Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 >

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE U ĐAKOVU

31. listopad 2018.

ĐAKOVO (TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu 30. studenoga održana je XXXIX. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Na sjednici su sudjelovali i đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović te kancelari triju biskupija Marko Loš, Ivan Popić i Drago Marković.

Nadbiskup Hranić u pozdravnoj riječi ukratko se osvrnuo na susrete vezane uz spomen 10-te godišnjice uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Naglasio je važnost činjenice da su sveta braća Ćiril, monah, i Metod, srijemski metropolit, proglašeni zaštitnicima Đakovačko-osječke pokrajine, čiji kult je potrebno i nadalje osnaživati i jačati na području crkvene pokrajine.

Osvrt na spomen 10-obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine bila je jedna od točaka dnevnog reda. Biskupi su se osvrnuli na susrete održane tijekom godine, vezane uz navedenu obljetnicu. Na osobit su se način prisjetili euharistijskog slavlja 11. listopada u katedrali u Đakovu, kojim je predsjedao nadbiskup Paul Richard Gallagher, tajnik Svete Stolice za odnose s državama, uz sudjelovanje velikog broja vjernika, svećenika i biskupa. Nadbiskup Hranić je izrazio zahvalnost biskupima crkvene pokrajine na lijepim i dobro organiziranim ranijim susretima svećenika i vjernika u Staroj Gradiški 16. travnja, na Tekijama u Petrovaradinu 4. kolovoza i u Pleternici 31. kolovoza 2018. godine.

S obzirom na proglašenje sv. Ćirila i Metoda zaštitnicima crkvene pokrajine, biskupi su zaključili da je potrebno promisliti o daljnjim inicijativama u vidu širenja i jačanja njihova kulta na našim prostorima te o svečanijem obliku slavljenja njihova blagdana 5. srpnja.

Svoju pozornost usredotočili su na pitanja vezana uz odgoj i obrazovanje mladića koji se po završetku osnovne škole javljaju sa željom da postanu svećenici. Istaknuli su važnost prilagodbe današnjim vremenima te su se s vrednovanjem osvrnuli na odgojna i obrazovna nastojanja tzv. „malih sjemeništa“ (Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu i Biskupijsko sjemenište “Paulinum” u Subotici). Istaknuli su istodobno i novija dobra iskustva odgojno-obrazovnog rada s mladićima koji stanuju u Kolegiju Požeške biskupije i pohađaju Katoličku gimnaziju u Požegi. Na tom tragu biskupi su istaknuli važnost nastavka zajedničkog promišljanja o novim oblicima međubiskupijske suradnje unutar crkvene pokrajine s obzirom na odgoj i obrazovanje mladića srednjoškolske dobi i buđenje novih svećeničkih zvanja, na formaciju svećeničkih kandidata te potrebu ustroja novih studijskih programa za vjernike laike.

Biskupi su utvrdili potrebu izrade statuta Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, koji bi ujednačio djelovanje te ustanove u sve tri biskupije unutar crkvene pokrajine, te pravilnika koji bi trebali regulirati posebnosti i specifična pitanja vezana uz pomoć Ustanove za uzdržavanje župa, svećenika, karitativno djelovanje i gradnju i obnovu crkvenih objekata u svakoj pojedinoj biskupiji. Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije

Preuzeto sa: http://djos.hr

BLAGOSLOV KAMENA TEMELJCA NOVOG SVEĆENIČKOG DOMA U ĐAKOVU

30. listopad 2018.

ĐAKOVO (TU) – U zajedništvu s nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, okružen svećenicima članova Prezbiterskoga vijeća, koji su netom prije toga održali prvu sjednicu novoga saziva, članovima Prvostolnoga kaptola, svećenicima na službi u gradu Đakovu te umirovljenim svećenicima, đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić blagoslovio je gradilište i temeljni kamen novoga svećeničkog doma u Đakovu, u Ulici Luke Botića, neposredno uz katedralu.

