U Srijemskoj Mitrovici proslavljen blagdan blažene majke Marije Terezije Scherer, prve i doživotne poglavarice Reda Milosrdnih sestara sv. Križa, i suutemeljiteljice Reda.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U samostanskoj kapelici Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Srijemskoj Mitrovici, uoči liturgijskoga spomendana blažene majke Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice i prve doživotne vrhovne poglavarice Družbe, svečano je proslavljen njezin blagdan.

Neposredno prije sv. mise, predvoditelj slavlja je predvodio prigodnu pobožnost i molitvu blaženoj majci Mariji Tereziji Sherer. Svetu misu predvodio je župni upravitelj Tomislav Lasić, uz sudjelovanje sestara i lijepoga broja župljana srijemskomitrovačke katedralne župe. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Jelena Damjanović zajedno s članovima katedralnoga zbora, pridonoseći molitvenom i svečanom ozračju slavlja.

U homiliji je župni upravitelj istaknuo važnost prepoznavanja potreba vlastitoga vremena, ali i darova i sposobnosti koje je Bog povjerio svakome čovjeku. U svakom vremenu i u svakom trenutku povijesti, naglasio je, pruža nam se prilika za ljubav. Evanđeoska riječ poziva kršćane da prepoznaju gladne, žedne, strance, gole, bolesne i utamničene te da im pristupe kao samome Kristu. Te potrebe nisu samo tjelesne i materijalne. Čovjek našega vremena često je još snažnije pogođen duhovnom glađu, žeđu za smislom, usamljenošću, napuštenošću, bolešću duha i gubitkom nade.

Upravo su Milosrdne sestre Svetoga Križa takve potrebe prepoznavale i na njih odgovarale svojom tihom, predanom i postojanom prisutnošću u Srijemskoj Mitrovici tijekom više od stotinu godina neprekinutoga djelovanja.

Koliko su vjere prenijele, koliko su bolesnika utješile uz njihove postelje, koliko djece i mladih poučile, odgojile i usmjerile te koliko su tihih molitava i svakodnevnih žrtava prinijele iza samostanskih zidova, nije moguće u potpunosti izmjeriti ni zapisati. Njihovo je služenje bilo vidljivo i u mitrovačkoj bolnici, gdje su djelatnom ljubavlju i brigom pristupale svakome čovjeku, ne gledajući njegovu vjersku, nacionalnu ili društvenu pripadnost.

U svakome potrebitom prepoznavale su lice Ljubljenoga, Krista koji i danas u patnji najmanjih ponovno žeđa sa svoga križa. Njihova prisutnost zato nije bila samo obavljanje određene službe, nego živo svjedočanstvo Evanđelja i znak Božje blizine bolesnima, osamljenima, siromašnima i svima kojima je bila potrebna ljudska riječ, pomoć i utjeha.

Župni upravitelj posebno je pozvao vjernike na zahvalnost za dar sestara ovoj župi, gradu i Srijemskoj biskupiji te za sve ono što su po njihovu služenju primile brojne generacije vjernika, uključujući njihove roditelje i pretke.

Potaknuo je župljane da mole za sestre srijemskomitrovačke zajednice i za čitavu Družbu Milosrdnih sestara Svetoga Križa, ali i da im budu pružena ruka pomoći, blizine i podrške. Na taj se način, istaknuo je, ne čuva samo njihova prisutnost među nama nego i sveta baština vjere, služenja i milosrđa koju smo primili te smo je pozvani obogaćenu predati generacijama koje dolaze.

Osvrnuvši se na život blažene majke Marije Terezije Scherer, župni upravitelj istaknuo je kako je ona svoje životne teškoće, snažan karakter, sposobnosti i darove znala staviti u službu Bogu i najpotrebitijima. Nije dopustila da je kušnje i prepreke zatvore u nju samu, nego ih je, oslonjena na Boga i vjerna poslanju Družbe, pretvarala u snagu za služenje drugima.

Njezin primjer pokazuje kako svetost ne znači odsutnost teškoća, napetosti i osobnih borbi, nego spremnost da se čitav vlastiti život, sa svim njegovim darovima i ograničenjima, preda Bogu. Blažena Marija Terezija dopustila je da njezina odlučnost postane ustrajnost u dobru, njezina snaga oslonac slabima, a njezine sposobnosti sredstvo po kojemu je Božja ljubav mogla doprijeti do brojnih potrebitih.

