Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 >

IN MEMORIAM: Ignjo Srakić

02. ožujak 2015.

VALPOVO (TU) - Ignjo Srakić, brat đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru, mons. Marina Srakića, preminuo je 26. veljače 2015. godine u 81. godini života (rođ. 1934.). Sprovodni obredi održani su 27. veljače na valpovačkom Gradskom groblju, a predvodio ih je župnik u Valpovu, vlč. Zvonko Mark. Đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić predvodio je misu zadušnicu u župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu. Uz ožalošćenu suprugu Anu, brata Marina te nećake, nećakinje i ostalu rodbinu nazočili su brojni svećenici te redovnice.

Izražavajući iskrenu sućut u ime valpovačke župe, vlč. Mrak je rekao: „Pokojni Ignjo umire shrvan godinama i težinom života te bolešću. Borio se sa životom, s križevima i patnjama. Možemo samo žaliti za jednim dobrim i pobožnim čovjekom te zahvaliti za njegov život, obitelj i njegovu vjeru te brigu za župu i župnu zajednicu, u kojoj je bio aktivni župni suradnik dok mu je to dopuštalo zdravlje i godine.“ Pokojni je Ignjo čvrsto vjerovao u Boga, a sakramenti ispovijedi i pričesti, kojima je redovito pristupao, bili su mu snaga i okrepa života, kao i molitva i pobožnost. „Njihovo mjesto u Crkvi nikada nije bilo prazno“, naglasio je vlč. Mrak i nastavio: „Ignjo je vedro gledao na život, ali i na svoju smrt. Smrt nije samo prestanak života, nego i prestanak patnje, no ljudski život ne nestaje, nego nastavlja postojati na drugačiji, nebeski i božanski način.“ U zahvalnosti za život pokojnika, župnik je potaknuo: „Molimo da mu Bog bude vječna nagrada u Kraljevstvu nebeskom za dobrotu, svaku ljubav, žrtvu i muku koju je podnio u ovozemaljskom životu.“

Oslanjajući se na starozavjetnu Knjigu o Jobu i riječi: „Ja znadem dobro: moj izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati." (Job 19, 25-26), u homiliji na misi zadušnici, izričući sućut, mons. Hranić je rekao kako su Jobove riječi izričaj ljudskog identiteta, djelovanja i cjelokupnog života dragog pokojnika. „Vjernička svijest da će umrijeti, ali i da njegov Izbavitelj živi, i pokojnom Ignji omogućavala je da život, svoju suprugu, Crkvu, ljude, društvo, ljubi svim srcem, da radosno živi život i da smrt u njegovu životu, ali i čitav njegov život dobije drugačije lice. Vjernički pogled na vlastitu smrt omogućio mu je i na­učio ga je voljeti život.“, rekao je mons. Hranić.

Bio je čovjek vjere u Boga, u život koji od Njega dolazi i zato je u svakom trenutku svoga života bio kao kuća sagrađena na stijeni. Mudar mladić, iskreni tražitelj Boga od djetinjstva, pa i u mladenačkoj dobi; mudar službenik i svjedok svoje vjere, moralni autoritet i vertikala u odrasloj životnoj dobi, u socijalnom uredu u kojemu je radio, u sredini u kojoj je živio. „Vjera je bila nadahnuće i nutarnja pokretačka energija pokojnog Ignje. Bio je slobodan od ljudske i zemaljske logike koja ide linijom manjeg otpora i gleda da što manje dade od sebe, a za sebe izvuče maksimalnu korist. Jer je vjerovao, bio je spreman služiti i činiti dobro; bio je požrtvovan i vjeran župljanin. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. Sačuvao je životnu radost i vedrinu te je vedrinom, radošću, povjerenjem u Boga i u ljude zračio i oko sebe. On je u uskrsnu budućnost već ranije ušao i njome je bio potpuno zahvaćen. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život“, rekao je mons. Hranić.

Misu zadušnicu nadbiskup je zaključio riječima Maksimilijana Kolbea: „Smrt se ne improvizira. Ona se zaslužuje cije­lim životom.“ te pojasnio: „Smrt nužno upućuje na život: zašto se živi i kako se živi? Život nije čekaonica u kojoj bismo trošili vrijeme dok ne dođe vlak koji će nas odvesti na groblje. Ži­vot je putovanje, a ne čekanje putovanja. Život je vječnost na drugačiji način.“  M. Kuveždanin

PORUKA SVETOG OCA PAPE FRANJE ZA KORIZMU 2015.