„Nakon planiranja i pripremnih radova prispjeli smo gradnji zgrade novoga svećeničkoga doma u Đakovu. Evo nas danas na započetom gradilištu s nakanom da, prožeti iskrenom i živom vjerom, od Gospodina zamolimo blagoslov za djelo koje je započeto. Njemu uzdižemo svoje hvale, ponavljajući riječi psalma: Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Time priznajemo da smo u svakom dobru djelu, zapravo, Božji suradnici, kad svojim djelima idemo u susret potrebama svoje braće i kad služimo zajednici. Neka nas sada ražari navještaj Božje riječi i ispuni duh molitve i zahvalnosti, da Gospodin Isus Krist, naš Spasitelj i Dobri Pastir uvijek bdije nad ovim mjestom te ovu gradnju sretno privede željenomu cilju, da štiti graditelje i čuva ih od svakoga zla“, rekao je nadbiskup Hranić uvodeći u bogoslužje.

Okupljenima se obratio i glavni projektant Vinko Penezić, ukratko predstavljajući projekt i sadržaje koje će imati novi dom. Uslijedilo je bogoslužje riječi, tijekom kojega je pročitan dio Pavlove poslanice Korinćanima (1 Kor 3, 9-11), u kojoj Pavao Korinćanima poručuje kako su Božja građevina te da paze kako ‘naziđuju’ na temelj, „jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist“ te je naviješten odlomak Ivanova Evanđelja u kojemu Isus svojim učenicima govori kako je on trs, a oni loze (Iv 15, 1-8), nakon čega je nadbiskup Hranić uputio kratku prigodnu homiliju.

„Riječ Božja usmjerava našu pozornost s ove građevine na nas same, na nas koji smo njegova prva i najvažnija građevina – na prezbiterij naše Nadbiskupije i o toj građevini ovisi sve ostalo“, rekao je nadbiskup te dodao: „Isusove riječi pozivaju da budemo loze koje dopuštaju da ih On, Vinogradar, svojom riječju uređuje i orezuje, kako bismo mogli donositi mnogo roda i kako bi rod kojega donosimo uistinu bio proslava Boga.“ Okupljene svećenike je pozvao da mole Gospodina da ih ponajprije On usklađuje i suobličava svome svetom Srcu, da budu uistinu njegovi svećenici koje oblikuje njegova riječ, da ljudi u susretu s njima mogu doživjeti i osjetiti da dolaze iz Božje blizine, da ne razmišljaju o prizemnim i parcijalnim interesima, nego da ih uistinu nosi dobrobit Kraljevstva Božjega i njegove Crkve, kao i evanđeosko poslanje i ostvarenje tog poslanja u svijetu.

Uslijedio je čin potpisivanja spomen-povelje, tijekom kojega je vlč. Krešimir Čutura pročitao sadržaj iste, u kojoj, među ostalim, piše: Potreba gradnje nove zgrade doma za umirovljene svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije razmatrana je više godina. U skladu s brojnim savjetovanjima sa svećenicima i nadbiskupijskim tijelima, prije svega na sjednicama Prezbiterskoga te Ekonomskoga vijeća, pristupilo se pripremnim radnjama: glasovanjem Prezbiterskoga vijeća predložena je

lokacija nove zgrade, uspostavljeno je posebno Povjerenstvo za gradnju na čelu s preč. Matom Gašparovićem, ravnateljem Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika i ekonomom Bogoslovnoga sjemeništa, raspisan je natječaj te je ujesen 2017. godine izabran idejni nacrt dipl. ing. arh. Vinka Penezića (Zagreb). U srpnju 2018. godine za izvoditelja radova izabrano je poduzeće Akropola d.o.o. (Đakovo) te su 5. rujna 2018. otpočeli građevinski radovi.

 „Ja sam pastir dobri.“ (IV 10,11) Upravo ta nam Kristova riječ i slika ispunjaju srca, dok i u ovoj prigodi napose molimo za blagoslov života i službe svećenika, i kad se u mladosti i naponu snage velikodušno predaju zauzetom pastirskom radu – da ih Učiteljev Duh nadahnjuje i vodi, i kad im u starijoj dobi onemoćaju tjelesne snage – da ih podupire srdačna zahvalnost zajednice Crkve, a nadasve, da ih okrijepi radosna utjeha koja dolazi od izvora našega spasenja, Gospodina Isusa Krista, koji živi i vlada u vijeke vjekova. Amen.

