručena: vizualnoj umjetnici iz Zagreba, rodom iz Subotice, Andreji Kulunčić, predsjednici Udruženja građana iz Sombora „Urbani Šokci“ Mariji Šeremešić, predsjedniku HKPD-a „Jelačić“ iz Petrovaradina Mirku Turšiću i srijemskom biskupu mons. Fabijanu Svalini.

U ime Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske skupu se obratila Mirjana Piskulić.

Skupu su nazočili i načelnica Sektora za hrvatsku nacionalnu manjinu Dubravka Severinski i viši savjetnik Ivan Lozo, zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Srbiji Ivan Zeko-Pivač i opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Dubravka Velecki Čičak, kao i vršiteljica dužnosti pomoćnice pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Nevena Baštovanović te voditelj vukovarske podružnice Hrvatske matice iseljenika Silvio Jergović, dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku Emina Berbić Kolar, vršiteljica dužnosti Muzeja Vojvodine Čarna Milinković, ravnateljica NIU „Hrvatska riječ“ Karolina Bašić, srijemski biskup mons. Fabijan Svalina i generalni vikar Srijemske biskupije i župnik u Rumi Josip Ivešić.

HKPD „Matija Gubec“ iz Rume i ženska pjevačka skupina „Prelje“ iz Subotice uljepšali su proslavu svojim nastupima.

Izvor: Hrvtaska riječ

Svečanim misnim slavljem u 17 sati sv. Josip je proslavljen u župi Uzvišenja svetog Križa i kao dan hrvatske zajednice u Republici Srbiji

RUMA (TU) - Jedan od četiri blagdana koje hrvatska zajednica slavi u Srbiji imao je za cilj i podsjećanje da jakost po ugledu na svetog Josipa čuva kršćanski identitet i polog vjere koji je ostavljen da se živi, svjedoči i prenosi generacijama koje dolaze.

Sveti Josip zaštitnik je hrvatskoga naroda još od lipnja 1687. godine, a 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef svetog Josipa, djelo kipara Šime Vulasa. I u rumskoj crkvi, čija obnova je u tijeku, a započela je u rujnu prošle godine, na stupu pored oltara svetog Ivana Nepomuka, nalazi se kip ovog sveca, predstavljenog upravo onako kako ga ikonografija prikazuje, sa ljiljanom u ruci i sa malim djetetom Isusom, Sinom Božjim.

Predvoditelj misnoga slavlja, mons. Josip Ivešić, rumski župnik, započeo je svoju homiliju podsjećanjem na dobro poznatu poslovicu – Čovjek snuje, a Bog određuje, i nastavio: „Toliko puta smo imali određene planove i snove koji su nam izgledali sasvim konkretni, realni, ostvarivi, mogući, a onda se dogodilo nešto potpuno drugačije, što u određenom trenutku nismo mogli prihvatiti ni razumjeti, jer Bog ima svoje planove, sa svima nama, sa svakim narodom i sa čitavom svojom Crkvom koja jest narod Božji. Danas Crkva pred nas stavlja jednoga sanjara, to je sveti Josip, koji je najviše s Bogom i komunicirao i o svetom Josipu najviše znamo upravo preko njegovih snova. Dobro nam je poznato da Sveto pismo malo govori o ovome čovjeku, ne zato što on nije bio važan, nego jer je Bog s njim imao konkretan plan koji se upravo ostvarivao u njemu i po njemu, a on je taj plan otkrivao sanjajući, i to ne samo svoje snove, već i Božje, i ostvarujući ono što je Bog od njega tražio. I zanimljivo je primijetiti da je i Crkva štovanje svetog Josipa, barem u početku, stavila u drugi plan. Tek 1621. u Crkvi se uvodi svetkovina svetog Josipa kao obvezatan spomendan i kao svetkovina koja se štuje u čitavome svijetu. Dobro je znati da je Hrvatski sabor već 1687. svetog Josipa proglasio zaštitnikom hrvatskoga naroda. A u misne molitve spomendan sv. Josipa ulazi tek 1962.“

Nastavio je podsjećanjem da u kršćanstvu razlikujemo četiri važne stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Od tih kreposti proizlazi sve drugo što sačinjava naš kršćanski život i sve što smo pozvani činiti ili izbjegavati, ovisi o kojoj se stvarnosti radi.

