Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 >

PROSLAVA SV. ROKA I 20 GODINA ŽUPNIČKE SLUŽBE MONS. ŠPANOVIĆA

20. kolovoz 2019.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U petak, 16. kolovoza 2019. godine, na blagdan svetog Roka, priznavaoca, euharistijskim slavljem u 9 i 30 sati, svečano je proslavljen dan svetog Roka, u Srijemskoj Mitrovici. Euharistijsko slavlje je predslavio srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović, uz koncelebraciju vlč. Ivice Zrno, pastoralnog suradnika u Srijemskoj Mitrovici.

Sveti Rok je zaštitnik grobljanske kapele na srijemskomitrovačkom katoličkom groblju. Stoga ovo slavlje ima osobit značaj za srijemskomitrovačke katolike, koji se svake godine rado okupljaju kod grobljanske kapele, kako bi dali slavu Bogu, te se zagledani u grobove svojih predaka spomenuli prolaznosti ovozemaljskog života.

Iako je zaštitnik srijemskomitrovačke župe sveti Dimitrije, đakon i mučenik, sveti Rok je u ovoj župskoj zajednici od davnina prepoznat kao katolički specifikum. Prema kazivanju starijih župljana, na dan svetog Roka dolazili su gosti, a obitelj se okupljala u zajedništvu stola. Zajednički bi odlazili na crkveno slavlje, a sve je odisalo ambijentom svečanosti.

Posebnost ovogodišnje proslave Rokova je jubilej 20 godina župničke službe srijemskomitrovačkog župnika, mons. Španovića. Upravo na Rokovo, 16. kolovoza 1999. godine, postao je župnikom u Srijemskoj Mitrovici. Stoga je ova proslava bila ujedno i podsjetnik na taj događaj kao i prigoda za zahvalu na proteklih 20 godina službe.

U prigodnoj homiliji, mons. Španović, pozvao je sve prisutne, da ugledajući se u svetog Roka, imaju hrabrosti odgovoriti potrebama današnjeg vremena i današnjeg čovjeka. „Nalazimo se na mjestu gdje počivaju kosti naših predaka. Oni su nam utrli put vjere i ostavili nam bogati poklad vjere i vjerskog života. Oko svetog Roka, oko naše grobljanske kapele, uvijek smo se, kao vjernici, okupljali. Zato nam je ovaj dan i ova proslava veliki pokazatelj naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,“ poručio je župnik.

 Na koncu euharistijskoga slavlja, mladi predstavnici srijemskomitrovačke župe Sveti Dimitije, đakon i mučenik, obučeni u narodne nošnje pozdravljajući župnika mons. Španovića i čestitajući mu jubilej izrekli su svoju čestitku:

Dragi i poštovani župniče!

Danas, na spomendan svetog Roka, okupljeni smo na našem katoličkom groblju, s nakanom i željom slaviti najveću Tajnu vjere, koja nam je od samoga Krista ostavljena. – Euharistiju. Na taj, najprikladniji način, proslavit ćemo i svetog Roka, zaštitnika naše grobljanske kapele. Uz sve ovo, danas, 16. kolovoza 2019. godine, još je jedna prigoda, koju ne želimo propustiti. Danas se, na osobit način, sjećamo i Vas, te Vašeg dolaska u našu župu. Ali ne kao župljanin, nego kao župnik ove naše zajednice. To je bilo prije punih 20 godina na ovaj dan.

Svima nam je poznato koliko je, još od davnina, dan setog Roka bio značajan za mitrovačke katolike. Gosti su pristizali sa svih strana, a mi smo znali da je to naš dan. Možemo reći da nam je od davnina sveti Rok bio patron, koji nas je okupljao na slavlje vjerničkog života.

Naša želja i nakana je pozdraviti Vas ovdje i čestitati Vam Vaš jubilej. Zašto baš ovdje? Ovdje se sastaje naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Ovdje počivaju kosti naših predaka. Ovdje se sastaje Crkva, kao živa zajednica današnje župe i zajednica proslavljene Crkve u nebu.

Dok Vam čestitamo jubilej, želimo reći HVALA, za sve što šte ste kroz proteklih 20 godina za nas učinili! Bog Vas poživio!

 

Tekst: Ivica Zrno

Foto: s. Cecilija Tomkić

PROSLAVA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO - VELIKA GOSPA U ZEMUNU

16. kolovoz 2019.