Na kraju misnoga slavlja upućena je zahvalnost sestrama za njihov predani trud, rad i svaku tihu službu koju s ljubavlju obavljaju već desetljećima. Svojom jednostavnom i vjernom prisutnošću postale su u ovome gradu i kraju prepoznatljiv znak Božje ljubavi i blizine.

Tijekom svete mise molilo se za sve žive članice Družbe, za nova redovnička zvanja te osobito za sve pokojne sestre koje su tijekom proteklih stotinu godina živjele i djelovale u srijemskomitrovačkoj zajednici, ostavljajući za sobom dubok i trajan trag vjere, dobrote i milosrdne ljubavi. Budući da se nalazimo u oprosnoj i jubilarnoj godini za cijelu franjevačku obitelj, u kapeli su na kraju misnog slavlja svi izmolili oprosne molitve za postizanje milosti potpunog oprosta od vremenitih kazniu, koje su namjenili za sebe ili svoje pokojne.

Nakon euharistijskoga slavlja sestre su sve nazočne počastile večerom, nakon koje je u dvorištu samostana nastavljeno radosno i srdačno druženje. Zajedništvo sestara, župljana i članova zbora bilo je lijep završetak proslave i vidljiv izraz zahvalnosti za sve ono što Milosrdne sestre Svetoga Križa znače za život Crkve i grada Srijemske Mitrovice.

Blagdan svetoga Antuna Padovanskoga, jednoga od najomiljenijih i najštovanijih svetaca Katoličke Crkve, svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Veliki broj vjernika tijekom cijeloga dana pohodio je katedralu kako bi se u tišini pomolio pred likom svetoga Antuna, zapalio svijeću, preporučio njegove zagovoru svoje osobne i obiteljske potrebe te zahvalio za primljene milosti. Od ranih jutarnjih pa sve do večernjih sati u katedrali je vladalo ozračje sabranosti, molitve i iskrene pobožnosti.

Središnji dio proslave činila su dva svečana euharistijska slavlja. Prijepodnevnu svetu misu u 10 sati predvodio je upravitelj župe, preč. Tomislav Lasić, dok je večernje misno slavlje u 19 sati predvodio župni vikar i mladomisnik vlč. Ivan Malić. Vjernici su se tradicionalno u velikom broju okupili oko oltara, zahvaljujući Bogu za primjer života svetoga Antuna i moleći njegov zagovor za svoje obitelji, djecu, bolesne, siromašne i sve koji se nalaze u različitim životnim potrebama i nevoljama. Mnogi vjernici pristupali su sakramentu pomirenja kako u prijepodnevnim satima, tako i uvečer.

U homiliji je župni upravitelj podsjetio kako prava pobožnost prema svetima ne zaustavlja vjernikov pogled na njihovu liku, nego ga uvijek usmjerava prema Isusu Kristu, kojemu su oni potpuno predali svoj život. Pozvao je okupljene da, promatrajući primjer, naučavanje i svetački život svetoga Antuna, poput njega svoje misli, riječi i djela usmjere prema Kristu te nastoje živjeti u skladu s Božjom riječju i zapovijedima.

Sveti Antun, istaknuto je, nije postao velik zato što je ostvario sve svoje osobne planove, nego zato što je dopustio Bogu da mijenja njegove planove i vodi njegov život. Rođen u uglednoj i imućnoj obitelji, odlikovao se iznimnom naobrazbom, darovitošću i dubokim poznavanjem Svetoga pisma. Ipak, nije se oslanjao na svoje podrijetlo, znanje ni sposobnosti, nego je ostao ponizan, poslušan i potpuno otvoren Božjoj volji.

Njegov je život bio obilježen brojnim neočekivanim promjenama. Najprije je stupio među augustinske redovnike, a zatim se, potaknut svjedočanstvom franjevačkih mučenika, pridružio franjevcima, želeći poći u misije i svoj život položiti za Krista. Međutim, bolest i nepovoljne okolnosti spriječile su ga u ostvarenju njegovih zamisli. Umjesto da se razočara ili odustane, Antun je i u tome prepoznao Božju ruku. Prihvatio je skrovitost, jednostavne službe i nepoznatost, sve dok Bog nije otkrio njegov izvanredni dar propovijedanja i poznavanja Božje riječi.