20. veljača 2015.

VATIKAN (TU) - Očvrsnite srca (Jak 5,8) - Draga braćo i sestre, korizma je vrijeme obnove za Crkvu, zajednice i pojedine vjernike. To je nadasve "vrijeme milosti" (2Kor 6,2). Bog od nas ne traži ništa što nam već prije nije dao: "Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi" (1Iv 4, 19). On nije ravnodušan prema nama. Stalo mu je do svakog od nas, poznaje svakog od nas po imenu, brine se za nas i traži nas kada se okrenemo od njega. On se zanima za svakog od nas; njegova ga ljubav priječi da bude ravnodušan prema onome što nam se događa. Međutim, događa se da kada nam je dobro i kada smo bez briga, tada zaboravljamo druge (što Bog Otac nikada ne čini): ne zanimaju nas njihovi problemi, njihove patnje i nepravde koje podnose… Tada naše srce postaje hladno. Sve dok mi je relativno dobro i dok sam zadovoljan, ne mislim na one koji nisu dobro. Taj egoistični, ravnodušni stav danas je poprimio svjetske razmjere, dotle da možemo govoriti o globalizaciji ravnodušnosti. To je problem s kojim se, kao kršćani, moramo uhvatiti u koštac.

Kada se Božji narod obrati njegovoj ljubavi, nalazi odgovore na ona pitanja koja povijest neprestano postavlja. Jedan od najvećih izazova o kojem želim progovoriti u ovoj svojoj poruci jest upravo globalizacija ravnodušnosti.

Ravnodušnost prema bližnjemu i prema Bogu predstavlja stvarnu napast također za nas kršćane. Imamo stoga potrebu svake godine u korizmi čuti vapaj prorokâ koji dižu svoj glas i bude naše uspavane savjesti.

Bog nije ravnodušan prema svijetu, već ga toliko ljubi da je dao svoga Sina za spasenje svakog čovjeka. U utjelovljenju, zemaljskom životu, smrti i uskrsnuću Sina Božjega, vrata između Boga i čovjeka, između neba i zemlje, otvorena su jednom zasvagda. Crkva je poput ruke koja ta vrata drži otvorenima naviještanjem Božje riječi, slavljenjem sakramenata, svjedočenjem vjere ljubavlju djelotvorne (usp. Gal 5,6). No, svijet teži zatvoriti se u samoga sebe i zatvoriti ta vrata kroz koja Bog ulazi u svijet i svijet u njega. Tako ruka, koja je Crkva, ne smije se nikada iznenaditi ako bude odbačena, zgažena i ranjena.

Božji narod treba dakle tu duhovnu obnovu, da ne bi postao ravnodušan i zatvoren u samoga sebe. Želim vam predložiti za razmišljanje tri biblijska teksta.

1. "Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi" (1Kor 12,26) – Crkva

Božja ljubav razbija tu pogibeljnu zatvorenost u sebe same koja se zove ravnodušnost. Crkva nam tu Božju ljubav pruža svojim učenjem i, nadasve, svojim svjedočenjem. Međutim, svjedočiti se može samo ono što se najprije iskusilo. Kršćanin je onaj koji dopušta Bogu da ga zaodjene svojom dobrotom i milosrđem, da ga zaodjene Kristom, da bi poput njega bio na službu Bogu i ljudima. To nam jasno doziva u svijest liturgija Velikog četvrtka obredom pranja nogu. Petar nije želio da mu Isus opere noge, ali je kasnije shvatio da Isus ne želi biti samo primjer kako trebamo jedni drugima prati noge. Tu službu može činiti drugima samo onaj koji je prije toga dopustio Isusu da mu opere noge. Jedino on ima "dijela" s njim (Iv 13, 8) i tako može služiti drugima.

Korizma je pogodno vrijeme da dopustimo Kristu da nam služi te tako postanemo poput njega. To se događa svaki put kada primamo sakramente, napose euharistiju. U njoj postajemo to što primamo: Kristovo tijelo. U tome tijelu nema mjesta za onu ravnodušnost koja, čini se, tako često zagospodari našim srcima. Jer onaj tko je Kristov pripada jednom tijelu i u njemu ne možemo biti ravnodušni jedni prema drugima. "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi." (1Kor 12,26).