Od sve ove četiri kreposti koje je sigurno posjedovao današnji svetac, župnik je u ovoj propovijedi izdvojio jakost, ali ne onu tjelesnu, koja danas sve više dolazi u prvi plan. Nažalost, u svijetu ima sve više sukoba u kojima se odmjeravaju snage, ali ovdje se ne radi ni o takvoj jakosti, već o duhovnoj, o snazi koja nadilazi fizičke snage. Stoga je nastavio: „Upravo je sveti Josip bio taj koji je u mnogim trenucima svoga života pokazao tu duhovnu jakost koja je bila potrebna da bi se Božji plan u njegovom životu ostvario. Zato danas, na njegovu svetkovinu, molimo za taj dar jakosti za sve nas. Danas su nam potrebni jaki očevi i muževi, kako u našim obiteljima, tako i u našem narodu, u mjestu u kojem živimo, potrebni su nam ljudi koji će hrabro i odlučno stati i zagovarati ono što je dobro, ono što je kršćansko, ono što je vrijedno, što doista čuva naš kršćanski identitet i polog vjere koji je danas nama ostavljen da ga živimo, svjedočimo i prenosimo generacijama koje dolaze. Potrebna je jakost i onima koji upravljaju narodima i državama, kako u hrvatskoj domovini, tako i ovdje gdje živimo, da ono što se čini bude za dobro svakog čovjeka, svih ljudi. Molimo danas, na jedan od četiri praznika hrvatske zajednice“, priveo je koncu svoju homiliju mons. Ivešić, „i za hrvatsku domovinu, i za sve one koji njome upravljaju, za pripadnike hrvatskog naroda, kao i za sve ljude, da sveti Josip, zaštitnik svih obitelji, a svi smo mi Božji narod i Božja obitelj, bude zagovornik i svima nama. Čuli smo kako je sveti Josip spremno prihvatio zadaću koju mu je Bog namijenio i prihvatio Mariju i Isusa da bude njihov zaštitnik, da bude taj koji će biti čuvar Svete obitelji. Molimo da sveti Josip bude naš zaštitnik i čuvar u svim našim potrebama.“

Pjevanje na misi animirao je župni zbor vođen dirigenticom i orguljašicom, Katarinom Atanacković.

Prije završnog blagoslova, župnik je zahvalio svima, čestitajući današnju svetkovinu, i osobito pozdravio uvaženog gosta, Ivana Zeko-Pivača, zamjenika ambasadora Hrvatske u Srbiji, koji je i ovom prilikom dao podršku razvoju hrvatske zajednice u Rumi i Srijemu; pozdravio je i predstavnike medija, koji redovno i revnosno prate sve događaje i svečanosti. Nakon mise, župnik je upoznao Pivača s tijekom radova u crkvi i planovima za radove koji slijede.

Domjenak je bio organiziran u prostorijama KUD-a „Matija Gubec“, te je trpeza ljubavi kao produžetak zajedništva u crkvi pružila i priliku da vjernici župe Uzvišenja svetog Križa pjesmom, malim darom, i što je najvažnije – iskrenom ljubavlju i podrškom, svom župniku čestitaju imendan i požele mu zagovor njegovog nebeskog zaštitnika i jakost poput njegove, kako za kušnje, tako i za sva dobra koja kao pastir čini za svoju zajednicu. 

M. Mikolaci

Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije proslavljen je u srijedu, 19. ožujka, euharistijskim slavljem u 17 sati

ČEREVIĆ (TU) - Svečano  misno slavlje predvodio je fra Silvio Šćepanović, župni vikar u franjevačkom samostanu u Iloku. U koncelebraciji su bili mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima te domaćin, vlč. Luka Ivković. Župljanima su se misnom slavlju pridružili mnogi vjernici iz Beočina, Čerevića i Petrovaradina. 