Nakon potpisivanja povelje nadbiskup Hranić spustio se do temelja te blagoslovljenom vodom poškropio i tamjanom okadio novo gradilište. U iskopan temelj postavio je povelju te na nju ubacio lopatu betona, nakon čega su isto napravili glavni projektant Vinko Penezić, predsjednik Povjerenstva za gradnju preč. Mato Gašparović, ravnatelj sadašnjeg Svećeničkog doma mons. Luka Strgar te predstavnici građevinske tvrtke Akropola d.o.o. Anica Banović

Preuzeto sa : http://djos.hr

HODOČAŠĆE KRČKE BISKUPIJE U SRIJEMSKU BISKUPIJU

29. listopad 2018.

Obilazak Srijema te sudjelovanje u proslavi svetkovine sv. Dimitrija

Drugi dan hodočašća naši su hodočasnici posjetili Srijemsku biskupiju i, podijeljeni u 5 grupa, obišli Novi Sad i crkvu sv. Jurja, Petrovaradinsku tvrđavu, Kapelu Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima te nadaleko čuveno Svetište Gospe Tekijske.

U 17 sati okupili su se u Srijemskoj Mitrovici gdje je biskup Ivica Petanjak predvodio slavlje prigodom svetkovine sv. Dimitrija, đakona i mučenika. Misu su suslavili  domaći biskup Đuro Garparović, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolita Đuro Hranić, požeški biskup Antun Škvorčević, beogradski nadbiskup i metropolita Stanislav Hočevar, subotički biskup Ivan Penzeš, te apostolski egzarh za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori Đurom Đuđar.

Slavlje je uveličalo 40-ak svećenika i đakona, a odazvao mu se veliki broj vjernika iz srijemskih župa koji su u zajedništvu s domaćinima proslavili nebeskog zaštitnika Srijemske biskupije. Prisustvo 500-tinjak naših hodočasnika uvelike je uzveličalo ovu proslavu.

Na početku je domaći biskup Gašparović, pozdravljajući sve, uputio riječi dobrodošlice, te izrazio svoju iskrenu radost zbog samog događaja i slavlja, kao i zbog zajedništva s hodočasnicima iz Krčke biskupije.

Biskup  Petanjak održao je propovijed te istaknuo kako je negdašnji Sirmium u prvim stoljećima kršćanstva bio rasadište vjere te širenja Kristove Riječi okolnim krajevima. U tom, za kršćane veoma opasnom vremenu, djelovao je i sv. Dimitrije, đakon, svetac čiji dan danas slavimo. On je, kao i mnogi drugi vjerni svjedoci, radije izabrao smrt, nego zatajenje Isusa Krista.

„U svome duhovnom rastu trebamo se vratiti na izvore, na Izvor. To nije jednostavno preslikavanje nečijeg života na svoj život ili onog vremena na naše vrijeme. Izvor je uvijek isti, ali na tom izvoru uvijek teče nova voda. Zato se i zove izvor jer je uvijek svježi i uvijek novi, makar je isti. Kad bi na izvoru bila ista voda postala bi žabokrečina i nitko je ne bi poželio piti. Vratite se na svoje izvore i na vrijeme prvih mučenika, znači, vratite se njihovom oduševljenju i njihovom zanosu“, poručio je biskup Petanjak.

 

Hodočašće Krčke biskupije „Putevima svjedoka vjere i domoljublja“ Propovijed biskupa Ivice Petanjka

Dan drugi: SRIJEMSKA MITROVICA, 26. LISTOPADA 2018. (Lk 12,49-53)

Nalazimo se na svetom tlu nekoć slavnog grada Sirmiuma i crkvenog središta drevne biskupije koja je u najranija kršćanska vremena bila rasadište kršćanstva i širenja Kristovog evanđelja u okolne krajeve.

