Susret je održan u utorak, 20. svibnja, u svetištu Marije Pomoćnice kršćana

DOROSLOVO (TU) - Ovaj susret dogovoren je na plenarnom zasjedanju Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda još početkom godine, a glavne teme bile su Jubilarna godina i 1700. obljetnica Nicejskog sabora.

Susretu su, uz svećenike, nazočili i biskupi: mons. Mirko Štefković, biskup Zrenjaninske biskupije, mons. Fabijan Svalina, biskup Srijemske biskupije te Franjo Fazekas, biskup Subotičke biskupije, koji je kao domaćin pozdravio okupljene.
Kao poseban gost sudjelovao je i apostolski nuncij u Beogradu, mons. Santo Rocco Gangemi, koji je predvodio svetu misu i održao prigodnu homiliju, u kojoj se posebno osvrnuo na aktualnu temu mira te poručio da se pravi mir nalazi jedino u Kristu: „Naš svijet, svaki čovjek, čezne za mirom – ne za onim prolaznim i površnim, koji proizlazi iz praznih formalnosti i licemjernih uljudnosti, nego za istinskim, dubokim mirom srca koji omogućuje autentičan susret s drugim, i koji izvire iz živog susreta s Bogom u Isusu Kristu, jedinim koji može dati pravi mir… Isus zna, kao što je znao i kada nas je pozvao za svoje službenike, da je ljudsko srce krhko, sklono sumnji i kolebanju; zna da nas oluje života lako uzdrmaju, da naše snage nisu dovoljne, da nas često obuzme strah i nesigurnost. Unatoč tomu, On nam daruje svoj mir i ponavlja nam, kao nekoć Dvanaestorici: 'Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne boji!'“ Dodao je kako se do tog mira koji Krist obećava i kojemu je on jedini izvor, dolazi vjerom u njega.

U nastavku homilije uputio je svećenicima riječi podrške, te kazao kako su od Krista pozvani, ne samo biti promatrači, nego svjedoci koji riječima i djelima pronose njegovu ljubav do kraja zemlje. Uzor su im prvi učenici, koji su razumjeli povjerenu zadaću i izvršili je kroz svakodnevnu vjernost Kristu. Podsjetio ih je na kraju na njihovu zadaću te ohrabrio: „Naša nada nije u nama samima, već u Kristu, koji nas jača i u pravi čas daje potrebne riječi. On je nada koja ne razočarava – spes non confundit. On naviješta – kroz naše krhke riječi. On poučava – kroz našu nedostatnost. On posvećuje – kroz našu slabost.

Mi smo oči Kristove – koje gledaju u dubinu ljudske duše; uši Kristove – koje čuju svaki vapaj; usta Kristova – koja izgovaraju riječ nade; ruke Kristove – koje tješe i podižu; noge Kristove – koje hrle k onima u potrebi, donoseći smisao naše nade.

'Mi smo sve i ništa', rekao je sveti Norbert. A Isus je rekao Pavlu: 'Dosta ti je moja milost; snaga se u slabosti usavršuje' (2 Kor 12,9).

Zato, draga braćo u svećeništvu, idimo naprijed – u snazi sakramenta svetoga reda; idimo naprijed – u svakodnevnoj predanosti Gospodinu; idimo naprijed – u ime Gospodnje, pod zagovorom Marije, njegove i naše Majke, Majke svećenika, koja nas vjerno prati u službi. I ona nam i danas, dvije tisuće godina kasnije, ponavlja: 'Učinite sve što vam kaže.' I podsjeća nas: 'Spes non confundit' – nada ne postiđuje – ako je u Bogu,“ zaključio je mons. Gangemi.

Nakon okupljanja i molitve Jubilarne godine, predavanje na hrvatskom jeziku održao je izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu vlč. dr. sc. Josip Bošnjaković, dok je na mađarskom jeziku predavanje održao redoviti profesor Visoke teološke škole u Estergomu, vlč. dr. Kovács Zoltán.

Sudionici susreta imali su i klanjanje pred Presvetim, priliku za ispovijed, kao i zajednički ručak te razgovor u skupinama.

U Jubilarnoj godini, u Doroslovu, u svetištu Marije Pomoćnice kršćana, tijekom cijele godine pod određenim uvjetima može se zadobiti potpuni oprost, osobito 7. i 8. rujna.

Željka Vukov/TU

Katedralna župa na dan molitve za duhovna zvanja ugostila bogoslova Srijemske biskupije, koji je na studiju u Đakovu

SR. MITROVICA (TU) - Euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč. Marko Gregić, a bilo je obilježeno molitvom za nova i ustrajnost postojećih duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji i u cijeloj Crkvi.