Crkva je communio sanctorum ne samo zbog svojih svetaca, već također zato jer je zajedništvo u svetim stvarima: ljubavi Boga koji nam se objavio u Kristu i svim njegovim darovima. Među tim darovima je također odgovor onih koji su dopustili da ih ta ljubav zahvati. U tome zajedništvu svetih i u tome dioništvu u svetim stvarima nitko ne zadržava ništa za sebe, već sve što ima dijeli s drugima. A budući da smo povezani u Bogu, možemo učiniti nešto i za one koji su daleko od Boga, za one do kojih nikada ne bismo mogli doprijeti vlastitim silama, da s njima i za njih molimo Boga da se svi otvorimo njegovu djelu spasenja.

2. "Gdje ti je brat…? " (Post 4,9) – Župa i zajednice

Sve što smo rekli za opću Crkvu mora se primijeniti na život župâ i zajednicâ. Uspijevamo li u tim crkvenim stvarnostima iskusiti da smo dio istoga tijela? Tijela koje ujedno prima i dijeli ono što Bog želi darivati? Tijela koje poznaje i skrbi za svoje najslabije, najsiromašnije i najmanje članove? Ili se sklanjamo u neku opću ljubav koja želi zagrliti cio svijet, ali zaboravlja Lazara koji sjedi pred našim zatvorenim vratima? (usp. Lk 16,19-31).

Kako bismo primili ono što nam Bog daje i kako bi to dalo obilne plodove, moramo nadići granice vidljive Crkve na dva načina.

Prije svega, ujedinjujući se s nebeskom Crkvom u molitvi. Kada zemaljska Crkva moli, tada se uspostavlja zajedništvo uzajamnog služenja i dobra koje se uspijeva vinuti do Božjeg lica. Sa svetima koji su našli svoju puninu u Bogu, činimo sastavni dio onoga zajedništva u kojem ljubav pobjeđuje ravnodušnost. Nebeska Crkva nije pobjednička jer je okrenula leđa patnjama svijeta i sama uživa u slavi. Sveci, radije, već kontempliraju i raduju se činjenici da su, Isusovom smrću i uskrsnućem, jednom zauvijek pobijedili ravnodušnost, tvrdoću srca i mržnju. Sve dok ta pobjeda ljubavi ne prožme čitav svijet, sveci nas nastavljaju pratiti na našem ovozemaljskom putovanju. Sveta Terezija iz Lisieuxa, crkvena naučiteljica, izrazila je uvjerenje da radost na nebu zbog pobjede raspete ljubavi neće biti potpuna sve dok i jedan čovjek na zemlji pati i jeca od boli: "Čvrsto sam uvjerena da neću biti besposlena na nebu; želja mi je i nadalje raditi za Crkvu i za duše." (Pismo 254, od 14. srpnja 1897.).

Mi smo dionici zaslugâ i radosti svetaca, a oni sudjeluju u našoj borbi i u našoj želji za mirom i pomirenjem. Njihova radost zbog pobjede Krista uskrsloga daje nam snagu u nastojanju da prevladamo tolike oblike ravnodušnosti i tvrdoće srca.

S druge strane, svaka je kršćanska zajednica pozvana izaći iz same sebe i biti uključena u život društva čiji je dio, napose radeći sa siromašnima i onima koji su se udaljili od Crkve. Crkva je po svojoj naravi misionarska, nije prignuta nad samu sebe, već je poslana svim ljudima.

Njezina je misija biti strpljivi svjedok Onoga koji želi privesti Ocu cjelokupnu stvarnost i svakoga čovjeka. Njezina je misija svima donijeti ljubav koja ne može šutjeti. Crkva slijedi Isusa Krista na putu koji je vodi do svakog čovjeka, sve do kraja zemlje (usp. Dj 1,8). Tako u svakom našem bližnjem možemo vidjeti brata i sestru za koje je Krist umro i uskrsnuo. Sve što smo primili, primili smo i za njih. Jednako tako, sve ono što ta braća posjeduju dar je za Crkvu i čitavo čovječanstvo.