Danas slavimo nebeskog zaštitnika ove časne biskupije, svetog Dimitrija, koji je toliko slavan da je po njemu stari Sirmium preimenovan u Mitrovicu. No, o ovom slavnom svecu imamo tek dva tri podatka, koja kažu da je bio đakon ove mjesne Crkve u vrijeme biskupa Ireneja i da je svoj zemaljski život završio na sam Uskrs, 9. travnja 304. godine u vrijeme najžešćih progona cara Dioklecijana, jer nije htio predati svete knjige koje je čuvao i iz kojih je propovijedao.

Sveti Dimitrije je izdanak onog povijesnog razdoblja koje za sva vremena ostaje trajno nadahnuće i primjer kako se živi kršćanski, a vraća nas tolikim mučenicima koji su na samom početku IV. stoljeća svoje svjedočenje za Isusa Krista zapečatili vlastitom krvlju.

Budući da o njemu imamo toliko malo sigurnih povijesnih podataka to nam daje priliku da o njemu možemo govoriti što god hoćemo i da svojoj mašti možemo dati maha, jer tko može tvrditi ili dokazati da je bilo ili nije bilo baš tako.

Ako pokušamo izbjeći tom retoričkom umijeću i što je moguće više ostati vezani upravo uz lik sv. Dimitrija, onda možemo postaviti jedno izazovno pitanje koje po sebi ne mora značiti ništa, a opet može poslužiti razmišljanju, a to pitanje glasi: Ako je Dimitrije bio đakon svome biskupu Ireneju, i ako su njih dvojica u isto vrijeme podnijeli mučeništvo - biskup Irenej nekoliko dana prije Dimitrija - i obojica su mučenici i sveci ove mjesne Crkve, zašto je onda đakon Dimitrije, a ne biskup Irenej zaštitnik ove biskupije i zašto se grad ne zove po biskupu nego po đakonu, a obojica su mučenici i sveci?

Možda netko ima odgovor na ovo pitanje? Ja ga nemam. Ono što ću reći može biti točno, a ne mora.

Biskup Irenej je ubijen nekoliko dana prije đakona Dimitrija. To je Dimitriju bio jasan znak da je on slijedeći. I ne samo on, nego svaki koji se priznao kršćaninom. Dimitrije je dobio na vremenu. Ili da pobjegne i sakrije se, ako je bilo moguće, ili ako bude uhvaćen, da se odrekne Isusa Krista, i tako spasi svoj život. Nije učinio ni jedno ni drugo, nego je ostao uz svoju zajednicu, uz svoj narod i postojan u svojim uvjerenjima, unatoč mučeničkoj smrti.

Vjerujem da je to onaj jaki poticaj, pa i psihološki, koji ostavlja duboki trag na suvremenike i koji svima drugima daje dodatnu snagu i odlučnost da ustraju do kraja po primjeru ovakvih, poput svetog Dimitrija, koji ostaju dosljedni Isusu Kristu, ali i samima sebi.

Takvi ljudi se duboko usijeku u memoriju jedne zajednice ili jednog naroda i prerastaju u jedno trajno svjetlo i putokaz koji ostaje za sva vremena. Postaju nad-vremenski i ukorjenjuju se u određenu kulturu kao njezina civilizacijska tekovina sa svojim prepoznatljivim obilježjima.

Kad bi to izrazili suvremenim rječnikom, ili onakvim kakvim se vole služiti određene kategorije ljudi, mogli bismo govoriti o kršćanstvu kao brandu, tj. o stvarnosti koja ima svoje karakteristike koje se ne mogu zamijeniti niti pobrkati s bilo kojim drugima.

Kršćanstvo ima nešto u svojim temeljima što ne možemo ni mi sami kršćani razumjeti, jer se nalazimo pred jednim misterijem kojeg živimo i kojeg pokušavamo živjeti, ali ga svojim razumom u potpunosti ne možemo dokučiti, niti drugima objasniti, nego jednostavno živjeti.

Mučeništvo kao kruna i vrhunac svjedočenja i nasljedovanja Isusa Krista bitni je dio života svakog kršćanina. Što je nečiji život dosljednije nasljedovanje Isusa Krista to se on sve više i više približava mučeništvu. Uspinje se prema mučeništvu kao nezaobilaznom cilju svog osobnog rasta u svetosti i suobličavanja Isusu Kristu, jer nije moguće živjeti poput Krista, a da ne ostaneš zapažen. I nije moguće nasljedovati Isusa Krista, a da tolikima ne pomrsiš njihove planove ili ih jednostavno isprovociraš svojim stilom života pa te neminovno čeka bar neki oblik mučeništva.