ZEMUN (TU) - U četvrtak 15.08.2019 godine, u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, svečano je proslavljena svetkovina Velike Gospe. Svečanu svetu misu u 10 sati predvodio je Apostolski Nuncij u Republici Srbiji, mons. Luciano Suriani u zajedništvu s mons. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom i drugim svećenicima.

Prije početka euharistijskog slavlja, sve nazočne biskupe, svećenike i vjernike, pozdravio je preč. Jozo Dusara, župnik župe Zemun, dekan i začasni kanonik.

U svojoj propovjedi, Apostolski Nuncije je istakao da častiti Mariju, znači prepoznati u sebi velika djela Božja. Davna liturgija daje nam Blaženu Djevicu Mariju kao znak sigurne nade i utjehe.

Moliti Mariju, vjerujem da je to iskustvo koje smo svi živjeli kao djeca. Naše majke i bake učile su nas moliti Gospu kod kuće i u crkvi. Uvjeren sam da je molitva Zdravo Marijo za sve nas prva molitva naučena napamet. Obraćanje Mariji dolazi gotovo spontano: mi joj vjerujemo, s njom vjerujemo i na nju se oslanjamo. Sveti Bernard, štovatelj Marije, uvjerava nas da oni koji se s vjerom njoj obrate neće biti razočarani, sigurno će ih ona čuti.

Možda se malo molimo u naše dane, ali Zdravo Marijo ujutro i navečer mislim da mnogi mole! Gospa je naša odvjetnica, pa je zovemo Zdravo Kraljice, Salve Regina. Ona može dobiti od svoga Sina Isusa milost koju priželjkujemo, ako se naša molitva obavlja s vjerom, jer vjera čini čuda.

Oponašati Mariju, u Lukinu evanđeoskom odlomku, od mise uoči Uznesenja, Blažene Djevice Marije na nebo govorimo o zahvalnosti. Žena iz gomile viče Isusu: Blagoslovljena utroba koja te nosila! Žena iz Evanđelja smatra Mariju blaženom što je rodila takvo dijete! Ali Isus koristi priliku da najavi sveopću blagodat i odgovara ženi za koju kaže: Blago onima koji čuju riječ Božju i čuvaju je!

Nikad ne zaboravimo da je Riječ Božja učinkovita, odnosno da ostvaruje ono što kaže! Ako pokušamo uzeti frazu iz Svetog Pisma i provesti je u praksi, otkrit ćemo predivne plodove koje donosi. Želio bih se prisjetiti nekih plodova riječi koje ste možda iskusili. Mijenja mentalitet, čini život živim; oslobađa nas od sebe, od ljudskog uvjetovanja, od vanjskih okolnosti, daje radost, mir, sigurnost, svjetlost, čisti, potiče na obraćanje, rađa zvanja, potiče na konkretno djelovanje, dobiva sve, potiče na sjedinjenje s Bogom, daje nadu u vječni život; to nas čini jednima; stvara zajednicu, živu Crkvu. rekao je mons. Suriani.

Svečanu svetu misu je pratio župni zbog Sveta Cecilija opjevavši na kraju svete mise poznatu pjesmu za sve zemunce, pjesmu Zemunskoj Gospi.

Na kraju Euharistijskog slavlja, biskup Gašparović je zahvalio svim sudionicima slavlja na ovom zajedništvu a posebno predvoditelju slavlja Apostolskom Nunciju Suruani i tajniku Nuncijature mons. Filippo Colnago, koji odlazi sa službe tajnika u Siriju na novu službu. Biaskup je ujedno čestitao 40 godina svećeništva prečasnom Duspari, za koju prigodu je Papa Franjo poslao svoj apostolski blagoslov dodijelivši župniku Duspari zahvalnicu i blagoslov za njegov dugogodišnju rad i djelovanje u Srijemskoj biskupiji.

Na svetoj misi, bili su nazočni: Darko Sarić Lukendić iz Hrvatskog nacionalnog vijeća, Gavrilo Grban ispred Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama, koji je ovom prilikom uručio Bogorodičinu Ikonu župniku Duspari, povodom njegove proslave 40 godina svećeništva.  Misi je prisustvovao i Rade Jović protojerej i upravitelj Hrama Mučenika Kneza Lazara.

Večernju svetu misu predvodio je mons. Fabijan Svalina,  ravnatelj Hrvatskog Caritasa  i Hrvatske Katoličke mreže, uz koncelebraciju vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika župe Šid i gvardijana Franjevačkog samostana Željka Paulića.