Na ovom slavlju o svom duhovnom pozivu posvjedočio je bogoslov Srijemske biskupije Andrija Dort, student prve godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Govorio je o svom putu prepoznavanja Božjega poziva, iskustvu formacije i radost nasljedovanja Krista – Dobroga Pastira.

„Od 1. razreda sam krenuo u crkvu. Kada sam došao prvi put na misu, zapazio sam dječake neke na oltaru. Uvijek sam se pitao što su oni, što oni tamo rade… Onda, poslije otprilike 5 mjeseci javljam se i pitam župnika da se i ja tada priključim ministrantima na oltaru. Od tada počinjem redovito ministrirati svaki dan. Budući da je bilo ljeto nisam propustio niti jedan dan doći na svetu misu.

Kada sam bio  prva godina srednje škole ljetne praznike proveo sam kod strica u Vinkovcima, koji je tamo župnik. Moj stric vlč. Ladislav Dort mi je uvijek primjer i podrška na mome putu prema svećeništvu. On me je u par navrata pošto sam postao malo stariji pitao:  'Bi li ti želio biti svećenik?' Ta misao mi se stalno vrtjela po glavi. Tih dana, dok sam boravi kod njega, stalno sam sanjao neke snove, sanjao sam Gospu, euharistiju. Tada sam se pitao zašto to baš sanjam. Dočekao sam kod strica spomendan bl. Miroslava Bulešića. U njihovoj župi se taj spomendan svečano slavi jer a posjeduju njegove relikvije. Slušajući na toj misi homiliju o životu ovog blaženika, o njegovoj mučeničkoj smrti, shvatio sam što znači da se netko žrtvuje za Krista, da svoj život za Krista. To mi je dalo do znanja  što zapravo znači živjeti za Boga i Krista. Poslije mise molio sam se pred relikvijama bl. Bulešića  i tada sam osjetio poseban osjećaj u duši i tijelu, osjećao sam da me Bog poziva na svećeništvo.“

Bogoslov se u nastavku nadovezao na nedjeljno evanđelje: „Isus nam u današnjem evanđelju govori: 'Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.' On govori riječi koje sa sobom nose nevjerojatnu sigurnost i nježnost. U ovim riječima prepoznajemo temelj svakog duhovnog poziva – slušanje.

Bog poziva u tišini, u dubini. On ne viče – on šapće. On ne prisiljava – on poziva. I to čini ne zato što smo savršeni, nego zato što nas poznaje. 'Ja ih poznajem'. U svijetu gdje nas često gledaju kroz ocjene, rezultate i očekivanja – Bog gleda srce. I kaže: 'Ti si moj. Ja te zovem.' Odgovoriti na taj glas nije uvijek lako. Ima puno drugih glasova – onih koji zbunjuju, koji plaše, koji odvlače. No Isus kaže: 'One idu za mnom.' Ne zato što je put lak, nego jer znaju tko vodi. Poslanje s pouzdanjem u Boga.

Isus svojim učenicima daje jasne upute: 'Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.' Time ih uči potpunom povjerenju u Boga. Duhovni poziv nije poziv na sigurnost i udobnost, nego na oslanjanje na Božju providnost. Često se bojimo odazvati Gospodinu jer mislimo da nemamo dovoljno talenata, snage ili hrabrosti. No, Isus nas ne šalje same – on ide s nama.

'Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.' Ovo može zvučati zastrašujuće, ali upravo u tome leži ljepota duhovnog poziva – on nije lak, ali je ispunjen Kristovom snagom. Svjedočiti Evanđelje u svijetu koji je često hladan, ravnodušan ili čak neprijateljski nastrojen nije jednostavno. No, tko ide u Božje ime, ide s njegovom moći. Učenici su poslani donositi mir: 'U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj!' To je mir koji dolazi od Boga, mir koji nije samo odsutnost sukoba, nego prisutnost ljubavi, radosti i Božje milosti. Onaj tko odgovori na Božji poziv i živi u skladu s njim, postaje nositelj tog mira. No, Isus nas upozorava i na mogućnost odbacivanja. Postoje mjesta i ljudi koji neće htjeti primiti Radosnu vijest. U takvim trenucima, ne trebamo se obeshrabriti. Isus kaže: 'Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje.'

Danas Isus i nas poziva da budemo radnici u njegovoj žetvi. On nas poziva da budemo hrabri, da ne tražimo sigurnosti ovoga svijeta, nego da se oslonimo na Njega. Poziva nas da budemo svjedoci njegova mira, njegove ljubavi i nade u svijetu koji često luta u tami.