Draga braćo i sestre, velika mi je želja da sva mjesta u kojima je Crkva prisutna, posebno naše župe i naše zajednice, postanu otoci milosrđa usred mora ravnodušnosti.

3. "Očvrsnite srca" (Jak 5,8) – Pojedini vjernik

I kao pojedinci izloženi smo napasti ravnodušnosti. Zatrpani vijestima i potresnim slikama ljudskih patnji, često osjećamo našu nesposobnost da pružimo pomoć. Kako izbjeći da budemo uvučeni u tu spiralu strahote i bespomoćnosti?

U prvom redu, možemo moliti u zajedništvu sa zemaljskom i nebeskom Crkvom. Ne podcjenjujmo snagu molitve mnoštva glasova ujedinjenih u molitvi! Inicijativa 24 sata za Gospodina, za koju se nadam da će se 13. i 14. ožujka provesti u čitavoj Crkvi, također na dijecezanskoj razini, želi biti znak te potrebe za molitvom.

Drugo, možemo pomagati djelima ljubavi, dopirući kako do onih koji su blizu, tako i do onih koji su daleko, preko mnogobrojnih karitativnih tijelâ Crkve. Korizma je pogodno vrijeme da se pokaže ta briga za druge jednim znakom, pa bio on i mali, našeg pripadanja jednoj ljudskoj obitelji.

Treće, patnja drugoga predstavlja poziv na obraćenje, jer mi potreba brata doziva u svijest krhkost moga života i moju ovisnost o Bogu i braći. Ako ponizno molimo za Božju milost i prihvaćamo granice svojih mogućnosti, tada ćemo vjerovati u beskrajne mogućnosti koje Božja ljubav čuva za nas. Moći ćemo se također oduprijeti đavolskoj napasti da mislimo kako možemo vlastitim silama spasiti svijet i sebe.

Da bismo pobijedili ravnodušnost i naše težnje samodostatnosti, sve vas pozivam da živite ovo vrijeme korizme kao prigodu da se poradi na onome što je Benedikt XVI. nazvao izgradnjom srca (usp. Deus caritas est, 31). Imati milosrdno srce ne znači imati slabo srce. Tko želi biti milosrdan, treba čvrsto, postojano srce, zatvoreno napasniku, a otvoreno Bogu. Srce koje dopušta da ga pronikne Duh Sveti i da posvuda nosi ljubav braći i sestrama. I, konačno, siromašno srce, koje je svjesno vlastita siromaštva i besplatno se daje drugima.

Zbog toga, draga braćo i sestre, želim zajedno s vama u ovoj korizmi reći Kristu: "Fac cor nostrum secundum cor tuum" - "Učini srce naše po Srcu svome" (prošnja iz litanija Presvetom Srcu Isusovu). Tada ćemo imati snažno i milosrdno, budno i velikodušno srce koje se ne zatvara samo u sebe i ne postaje plijenom globalizacije ravnodušnosti.

U toj usrdnoj nadi, jamčim svoju molitvu da ova korizma urodi duhovnim plodovima za svakog vjernika i svaku crkvenu zajednicu, i molim vas da molite za mene. Neka vas Gospodin blagoslovi i Majka Božja čuva!

Iz Vatikana, 4. listopada 2014.
Blagdan svetog Franje Asiškog

 

 

DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

17. veljača 2015.

PETROVARADIN (TU) – 16. veljače 2015. godine u Petrovaradinu je održana duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije na kojoj su sudjelovali i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu vodio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”. Tema ove duhovne obnove je „Nekarizmatični Duh Sveti“.

Voditelj duhovne obnove kao temu izabrao je govoriti o Duhu Svetom jer se nameće jedno pitanje na koje treba dati odgovor: a što nam fali da su nam potrebne duhovne obnove svakog mjeseca?
Svećenici propovijedaju evanđelje, poznaju Krista, mole se, pomažu bližnje, padaju – ustaju, grešni su sada, grešni će biti i nakon ove duhovne obnove. Pa što onda fali?

Voditelj je dao primjer: Prije par godina u Parizu na svjetskom natjecanju pijanista do finala su stigla dva mlada genijalna pijanista koji su svirali jednu istu skladbu. Prvi pijanist je odsvirao bez greške savršenom tehnikom, a drugi je imao nekoliko manjih grešaka. I zamislite pobijedio je ovaj drugi pijanist. Presudio je samo jedan razlog: duh! Pijanist koji je odsvirao virtuozno bez greške, učinio je tehniički genijalno, robotski precizno, ali hladno, bez zanosa, onoga najbitnijeg što je bio glavni adut drugog, manje savršenog pijaniste, a to je duh! Svirao je sa duhom!