U svojoj propovjedi Mons. Svalina je ocrtao lik Blažene Djevice Marije naglasivši njezinu suspasiteljsku ulogu u spasenju čovjeka. Mons. Svalina je osobito izrazio župniku preč. Duspari. zahvalnost što ga je pozvao da predvodi večernju svetu misu koja je redovito dosta posjećena, osjetivši toplinu vjernika koji žive na ovim prostorima. Župnik je na kraju svete mise pozvao sve vjernike na druženje u župnoj dvorani i dvorištu.

Petar Dujić

PROSLAVA SNJEŽNE GOSPE U BISKUPIJSKOM SVETIŠTU GOSPE TEKIJSKE U PETROVARADINU – VELIKE TEKIJE

06. kolovoz 2019.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - U ponedjeljak, 5.8.2019., u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske, svečano je proslavljen blagdan Snježne Gospe – Velike Tekije. Tradicionalno su slavljena četiri euharistijska slavlja, u 8 sati na njemačkom, u 9 sati na mađarskom, te na hrvatskom jeziku u 11 i 19 sati. Sama činjenica da se euharistijska slavlja slave na nekoliko jezika, svjedoči da proslava Gospe Tekijske želi okupiti sve vjernike, bez obzira na jezik kojim govore, što je jasno svjedočanstvo jedinstva Katoličke Crkve, sabrane iz svakog plemena, jezika, puka i naroda (usp. Otk 5, 9). O tome nam također svjedoči veliki broj hodočasnika koji je, predvođen svojim pastirima, pristigao iz župa Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije, Subotičke biskupije, te vjernika iz Hrvatske, kao i vjernika bizantskog istočnog katoličkog obreda u Srbiji iz Eparhije.

Svečano pontifikalno euharistijsko slavlje, u 11 sati, predslavio je msgr. Petar Palić, hvarski biskup, u zajedništvu s msgr. Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, te msgr. Stanislavom Hočevarom, beogradskim nadbiskupom i metropolitom, mons. Fabijanom Svalinom, ravnateljem Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa, vlč. Ivanom Rajkovićem, rektorom Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske, te brojnim svećenicima koji su doveli svoje župljane na hodočašće.

Prije početka euharistijskog slavlja, sve nazočne, biskupe, svećenike i vjernike, pozdravio je rektor tekijskog svetišta, vlč. Rajković, poželjevši dobrodošlicu u staro Srijemsko svetište.

Započinjući euharistijsko slavlje, msgr. Petar Palić, pozvao je sve okupljene da se još jednom približe Bogu i da svoj život stave pod zagovor stoljetne čuvarice Srijema i Srijemskog svetišta. Spomenuo je da smo ovdje kao hodočasnici na proslavi Velikih Tekija, a nikako iz razloga bilo kakovih drugih obilježavanja.

U nadahnutoj homiliji, msgr. Palić, je pozvao sve prisutne na razmišljanje o kvaliteti vjerničkog života, gdje nam je Blažena Djevica Marija velikim uzorom. Ona prihvaćajući Božji plan spasenja postaje donositeljica Boga, Spasitelja, Mudrosti. To je put vjere kojim se i mi trebamo uputiti, te put koji će nas dovesti do potrebne mudrosti i straha Božjega.

…Svrha obrazovanja u drevnom Izraelu bila je prepoznati i priznati redoslijed svijeta i živjeti u strahu Božjem. Živjeti u strahu Božjem ne znači bojati se Boga, nego znači toliko ljubiti Boga da trajno čuvamo njegove riječi i zapovijedi da ih ne želimo prekršiti. Knjiga Sirahova uči i nas danas mudrosti. A biti mudar danas znači gledati stvarnost Božjim očima.

…onaj tko slijedi mudrost, tko ju traži, tko živi po nauku mudrosti, on u sebi živi na sliku Božju i pokazuje Božju istinu u svom životu. Onaj, naprotiv, tko ne slijedi nauk mudrosti, on živi u laži, u neistini, hodat putem smrti, koja obuzima njegovo srce. Stoga nas mudrost uči živjeti život dostojan čovjeka, odnosno život koji je vođen svjetlošću koja dolazi od Boga, njegovom istinom i njegovom Riječju.

…Bog izabire Mariju, djevojku u zemlji na margini, u neznatnom mjestu, u jednostavnoj i nepoznatoj kući, u svakidašnjoj obitelji. Marija je izabrana ostvariti Božji plan, po kojemu će vječni Bog postati smrtni, nebeski postaje zemaljski. Marija ne može objasniti situaciju. Anđeo joj objašnjava, uklanja joj strah, govori joj što Bog čini s njom. Marija je žena koja vjeruje. Marija je izabrana da rodi dijete o kome se govori tako veliko.