Upravo po toj spremnosti da se odrekne vlastitih planova i prihvati Božji put, sveti je Antun postao snažan propovjednik Evanđelja, neumorni zaštitnik siromašnih i obespravljenih te svjedok Božje blizine svakome čovjeku. Njegov život i danas podsjeća da svetost ne znači živjeti bez poteškoća i neuspjeha, nego ostati vjeran Bogu i onda kada se život ne odvija onako kako smo zamišljali.

Na završetku večernjega misnog slavlja vjernici su u svečanoj procesiji izišli u katedralno dvorište, pred vanjski lik svetoga Antuna. Ondje je upravitelj župe izmolio prigodne molitve te svečano blagoslovio djecu, ljiljane koje su vjernici donijeli, kao i križeve, medaljice, slike, kipove i druge nabožne predmete koje su pribavili za osobnu pobožnost, dar svojim bližnjima ili trajnu uspomenu na ovogodišnju proslavu.

Posebno dirljiv trenutak bio je blagoslov djece, koja u kršćanskoj ikonografiji zauzimaju osobito mjesto uz lik svetoga Antuna. Ljiljani, tradicionalno povezani s njegovom čistoćom, nevinošću i potpunom predanošću Bogu, podsjetili su okupljene na poziv svakoga kršćanina da i u svakodnevnom životu čuva čisto srce i vjernost Evanđelju.

Proslavu je obilježilo lijepo zajedništvo, dostojanstvena liturgija te ozračje iskrene molitve i sabranosti. Uz katoličke vjernike, blagdan je pohodio i značajan broj pravoslavnih vjernika, što ponovno potvrđuje da štovanje svetoga Antuna nadilazi granice pojedinih naroda, kultura i kršćanskih zajednica. Njegovu se zagovoru obraćaju ljudi različitih životnih iskustava i pripadnosti, prepoznajući u njemu bliskoga sveca, prijatelja siromašnih, tješitelja žalosnih i moćnoga zagovornika u ljudskim potrebama.

Ovogodišnja proslava u srijemskoj katedrali još je jednom pokazala da pobožnost prema svetome Antunu nije samo čuvanje lijepe tradicije, nego živ poziv na obraćenje, pouzdanje u Boga, ljubav prema Božjoj riječi i konkretnu blizinu svakome čovjeku, osobito siromašnima, malenima i potrebitima.

Sveti Antun Padovanski svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja, u istoimenom svetištu i samostanu franjevaca konventualca u Vinkovcima

VINKOVCI (TU) - Središnje euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u koncelebraciji s gvardijanom fra Josipom Blaževićem, egzatorom samostana fra Jeronimom Vujićem i župnim vikarom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima fra Franjom Čolakovcem. Oko oltara Gospodnjega posluživali su ujedinjeni ministranti i ministrantice Vinkovačke evangelizacijske zajednice i franjevačke mladeži predvođeni s liturgijskim ceremonijarom fra Matijom Antunom Mandićem, župnikom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima.

Prije početka euharistijskog slavlja prigodnim riječima pozdrava i dobrodošlice hodočasnicima i štovateljima sv. Antuna Padovanskog obratio se gvardijan Blažević. Kao znak dobrodošlice prigodni mali poklon, franjevački križ iz crkve sv. Damjana s kojeg je sv. Franjo čuo Isusov glas „Franjo, popravi moju crkvu, koja se kao što vidiš, ruši!“, a sveti Antun čitavog svoga života popravljao Kristovu Crkvu, biskupu je darovala mlada framašica Iva Ćutuk.

Uvodeći u euharistijsko slavlje srijemski biskup je istaknuo kako je sv. Antun Padovanski „jedan od najomiljenijih svetaca Crkve, veliki propovjednik Evanđelja, zaljubljenik u Božju riječ i prijatelj siromaha“ i da „njegov život pokazuje kako svetost nije nešto što je nedostižno, nego plod srca koje bez pridržaja u potpunosti pripada Kristu Gospodinu.“ Pozvao je prisutne da se u euharistijskom slavlju zahvale Bogu na daru sv. Antuna i preporuče mu svoje potrebe, obitelji i zajednicu kako bi  ih Gospodin učinio da budu „hrabri svjedoci Evanđelja u prilikama i datostima kako bi riječima i djelima Kristov mir, dobrotu i nadu širili među ljudima koji su oko nas“.