Stoga se i mi ovdje pitamo: Sviramo li mi u Crkvi s Duhom, zapitao se voditelj?

Nije dakle cilj postati virtuozni vjernici koji neće griješiti, nije cilj postići savršene tehnike duhovnosti, nego svirati, živjeti, prodisati Duhom Svetim. I stoga je glavni akter i pokretač života Duh Sveti. Naravno, Gospodinu su potrebna marljivost i predanost. Ali je potrebna njegova prisutnost. Zato duhovne obnove uče hrabrosti nedjelovanja i poniznosti u osluškivanju Riječi. Jer često bi se više postiglo jednim satom tiha osluškivanja Božje riječi nego svim kongresima, sastancima i raspravama. A jedan trenutak molitve bio bi plodniji od hrpe papira. Iskustvo Duha se ne da sistematizirati, zatvoriti u kavez simbola i pojmova.

Sveti Duh je neuhvatljiv i tjera da se uvijek iznova promišlja staro i otvara za ono nenadano novo, za iskorak u ono što je nepoznato, daleko. Duh Sveti je slobodan u odnosu prema svim društvenim i crkvenim strukturama.

Duh Sveti nije samo 'dragi nebeski gost' kako to pjeva Himan Duhu Svetom, nego je on također neugodan gost koji može bolno zasmetati u osobnim i crkvenim uhodanostima i navikama. On je napad Božji na vjerničku samodopadnost, na ukrućenost i sklerotičnost duhovnosti, crkvenih struktura, te s druge strane i napad na svaku 'duhovnjačku' proizvoljnost i pobožni egzibicionizam. Takav Duh nema respekta prema entuzijastima koji pokazuju isključivima pozivajući se baš na njega.

Tko dakle vjeruje u Duha Svetoga kao Božju moć te u toj vjeri moli za njegov dolazak, taj moli za to da ga Bog smeta u ponašanju, govoru, osjećajima, kršćanskom životu. Tko moli: 'Dođi Duše Presveti!' taj moli, a da možda toga i nije svjestan: Dođi Duše Presveti i smetaj me gdje je to potrebno, gdje ja to ne vidim, a nužno je... Dođi i smetaj Crkvi, mojoj zajednici, mojoj obitelji, u njezinim udobnostima, trulim kompromisima i okoštalim navikama koje prikrivaju i oslabljuju snagu Božje riječi.'

Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovijed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu.
                                            Tomislav Mađarević                                                                   

PROSLAVA GOSPE LURDSKE I SVJETSKI DAN BOLESNIKA U ZEMUNU

13. veljača 2015.

ZEMUN (TU) - Na Svijećnicu u franjevačkoj crkvi u Zemunu započela je devetnica u čast Gospi Lurdskoj  a sam spomendan Lurdske Gospe proslavljen je 11. veljače  procesijom sa svijećama  i svečanom svetom misom. Premda se na molitvu krunice i pobožnost svake večeri okupljao manji broj vjernika, na euharistijskom slavlju crkva je bila lijepo popunjena Marijinim štovateljima, koji su uveličali slavlje pjesmom i molitvom.
Kako je to ujedno i Svjetski dan bolesnika u svetoj misi molili smo za sve bolesnike,  posebno one iz naše župske zajednice, a onima koji su bili pripremljeni i osjećali se potrebnima, podijeljeno je i bolesničko pomazanje.
U propovijedi je spomenuto da je namjera ovog dana, prisjetiti se i zahvaliti onima koji skrbe o bolesnicima, a to su zdravstveni i brojni drugi djelatnici i volonteri koji svojim plemenitim radom brinu o potrebama bolesnih. Svečanosti ovog euharistijskog slavlja doprinijeli su članovi našeg pjevačkog zbora.

         P. Željko
 

PROSLAVA OBLJETNICA ĐAKOVAČKOG BISKUPA JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

05. veljača 2015.