…Marija je žena koja je izabrana da donese Boga u svijet. Nebo ne ostaje zatvoreno u sebi. Bog se objavljuje, ne ostavlja ljude prepuštene njihovoj sudbini. Marijin život potiče i pitanje u našem srcu: nosimo li mi Boga danas ovom našem svijetu? Jesmo li kadri u tami pružiti svjetlo, onima koji ne poznaju put pomoći da pronađu put.

Okupljeni danas ovdje u svetištu Gospe Tekijske želimo moliti Marijin zagovor, da nas po njezinu zagovoru Gospodin oslobodi straha, kako bismo živjeli svoj život u punini i bili spremni ostvariti poslanje koje nam Bog daje. Znamo da strah paralizira i tamo gdje je strah nema slobode.

Danas želimo moliti Marijin zagovor kako bismo u poniznosti svoga srca mogli prihvatiti poticaje Duha Božjega, pa i onda kad u potpunosti ne razumijemo Božji plan s nama i kad on ne odgovara našoj predodžbi.

Marijin zagovor želimo moliti i kako bismo u vjeri i radosti prihvatili Božju volju”, poručio je između ostalog vjernicima mons. Palić.

Euharistijsko slavlje, svojim pjevanjem su animirali vjernici, članovi župskog zbora župe Prevseto Trojstvo iz Srijemskih Karlovaca.

Na koncu euharistijskoga slavlja, svoju pastirsku riječ, uputio je msgr. Gašparović. Kroz pozdrav i dobrodošlicu u drevno tekijsko svetište, msgr. Gašparović je izrazio svoju radost zbog svjedočanstva vjere koje pokazujemo i kroz ovo hodočašće.

Uz njega, svoju riječ je uputio msgr. Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolita. Pozdravljajući sve hodočasnike, pozvao je da se ugledamo na tako brojne vjerske primjere. Prilika za to nam je i mjesec kolovoz u kojem se već nalazimo.

Euharistijsko slavlje je završeno svečanom procesijom, u kojoj je lik Majke Božje Tekijske svečano unesen u crkvu.

                                                                                                                Tekst: Ivica Zrno
                                                                                                                Foto: Luka Saboci

 

 

 

 

 

PROSLAVA VELIKIH TEKIJA 2019. GODINE U PETROVARADINU - UOČNICA

06. kolovoz 2019.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Hodočašće na „Velike Tekije“ u Biskupijsko svetište Gospe Tekijske u Petrovaradinu slavi se i ove 2019. godine na spomendan Snježne Gospe 5. kolovoza. Slavlje je započelo na uočnicu 4. kolovoza hodočašćem vjernika iz svih župa Srijemske biskupije, kao i iz susjednih biskupija i Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji te iz Hrvatske i drugih zemalja. Hodočasnici su pristupali sakramentu ispovjedi na hrvatskom, mađarskom i staroslavenskom jeziku.

Večernju pontifikalnu misu predvodio je preuzvišeni gospodin mons. Petar Palić, hvarsko-bračko-viški biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u koncelabraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, te mons. Fabijanom Svalina, ravnateljem Hrvatskog Caritasa i portala Hrvatske katoličke mreže.

Sudionike slavlja je pozdravio rektor Svetišta vlč. mr. Ivan Rajković i pozvao sve da u pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji u zajedničkoj vjeri učine sve da pokažu da je Božja pobjeda nadomak svima nama.

Prigodnu homiliju održao je biskup Palić koji je na početku istakao: „U radosti zajedništva i slavlja ove euharistije sve vas srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre, i zahvaljujem vašem pastiru mons. Đuri Gašparoviću na pozivu da i ja osobno danas i sutra budem hodočasnik u ovom svetištu Gospe Tekijske, koje nas povezuje u štovanju naše nebeske majke Marije. Na ovome mjestu osjećamo sigurnost, osjećamo Marijin zagovor, osjećamo njezinu majčinsku zaštitu. I zato su nam Marijanska svetišta draga. Bez obzira s kakvim događajem povezujemo njihov nastanak i početak, ona su danas za svakog kršćanina i čovjeka dobre volje mjesto posebne milosti i uslišanja.“ Biskup je nastavio: „U svoje srce primamo Riječ Božju, o njoj razmišljamo i prihvatamo ju da nam bude vodilja u životu. Današnja Božja riječ govori da jedan čin može ostaviti mnoge posljedice koje se više ne mogu popraviti. Jedan čin, jednostavan, pa i ljudski, ali koji ipak unosi veliku razliku. Nema više čarobnog raja, nego neuredan svijet i znojan posao, nema više prirodnoga sklada, nego boli, nema više jednoznačnosti, nego nesavladive višeznačnosti, nema više mira, nego mučnih odnosa, ranjivi život koji jednom mora završiti.“

