Proslava Malih Tekija održava se svake godine 25. i 26. srpnja u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske. Ova tradicija obilježava blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije kroz euharistijska slavlja, molitve i čašćenje relikvije sv. Ane.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Proslava je započela uočnicom, u subotu 25. srpnja, svetom misom s početkom u 19 sati, kada su vjernici imali priliku i za čašćenje moći svete Ane. Već od 17 sati svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed.

Tekije okupljaju brojne vjernike i hodočasnike iz Srijemske biskupije, ali i iz mnogo udaljenijih krajeva. Ovo marijansko svetište svojom bogatom poviješću zavrijedilo je postati ciljem mnogih hodočašća. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen Savojski je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom–Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, crkva je od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje čudotvornosti, ova je slika vremenom postala predmetom iznimnog štovanja, a blagdan Snježne Gospe – danom najvećih hodočašća u ovo marijansko svetište u Petrovaradinu. Na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 1754. godine, svečano je, u tada obnovljenu crkvu, unesena čudotvorna slika Gospe Snježne. U znak sjećanja na taj događaj Svetište Gospe Snježne slavi i danas ovaj spomendan kao Male Tekije, dok se blagdan Snježne Gospe slavi u Svetištu kao Velike Tekije.

Velečasni Stjepan Šumanovac, v.d. upravitelja svetišta rekao je: »Slavlje Malih Tekija ujedno je i uvod u Velike Tekije, proslavu Gospe Snježne, 4. i 5. kolovoza, a ove godine od posebnog je značaja i obilježavanje 310. obljetnice postojanja svetišta. Gospa Tekijska je od danas ovdje, originalna slika koju je Eugen Savojski nosio u bitkama i pobjeđivao sa kršćanskom vojskom. Poruka današnjeg dana je da je Gospa s nama, i da nas rado poziva da budemo s njom. Ako smo u njezinoj blizini, ona nas na najbolji način može dovesti svome Sinu, a dolaskom njemu pokazujemo i povjerenje prema našem Gospodinu, jačamo vjeru kroz molitvu, te prepoznajemo pravi i istinski put kojim možemo proputovati ovom zemljom i doći sretno Bogu do završne luke svoga života.«

„Svetište Gospe Tekijske je veoma značajno za naš narod, prvotno za nas, vjernike u Srijemu, jer same Tekije koje obuhvaćaju jednu veliku povijesnu baštinu, znak su i vjere i duhovnosti. Pred nama je 310. obljetnica svetišta, vidimo da to nije mala brojka. Naš narod se vjerno utječe Gospi Snježnoj, Gospi Tekijskoj, u čemu i leži poruka – unatoč nedaćama ostati uz Boga i Crkvu. Bitna značajka je i budućnost koja su naši mladi, a upravo će jedna skupina mladih sljedeći tjedan hodočastiti našoj Majci, Gospi Tekijskoj, od Maradika, kroz Frušku goru, sve do Petrovaradina. Upravo u tome vidimo i znak jedne snažne vjere“, rekao je Andrija Dort, bogoslov Srijemske biskupije.

Svetu misu sa početkom u 19 sati predvodio je mladomisnik vlč. Ivan Malić, uz koncelebraciju svećenika Srijemske biskupije, preč. Berislava Petrovića i vlč. Stjepana Šumanovca, a za svetu ispovijed na raspolaganju vjernicima bio je preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. U svojoj homiliji, vlč. Ivan Malić naveo je sv. Joakima i Anu kao primjere vjernosti, molitve i strpljenja. „Njihova ljubav i posvećenost jedno drugome i Bogu dovela je do Marijina rođenja. I kasnije, ta Marija koja je došla na svijet zaslugama posta, molitve i odricanja njezinih roditelja, postaje Božija majka, Bogorodica. Joakim i Ana, iako su bili bez djece, nisu odustali od molitve i pouzdanja u Božije milosrđe. Oni su živjeli po Božjim zapovijedima i vjerno su služili Bogu. Njihova vjera i pouzdanje u Boga bili su temelj njihova života i Bog je uslišio njihove molitve.“ Velečasni Malić nastavio je homiliju pitanjem – kakvu bismo mi pouku za sebe mogli pronaći iz toga.