Zato nas današnji blagdan svetog Dimitrija podsjeća bar na dvije činjenice.

Sveti Dimitrije je izdanak i plod prvih kršćanskih vremena koja zauvijek ostaju nadahnuće i uzor nasljedovanja Isusa Krista.

U svome duhovnom rastu uvijek se vraćamo na početke, na izvore. Ali što to znači vratiti se na izvore? To nije jednostavno preslikavanje nečijeg života na svoj život ili onog vremena na naše vrijeme.

Izvor je uvijek isti, ali na tom izvoru uvijek teče nova voda. Zato se i zove izvor jer je uvijek svježi i uvijek novi, makar je isti. Kad bi na izvoru bila ista voda postala bi žabokrečina i nitko je ne bi poželio piti.

Vratite se na svoje izvore i na vrijeme prvih mučenika, znači vratite se njihovom oduševljenju i njihovom zanosu. Njihovom shvaćanju kršćanstva i Kristova evanđelja, sa sviješću da biti kršćanin znači načinom života biti drugačiji od ostalih i taj svoj izbor biti spreman svakog dana i časa potvrditi vlastitom krvlju.

Nama je danas potreban takav povratak na izvore. Mi moramo biti svježa voda, svježa energija i svježa krv u ovom društvu. Mi moramo biti poželjan izvor s kojeg će drugi piti, a ne žabokrečina i ustajala voda od koje će drugi bježati.

I drugo što želim reći: sveti Dimitrije je ostao uz svoj narod i uz svoju zajednicu onda kad je bilo najteže i kad mu se o glavi radilo.

Ako budemo samo sebi ugađali i ako budemo samo svoju komociju čuvali mi ćemo kao narod i kao neki drugi europski narodi veoma brzo nestati. U ime svoga boljitka, oduzet ćemo vrlo blizu budućnost onima koje najviše volimo. Radi malo svoga užitka uništit ćemo zajednice i narod kojem pripadamo.

Geslo našeg hodočašća je Putevima svjedoka vjere i domoljublja. Sveti Dimitrije je i jedno i drugo. I svjedok vjere i svjedok domoljublja, jer je do kraja ostao sa svojima i zato ga povijest pamti i časti.

Ako ne želimo poput pijeska nestati s pozornice ove povijesti, učimo od naših svjedoka i budimo danas svjedoci vjere i domoljublja. Amen.

 

 

PROSLAVA SVETOG DIMITRIJA, ĐAKONA I MUČENIKA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

29. listopad 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U petak, 26. listopada u srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici sv. Dimitrija, svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je svetkovina sv. Dimitrija, đakona i mučenika. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je krčki biskup Ivica Petanjak, u zajedništvu s domaćim srijemskim biskupom Đurom Garparovićem te đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem, požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, nadbiskupom i metropolitom beogradskim Stanislavom Hočevarom, biskupom subotičkim Ivanom Pénzesom te apostolskim egzarhom za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori Đurom Đuđarom.

Slavlje je uzveličalo 40-ak svećenika i đakona iz Srijema i Hrvatske, a sudjelovao je i veliki broj vjernika iz srijemskih župa, koji su u zajedništvu s domaćinima proslavili nebeskog zaštitnika Srijemske biskupije. Nazočili su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve, predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Srbiji kao i predstavnici lokalne građanske vlasti.

Ovogodišnja proslava Dimitrijeva ostat će obilježena biskupijskim hodočašćem Krčke biskupije koje se odvilo pod geslom „Putevima svjedoka vjere i domoljublja“. Oko 500 hodočasnika Krčke biskupije, predvođenih njihovim pastirima, hodočastilo je ovom prigodom u središte Srijemske biskupije. Ovim hodočašćem upoznali su se sa Srijemskom biskupijom i životom vjernika.