Osvrćući se na Božju riječ biskup je rekao da prvi ljudski par dopušta sebi da ih zavede zmija, da prijeđu granicu koju je postavio Bog. „Zlo na svijetu, tako nas uči ova pripovijest, nije protuteža Bogu, sigurno mu nije jednako, jer je i zmiju on stvorio. Pred samim Bogom, ljudi moraju odgovoriti sami, ne mogu kriviti za svoje postupke nekoga drugoga. Čovjek je odgovoran za svoje postupke i u svojoj slobodi odlučuje prijeći granicu koju je postavio Bog. Kolikogod nam ova činjenica prvoga ljudskog pada otvara oči za stvarnost da smo umjesto uređenoga Božjega svijeta i života u njemu izabrali kaos, nered, toliko nas tješi činjenica da je naš Bog pun milosrđa i ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu. Bog ostaje blizak čovjeku unatoč svim njegovim ograničenjima. S puno ljubavi i nježnosti je pokrio njegovu golotinju i pustio ga da živi život unutar prostora i vremena, život rada i napora, ranjivosti i boli, pustio ga da živi ljudski život. I u tom životu čovjek mora i može pronaći svoje dostojanstvo. Neće biti savršen, mora imati pitanja i biti slab. Može pogriješiti, čak i ako trpi bol, može živjeti fragmentarno, biti ovisan o oprostu i ljubavi. U svojoj ograničenosti može se povjeriti Bogu i pronaći sreću u njemu. Jer Bog nije izmislio kaznu za neposlušne ljude i nije 'strašnom lupom zatvorio rajska vrata', kako će to reći naš pjesnik Kranjčević. Naš Bog je Bog koji poput majke pune ljubavi plete i oblači svoju djecu kako se ne bi smrznuli u svojim prostorima i vremenu, kad je ponekad mrak i hladno. Na svom putu čovjek će nositi čežnju za rajem u svom srcu, u nadi, da će ga sa sigurnošću čekati na kraju dana“, poručio je presvoditelj slavlja.

Unatoč tragičnosti toga ljudskog čina, nastavio je biskup Palić, tračak nade je pronašao svoj put. U liku žene, koja će biti trajni neprijatelj zmiji, odnosno zlu i Sotoni, sveti su oci prepoznavali lik Marije i Crkve. Marija je nada svijeta i čovječanstva, koja rađa Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja, koji će svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijediti smrt, kao posljedicu grijeha i ponovno uspostaviti novi svijet, kraljevstvo Božje, koje smo i mi, kao Marijna djeca, poslani izgrađivati. Stoga, naše srce danas ovdje mora biti otvoreno i poslušno, kao što je bilo otvoreno i poslušno srce poslužitelja u Kani Galilejskoj, na svadbi, na Marijine riječi: Što god vam rekne, učinite. Odlika pravog kršćanina i Isusovog učenika je spremnost napustiti vlastitu sigurnost i poslušati Isusov glas.

U ovom svijetu u kojemu danas živimo osjećamo i mi, braćo i sestre, da nam ponestaje vina. A to se vino danas zove ljubav, razumijevanje, odgovornost, poštivanje drugoga.“

Biskup je spomenuo da ne treba posebno analizirati kako bismo ustvrdili da nam kršćanska vjera isparava i zapitao se „hoće li naša djeca biti još uvijek kršćani? Pokušajmo sami odgovoriti na ovo pitanje. Uzrok ove crkvene krize je zapravo kriza Boga, odnosno činjenica da smo Boga poslali u mirovinu. On nam redovito ne treba, osim ako nešto u životu ne zaškripi. Da, svoj život često pretvaramo u vodu, u nešto neprepoznatljivo, bezbojno, bez mirisa, bez privlačnosti drugima. Tu su uzroci i našeg slabog kršćanskog svjedočenja i oduševljenja i krize u kojoj smo se kao Crkva našli.“