Čitajući evanđelja, možemo vidjeti kako se Isus družio sa grešnicima, naravno ne podržavajući njihov grijeh, već nastojeći obratiti ih. On čak poziva Mateja da bude njegov apostol, carinika koji je bio oličenje mnogih grijeha, čovjeka koga niko ne bi poželio ni da mu bude gost u kući. Naravno da Isus zna sve o Mateju, i unatoč svemu ga poziva da ga slijedi. „Isus gleda duboko u čovjekovu dušu. Isus zna da duboko u čovjekovoj duši stoji barem maleni plamičak želje za obraćenjem. Jer duboko u svom srcu svaki čovjek zna da je zlo – zlo, samo što to ne želi priznati sebi, a kamoli drugima. Grijeh je opasna stvar. Mali grijeh je opasan, a o velikom i da ne govorimo.“ Slikovito je potom vlč. Malić pojasnio opasnost malih grijeha. „Mali grijeh je lagan“, rekao je, „oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, ogovaranje, ljubomora... Međutim, kad te grijehe nosimo na svojim leđima mjesecima, ne ispovijedamo ih često ni godinama, to postaje veoma teško. Grijesi pođu opterećivati čovjekovu dušu, zacrnjivati je i udaljavati od Gospodina Isusa.“ Potakao je zatim vjernike na redovitu svetu ispovijed, jer ona odagnava grijehe koji su maleni i uči nas da ih više ne ponavljamo. „Bog nas zove, a preko ispovijedi postajemo novi ljudi. Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote, tako da Isus ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika, poziva na obraćenje. Zagledajmo se u Joakima i Anu. Neka nam oni budu primjer vjernosti, molitvi i strpljivosti. I tako mi danas potaknuti njihovim primjerom života možemo biti savršeni Božiji instrument u ovome svijetu“, rekao je na koncu propovijedi vlč. Malić.

Misa je okončana molitvom Gospi Tekijskoj, a nakon mise vjernici, koji su crkvu ispunili do posljednjeg mjesta, častili su moći svete Ane.

Na sam dan sv. Joakima i Ane, u nedjelju, 26. srpnja, proslava je započela u 9 sati misom na mađarskom jeziku, a u 11 i 19 sati nastavljena misama na hrvatskom. Misu na mađarskom jeziku vodio je preč. Ferenc Brašno, subotički svećenik, koji od djetinjstva, od svoje devete godine, dolazi na Tekije, od vremena kada ga je na proslave dovodila majka. Mise na hrvatskom jeziku imao je vlč. Stjepan Šumanovac, rektor svetišta.

Tekst i foto: Milena Mikolaci

Proslavljena svetkovina zaštitnice župe u Laćarku

LAĆARAK (TU) - Na blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, u nedjelju 26. srpnja 2026. u župi svete Ane u Laćarku svečano je proslavljen župni god. Sveti Joakim i Ana, koje Crkva s posebnom ljubavlju časti kao Marijine roditelje i Isusove baku i djeda, uzor su bračne vjernosti, obiteljskog zajedništva i pouzdanja u Božju providnost. Njihov primjer i danas snažno govori o važnosti obitelji kao mjesta u kojem se rađa i prenosi vjera te odgajaju novi naraštaji.

Brojni župljani i hodočasnici okupili su se kako bi zajednički zahvalili Bogu i preporučili se zagovoru zaštitnice župe, moleći za svoje obitelji, roditelje, djecu, bake i djedove te za sve kojima je potrebna Božja blizina i snaga.

Domaćin slavlja bio je preč. Tomislav Lasić, župnik župe svete Ane u Laćarku i kancelar Srijemske biskupije.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je preč. dr. Ivica Ivanković Radak, profesor kanonskoga prava i ekonom Subotičke biskupije, u zajedništvu s vlč. Ivanom Malićem, župnim vikarom župe svetoga Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

Prije svete mise okupljeni župljani i hodočasnici zajednički su molili svetu krunicu i Litanije svetoj Ani, pripravljajući svoja srca za euharistijsko slavlje i povjeravajući njezinu zagovoru svoje osobne nakane i potrebe svojih obitelji.

U prigodnoj homiliji preč. dr. Ivica Ivanković Radak govorio je o važnoj ulozi baka i djedova kroz povijest pa sve do današnjega vremena. Istaknuo je kako su upravo oni često prvi svjedoci vjere u obitelji, čuvari obiteljskih vrijednosti i nezamjenjiva poveznica između prošlih i budućih naraštaja. Osvrnuvši se na njihov položaj u suvremenom društvu, potaknuo je vjernike da starijim osobama iskazuju poštovanje, zahvalnost i ljubav, prepoznajući u njima bogatstvo životnoga iskustva, mudrosti i vjere koje treba prenositi mlađim naraštajima. Naglasio je kako obitelj ostaje prvo mjesto odgoja u vjeri te da se upravo u ljubavi, međusobnom poštovanju i zajedništvu najbolje očituje Božja prisutnost.