Na početku je domaći biskup Gašparović pozdravljajući sve uputio riječi dobrodošlice te izrazio iskrenu radost zbog samog događaja i slavlja, kao i zbog zajedništva s hodočasnicima iz Krčke biskupije. Biskup predslavitelj Ivica Petanjak, govoreći o prvim vremenima Crkve, osvrnuo se na činjenicu da je negdašnji Sirmium bio rasadište vjere te širenja Kristove riječi okolnim krajevima. U tom, za kršćane veoma opasnom vremenu, djelovao je i sv. Dimitrije, đakon, svetac čiji dan danas slavimo. On je, kao i mnogi drugi vjerni svjedoci, radije izabrao smrt, nego zatajenje Isusa Krista. U svom duhovnom rastu trebamo se vratiti na izvore, na Izvor.

„To nije jednostavno pres    likavanje nečijeg života na svoj život ili onog vremena na naše vrijeme. Izvor je uvijek isti, ali na tom izvoru uvijek teče nova voda. Zato se i zove izvor jer je uvijek svježi i uvijek novi, makar je isti. Kad bi na izvoru bila ista voda postala bi žabokrečina i nitko je ne bi poželio piti. Vratite se na svoje izvore i na vrijeme prvih mučenika, znači vratite se njihovom oduševljenju i njihovom zanosu“, poručio je biskup Petanjak

Svečano liturgijsko pjevanje, za vrijeme euharistijskog slavlja, animirao je mješoviti zbor župe svetog Dimitrija iz Srijemske Mitrovice, pod vodstvom s. Cecilije Tomkić, voditeljice zbora. Slavlje je nastavljeno bratskim stolom u župnome dvoru te u župnim prostorijama. Ivica Zrno

EKUMENSKI SUSRET ZBOROVA CRKVENOG PJEVANJA

23. listopad 2018.

ZEMUN (TU) - U Zemunu je 20.listopada održan sedmi Ekumenski susret  zborova crkvenog pjevanja pod pokroviteljstvom Vlade Srbije i bolnice Belmedic iz Beograda. Subota večer je obilježena susretom šest zborova koji  pripadaju različitim kršćanskim zajednicama. Svi su izvodili pjesme koje se pjevaju u crkvama kojima pripadaju. Na početku  koncerta  prepunu crkvu  ljudi u kojoj se tražilo mjesto više i same izvođače pozdravila je g. Renata Nađ rekavši: Ovaj skup se po sedmi put organizira evanđeoskim geslom „Kao što si Ti Oče u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno...“

Također je dodala: „Želja nam je da kada govorimo o jedinstvu kršćana  potaknemo sve kršćane da dublje živu Evanđelje, više se zalažu za poziv Kristov da budemo apostoli današnjeg vremena i da u današnjem vremenu budemo nosioci ljubavi, mira i radosti. Upravo u tom poštovanju nastojimo danas ovdje,Vama dragi gosti iznijeti svojom pjesmom  svu ljepotu različitosti i prikazati je na slavu presvete Bogorodice.

Koncertu je prisustvovao Mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup koji je pozdravivši sve učesnike zahvalio Bogu što se ovoliki broj izvođača, vjernika i ljudi dobre volje okupilo na jednom mijestu i pozvao ih da znaju cijeniti druge u njihovoj različitosti. Sam je pokazao svoje zadovoljstvo što je prisustvovao koncertu i što su izvođači vrhunski otpjevali zadane kompozicije, sve ih je pohvalio i zaželio da se vidimo iduće godine.

U pozdravu koje je župnik Vlč. Jozo Duspara uputio svim prisutnima istaknuo je da župa Zemun propovijedajući i navještajući Evanđelje želi dati svoj doprinos  Kristovoj zapovijedi „Pođite po svem svijetu navještajte Evanđelje“ a ono je prvenstveno radosna poruka  spasenja za sve ljude jer smo svi dijeca Božija. Bog nas sve treba. Zato smo danas tu da svojom pjesmom  veličamo Boga.

Uobičajeno je da koncertu prisustvuju i predstavnici svih kršćanskih zajednica  koji su se, također, obraćali okupljenima i pozivali ih da budu nosioci i širitelji osnovnih poruka Evanđelja osobito potrebnih današnjem čovjeku. 