U prigodnoj homiliji fra Silvio Šćepanović naglasio je lik i važnost sv. Josipa kao primjera kreposnog života, poniznosti i povjerenja u Božju providnost, istaknuvši da upravo ove vrline predstavljaju neizostavne elemente identitetskoga svakog vjernika te je kazao: „Josip je pravedan, napravio je grešku u očima židovskoga zakona. Marija je ostala trudna po Duhu Svetom te je trebala biti po židovskom zakonu kamenovana, on to ne može dopustiti, stoga je želi potajice otpustiti, ne želi je izvrgnuti javnoj sramoti. Upravo, jer je pravedan i otvoren Božjoj providnosti, Božjoj pravednosti, anđeo mu se ukazuje u snu te ga hrabri da se ne boji, nego da nastavi u poniznosti služiti Bogu i ostvarivati Božju pravednost, a ne pravednost ljudsku.“

Gledajući na Josipov život, predslavitelj je na kraju napomenuo da se svatko od nas treba ugledati u život sv. Josipa. Josip koji poznaje zakon, ali ne postupa po zakonu jer ne gleda slovo zakona već Božju pravednost. Iako svjesno krši zakon, on spašava život i staje na stranu života. Tako i Bog ispred svakoga stavlja izazove kako postupati, koji put odabrati. Bog nam daje slobodu odlučivanja, biti u njegovoj ljubavi, pravednosti ili se povući i biti u ljudskoj pravednosti. „Mi kao vjernici pozvani smo razlučivati u svojoj savjesti što Bog stavlja ispred nas. Iako su odluke nekada teške, najbolji savjetnik i pomoć nalazi se u poniznom i otvorenom srcu prema Bogu. Naše srce pripada njemu i on će nas zasigurno voditi kroz bure naših života, kroz teške odluke i bezizlazne situacije, samo je potrebno poput Josipa, biti pravedan i živjeti u Božjoj pravednosti, neovisno koliko nas život razapinje, koliko nas društvo i način života opterećuje,“ rekao je fra Šćepanović.

Na kraju euharistijskog slavlja, vlč. Luka Ivković se zahvalio gostu na poticajnim riječima, kao i vjernicima koji su na bilo koji način doprinijeli oko organizacije proslave crkvenog goda. Misno slavlje svojim pjevanjem uveličali su pjevači župe sv. Ivana Kapistrana u Iloku predvođeni orguljašicom Mateom Knezović. Izmolivši molitvu sv. Josipu te otpjevavši pjesmu zaštitniku „Josipe, o oče sveti“, druženje je nastavljeno u župnoj kući. Na taj način su se domaći vjernici susreli sa gostima iz Iloka i tako jačali međusobne odnose u već ostvarenoj tradiciji međusobne podrške hodočašćenja na proslavu crkvenih godova. 

Tekst: Župni ured Čerević

Fotografije: Jasna Čordaš i Darko Baštovanović

Pobožnost je održana u Svetištu Gospe Snježna na Tekijama u subotu, 21. ožujka

TEKIJE (TU) - Mladi vjernici iz cijel biskupije u pratnji svojih župnika okupili su se u biskupijskom svetištu na Tekijama. Pobožnost je započela u 14:30 sati u crkvi, uvodnom molitvom. Potom su svi krenuli od postaje do postaje, Križnim putem u dvorištu tekijskog svetišta. Križ do prve postaje ponio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina. Mladima se u pobožnosti pridružio i srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović. Vjernici su se izmjenjivali noseći križ i čitajući razmatranja. Sudionici iz svake župe tako su aktivno sudjelovali u ovoj korizmenoj pobožnosti, koja je za njih organizirana. Križni put je predvodio vlč. Vinko Cvijin, župnik u Župe Uskrsnuća Isusovog u Subotici.