Na završetku misnoga slavlja preč. Tomislav Lasić uputio je riječi zahvale predvoditelju slavlja, suslavitelju, svim hodočasnicima, župljanima i svima koji su svojim trudom, molitvom i zauzetošću pridonijeli dostojanstvenoj proslavi župnoga goda.

Nakon euharistijskoga slavlja okupljanje je nastavljeno uz domjenak koji su priredili domaćini. U ugodnom razgovoru i zajedništvu vjernici su se još neko vrijeme zadržali u župnom dvorištu, gdje su župljani župe svete Ane i ove godine srdačno dočekali i ugostili svoje goste, potvrđujući lijepu tradiciju gostoljubivosti koja prati proslavu župne zaštitnice. 

Tekst: Anemari Žarko, foto: Ivan Reves, Borjan Canjar, Anemari Žarko

Novi broj informativno-pastoralnog lista Srijemske biskupije možete pronaći u svojim župama

Uz vijesti iz cijele biskupije i u dvadeset drugom broju Nade možete pročitati mnogo zanimljivih i poticajnih tekstova. Tako Nada Ivošević u rubrici Rad na sebi pojašnjava koliko je važno voljeti sebe, Marko Nagl piše o tome što je digitalni post, a p. Péter Dezső nas podsjeća da nam je sve darovano od Boga. S vlč. Ivicom Čatićem nastavljamo upoznavati Stari Zavjet a s preč. Markom Kljajićem povijest Srijemske biskupije. Tu su i prilozi o tome kako se proslavljala tisućita obljetnica Hrvatskog Kraljevstva po našim župama, kako je nastalo HKPD „Stjepan Radić“ iz novog Slankamena, te što su to kvatre.

Hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli da i ovaj broj izađe iz tiska.

Blagdan svete Marije Magdalene proslavljen u Jameni

JAMENA (TU) - U filijalnoj crkvi župe Morović posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni u Jameni, svečanim misnim slavljem proslavljen je crkveni god u utorak 22. srpnja. Župnik Nikica Bošnjaković slavio je svetu misu na kojoj su uz domaće vjernike, sudjelovali i vjernici iz okolnih mjesta, koji svake godine hodočaste u to mjesto.

Selo Jamena bilo je sve do 1991. godine filijala župe Strošinci, a od tada postaje filijala župe Morović. Iako malobrojni, katolički vjernici čuvaju svoju vjeru i okupljaju se u crkvi posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni.

Obraćajući se vjernicima, župnik Bošnjaković osvrnuo se na život svetice Marije Magdalene kojoj je, kako je rekao, Isus promijenio život.

“Marija Magdalena griješnica na svoj način. Znamo što je Isus rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen”. Prema tome nije stvar koje grijehe tko čini, da li su oni teži ili lakši već je pitanje kakve grijehe ti činiš. Bog vidi i ono što se tajno radi, kao i ono što se radi javno. Važno je čuti Isusov glas, kao što je Marija Magdalena čula i krenula do Isusovih nogu tražiti oproštenje grijeha.Tu je njena preobrazba i njeno posvećenje. Prišla je Isusu i od Marije iz Magdale, postala je vjerna pratiteljica i učenica Isusa Krista i kasnije žena kojoj se Isus ukazao isto kao i svojoj majci. Došli smo joj se moliti za naš život i našu grešnost. Svi smo grešni i molimo se da nam Bog pomogne po njenom zagovoru, da i mi budemo bolji i da se mijenjamo u pogledu božje volje”, istaknuo je preč. Bošnjaković.

U tijeku  propovjedi, župnik Bošnjaković ukazao je vjernicima na sliku Marije Magdalene koja se nalazi na oltaru.