Ove godine koncert je obogaćen  prisustvom  pjevačkog zbora „ZVON“  iz Dobrinja s otoka Krka. Njihova  prisutnost kao i veoma dobro izvođenje pjesama oduševilo je sve  prisutne kojima se obratio biranim riječima načelnik općine g. Neven Komadina  doputovavši  zajedno sa zborom i njihovim voditeljem g  Rankom Pavačić. Tokom dva dana boravka posjetili su Beograd  i Zemun  a u Zemunu su se susreli  s predstavnicima Zajednice Hrvata Zemuna   i bili njihovi gosti. Također g. Neven Komadina je pozvao  Zemunski zbor da budu gosti u općini Dobrinj  što je rado prihvaćeno.

Nakon koncerta  svi izvođači i prisutni su u župnoj dvorani i dvorištu nastavili druženje i pokazali kako je lijepo graditi zajedništvo u različitosti  poštujući i cijeneći  čovjeka kao Božije dijete i kada se s ljubavlju pristupa svakom čovjeku.

Ove godine su  učestvovali mješoviti župni zbor „Sv. Cecilija” RKT crkve Uznesenja BDM iz Zemuna, dirigent: Mina Bošnjak, mešoviti hor „Tilia” pri Slovačko - Evangeličkoj crkvi iz Stare Pazove, dirigent: Ana Đurđević, mešoviti hor "HARMONIJA" Grkokatoličke parohije sv. apostola Petra i Pavla i Rusinskog kulturnog centra iz Novog Sada, dirigent: prof. Suzana Gros-Marković , pjevački zbor "Zvon" Dobrinj, otok Krk, Hrvatska, dirigent: Damir Smerdel, Gradski hor Beograd iz Beograda, dirigent: Milan Mika Aćimović i Merry Gospel Hor iz Beograda, dirgent: Marija Kuburić-Borović.

Petar Dujić

BLAGOSLOV I OTVORENJE CARITASOVOG DNEVNOG CENTRA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

10. listopad 2018.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U utorak, 9. 10. 2018., svečano je blagoslovljen, te otvoren caritasov Dnevni centar za osobe s invaliditetom „Sveta Tereza“ u Srijemskoj Mitrovici.

Otvorenje Dnevnog centra započelo je pozdravnim govorom preč. Jozo Duspara, direktor srijemskog Caritasa. Zatim je uslijedio svečani blagoslovo, koji je predvodio domaći župnik, mons. Eduard Španović, Generalni Vikar Srijemske biskupije. U znak zahvale njemačkim donatorima, upriličen je dvojezični blagoslov.

Nakon blagoslova, svoju riječ je uputio nacionalni koordinator njemačkog Caritasa, g. Tobias Noelke. Izričući svoje zadovoljstvo, onime što vidi, podsjetio je da ovo nije prva suradnja s Caritasom Srbije, te kako ta suradnja, kroz različite projekte traje već 20 godina.

Ovom prilikom potpisan je Protokol o suradnji između Caritasa Srijem, Caritasa Srijemska Mitrovica, Grada Srijemska Mitrovica, Opće bolnice, Doma zdravlja i Centra za socijalni rad.

Potpisivanje ovog protokola jasan je pokazatelj vrednovanja rada kojim se Caritas u Srijemskoj Mitrovici do sada dokazao pred Crkvom, ali i pred civilnim vlastima.

Na koncu je svoju riječ uputila koordinatorica mitrovačkog Caritasa, gđa. Kristina Dragišić. Ona je u svom govoru istaknula radost zbog ovog događaja, te istaknula potrebu i vrijednost Dnevnog centra, te zahvalila svim prisutnima na dolasku i suradnji. Nakon riječi zahvale, podijeljene su zahvalnice svim zaslužnima za ostvarenje projekta Dnevnog centra.

Svečanom blagoslovu i otvaranju Dnevnog centra prisustvovali su i visoki predstavnici gradskih vlasti, te ostalih gradskih institucija Grada Srijemska Mitrovica

Ivica Zrno

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 >