Odazvati se Božjem pozivu ne znači izgubiti, nego dobiti. Ne bojte se Božjeg glasa. Ne bojte se Božjeg plana. Jer ako vas on vodi, on će vas i nositi,“ poručio je na kraju Andrija Dort.

Vjernici su s pozornošću slušali njegovo svjedočanstvo te ga nakon mise ohrabrili i obećali molitvu na njegovu putu prema svećeništvu.

Andrija Dort

Spomendan Svetog Leopolda Bogdana Mandića obilježava se kao zavjetni dan u župi Uzvišenja svetog Križa. Sveta misa u 18 h bila je prikazana za pokojnog župnika rumskog Boška Radielovića.

RUMA (TU) - Sveti Leopold Bogdan Mandić – „apostol ispovjedaonice" – život je proveo slušajući i odrješujući grijehe, a upravo njemu posvećen je i jedan od bočnih oltara rumske crkve, pastoralni centar, u kome se nalazi kip ovog velikog sveca, a za zavjetni dan uzet je njegov spomendan.

U svojoj homiliji, župnik rumski preč. Josip Ivešić podsjetio je kako smo svi svjedoci da kada nekog bolje upoznamo, osim onih dobrih, lijepih strana, zamjećujemo i nekako znamo više isticati i one druge – negativne, loše strane. „Isus u današnjem evanđelju kaže kako je on onaj koji na najbolji način poznaje svoje ovce. Bog nas poznaje bolje negoli mi sami sebe. Ali unatoč toga, Bog nije onaj tko u prvom redu promatra moju slabost, moju grešnost, moje mane, nego je Bog onaj koji ističe, vrednuje i nagrađuje moje nastojanje da živim pravo, moje zalaganje i moj život kršćanski. Bog je onaj tko u svakome poznaje i najmanje dobro i želi da to dobro raste. Upravo na tom tragu djelovao je i živio Sveti Leopold Bogdan Mandić, koji je bio veliki ispovjednik, kojemu su dolazili ljudi s raznih strana, raznih staleža, iz raznih životnih situacija i on je doista nastojao u svakom od tih ljudi pronaći i prepoznati i najmanje dobro koje postoji i to dobro isticati. Kažu kako je na koncu mnogima znao reći – Dođite opet, bit ćemo prijatelji! Davao im je time priliku i poziv da ne iskuse samo jednom susret s Kristom u euharistiji, ispovijedi, već da im susret sa milosrdnim dobrim Ocem bude dio redovitoga kršćanskog života. Poticaj je to i za nas – Bog je onaj kome mogu uvijek doći, kojemu se mogu uvijek vratiti, koji me nikada neće prezreti, nikada odbaciti niti krivo gledati, jer On me je sazdao, ja sam njegovo dijete.“ Župnik je u propovijedi rekao i da je Sveti Leopold Mandić svojom pokorom i žrtvom molio i za jedinstvo svih kršćana, upravo kako nam i Bog danas povjerava kada kaže – biće jedno stado i jedan pastir, te je i sam župnik zamolio Gospodina da se kroz susret s Kristom ljudi otvore i za susret sa drugim čovjekom.

Prečasni Ivešić je homiliju na zavjetni dan župe okončao posebnom molitvom za rumsku župnu zajednicu, „da je prati zagovor ovog velikog sveca, Leopolda Bogdana Mandića, da Gospodin po njegovom zagovoru potakne mnoge na obraćenje, na zajedništvo s njime, da nam podari puno strpljivosti i razumijevanja, prihvaćanja drukčijeg. Želimo Gospodinu zahvaliti i za djelovanje monsinjora Boška Radielovića, dugogodišnjeg župnika u Rumi, i moliti Božje milosrđe za njega, svjesni kako je svatko od nas čovjek slab i grešan i potreban Božjega milosrđa i oproštenja.“

M. Mikolaci

Četvrta vazmena nedjelja u Crkvi slavi se kao Nedjelja Dobrog Pastira. Dobri Pastir je Krist, a Crkva njegovo stado. Isus u evanđeljima više puta za sebe govori da je pastir koji poznaje i čuva svoje ovce. 

RUMA (TU) - Župnik rumski preč. Josip Ivešić u homiliji govorio je upravo o Bogu koji pamti sve, o Dobrom Pastiru, Isusu, koji svoje ovce zove po  imenu. „Bog na različite načine i svakoga od nas danas poziva. Pozvao nas je na ovu euharistiju, na ovu svetu misu. Darovao nam je život i toliko toga čega često nismo ni svjesni. Pozvao nas je da budemo sa njim i u svom svakodnevnom životu. Na nama je da se na taj glas Božji odazovemo, da taj glas Božji čujemo i prepoznamo.” Zatim je župnik pozvao djecu da na oltar donesu svoje crteže, koje su na satu vjeronauka izradila upravo za Nedjelju Dobrog Pastira, kao izraz želje za Božjim vodstvom, zaštitom i obranom. Nakon toga je najavio i obraćanje gosta, bogoslova Karla Striškovića i njegovo svjedočenje o Božjem pozivu i odgovoru na taj poziv.