“Ta slika nema umjetničku vrijednost. Ali na toj slici Marije Magdalene možemo vidjeti nešto što je jako važno, a to su stijene. Tu je velika stijena na kojoj ona kleči, gdje se nalazi križ i sveto pismo i zraci sunca, koji njenu veliku grešnost pretvaraju u njenu ljepotu, Kako je duša lijepa, tako i tijelo zrači. Isus je rekao Petru: “Ti si Petre stijena i na toj stijeni, sagradit ću crkvu”. Svatko od nas je put Isusove crkve, a biti put Isusove crkve je stajati na stijeni. Kršćanin stoji na Kristu, jer je On stijena. Zato smo mi kršćani tako čvrsti, gorljivi da nam ne može nitko ništa, ni ovaj svijet, ni duhovi ovog svijeta, jer stojimo na stijeni. Marija Magdalena, obraćena griješnica, posvećena kleči na stijeni. Cijena je kajanje, priznavanje grijeha i obraćenje. To njeno obraćanje započelo je slušanjem o Isusu, da postoji netko tko drugima mijenja srce. I sve dok u sebi nije osjetila težinu svojih djela, ona nije potražila Isusa. Grešnost guši, ne da mir, a Isus daje mir i novi život. Čim se Marija Magdalena približila Isusu, osjetila je da kroz Isusa nešto djeluje, a to je božanska sila koja je od nje otklonila zloduhe. Kažu da ih je imala sedam, bluda, preljuba i nemorala. Shvatila je da je u Isusu njen spas kleknula je i obratila se Isusu.Doživjela je potpuno oslobođenje uz zahvalnost Isusu za novi život. Ustrajala je u tome i uz Blaženu Djevicu Mariju dočekala je Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu i za nagradu, Isusu joj se prikazao.I to je ta stijena, biti čvrst u vjeri, naslijedovanju Isusa Krista i biti čvrst u pokajanju. Nema promjene života bez sagledavanja vlastite grešnosti i kajanja”, istaknuo je župnik Bošnjaković.

Nakon svete mise župljani su ostali u crkvi uz domjenak i prigodno druženje sa župnikom.

Tekst i Foto: Suzana Darabašić

U Župi svetoga Petra apostola u Petrijevcima svečano su u nedjelju, 12. srpnja proslavljene Petrijevačke žetvene svečanosti. Središnje misno slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u zajedništvu s domaćim župnikom Dominikom Nedeljkovićem, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

PETRIJEVCI (IKA) - Prisutan je bio načelnik Općine Petrijevci Ivo Zelić te brojni vjernici i gosti, među kojima i predstavnici vjernika iz Kiseljaka u Bosni i Hercegovini. Župna zajednica Bogu je uputila zahvalu za plodove zemlje i za trud vrijednih ljudskih ruku. Ovogodišnje su svečanosti bile kruna niza radosnih događanja u župi, koja je nedavno proslavila svoga zaštitnika svetoga Petra apostola te mladu misu vlč. Karla Striškovića.

U homiliji biskup Svalina istaknuo je da je zahvalnost najveći dar koji čovjek može uzvratiti Bogu. Podsjetio je na riječi proroka Izaije o kiši i snijegu koji ne silaze uzalud, nego natapaju zemlju i čine je rodnom te iznio usporedbu s Božjom riječju koja donosi plod u ljudskim srcima. „Čovjek može orati, sijati, gnojiti i čuvati, ali život dolazi od Boga“, poručio je biskup, naglasivši da nas žetva svake godine iznova uči poniznosti: unatoč svemu što suvremeni čovjek može, i dalje ostajemo ovisni o Božjem blagoslovu — o suncu i kiši. Žetvene svečanosti, rekao je, nisu tek običaj iz prošlosti, nego „škola poniznosti“. Poseban naglasak stavio je na dostojanstvo poljoprivrednika, čiji se rad danas nerijetko podcjenjuje. Upozorio je koliko je znoja, neprospavanih noći i molitve utkano u svaku krišku kruha te zahvalio svima koji obrađuju zemlju.

Vodeći se evanđeoskom prispodobom o sijaču, biskup je pozvao vjernike da uz brigu o njivama ne zaborave „njive svojih srca“. Sjeme Božje riječi, rekao je, pada na različita tla — uz put, na kamen, u trnje i na dobru zemlju — a sva se ta tla nalaze u svakome od nas. „Prava žetva nije samo ono što smo požnjeli na poljima, nego ono što je sazrelo u našim srcima i u našim odnosima prema bližnjima“, istaknuo je biskup Svalina. Podsjetio je i da kruh postaje pravi kruh tek kada ga znamo podijeliti s onima koji ga nemaju te potaknuo okupljene da više zahvaljuju nego prigovaraju, više blagoslivljaju nego kritiziraju i više dijele nego gomilaju.

Tijekom prinosa darova pred oltar su doneseni simboli identiteta i rada slavonskoga čovjeka: gruda zemlje kao znak opstojnosti, sjeme i zlatno žito kao znak nade, brašno te kruh kao znak obiteljskoga zajedništva i velikodušnosti darivanja. Uz te zemaljske plodove prineseni su hostija, vino i voda, koji u euharistiji postaju kruhom života i pićem spasenja.