Autentičnost

Nakon pobožnosti uslijedilo je misno slavlje, koje je predvodio srijemski biskup mons. Svalina u zajedništvu sa svećenicima biskupije koji su dopratili svoje mlade vjernike. Biskup se u uvodu obratio mladima: „Možda smo u postajama Križnoga puta prepoznali svoje križeve, svoje borbe, svoje padove, nesigurnosti, strahove, pitanja o budućnosti. Danas ih donosimo na ovaj oltar, ne skrivamo ih, nego ih predajemo Kristu, koji jedini daje smisao svakome ljudskom križu. I ovo sada je trenutak susreta, ne s nekim dalekim Bogom, nego s Bogom koji je prošao naš put, koji nas u konačnici razumije, koji ljubi i koji nas podiže. Zato ovoga trenutka otvorimo svoje srce, dopustimo da nas Isus dotakne, ohrabri i obnovi. I neka ova sveta misa bude za svakoga od nas novo iskustvo njegove blizine i snage da i mi, kao mladi vjernici, možemo hrabro nositi svoj životni put.“

Propovijedao je vlč. Cvijin. On je  govorio o predrasudama s kojima se i Isus susreo, o čemu je bilo i naviješteno Evanđelje. Židovi nisu prihvatili Isusa kao Mesiju jer dolazi iz Galileje. Problem je bio što zapravo nisu čuli i razumjeli ono što je on govorio. Jedino su stražari čuli Isusovu poruku, koji su imali samo za zadatak uhvatiti ga. Ali nitko nikada nije govorio kao on, pa kako da uhvate takvog čovjeka. Vlč. Cvijin tako je naglasio ono što je jako važno, a o čemu se slabo govori, to je autentičnost. Kazao je kako je svatko različit, neponovljiv. „Kada promatramo Isusa Krista u svojim životima, bez obzira odakle smo, sto vidiš? Što čuješ? Je li to neka njegova priča? Je li ovo neka super subota, da se malo družimo na Tekijama? Što to Isus čini, što njegova riječ čini u našem životu? Čuo sam divne riječi kako vi mladi mijenjate svijet. Fascinantno je da smo svojim rođenjem mi već svijet promijenili. Jer prije npr. moga rođenja ovakav čovjek nikad nije postojao… Ja sam originalan. Ja sam svojim prisustvom svijet već promijenio. Zamislite što sve možete vi učiniti u ovome svijetu, koji ste već svojim rođenjem promijenili,“ kazao je vlč. Cvijin, te uputio mlade na čitanje Božje riječi. „Poruka današnjeg dana je da nam Božje riječ ne bude jedan šum u buci, nego da bude izvor snage u svakodnevnici. Kako je to moguće? Tako što ćeš je otvoriti i čitati. Kako ćeš ti znati što ti Isus govori, ako ne otvoriš Sveto pismo? Ako ne pročitaš, pa jednu rečenicu, dvije, tri… Odakle nam mudrosti za život ako je ne koristimo, a dana nam je.“

Vlastito iskustvo Boga

Poručio je također kako je važno ne oslanjati se na tuđa iskustva Boga, nego treba steći vlastito. „Nemojmo da naše iskustvo o Isusu bude nečiji govor. To što sam ja doživio iz susreta s Isusom, to ja mogu vama dočarati, ali to je moje. Koje je tvoje iskustvo? Nemoj da ti ja prepričavam tko je Isus Krist, pitaj ga sam. Ti ga pitaj što će tebi kazati, ti gradi odnos s njim. To je tvoj Bog jednako kao i moj. I tebi je dao Duha Svetoga, jednako kao i meni. I ti ga svjedočiš kroz svoj život. Naviještaj ga tako što ćeš učiti svoju djecu, tako što ćeš nekada postiti, što ćeš se nekada suzdržati od ogovora, od klevete, od ambicije, što ćeš govoriti lijepo o drugome. Neka vaše iskustvo ne bude ono šta ljudi kažu o Isus, nego neka vi imate to iskustvo, makar malo. To iskustvo možeš dobiti u svojoj sobi, dok klečiš pored kreveta, dok gledaš u križ, dok moliš. Ne treba ti ništa više od toga. Samo malo sabranosti i iskrene molitve i Bog dolazi,“ gost je zaključio homiliju.

Na kraju mise biskup se zahvalio svećenicima i mladima koji su sudjelovali na pobožnosti Križnog puta. Posebnu zahvalu uputio je gostu, vlč. Cvijinu, koji je s mladima molio, te ih u homiliji ohrabrio na svjedočanstvo Evanđelja. Zahvalio je i svima koji su sudjelovali u organizaciji i pripremi korizmene pobožnosti za mlade.