Na koncu homilije biskup poručio: „Nalazimo se u Marijinom svetištu, gdje nam je na poseban način pred očima lik naše nebeske Majke, koju zovemo Odvjetnicom, Braniteljicom, Pomoćnicom i Posrednicom. Drugi Vatikanski sabor nas uči da se Marija „svojom majčinskom ljubavlju skrbi za braću svojega Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu“ (LG 62). Molimo Blaženu Djevicu Mariju da nam ona pomogne da se, zagledani u njezin primjer otvorenosti Božjem naumu spasenja, svi mi prisnije privinemo uz Isusa Krista i prihvatimo njegovu ruku spasa. Neka nam ova euharistija koju slavimo, ova gozba na kojoj nam se sam Isus Krist daje za hranu, bude izvorom snage za naše svjedočenje u svijetu u kojemu živimo.“

Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Bogorodice s djetetom Isusom u naručju, koju je princ Eugen Savojski, uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad Turcima, u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. Nakon procesije upriličeno je klanjanje pred Presvetim u crkvi.

Na koncu mise nakon procesije biskup Gašparović je pozdravio sve sudionike: predvoditelja misnog slavlja hvarskog biskupa, upravitelja svetišta i suradnike, sve svećenike iz Srijemske biskupije, Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije, Eparhije za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, te svećenike iz Republike Hrvatske,  članove pjevačkog zbora iz Srijemskih Karlovaca i sve hodočasnike, te predstavnike medija posebno Radio Marije koji su prenosili misno slavlje.

                                                                                                                                                         Ivica Zrno

MONS. BOŽE RADOŠ IMENOVAN VARAŽDINSKIM BISKUPOM

02. kolovoz 2019.

ĐAKOVO (TU) – Mons. Bože Radoš, rektor Papinskog hrvatskog Zavoda svetoga Jeronima u Rimu, imenovan je od Svetog Oca Franje novim varaždinskim biskupom, objavila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj u četvrtak, 1. kolovoza točno u podne.

U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu, u nazočnosti nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, brojnih svećenika i predstavnika medija, nakon zajedničke molitve Anđeo Gospodnji, a uz svečanu zvonjavu zvona đakovačke katedrale-bazilike sv. Petra, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić objavio je istu vijest – novi varaždinski biskup je mons. Bože Radoš, svećenik prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Nadbiskup je pozdravio sve okupljene u Crvenom salonu: članove Zbora savjetnika i Prvostolnog Kaptola sv. Petra u Đakovu, odgojitelje u Bogoslovnom sjemeništu i profesore KBF u Đakovu, svećenike u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, sve dekane, župnike i druge svećenike, umirovljene svećenike, suradnike, provincijalnu poglavaricu Sestara sv. Križa s. Valeriju Široki i ostale nazočne sestre, kao i predstavnike medija.

Objava nadbiskupa Hranića prekinuta je dugotrajnim pljeskom okupljenih u Crvenom salonu, nakon kojeg je nadbiskup dodao: „Novi biskup nije danas ovdje s nama, ali mi smo duhom i molitvom uz njega u Papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima Rimu. U ime nadbiskupa Marina, biskupa Ivana i svih nas ovdje okupljenih; u ime čitavog prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime Bogu posvećenih osoba, i svih vjernika iz 153 župe naše Đakovačko-osječke nadbiskupije; u ime svećenika, časnih sestara i vjernika laika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama; u ime zajednice Bogoslovnog sjemeništa i Akademske zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu; u ime Prvostolnog kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, župnih kateheta i pastoralnih suradnika čestitam novom biskupu na povjerenju onih koji su bili pitani, a nadasve na povjerenju pape Franje te na imenovanju biskupom varaždinskim.“

Nadbiskup Hranić uputio je čestitku i „dragoj Varaždinskoj biskupiji koja u 22 godine svoga postojanja u osobi mons. Bože Radoša prima svoga trećeg dijecezanskoga biskupa. Čestitamo na nasljedniku i dosadašnjem Varaždinskom, a po rođenju našem Vukovarcu, biskupu mons. Josipu Mrzljaku. Čestitam i našem Prvostolnom Kaptolu sv. Petra, Bogoslovnom sjemeništu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu koji su iznjedrili novoga biskupa“.

Istaknuvši kako je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Gospodin darovao milost da iz svoga klera može dati biskupa drugoj biskupiji, što je čast za Nadbiskupiju i priznanje njezinu prezbiteriju, nadbiskup Đuro ukazao je na znakovitost proljetos dogovorenog Nadbiskupijskog hodočašća u Nacionalno svetište u Mariju Bistricu te istodobno u prigodi 100. obljetnice rođenja blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa u njegovu rodnu župu i u župnu crkvu te crkvu njegova krštenja sv. Marije Magdalene u Ivancu u Varaždinskoj biskupiji.