Na početku homilije biskup Svalina istaknuo je da je sv. Antun svetac kojemu se vjernici diljem svijeta s pouzdanjem utječu te da se njegovi kipovi nalaze „u velikim katedralama, u malim seoskim crkvama, samostanima, domovima i kapelama“. Naglasio je kako sv. Antunu dolaze „i bogati i siromašni, učeni i jednostavni, i mladi i stari“, zbog čega ga je nazvao „Svecem svega svijeta“. Objasnio je da njegova veličina ne proizlazi iz zemaljske moći ili slave, jer je bio „običan redovnik, propovjednik, čovjek evanđelja“, koji je imao „ono što svijet najviše treba – Boga u srcu“.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, biskup je istaknuo da ona otkrivaju tajnu života sv. Antuna te podsjetio na riječi iz Knjige mudrosti: „Molio sam i razbor dobih, zazvah i primih duh mudrosti.“ Naglasio je kako je „prva velika poruka sv. Antuna“ da „prva mudrost dolazi od Boga“, upozorivši da „današnji svijet ima mnogo informacija, ali premalo mudrosti“. Govoreći o svecu, podsjetio je da je bio obrazovan i dobro poznavao Sveto pismo, ali da njegova veličina „nije bila u učenosti, nego u tome što je sve stavio u službu Boga i čovjeka“. Istaknuo je kako sv. Antun „nije propovijedao da bi impresionirao ljude, nego da bi srcem približio Kristu“. Zaključio je da ljudi danas „trebaju više autentične svjedoke, obične, iskrene“, koji će pokazati kako živjeti vjeru u teškim vremenima."

Osvrćući se na Poslanicu Efežanima, biskup Svalina podsjetio je na riječi svetoga Pavla da Krist svojoj Crkvi daje različite darove te istaknuo da je „sveti Antun upravo takav dar Crkvi onoga vremena i danas“. Naglasio je da njegov život pokazuje „kako Bog preko jednoga čovjeka može dotaknuti mnoštvo srdaca“ te da je propovijedao „jasno, glasno i snažno“, ne ublažavajući Evanđelje kako bi se svidio ljudima. Zaključio je kako su i danas potrebni takvi „glasovi nade i evanđelja“ koji ljude okupljaju i vode Bogu. 

Govoreći o evanđelju, biskup Svalina podsjetio je na Isusove riječi: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ te istaknuo da je sveti Antun vjerno živio to poslanje. Naglasio je kako kršćanin ne može biti tek promatrač stvarnosti, nego je pozvan živjeti vjeru kao dar i poslanje primljeno na krštenju. Dodao je da svatko može biti propovjednik riječima i djelima jer „sveti Antun nije osvajao svijet silom nego svetošću“. 

Biskup je istaknuo da narod sv. Antuna često zaziva kao pomoćnika u različitim nevoljama i kao sveca koji pomaže pronaći izgubljeno. Naglasio je kako najveće izgubljeno blago nije neki predmet, nego „izgubljena vjera, mir, nada i ljubav“. Dodao je da sv. Antun i danas upućuje na Krista, koji čovjeku može vratiti ono što mu je najdragocjenije i najpotrebnije. 

Zaključujući homiliju, pozvao je vjernike da zamole sv. Antuna da im izmoli mudrost srca, čvrstu vjeru i ustrajnost u nasljedovanju Krista:  „Neka pomogne našim obiteljima da ponovno otkriju molitvu i zajedništvo, neka ohrabri mlade za naviještanje evanđelja te vrati izgubljenu nadu onima koji se osjećaju zaboravljenima i odbačenima na marginama društva. Neka nas svojim primjerom potakne da budemo ljudi vjere, nade i ljubavi te da u svakodnevnom životu svjedočimo Krista poput njega.“ 

Euharistijsko slavlje pjevanjem je obogatio zbor samostana sv. Antuna pod ravnanjem orguljašice Marice Matezović.