ĐAKOVO (TU) – Na dan 200. obljetnice rođenja i 110. obljetnice smrti đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u srijedu 4. veljače 2015., đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i nadbiskup u miru Marin Srakić, zajedno s brojnim svećenicima, predstavnicima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na čelu s predsjednikom akademikom Zvonkom Kusićem, predstavnicima osječkog Sveučilišta na čelu s rektorom Željkom Turkaljem, gradonačelnicima Đakova, Osijeka i Slavonskog Broda, osječko-baranjskim županom te brojim ostalim predstavnicima društvenog i političkog života pohodili su grob pokojnog biskupa Strossmayera u kripti đakovačke katedrale te ondje položili vijence i održali molitvu.
Tom prigodom akademik Kusić istaknuo je kako su se okupili da odaju počast jednom od najvećih sinova nacije. "U povijesti hrvatskoga naroda malo je ljudi koji su učinili tako grandiozno, monumentalno djelo poput biskupa Strossmayera. Svojim vizionarstvom Hrvatsku je prije oko 150 godina, kada su se formirale nacije, učinio modernom državom, približio je Europi. Osnivanjem najvažnijih kulturnih institucija, u prvom redu Akademije, potom Sveučilišta, Galerije, a zatim i gradnjom katedrale, biskup Strossmayer izvršio je pomak zapuštene zemlje na rubu Austro-Ugarskog carstva. U svom je vizionarstvu pozicionirao Hrvatsku u Austro-Ugarsko carstvo, a njegovi su obzori bili još veći, sezali i dalje", istaknuo je akademik Kusić, dodajući da bi Strossmayer danas vjerojatno bio zadovoljan da vidi kako su se na jednom mjestu okupili župani, gradonačelnici, rektori, predsjednik Matice hrvatske, izaslanik predsjednika Sabora, da njegova ostavština živi i materijalno i u duhu i da je pala na plodno tlo. "Njegovo je ostvarenje i baština to što se danas u Europi pozicioniramo na onim osnovama koje je on promicao - kroz obrazovanje, znanost i kulturu. Ponavljamo njegov model i zaista mu trebamo odati dužno poštovanje", zaključio je akademik Kusić.
Molitvu za pokojnog biskupa predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, rekavši kako ovoga dana na grobu pokojnog biskupa izražavamo duboku zahvalnost – uime zajednice Crkve, uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uime gradskih i županijskih središta ove regije, napose uime drevnog biskupskoga sjedišta u Đakovu, kojemu je biskup Josip Juraj svojom službom i neumornim zauzimanjem dao izvanredan doprinos.
"Uz to što je izgradio ovu velebnu katedralu u čijoj se kripti sada nalazimo, biskup Strossmayer bio je darovatelj, osnivač i pokrovitelj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, utemeljitelj obnovljenoga Hrvatskoga sveučilišta, skupljač umjetnina, znameniti domoljub i čovjek koji je golemim svojim snagama podupirao hrvatsko školstvo, izdavaštvo, gospodarstvo te mnoge književnike, znanstvenike i umjetnike. Stoga, sa zahvalnošću molimo da ga Krist, Dobri Pastir nagradi vječnim blaženstvom, a nas ovdje na zemlji, neka prati sveta baština koju nam je u zalog ostavio vrijedni biskup Strossmayer", rekao je nadbiskup Hranić.
Obraćajući se nazočnima u kripti đakovačke katedrale, nadbiskup je rekao kako si danas posvješćujemo kakvog smo velikog biskupa imali na čelu Crkve. "Taj veliki čovjek uistinu je kao pastir Crkve nastojao prihvaćati i odgovoriti na odgovornost. Naglašavamo danas njegova gesla koja su ga vodila, motivirala, bila mu vodilje kroz njegovo djelovanje: "Sve za vjeru i domovinu" i "Prosvjetom k slobodi". Kako lako pređemo preko ovoga 'sve za vjeru'… Ostajemo kod domovine, prosvjete, slobode, a on je prije svega bio čovjek vjere, ponizan pred Bogom. Danas na njegovom grobu molimo da uistinu budemo vrijedni poštovatelji njegova djela, ali i vrijedni nasljedovatelji svega što je učinio", rekao je mons. Hranić.
Nakon molitve okupljeni su se uputili u obilazak prostorija ustanovljenog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu. Odgovarajući na pitanja novinara, akademik Kusić ponovno je istaknuo kako je Strossmayer bio gigantska figura, velikan značajan za hrvatski nacionalni identitet, koji je svojim djelovanjem učinio da Hrvatska postane jednim dijelom Europe, što su vjerojatno najveći pomaci u povijesti. Također je izrazio uvjerenje da će ustanovljeni Zavod vrlo uspješno raditi jer su i crkvene i svjetovne vlasti pokazale velik entuzijazam.