„I dok tim činom želimo Bogu i Varaždinskoj biskupiji zahvaliti za tog veoma zauzetog, požrtvovnog i brojnim darovima obdarenog svećenika, a onda i biskupa naše nekoć Đakovačke i Srijemske biskupije, dolazi nam vijest da je Papa Franjo jednog našeg svećenika imenovao novim varaždinskim biskupom. Novom biskupu Boži koji je kao dječak došao k nama u Slavoniju s tromeđe Bosne, Hercegovine i Dalmacije, iz Duvanjskoga kraja, i koji sada odlazi u kraj sa sasvim novim mentalitetom i narječjem, u biskupiju koja obuhvaća Hrvatsko zagorje, Međimurje i Podravinu zasigurno neće biti lako, barem ne na početku. No, mi koji ga poznajemo ne sumnjamo da će se on sa svojim krepostima, vrlinama i darovima brzo biti prihvaćen u novoj sredini“, rekao je nadbiskup Hranić.

Nas trojica biskupa smo u našoj pisanoj čestitki novome biskupu napisali da znamo da će on novoj službi prionuti spremna srca, i da će ga čitava Varaždinska biskupija: svećenici, redovnici, redovnice i Božji narod, brzo prepoznati kao svoga vrijednoga pastira; da vjerujemo da će mu Krist Gospodin upravljati korake na putu pastirske ljubavi i otvarati oči srca da bude osjetljiv za „radost i nadu, žalost i tjeskobu ljudi“ na području Varaždinske biskupije; te da će i on sam kao biskup i pastir stada truditi da sav svoj život i djela oblikuje najprije po Kristovoj mjeri, učeći najviše od njegova ‘blaga i ponizna Srca’, kazao je mons. Hranić.

Zaključujući svoje obraćanje, nadbiskup je rekao: „Moleći da ga prati primjer onih pastirâ, na čijoj je dragocjenoj baštini pozvan ‘izvršiti djelo blagovjesničko i ispuniti svoje poslanje’ (usp. 2 Tim 4,5): od kardinala bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, do prvog varaždinskog biskupa, blage uspomene, Marka Culeja, sve do biskupa Josipa Mrzljaka, kojega će naslijediti na katedri varaždinskih biskupa, biskupu Boži čestitamo, radosno kličemo i molimo: Ad multos annos sanos ac sanctos! Na mnoga nam ljeta zdrav i svet bio!“

Životopis mons. Bože Radoša

Mons. Bože Radoš rođen je 5. rujna 1964. u Crvenicama, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Nekoliko godina kasnije njegova se obitelj preselila u Hrvatsku, pa je Bože odrastao u Kuševcu pored Đakova. Po završetku sjemenišne klasične gimnazije u Zagrebu i Đakovu (1983.), započeo je filozofsko-teološki studij u Đakovu. Diplomirao je 1990. godine, te 29. lipnja iste godine bio zaređen za svećenika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije. Nakon toga, godinu dana je obnašao službu župnoga vikara u Župi Preslavnoga Imena Marijina u Donjem Gradu u Osijeku. Godine 1991. započeo je postdiplomski studij duhovne teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i magistrirao 1994. godine na temu „Motivacija za Bogu posvećeni život. Biblijski, teološki i psihološki aspekti“. Potom je nastavio specijalizaciju, ali je 1997. godine bio imenovan duhovnikom u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu.

Uz to, u Nadbiskupiji je obnašao službu asistenta za permanentni duhovni odgoj mladih svećenika, koordinatora za duhovnu formaciju svećenika. Godine 2010. imenovan je kanonikom Kaptola sv. Petra u Đakovu. U više navrata bio je član Prezbiterskoga vijeća. Bio je duhovni asistent đakovačke sekcije Udruge hrvatskih katoličkih liječnika, član uredništva nadbiskupijskoga časopisa za pastoralnu orijentaciju „Vjesnik“. Od 2013. do 2016. godine bio je i član Nadzornog odbora Papinskog hrvatskog Zavoda svetoga Jeronima.

Predvodio je brojne duhovne vježbe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Austriji, a u više navrata organizirao je hodočašća svećenika u Svetu Zemlju, Italiju, Grčku, Francusku i Poljsku. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavao je kolegije: Duhovna teologija, Duhovnost Novoga Zavjeta, Duhovnost Staroga Zavjeta, Život i duhovnost prema svetom Pavlu, Uvod u kršćansku meditaciju, Misiologija i Pastoralno vodstvo. Objavio je u hrvatskim časopisima petnaestak radova o kršćanskoj duhovnosti.

Dne 28. travnja 2016. imenovan je rektorom Papinskoga hrvatskoga Zavoda svetoga Jeronima u Rimu, a službu je preuzeo 15. lipnja 2016.

Preuzeto sa: http://djos.hr

 

PROSLAVA SVETE ANE – CRKVENI GOD U LAĆARKU

29. srpanj 2019.

LAĆARAK (TU) - U petak, 26. srpnja 2019. godine, svečanim euharistijskim slavljem, proslavljen je crkveni god u Laćarku. Euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, uz suslavljenje 10 svećenika iz Srijemske biskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i predstavnika grkokatoličkog – istočnog obreda.

Ovogodišnja proslava svete Ane bila je pokazatelj zajedništva i različitih obreda Crkve, ali i pokazatelj  zajedništva Đakovačko-osječke crkvene pokrajine.

Na početku euharistijskog slavlja, domaći župnik, vlč. Ivica Zrno, pozdravljajući predslavitelja rekao je:

Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe!

Radosni smo i počašćeni Vašim sudjelovanjem u današnjem euharistijskom slavlju. Župa svete Ane u Laćarku ima brojne trenutke koje će pamtiti i pisati zlatnim slovima u svojoj povijesti, a ovaj dan je svakako jedan od tih.

Danas Vam želimo reći veliko hvala! Mnogi su razlozi tome, a naglas ćemo izreći samo ono najvažnije. Upravo Vi ste, preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, bili prisutni u početku i rastu ove crkve i zajednice, a to se na osobit način vrednuje.

Na dan 26. 7. 2003., dan kada je osnovana Rimokatolička župa sveta Ana u Laćarku zapisano je:

„Zlatnim će slovima biti upisan 26. srpnja 2003. u srca vjernika župe Srijemska Mitrovica i u povijest „kićenog Srijema“. Toga dana, na blagdan svete Ane, osnovana je na teritoriju srijemskog dijela Đakovačke i Srijemske biskupije nova župa Laćarak sa filijalama: Martinci, Kuzmin, Divoš, Čalma, Stara Bingula i Manđelos. Povijesno euharistijsko slavlje na blagdan svete Ane predvodio je Đakovački i Srijemski biskup mons. Marin Srakić…“

Tada ste izrekli značajnu rečenicu kako započinje povijest jedne župe. Danas smo ovdje, okupljeni oko Stola Gospodinova, kako bismo rekli da povijest ima još stranica za napisati.

Osnovati jednu župu nije mala stvar. Štoviše, radi se o veoma odgovornoj odluci. Povijest govori i svjedoči koliko je to bilo potrebno i opravdano u onom trenutku, dok nam sadašnjost govori koliko je to bio vizionarski potez, osobito u kontekstu obnovljene Srijemske biskupije. On je bio i ostao na dobro, duhovnu korist i spasenje duša vjernog puka u Laćarku. U tome prepoznajemo Vašu pastirsku brigu i izričemo Vam hvala!

 U svojoj homiliji, msgr. Marin Srakić, istaknuo je kako se s velikom radošću sjeća dana kada je posvećena crkva svete Ane u Laćarku. A posvećena je kako bi primala sve one kojima je potrebna okrjepa u Bogu, posvećena je da radi, ne da bude zatvorena.

Govoreći o svetoj Ani, te njezinoj vjerničkoj ulozi za naše živote, istaknuo je kolika je važnost žene za naše obiteljske zajednice. Citirajući papu Pia XII., podsjetio je sve okupljene da svaka obitelj ima svoje sunce – to je žena. I dok vrši ulogu majke i supruge, žena nije ponižena nego je nositeljica središnje uloge u ljudskom društvu, u obitelji. Zato drage žene, majke, supruge,… danas je vaš dan, poručio je msgr. Marin Srakić.

Na koncu euharistijskog slavlja, župnik domaćin, vlč. Zrno pozdravio je sve okupljene, predstavio sve kolege svećenike i zahvalio na svemu što se čini kako bi se i ova mala zajednica osjećala lijepo na dan svoje nebeske zaštitnice.

Nakon euharistijskog slavlja, okupljeni vjernici okrijepili su se pripravljenom zakuskom, te su druženje nastavili kroz lijepu riječ i radosno druženje.

 Ivica Zrno

 

 

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 >