Dvadesettrogodišnji Karlo iz Satnice kod Osijeka, na petoj je godini Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i učinio je župi Uzvišenja svetog Križa čast i radost da Nedjelju Dobrog Pastira, koja je i Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, provede sa župljanima Rume i podijeli s njima svoja iskustva u vezi s dosadašnjim odazivom na Božji poziv. Priznao je na početku da se isprva nije mogao sjeti ničeg iz svog života što bi bilo dovoljno poticajno za ovu prigodu, jer ništa se spektakularno njemu nije dogodilo – niti je čuo glas, niti je pao s konja, pa doživio prosvjetljenje, već je sve teklo nekako tiho i gotovo obično. Od početka školovanja, od prve pričesti, počeo je ministrirati i tako se zainteresirao za svećenički poziv. Činilo mu se, rekao je, da može biti kao njegov župnik, ako ne i bolji od njega, sve dok s prijateljima nije podijelio svoju želju, a ovi ga dočekali sa neodobravanjem i s riječima obeshrabrenja. Povjerovao im je i nastavio svoj život redovito, ostavljajući tu ideju sa strane, kao i mnoge koje su mu tada padale na pamet. Krenuo je u stručnu srednju školu i video sebe u tome, ali život će ga uskoro jako iznenaditi…

„Pred krizmu na moju župu dolazi novi župnik, koji nije učinio ništa spektakularno, već sve redovito, ali u njegovom liku, djelima i molitvama prepoznao sam autentičnog vjernika, autentičnog pastira i tada mi se opet počela vraćati zamisao da bih ipak mogao biti kao on. Koliko god čovjek bježao od Božjeg poziva, Božjeg glasa, pobjeći mu se ne da…” Karlo je još rekao da ne zna koji je to točno trenutak bio kada je konačno rekao da želi biti svećenik, ali da ga je „Bog tako tiho, tako jednostavno, bez bilo kakvih velikih stvari doveo do toga” i samo je jednog dana došao svome župniku i rekao mu da ga Bog zove u bogosloviju, na šta mu je župnik odgovorio – i konačno si se odazvao, znao sam da ćeš doći, samo sam te čekao. Uslijedila je molba, razgovori, susreti, nakon čega je Karlo primljen na bogosloviju, a ove godine ga čekaju diploma, ređenje... Na kraju svoga svjedočenja, Karlo je pozvao sve nazočne na Dan molitve za svećenička i redovnička zvanja, da se mole za svećenike, župnike, za djecu – ali ne da postanu svećenici, redovnici, redovnice, već da budu pravi kršćani, kršćani koji ljube, koji ne prave granice, već mostove, a onda će Bog pozvati nekoga od njih, da mu bude pastir, jer Bog ne ostavlja svoje stado, već mu uvijek daje pastira. Molite za svog župnika, za druge župnike, za svećenike koje poznajete, da budu dostojni, da se ne boje izazova i da budu dobri svećenici i župnici. Kako se na drugu nedjelju u svibnju u Crkvi obilježava i Majčin dan, gost rumske župe i budući svećenik uputio je svim majkama čestitke i zahvalio im za sve što su učinile za nas.

Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod vodstvom Katarine Atanacković. Nakon misnog slavlja trpeza ljubavi okupila je sve u pastoralnom centru župe i pružila priliku da se kroz zajedništvo bolje upoznaju budući svećenici, i više razumiju i vole sadašnji, čime je na najbolji način obilježen njihov dan.

Milena Mikolaci

Nastavak suradnje na očuvanju hrvatske kulturne baštine

SR. MITROVICA (TU) - U biskupskom ordinarijatu u Srijemskoj Mitrovici upriličen je u utorak, 13. svibnja 2025. susret između srijemskog biskupa mons. Fabijana Svaline i novog vršitelja dužnosti ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, g. Josipa Baka, kojemu se pridružila i dosadašnja dugogodišnja ravnateljica Zavoda, gđa Katarina Čeliković. U ime Srijemske biskupije, uz biskupa su prisustvovali i generalni vikar mons. Josip Ivešić, te kancelar i ravnatelj Tiskovnog ureda, preč. Tomiskav Lasić. Ovaj susret označava važan korak u kontinuitetu suradnje između dviju institucija koje na različite, ali komplementarne načine djeluju na očuvanju i promicanju kulturnog identiteta Hrvata u Vojvodini.