Svečana akademija "Lik i djelo J. J. Strossmayera"

Nacionalni program obilježavanja ovih velikih obljetnica započeo je u dopodnevnim satima u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je u organizaciji Grada Osijeka i Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku održana svečana akademija pod nazivom "Lik i djelo J. J. Strossmayera". Ondje su o Strossmayeru, kao čovjeku, važnoj povijesnoj ličnosti i iznimno zaslužnom članu društva, govorili osječki gradonačelnik Ivan Vrkić, osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, saborski zastupnik Damir Rimac te rektor osječkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Turkalj, a program je glazbenim točkama pratio nastup Hrvatskog pjevačkog društva "Lipa".
U svome obraćanju nadbiskup Hranić govorio je o skrbi biskupa Strossmayera za odgoj, obrazovanje i trajnu formaciju svećenika. Bio je jedna od najvećih i najpoznatijih ličnosti Europe u drugoj polovini 19. stoljeća; mislilac, političar, župan, vlastelin i gospodarstvenik, mecena - svestrana osoba i vizionar, ali prije svega i u svemu biskup Katoličke Crkve te pastir svoje, tada Đakovačke i Srijemske, biskupije. Baveći se i drugim stvarima, biskup Strossmayer nikada nije zanemario svoju biskupsku službu, niti biskupiju", rekao je nadbiskup Hranić, te naglasak stavio na posebnu Strossmayerovu skrb za intelektualnu formaciju svećenika; kako za njihovu temeljnu humanističku i teološku naobrazbu prije ređenja, tako i za trajnu duhovnu i intelektualnu formaciju kroz čitav njihov život.
Obilježavanje velikih obljetnica nastavlja se u subotu 7. veljače u Spomen muzeju biskupa Strossmayera u Đakovu gdje će u 11 sati biti otvorena izložba "Biskup Strossmayer i njemu suvremeni umjetnici".

Anica Banović

foto: Anica Banović / Davor Kibel (Glas Slavonije)
 

OTVOREN 55. TEOLOŠKO-PASTORALNI TJEDAN U ZAGREBU - (KTA/IKA)

29. siječanj 2015.

ZAGREB,(KTA-IKA) - S temom "Brak i obitelj u proturječju sa suvremenim društvom" u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u utorak 27. siječnja otvoren je 55. teološko-pastoralni tjedan. Na otvorenju trodnevnog skupa u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu okupilo se više od petstotina svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore te drugih europskih zemalja.

Na svečanosti otvaranja veliki kancelar KBF-a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pozdravio je okupljene biskupe, prezbitere, đakone, redovnike i redovnice kao i vjernike laike te sve ugledne goste koji su došli iz cijele Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, Srbije, posebno iz Srijema i Bačke, te Crne Gore, osobito iz Boke Kotorske, kao i iz drugih europskih zemalja. Svima je zaželio ugodan boravak u Zagrebu i blagoslovljeno sudjelovanje na Tjednu.

Pozdravio je i redovničke poglavare i poglavarice, predstavnike sestrinskih Crkava, kršćanskih zajednica i drugih religija te sve uvažene predstavnike znanstvenih i kulturnih ustanova i predstavnike državnih i gradskih vlasti.

Ističući da ovogodišnji Teološko-pastoralni tjedan stavlja pred sudionike razmišljanja na temu: Brak i obitelj u proturječju sa suvremenim društvom, kardinal je rekao da se time uključuju u nastojanja opće Crkve, koja dvije biskupske sinode posvećuje braku i obitelji. Spomenuo je i da naša domovinska Crkva organizira ove godine Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 19. travnja u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci na temu „Obitelj nositeljica života i nada budućnosti Hrvatske". Prilika je to da obnovimo i poruke pape Benedikta XVI. hrvatskim vjernicima prigodom pohoda Hrvatskoj u lipnju 2011. godine, u povodu Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, rekao je zagrebački nadbiskup.