Petrijevačke žetvene svečanosti ove su godine imale i izraženo obilježje solidarnosti: sva prikupljena milostinja s misnih slavlja, kao i dodatni darovi, namijenjeni su potrebama vjernika i djelovanju Srijemske biskupije.

Po završetku misnoga slavlja biskup je okupljene pobliže upoznao s bogatom i burnom poviješću Srijema.

Pozvao je vjernike na molitvu, povezanost i hodočašća u Srijem: „Hvala vam što nas prepoznajete kao svoje i što osjećamo da nismo zaboravljeni.“

U ime lokalne zajednice biskupa je pozdravio načelnik Ivo Zelić, izrazivši zahvalnost za njegov dolazak i predvođenje mise te je poručio da su vrata Petrijevaca biskupu i Srijemskoj biskupiji uvijek širom otvorena.

Svečano misno slavlje zaključeno je porukom da svaki vjernik u svojoj obitelji, župi i općini bude svjedokom uskrsloga Gospodina.

Izvor: www.ika.hr

Poruku pape Lava XIV. za 6. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se slavi na blagdan sv. Joakima i Ane 26. srpnja 2026. na temu "Tebe ja ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)" donosimo u cijelosti.

PORUKA SVETOGA OCA LAVA XIV.

ZA 6. SVJETSKI DAN DJEDOVA I BAKA I STARIJIH OSOBA

[Blagdan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja 2026.]

Tebe ja zaboraviti neću (Iz 49, 15)

Draga braćo i sestre!

Preko proroka Izaije, Gospodin obećava da nikada neće zaboraviti nikoga od nas. Uvjerava nas da je naša lica urezao u svoje dlanove (usp. Iz 49, 16) i da je njegova ljubav veća od majčine ljubavi prema djetetu (usp. Iz 49, 15). Prorok pred nas stavlja prisan i jezgrovit dijalog u kojem se Bog svakom pojedincu i samom narodu obraća s „ti“. I danas možemo čitati te riječi kao da se odnose na svakog pojedinog od nas i svaki od nas može čuti to „Tebe ja zaboraviti neću“ kao da je upućeno baš njemu osobno.

Riječi su to koje nas ispunjavaju utjehom i povjerenjem. One su odgovor na tjeskoban osjećaj koji budi nemir u srcu: „Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi“ (Iz 49, 14). Koliko je često u Svetom pismu, posebno u psalmima, molitva izraz nemoći i izgubljenosti onoga koji osjeća da se nitko ne zanima za njegov život i da je zanemaren! Bolan osjećaj da su zaboravljeni, nažalost, dijele mnogi, a među njima i veliki broj starijih osoba.

No, Božja ljubav, koja nikoga ne zaboravlja, nudi se kao čin pravde i odgovor na anonimnost u kojoj ljudski život prečesto utone. Na živote mnogih, posebno starijih osoba, kao da je bačen veo koji zamagljuje crte licâ i obavija ih zaboravom. To je ono što se događa u kućama i stanovima gdje vlada samoća, kao i u mjestima za skrb gdje jedinstvenosti svake osobe prijeti opasnost da bude svedena na broj kreveta ili bolest.

Proslava Svjetskog dana baka i djedova i starijih osoba prilika je da ponovno otkrijemo da je Crkva pozvana biti majka svih i da je u svakoj životnoj dobi moguće uvijek se prepoznati kao sinovi i kćeri Božje. Neka, dakle, ovaj Dan bude nadahnuće i poticaj svima, a posebno mladima, da obnove lijepi običaj posjećivanja svojih baka i djedova, starijih članova obitelji, pa i onih koji nemaju nikoga tko bi ih posjetio. Ovom porukom i svojom prisutnošću prenesite im blizinu i ljubav Pape. Pobrinite se da prorokove riječi: „Tebe ja zaboraviti neću“ poprime oblik nježnog i srdačnog susreta. „U dobu sklonom brzini i rascjepkanosti, ljudska osoba nije prestala žudjeti za brigom i priznanjem od ruku koje znaju za nježnost, pažljivog srca i ljubaznih riječi. Digitalna kultura umnožava povezanosti i nudi nove mogućnosti susreta, no, ljudsko srce čuva neotuđivu potrebu za blizinom“ (Enc. Magnifica humanitas, 239).