Kateheza o križu

Po završetku misnog slavlja uslijedilo je vrijeme za druženje i okrijepu. To je uvijek prilika za sklapanje novih prijateljstava i produbljivanje starih, vrijeme za razmjenu iskustava te povezivanje mladih iz različitih krajeva biskupije.

Susret je završio katehezom, koju je održao vlč. Cvijin. On je govorio o križevima koje svaki od nas ima, o stvarima koje nas zarobljavaju, kao što su primjerice, kritičnost prema sebi i nedostatak ljubavi prema sebi, želja da se svima svidimo, i ugodimo, osjetljivost prema tuđen mišljenju i slično. One je iz svog kofera vadio predmete koji na simboličan način predstavljaju sva ta opterećenja koja u sebi nosimo. Ali je naglasio da je jedino Kristov križ onaj koji nas spašava, jedino on nam donosi slobodu. Protumačio je mladima uz mnoštvo primjera iz života i iz Svetog pisma kako surađivati s Kristom i prihvatiti slobodu koju nam svojim križem donosi.

Mladi vjernici su se u kasnim popodnevnim satima uputili svojim kućama, ispunjeni jednim novim duhovnim iskustvom, koje im je pomoglo na putu priprave za Uskrs.

U katedralnoj župi sv. Dimitrija, đakona i mučenika 19. ožujka svečano je proslavljen sv. Josip

SR. MITROVICA (TU) - Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župni upravitelj preč. Tomislav Lasić , u zajedništvu s vlč. Ivanom Malić, uz sudjelovanje vjernika koji su se u molitvi utjecali zagovoru svetoga Josipa.

Kroz svoju nadahnutu i poticajnu propovijed, preč. Lasić je potaknuo vjernike na dublje promišljanje o liku i ulozi sv. Josipa u svakodnevnom životu. Josip ne izgovara nijednu riječ u Evanđeljima, a ipak njegov život govori snažnije od mnogih riječi. „U tišini prihvaća Božji plan, u poniznosti nosi odgovornost koja mu je povjerena, a u ljubavi bdije nad Marijom i Isusom. Njegova pravednost nije bila u strogoći zakona, nego u otvorenosti srca za Božje nadahnuće. U vremenu nesigurnosti i straha, Josip bira povjerenje. Kada ne razumije – on sluša. Kada je pozvan – on ustaje i djeluje. Njegov život postaje primjer kako živjeti vjeru u svakodnevici: kroz rad, brigu za porodicu i vjernost u malim stvarima. Dok promatramo lik svetoga Josipa, pozvani smo učiti od njegove tišine koja sluša, njegove snage koja štiti i njegove vjere koja ne traži dokaze, nego se oslanja na Boga.

Neka sveti Josip bude zagovornik naših obitelji, naših očeva, radnika i svih koji u skrovitosti nose velike odgovornosti. Neka nas nauči hrabrosti u poslušnosti i miru u predanju.

Sveti Josipe, čuvaru Otkupitelja i zaštitniče Crkve – moli za nas,“ zaključio je homiliju preč. Lasić.

Obnova je održana u utorak, 17. ožujka, u Zemunu

ZEMUN (TU) - Na redovitoj korizmenoj duhovnoj obnovi sudjelovali su svećenici Srijemske biskupije, biskup mons. Fabijan Svalina te biskup u miru mons. Đuro Gašparović.

Obnovu je predvodio o. Marijan Stainer, Dl, superior Rezidencije Družbe Isusove u Beogradu. O Stainer je okupljenim svećenicima i biskupima govorio o sv. Josipu. Posebno je istaknuo svečeve krijeposti koje se ističu kroz njegovo tiho služenje Božjoj volji. Predvoditelj je kroz lik sv. Josipa potaknuo svećenike na promišljanje o svojoj službi i služenju Gospodinu i njegovu narodu.

Nakon duhovnog nagovora slijedilo je vrijeme za osobnu meditaciju, sakrament pomirenja te euharistijsko klanjanje.

Nakon duhovnog dijela uslijedilo je zajedničko slavlje imendana tri svećenika iz biskupije. Upravo zato je ova korizmena obnova organizirana u Zemunu, jer je župnik domaćin mons. Jozo Duspara sa svojim kolegama toga dana proslavio imendan.