Tijekom dana u vinkovačkom je samostanu slavljeno devet misa. Posebnost  antunovske svetkovine u Vinkovcima i ove je godine bio blagoslov djece i ljiljana koji je okupio velik broj djece i mladih obitelji. Vinkovački su se vjernici za svetkovinu sv. Antuna pripremali pobožnošću trinaest utoraka koje su predvodili različiti svećenici. Trodnevnu duhovnu obnovu vodio je fra Milan Gelo, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu

Tekst: Kristijan Posavac

Fotografije: Irena Maroš

Župa Šid proslavila je svoj crkveni god svetom svečanom svetom misom u 11 sati u petak, 12. lipnja

ŠID (TU) - Misno slavlje predvodio je vlč. Vedran Bilić, župnik u Ilači, a u koncelebraciji su bili: preč. Zdravko Čabrajac, dekan i župnik u Golubincima, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, o. Vladislav Rac, grkokatolički dekan i župnik  Kucuri, o. Julijan Rac, grkokatolički župnik u Bačincima, o. Mihajlo Režak, grkokatolički dekan i župnik u Šidu, te domaćin preč, Nikica Bošnjaković. Prije početak mise, okupljeni narod i svećenici, predvođeni predsjedateljem slavlja izmolili su Litanije Presvetom Srcu Isusovu.

Osim vjernika iz Šida na misi su sudjelovali i hodočasnici iz više srijemskih župa, te članovi Hrvatskog kulturnog društva „Šid“ obučeni u narodne nošnje, koji su predmolili molitvu vjernika.

Velečasni Bilić je u homiliji  govorio kako nas svetkovina Presvetog Srca Isusova podsjeća da se trebamo diviti Božjoj ljubavi. „Krist kaže u evanđelju: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.' On ne govori da moraju k njemu doći oni koji su dobri i njega dostojni. On govori to svima nama. Mi ne možemo ničim zaslužiti Božju ljubav. Možemo je samo prihvatiti, doći Kristu. U ovom vremenu smo često izmučeni i opterećeni, i kao da nemamo kontakt s dragim Bogom. Zato onda mi božansku ljubav trebamo osjećati. Srce Isusovo je ono koje nam daje sigurnost Božje ljubavi samo zato što postojimo. Zato što smo njegovi, što smo kršteni, što smo primili svete sakramente,  mi smo dostojni Božje ljubavi, mi smo njegova svojina, mi smo njegova ljubljena djeca. Najbitnije u životu je što imamo Krista spasitelja, on je došao i dao nam život vječni.“ Predsjedatelj je kazao kako se ne moramo truditi svidjeti se drugima, jedino ono oko čega se trebamo truditi je kako se svidjeti Bogu koji nas toliko ljubi. Kada to odlučimo, onda ćemo se odlučiti i slijediti njegove poticaje, gledat ćemo da osjetimo tu božansku ljubav više, te će nas to oplemeniti. Tada ćemo se diviti Bogu i njegovim dobročinstvima. „Samo zadivljen čovjek, koji gleda veličanstvo Božje duhovnim očima može rasti u svetosti. Sveti ljudi nisu imali ova moranja koja čovjek misli da ima, riješiti se ove ili one mane. Sveti ljudi postali su sveti zato što su otkrivali božanstvo Isusa Krista, divili se Bogu. Rasli su onda u ushićenju i radosti. Posljedica toga je da se čovjek može osloboditi svake mane, svakog grijeha. A ono primarno je da se divimo Bogu, da tražimo Boga, da otkrivamo njegovu ljubav. To bi nama kršćanima trebao biti glavni zadatak ovdje na zemlji. Ne možemo postati sveti ako se ne divimo ljubavi Božjoj. Ako se ne divimo toj ljubavi bit će nam opterećujuće živjeti vjeru, onda će nam ispovijed biti jedan teret, odlasci na misu kao nešto što se mene ne tiče. Ako Boga otkrijemo i njegovu svetost, jedva ćemo čekati otići se pričestiti, jedva ćemo čekati osloboditi dušu u ispovijedi, onda sve ono što je drugima tlaka, nama će postati radost, jer dajemo na taj način važnost Kristovim sakramentima. Ako tako živimo, onda ćemo biti sveti, a to je zadatak nas ljudi ovdje na zemlji.“

U nastavku homiliji vlč. Bilić je podsjetio vjernike na sv. Margaretu Mariju Alacoque, kojoj se Isus ukazao više puta te zatražio da se uvede blagdan posvećen njegovu Srcu. Istaknuo je osobine ove svetice koje vjernik treba slijediti: ljubav prema euharistiji, strpljivost u patnji, poslušnost i ustrajnost, pouzdanje u Božju providnost. Posebno je istaknuo kako treba čuvati mir u svome srcu, to je najveći blagoslov. Kazao je kako je ljubav Božja ta koja nas preobražava, to je poruka ove svetkovine.