Crkva zna za patnje svojih starijih članova; dobro zna da se na njih prečesto gleda s predrasudama i doživljava ih se kao teret; svjesna je da ekonomija, u čijem je središtu profit, slabi obiteljske veze; zna da su mnoge starije osobe napuštene od djece koja su prisiljena emigrirati ili, u nekim slučajevima, boriti se u ratu. Koji god da razlog bio posrijedi, ona radosno proglašava Gospodinovo obećanje: „Tebe ja zaboraviti neću“.

Lijepo je, u svakoj životnoj dobi, a posebno kad više nismo mladi, otkriti, kao što je rekao blaženi Ivan Pavao I., da smo primatelji „Božje neprolazne ljubavi. Znamo da smo mu uvijek pred očima, pa i kada se čini da nas okružuje tama. On je otac; i više od toga, On je majka“ (Angelus, 10. rujna 1978.). Iako nam se ta misao ne rađa sama od sebe, istina je da ni u starosti ne prestajemo biti sinovi i kćeri, te stoga poziv da se vratimo u Božje naručje, čija je ljubav i očinska i majčinska, vrijedi svaki dan.

Mnogi tijekom svog života otkriju Božju nježnost, katkad upravo kad se ovaj primakne svom kraju. Naime, sve se češće, za razliku od prošlosti, događa da čovjek i ostari a da nije imao stvarno iskustvo vjere. U tom slučaju, starost, sa svojim pitanjima koja se s većom hitnošću javljaju u tom životnom dobu, može postati prikladno vrijeme za početak ili nastavak duhovnog života. Na tom novom putu može se prepoznati da je Bog, kao što kaže sveti Augustin, „majka jer grije, hrani, doji, štiti“ (Tumačenje Psalma 26, II, 18). Ta svijest nam pomaže da se ne sramimo slabosti kad se ona javi i ujedno da shvatimo da svi i uvijek trebamo jedni druge i da svi „prosimo“ od drugih pažnju i brigu. Bogu, koji nam postaje blizak i kojeg učimo prepoznavati u njegovoj nježnosti možemo se sada obraćati s djetinjim povjerenjem u molitvi. Nikada nije prekasno da mu se počnemo obraćati. To može biti veliki dar za sve.

Dragi stariji muškarci i žene, papa Franjo govorio je o vama kao o „novom narodu“ (Kateheza, 23. veljače 2022.), budući da broj starijih osoba nikada u povijesti nije bio tako velik kao danas. Zato je važnije nego ikad da mi, zajedno s vama, „novim narodom“, razmišljamo o tome koji bi to mogao biti naš poziv kada se čini da krhkost, koja prati čovjeka od njegova rođenja, ima nadmoć. Želim vam reći: ne bojte se te krhkosti! Upravo ta slabost krije u sebi novi potencijal koji osvjetljava i druge životne dobi. Naime, krhkost, kad je prihvatimo i priznamo, „otvara nam srce uzajamnoj podršci i molitvi Onome koji može dati ono što nijedna ljudska vlast i moć ne mogu osigurati: duboko pomirenje srcâ, a zajedno s tim i pravi mir“ (Susret s vjerničkom zajednicom Alžira, Bazilika Majke Božje Afričke, Alžir, 13. travnja 2026.).

Na taj način možemo kao kršćani živjeti svoju starost: „krhki“, ali istodobno „pozvani“. Svaki muškarac i žena mogu se iznova roditi i u starosti (usp. Iv 3, 4-6) i uskliknuti zajedno s prorokom: „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“ (Iz 30, 15). Ta snaga može postati poziv da se ne pribjegava putovima oholosti i moći kako bi se osigurao suživot među ljudima, već putovima pomirenja i istinskog mira. U ovom vremenu, tako bolno obilježenom nasiljem rata i društvenim nemirima, mnogi se pitaju kakav će biti svijet u kojem će njihovi unuci odrastati. Pozivam vas, predragi, da mi se pridružite u ustrajnoj molitvi da mir što prije zavlada u cijelome svijetu.

Draga starija braćo i sestre, zahvaljujem vam što me svakodnevno podržavate svojim molitvama, posebno kada molite svetu krunicu. Od srca vam uzvraćam svojim molitvama za vas i zaključujem željom da nas Gospodin, koji nas nikada ne zaboravlja, uvijek obnavlja u vjeri, nadi i ljubavi!

Iz Vatikana, 15. lipnja 2026.

PAPA LAV XIV.

Izvor: www.ika.hr