Govoreći o temi skupa, kardinal je rekao da je obitelj u naše vrijeme pogođena dubokim promjenama društva i kulture. „Brojne obitelji svakodnevno se susreću s raznim izazovima i opasnostima. Mnoge obitelji, unatoč tim izazovima, ostale su vjerne temeljnim obiteljskim vrednotama. Druge su zapale u probleme, nesigurnost i sumnju glede smisla i istine o bračnom i obiteljskom životu. Suvremena obitelj prolazi kroz duboku kulturnu krizu koja na različite načine potiče stilove života koji iskrivljavaju istinske obiteljske veze i vrednote. Usprkos krizi koja neumoljivo zahvaća suvremeni svijet na svim područjima života, te usprkos mnogim teškoćama i nesnalaženjima koja se primjećuju u suvremenom braku i obitelji, želja za obitelji i za obiteljskim vrednotama i dalje živi, posebno među mladima", rekao je kardinal.

Primjećujući da je bračna vjernost u ovom sekulariziranom društvu izložena velikim kušnjama zbog individualizma, slabljenja vjere i užurbanog načina života, kardinal je istaknuo da unatoč tome „imamo tolike svijetle primjere bračnog i obiteljskog zajedništva u kojem se vrednuje susret, komunikacija, povjerenje, molitva, međusobno uvažavanje i otvorenost životu".

Stoga je kardinal pozvao: „Podržimo naše obitelji, potičimo ih da prenose poruku života i zajedništva, neka budu oslonac onima koji posrću na putu te na taj način izgrađuju i samu Crkvu, koja je sigurno uporište svakoj obitelji. Obitelj treba biti škola opraštanja, uzajamnog prihvaćanja i suradnje, gdje ljubav roditelja potiče djecu na otvorenost i povjerenje, a privrženost djece na velikodušnost i zalaganje roditelja. Neka u našim obiteljima nestane psovke, ogovaranja, klevetanja, a zavlada blagoslov, kako bismo se mogli radovati s radosnima i plakati sa zaplakanima, biti istomišljenici među sobom (usp. Rim 12, 14-21), s vjerom da je dobro uvijek moguće".

Tradicionalno s Teološko-pastoralnog tjedna upućen je brzojav papi Franji. „Mi hrvatski biskupi, prezbiteri, đakoni, redovnici i redovnice te vjernici laici iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i iz drugih krajeva Europe, započinjemo 55. teološko-pastoralni tjedan što ga u Zagrebu od 27. do 29. siječnja 2015. godine, organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na temu "Brak i obitelj u proturječju sa suvremenim društvom", piše u brzojavu te se ističe da je Crkva svjesna da su brak i obitelj veoma dragocjena dobra čovječanstva. „Drugi vatikanski koncil obitelj naziva 'školom bogatije čovječnosti' (Gaudium et spes, 52) za kojom se osjeća snažna potreba. Obitelj je za Crkvu posebno dragocjena. Crkva je svjesna da je dobro društva kao i njezino vlastito dobro usko povezano s dobrom obitelji. Crkva stoga želi pružiti pomoć i onima koji već žive vrednote braka i obitelji te nastoje taj svoj poziv i poslanje vjerno živjeti u svakodnevici unatoč brojnim teškoćama, kao i drugima koji su opterećeni nesigurnošću, neznanjem i tjeskobom glede svoga bračnog i obiteljskog života. Crkva duboko vjeruje da ima što poručiti današnjim obiteljima. Zato im želi biti bliza", ističe se u brzojavu te navodi da je znak velike zauzetosti Crkve za brak i obitelj i održavanje Treće izvanredne opće biskupske sinode: "Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije" (5. - 19. listopada 2014.). „Iz te svijesti zauzetosti i brige za suvremenu obitelj, na što nas pozivate, izlagači će na ovom teološko-pastoralnom skupu nastojati pokrenuti raspravu o pozivu i poslanju obitelji u Crkvi i u društvu, o problemima braka i obiteljskog života, o odgoju djece te o ulozi obitelji u poslanju Crkve. Tako će u trodnevnom zajedništvu Teološko-pastoralnog tjedna više od šest stotina svećenika, teologa i pastoralnih poslenika razmišljati o pitanjima suvremenog braka i obitelji", navodi se u brzojavu.

(kta/ika)

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 >