Na koncu slavlja župnik preč. Bošnjaković je zahvalio predsjedatelju vlč. Vedranu Biliću što je predvodio svetu misu. Zahvalio je i ostalim svećenicima koji su sudjelovali, te svima koji su pomogli u organiziranju ovoga slavlja.

Slavlje je nastavljeno nakon mise u crkvenom dvorištu druženjem uz posluženje, koje su pripremili župnik i šidske domaćice

Vjernici su se za proslavu crkvenoga goda pripremali trodnevnicom, od utorka do četvrtak, moleći Zlatnu krunicu i Krunicu Božanskog Milosrđa sva tri dan prije početka svete mise.

Pomoć koja odmah mijenja nečiju svakodnevicu

Kada se neko vrati iz bolnice, oporavlja od operacije ili se zbog bolesti ne može više samostalno kretati, svakodnevni život obitelji se mijenja iz korijena. Tada pomoć nisu velike riječi, već konkretne stvari koje olakšavaju njegu i oporavak. Biskupijski Caritas Srem pokrenuo je uslugu posudionice medicinskih pomagala za osobe i obitelji kojima su potrebna pomagala za njegu, oporavak i svakodnevnu podršku.

Korisnicima su dostupni bolnički kreveti, invalidska kolica, štake i hodalice. Pomagala su namijenjena osobama koje se oporavljaju nakon bolesti, operacije ili povrede, kao i osobama koje imaju otežano kretanje.

Usluga je dostupna korisnicima sa područja Srijemske biskupije.

Za više informacija pozovite: 061 170 66 88

U okviru programa smanjenja rizika od katastrofa (DRR), Biskupski Caritas Srem  je u suradnji sa Caritasom Srbije dodijelio Memorijalnu nagradu „Jovana Lončarević“ za 2025. godinu Osnovnoj školi „Jovan Popović“ iz Srijemske Mitrovice, za izuzetan edukativni video koji su osmislili i realizirali učenici ove škole.

SR. MITROVICA (TU) - Nagrađeni video nastao je kao rezultat rada učenika od 5. do 8. razreda, s ciljem da kroz vršnjačku edukaciju podstakne odgovorno ponašanje u oblasti zaštite životne sredine, s posebnim fokusom na reciklažu i pravilno upravljanje otpadom. Ono što ovaj rad izdvaja nije samo kreativnost, već jasna poruka i sposobnost da motivira druge mlade da prepoznaju svoju ulogu u očuvanju zajednice.

Kao dio nagrade, škola je dobila 40 kanti za sortiranje i reciklažu različitih vrsta otpada, čime je omogućeno da se znanje stečeno kroz projekat odmah primijeni u svakodnevnom životu škole. Ovaj korak predstavlja važan prelaz iz teorije u praksu – upravo ono što čini razliku u dugoročnom utjecaju ovakvih inicijativa.

Posebna zahvalnost upućuje se nastavnicima i direktoru škole, Slobodanu Stojiljkoviću, koji su prepoznali značaj ovakvih aktivnosti i pružili podršku učenicima. Ipak, ključnu ulogu imali su sami učenici, koji su pokazali visoku razinu angažiranosti – od organizacije i vođenja radionica, do kreiranja kvalitetnog video materijala. Njihov rad potvrđuje da djeca, kada im se pruži prostor i podrška, mogu biti snažni pokretači promjena u svojoj zajednici.

Edukacija je jedan od ključnih elemenata u smanjivanju rizika od katastrofa i izgradnji otpornijih zajednica. Kroz teme kao što su zaštita životne sredine i odgovorno upravljanje resursima, mladi razvijaju svijest o rizicima, ali i konkretne vještine koje doprinose njihovom smanjenju. Ovakvi programi ne utječu samo na pojedince – oni oblikuju čitave zajednice, jer se znanje i navike prenose dalje, iz škole u obitelj i šire društvo.

Memorijalna nagrada nosi ime Jovane Lončarević (1982–2022), magistrice civilne zaštite i stručnjakinje, koja je svojim radom dala izuzetan doprinos razvoju DRR programa. Njena posvećenost, posebno u radu s djecom, i dalje inspirira aktivnosti koje imaju stvaran i mjerljiv utjecaj.