U prijateljskom i konstruktivnom razgovoru sudionici su se osvrnuli na dosadašnju suradnju između Zavoda i Srijemske biskupije, koja se tijekom proteklih godina ostvarivala kroz brojne projekte, publikacije i kulturne manifestacije. Posebno su istaknuti zajednički napori u dokumentiranju i predstavljanju kulturne i vjerske baštine hrvatskoga naroda na području Srijema, kao i u podupiranju mladih kulturnih i pastoralnih inicijativa koje povezuju identitet, vjeru i zajedništvo.

Također se razgovaralo o budućim planovima i prigodama za nastavak i produbljenje suradnje, osobito u sklopu nadolazećih kulturnih i vjerskih događanja koji su važni za hrvatsku zajednicu u Srbiji. Sugovornici su se složili kako zajednički nastupi i koordinirana djelovanja mogu pridonijeti ne samo promociji kulturnog bogatstva, već i jačanju društvene vidljivosti i priznanja hrvatske manjine u multietničkom i multikulturalnom kontekstu Vojvodine. Hrvatska zajednica želi biti sastavni i konstruktivni element ovoga društva, te mu svojom bogatom baštinom i višestoljetnim doprinosom i te kako doprinosi.

U tom je kontekstu ponovno naglašena i višestoljetna uloga Katoličke Crkve – a napose Srijemske biskupije kao najstarije katoličke institucije na ovim prostorima – u očuvanju jezika, vjerske i kulturne baštine, tradicije i identiteta hrvatskog naroda. Kroz stoljeća Crkva je bila čuvar duhovnih i materijalnih vrijednosti, a danas ostaje važan oslonac u izgradnji zajedništva, obrazovanju i kulturnom razvoju.

Susret je zaključen međusobnim izražavanjem zahvalnosti i nade u još intenzivniju buduću suradnju kao i nade da će ove napore prepoznati i mnogi drugi pojedinci te se na različite načine uključiti u rad Zavoda, napose s područja Srijema. 

Biskup Svalina i ravnatelj Bako razmijenili su prigodne darove i izdanja svojih institucija, kao znak poštovanja i spremnosti za nastavak dijaloga i zajedničkih inicijativa u službi općeg dobra hrvatske zajednice.

Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita Đure Hranića u Nadbiskupskom domu u Đakovu, 12. svibnja 2025., održana je 62. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine

ĐAKOVO (TU)  – Sudjelovali su srijemski biskup Fabijan Svalina, požeški biskup Ivo Martinović, pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, srijemski biskup u miru Đuro Gašparović te kancelar Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu Dario Hrga kao zapisničar. Nakon molitve Trećeg časa nadbiskup Hranić je prisutnima izrazio srdačnu dobrodošlicu, istaknuvši kako se nalazimo u danima obilježenima izborom novoga pape Lava XIV. Spomenuo se i sveca dana, sv. Leopolda Bogdana Mandića, moleći njegov zagovor za cijelu Crkvu.

U radnom dijelu biskupi su razgovarali o područjima međubiskupijske suradnje između Požeške biskupije, Srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osobitu pozornost posvetili su mogućnostima i prijedlozima o suradnji na odgojnom i obrazovnom te na personalnom planu. Nadbiskup Đuro je prisutne biskupe upoznao i s trenutnim studijskim programima na KBF-u u Đakovu te s promišljanjem unutar Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku o potencijalnim združenim studijima, koje bi zajedničkim snagama organiziralo više sastavnica Sveučilišta, a među i njima KBF u Đakovu.

U drugom dijelu skupštine biskupi su se susreli s djelatnicima i suradnicima Međubiskupijskoga suda prvoga stupnja sa sjedištem u Đakovu. Nadbiskup Đuro Hranić, kao moderator Suda, naglasio je kako je ovaj susret izraz zahvalnosti svim djelatnicama Suda za njihov požrtvovni rad i službu koju obavljaju. Biskupi su saslušali izvješća o djelovanju sudova u Đakovu, Požegi i Subotici, o broju parnica, o poteškoćama i problemima na koje nailaze u svakodnevnoj sudskoj praksi. Zajedno s djelatnicima u Sudu usuglasili su stavove da se u dogledno vrijeme započne s procesom osnivanja Međubiskupijskoga suda drugoga stupnja ili prizivnoga suda sa sjedištem u Đakovu kako bi se ostvarila potrebna geografska blizina suda strankama u postupku te se smanjili s tim povezani troškovi.

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije