Raspored misnih slavlja na Veliku Gospu u petak, 15. kolovoza

Biskupijsko svetište Gospe Tekijske

• Sveta misa u 18 h, predvodi srijemski biskup mons. Fabijan Svalina
• Od 16:30 prilika za svetu ispovijed

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Zemun

Svete mise u: -  10 h – predvodi mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup u miru

• 18 h – predvodi preč. Blaž Zmaić, župnik u Irigu, povodom pedesete obljetnice svoga svećeništva

Katedrala sv. Dimitrija, đakona i mučenika, Srijemska Mitrovica

• Misa večernjica uoči Velike Gospe (četvrtak, 14. kolovoz) misa u 19 h na Kalvariji
• Na Veliku Gospu (petak, 15. kolovoz): sveta misa u 8 h na Kalvariji i u 19 h u katedrali

Kolonija se otvara 22. kolovoza u 13 sati u Župi Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici

Ovo je peti saziv likovne koloniju  koju organizira Hrvatski kulturni centra Novi Sad u suradnji sa Svetištem Gospe Snježne – Tekije  i Srijemskom biskupijom, Župom Našašća sv. Križa Srijemska Kamenica, Spomen Zbirkom Jovana Jovanovića Zmaja  iz Srijemske Kamenice i Vodama Vojvodine, a pod pokroviteljstvom Grada Novog Sada Gradske uprave za kulturu, Kulturnog centra Novi Sad  i Središnjeg  državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Na ovogodišnju koloniju prijavljeno je 25 sudionika. Oni će slikati Kamenički park, koji je glavni motiv kolonije.

Kamenički park je park u Srijemskoj Kamenici, koji od prosinca 2008. godine ima status spomenika prirode i pod zaštitom je države. To je najveći novosadski park, koji se nalazi na desnoj obali Dunava i zauzima površinu od oko 20 ha. Kamenički park zajedno sa Dvorcem Marcibanji-Karačonji  predstavlja nepokretno kulturno dobro kao prostorna kulturno-povijesna cjelina od velikog značaja. Dvorac je započeo graditi grof Ištvan Marcibanji, savjetnik Marije Terezije, koji je kupio kameničko vlastelinstvo od barona Ifelina 1758. godine. Polovicom 19. stoljeća preuzela ga je obitelj Karačonji  i u njezinom vlasništvu ostao je sve do kraja Prvog svjetskog rata. Grof Karačonji je želio u okolici dvorca izgraditi zelenu površinu po uzoru na engleske pejzažne parkove, te angažirao brojne stručnjake, kako bi svoju želju sproveo u djelo.

Kolonija će započeti u petak, 22. kolovoza okupljanjem umjetnika u 9 sati u Župi Našašća sv. Križa, te obilaskom Kameničkog parka. Svečano otvaranje bit će upriličeno u 13 sati.

Kolonija će trajati do 23. kolovoza, kada će svečano biti zatvorena u 14 sati.

Događaj se realizira uz potporu partnera: Udruženja Likovnih Umetnika „Likum“,  Kulturno-informativnog centar „Mladost“, Futog i Kulturne stanice Begeč, Kulturnog centara „Petefi Šandor“ u Novom Sadu, Udruženja građana „Srpsko-bugarsko prijateljstvo“ iz Novog Sada te Hrvatske matice iseljenika - podružnica Vukovar.

Župnik Župe Svih svetih u Irigu (Srijemska biskupija), preč. Blaž Zmaić, začasni kanonik i povjerenik Srijemske biskupije za školski vjeronauk, proslavio je u nedjelju, 10. kolovoza, u rodnoj župi u Starim Perkovcima svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva – pod geslom „Lijepo je biti čovjek, a još ljepše svećenik!“.

STARI PERKOVCI (IKA) - Kako 10. kolovoza 1975., na dan svoje mlade mise, u tadašnjim komunističkim vremenima kroz selo nije smjela biti održana procesija, za zlatnu je misu upriličena svečana procesija koja je krenula ispred njegove rodne kuće u Kolodvorskoj 21, kroz glavnu ulicu, do filijalne crkve sv. Ane. Kuće uz put bile su okićene najljepšim slavonskim ručnim radovima.

Ondje je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio zlatomisnik u zajedništvu sa srijemski biskupom Fabijanom Svalinom, umirovljenim srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem domaćim župnikom vlč. Josipom Blumenšajnom, umirovljenim svećenikom mons. Lukom Marjanovićem te župnikom i dekanom u Šidu preč. Nikicom Bošnjakovićem.

Na početku mise župnik Blumenšajn pozdravio je zlatomisnika istaknuvši kako je taj dan za župu dan velikog slavlja i zahvalnosti. Podsjetio ga je da je sve počelo upravo u toj filijalnoj crkvi prije 50 godina, kada je slavio svoju mladu misu, te zahvalio Gospodinu za sve milosti koje su po njegovim rukama došle do tolikih duša, ostavljajući dubok trag.

„Nebrojene su zasluge koje uživate kao najstariji svećenik Srijemske biskupije, i zato je nazočnost dvojice srijemskih biskupa na ovom slavlju uistinu veliko priznanje. Bili ste i ostali skroman čovjek kojem materijalno nikada nije bilo važnije od duhovnoga. Uvijek ste imali vremena za bližnje, za njihove radosti i tuge. Vaša riječ bila je riječ ohrabrenja, a prisutnost izvor nade. Svojim služenjem postali ste dio života ljudi kojima ste bili poslani. Dodirivali ste duše, ispunjavali srca, povezivali ljude i gradili zajedništvo kroz propovijedi, pastoralne aktivnosti, kateheze, pisanje knjiga i publikacija te obnovu župnih prostora. Bili ste i ostali most između neba i zemlje, a još više između Boga i ljudi. Hvala vam na tome!“, poručio je župnik, dodavši da je uz njegovu obitelj i rodbinu ponosna cijela župna zajednica. Uime župe uručeni su mu prigodni darovi.

Zlatomisnik se u uvodnom pozdravu prisjetio svoje mlade mise na kojoj je sudjelovalo oko 2000 vjernika, dodavši kako mu je ova zlatna misa 20.230 po redu koju slavi.

U homiliji biskup Svalina usporedio je život zlatomisnika sa životom sv. Lovre, mučenika i zaštitnika siromaha, Crkve, služenja i nepokolebljive vjernosti, čiji se blagdan slavio toga dana.

„Ova podudarnost nije slučajna – ona je božanski podsjetnik da svećenička služba nije moć ni privilegij, nego križ, vatra, žrtva i služenje do kraja, kako je pokazao i sv. Lovro. Zbog svoje vjernosti bio je mučen, ali s osmijehom i Kristovim mirom u srcu. On nas podsjeća da je svećeništvo stalna žrtva – umiranje sebi, izgaranje za druge, tiho izgaranje u molitvi, u propovijedima, u sakramentima, u pohodima bolesnima i potrebitima“, rekao je biskup, dodavši da u zlatomisniku prepoznaje duh sv. Lovre: „Nije tražio sjaj nego služenje, nije tražio priznanje, nego križeve“.

Zahvalio mu je na 45 godina služenja u Srijemu – tiho, skromno, ali plodonosno: „Rodna Slavonija i Perkovci podarili su ti vjeru, a Srijem polje tvoje službe. Tvoje svećeništvo postalo je most ne samo između regija, nego još više između Boga i ljudi. U izazovima nisi se povlačio. Tvoje blago su tvoji vjernici. Ovih 50 godina nisu samo broj, nego stalno predanje Bogu i ljudima. To je mučeništvo tišine kada se sve daje, a malo vidi; mučeništvo riječi kada si govorio istinu premda nije bila popularna; mučeništvo vjernosti kada si ostao uz Boga i onda kada su mnogi od tebe odustajali. Crkva na tebe gleda jer vidi živi oltar, živu žrtvu, živog svjedoka. Hvala ti za sve trenutke kada si bio sluga Kristov i sluga naroda.“

Na kraju mise preč. Zmaić zahvalio je Gospodinu, obitelji, rodbini, svećenicima koji su ga pratili u službi, župniku Blumenšajnu i svojim sumještanima na organizaciji slavlja, kao i župljanima iz Iriga koji su došli, među kojima je bilo i vjernika pravoslavne vjere. Na misi je pjevao župni zbor, a slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom u mjesnom domu.

Preč. Blaž Zmaić rođen je 3. veljače 1949., na blagdan sv. Blaža, u Starim Perkovcima, u uzornoj katoličkoj obitelji Josipa i Kate, kao jedno od petero djece. Za đakona ga je 1974. u Münchenu, pred oko 6000 vjernika, zaredio biskup Ćiril Kos, a za svećenika 1975., na svetkovinu sv. Petra, također biskup Kos u Đakovu. Nakon vojnog roka, 1977. došao je na prvu službu župnog vikara u Bošnjake. Od 1980. župnik je Župe Svih svetih u Irigu, gdje je 2000. proslavio srebrni jubilej – 25 godina svećeništva. Autor je dviju vrijednih knjiga, a treća je u pripremi.

Izvor: www.ika.hr

Fotografije: www.ika.hr i www.brodportal.hr

Molitveno sjećanje na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima na brijegu Vezirac, između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca upriličeno je u utorak, 5. kolovoza

PETROVARADIN (TU) - Ispred Srijemske biskupije sudjelovao je mons. Edurad Španović, župnik u Petrovaradinu. Mons. Španović  je predvodio molitvu za poginule u ovoj bitci, kao i za mir u cijelom svijetu, ali i za nutarnji mir u svakom čovjeku. Tom prigodom Španović je kazao kako na ovom povijesnom mjestu imamo mnogo razloga za molitvu i zahvalu Bogu i našim precima za izvojevanu slobodu, ali i za primjer hrabrosti i vjernosti kršćanskoj vjeri. Vojska predvođena Eugenom Savojskim nije se pouzdavala samo u svoje oružje, nego se pouzdavala u Božju zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije.

„Stojimo pred ovim lijepim i monumentalnim spomenikom – križem, koji je projektirao čuveni arhitekta Herman Bole, a  izrađen je u obrtničkoj školi u Zagrebu. Ovdje je postavljen 5. kolovoza 1902. godine. Na spomeniku stoje dva natpisa na latinskom. Na prednjoj strani piše: Ad memoriam insignis victoriae duce Eugenio principe abexercitu casereo ex turcis partae, die V. augusti p. xl. m. n. MDCCXVI ( U spomen na izvanrednu pobjedu koju je izvojevala carska vojska nad Turcima pod zapovjedništvom princa Eugena, 5. kolovoza 1716. godine.) A na poleđini spomenika – križa stoji natpis: Legio Petervaradiensis collata liberalissime stipe ab episkopis et monasterris  Austriae et Hungariae, ab hominibus nobilissimis Hungariae, Croatiae et Slavoniae ab is caes. et. reg. exercitus partibus, quae repetuntur  a militibus, qui pugnae Petervaradiensi interfuerunt hoc monumentum posuit, die V. augusti A. D. MCMII ( Petrovaradinska legija sastavljena od najslobodobljubivijih biskupa i samostana  Austrije i Mađarske, od najplemenitijih ljudi Mađarske, Hrvatske i Slavonije, od dijelova carske i kraljevske vojske , podigli su ovaj spomenik 5. kolovoza godine Gospodnje 1902.)

Najveći spomenik na događaj kojeg se danas ovdje spominjemo nalazi se u blizini, a to je biskupijsko svetište Majke Božje Tekijske, gdje su i sada okupljeni na svetoj misi i oko Gospe snježne kršćani vjernici iz svih naroda koji žive na ovom prostoru. I tako više od tri vijeka okupljaju se vjernici na tom mjestu,  da zahvale Trojedinom Bogu i Gospi Snježnoj na darovanoj slobodi  i sačuvanoj kršćanskoj vjeri i da mole za blagoslovljenu i mirnu sadašnjost i budućnost,“ kazao je ovom prigodom je mons. Španović.

Molitve Bogu uputili su i vjerski službenici Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice.

Ovaj memorijalni događaj i ove godine je organizirala Asocijacija „Vezirac 1716“ pod vodstvom Petra Mudrog, a nazočili su diplomatski predstavnici Austrije, Mađarske, Turske te predstavnici Ureda OSCE-a u Beogradu.

Događaju je prisustvovao i Goran Kaurić, upravitelj Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jeličića“, koji je tom prigodom izjavio: „Nikada, naime, ne smijemo zaboraviti da je taj događaj bila ne samo odlučujuća  pobjeda udruženih vojski Zapadnoga svijeta protiv vojne sile Osmanskoga carstva, nego i da su naš narod i naša Katolička crkva ovdje baštinici nasljeđa toga događaja. U današnje vrijeme brojnih i devastirajućih društvenih potresa biti sa predstavnicima zemalja koje baštine pobjede Austrijskog carstva, ali i predstavnicima Turske ogromna je privilegija i ponos. Želio bih da poruka mira i pijeteta za poginule u Bitki kod Petrovaradina, sa mjesta gdje je danas memorijalni križ, zbilja odjekne.“

TU/Marko Tucakov

U biskupijskom svetištu na Tekijama svečano je proslavljena Snježna Gospa u utorak, 5. kolovoza

TEKIJE (TU) - Svečano pontifikalno misno slavlje na hrvatskom jeziku predvodio je požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup umiru mons. Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Beogradske nadbiskupije, Subotičke, Zrenjaninske, Požeške te Srijemske biskupije.

Biskup Svalina je na početku slavlja ukazao na duhovni i povijesni značaj tekijskog svetišta. Pozdravio je ovogodišnjeg predsjedatelja mons. Škvorčevića, svećenike i hodočasnike, te uvažene goste. Na ovogodišnjoj proslavi Velikih Tekija prisustvovali su: o. Kleopa Stefanović, arhimandrit i eparhijski zamjenik s pratnjom; Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a i zastupnica u Hrvatskom saboru; Ivan Zeko-Pivač, ministar savjetnik i zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Srbiji; Davor Čordaš, direktor Agencije za prognanike i izbjeglice u Vladi Republike Srpske, Mladenka Kermenc, predstavnica Zajednice žena „Kraljice Katarina Kosača“ iz Bosne i Hercegovine, kao i drugi predstavnici društvenih i kulturnih institucija.

Predsjedatelj slavlja je nakon upućenih pozdrava s vjernicima izmolio molitvu Gospi Tekijskoj. U homiliji je ohrabrio okupljene na požrtvovno življenje vjere i mijenjanje u skladu s onim što nas Krist poučava. To je jedini način da mijenjamo ovaj svijet nabolje: „U Evanđelju slušamo Isusa koji kaže 'Još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i vrše je.' Evo vam Božjeg ključa s kojim se može otključati i dohvatiti smisao i ovih naših dana i naših situacija. Kad dopustimo da u našu pamet, u naše srce, u naš govor nastupi ono što je negativno, pokvareno, sebično, zločesto, protiv drugoga, onda vam se događa neki svijet iz naših mogućnosti, ali negativnih. Onda na koncu nastaje svijet patnje, oduzetog čovjekovog dostojanstva i poniženosti. Kada uvijek iznova govorimo o tome onda se u nama probude i negativni osjećaji jednih protiv drugih. Mislimo da ćemo postići nešto ako budemo protiv dugoga. Ali, evo vam Isusa koji kaže: 'Božju riječ čuj!' Gdje je ta Božja riječ? Tko je Božja riječ? To je on, Isus Krist, Gospodin… On ide na križ, ne protiv bilo koga, nego za nas, za pobjedu čovjeka, za pobjedu života nad smrću. Onaj koji je toga svjestan, da su Božje strategije za čovjeka, a ne protiv, taj će se odreći pravljenja svojih ljudskih strategija protiv drugoga.“ Biskup je poručio vjernicima da je važno biti jedni za druge, to će promijeniti naš svijet nabolje, donijet će mir i ljubav među ljude.  

Najvažnije je mijenjati sebe, a ne ljude oko sebe. Svatko treba polaziti od svoje promjene, od svoga obraćenja. Obraćenje nas dovodi i do vlastite sreće, jer nas dovodi Bogu, a „čovjek je jedino s Bogom sretno biće,“ kazao je mons. Škvorčević. „Budite milosrdni kao Otac, budite kao Bog. Jeste li se zanemarili u dimenzijama milosrđa, praštanja, plemenitosti, dobrote, ljubavi? Od toga ti živiš iznutra i to je tvoj pravi identitet. To je šansa da ovi prostori u kojima živimo postanu bolji. Čovjek je taj koji čini svijet dobrim ili lošim. Ako su loša vremena, mi smo loši,“ poručio je biskup Škvorčević.

Slavlje je završeno Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj pred njezinom čudotvornom slikom, koju su izmolili zajedno biskupi, svećenici i vjernici, predvođeni predsjedateljem slavlja. Nakon svete mise vjernici su ostali molitvom i osobnim pobožnostima iskazati štovanje Gospi Tekijskoj.

Program u svetištu Gospe Snježne na Tekijama započeo je u 8 sati molitvom Križnog puta. Nakon toga, u 9 sati slavljena je misa na mađarskom jeziku, koju je predvodio vlč. Tibor Zsuny. Proslava ovogodišnjih Velikih tekija završena je svetom misom na hrvatskom jeziku u 19 sati.

Svečanu pontifikalnu svetu misu u 19 sati uoči Gospe Snježne, 4. kolovoza, u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je požeški biskup u miru mons. Antun Škvorčević.

TEKIJE (TU) - Uz biskupa Škvorčevića u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović te svećenici i đakoni Srijemske i drugih biskupija.

Nakon ulazne procesije izmoljena je Molitva Gospi Tekijskoj koju je predvodio mons. Škvorčević. Potom je domaćin, mons. Svalina, pozdravio predsjedatelja slavlja, te ukazao na povijesnu i duhovnu vrijednost ovog svetišta, u kojem se vjernici već stoljećima okupljaju: „Ovdje gdje povijest i vjera koračaju zajedno još uvijek odjekuju koraci pobožnih hodočasnika i jeka ratnih bubnjeva, sjećamo se čudesne Božje zaštite i pobjede kršćanke vojske nad Osmanskim Carstvom 1716. godine u bitki kod Petrovaradina poznatoj i kao bitki na Tekijama. Ona nije samo povijesna činjenica, ona je i živo svjedočanstvo vjere naroda koji je u najtežim trenucima svoju nadu položio u Gospodina i zagovor Blažene Djevice Marije. Zato je ovdje uz križ i topove ostala i sveta slika Gospe Snježne koju je prema predaji donio sam princ Eugen Savojski. Ona nas trajno podsjeća da je Kristova ljubav jača od svakoga straha, a Majčin plašt širi se nad svima koji mole u vjeri i nadi. Ovo je svetište i danas mjesto molitve i zajedništva.“ Biskup je pozdravio sve hodočasnike, osobito vjernike iz Bizovca iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji su došli u pratnji svoga župnika Mate Matasovića, te vjernike iz Udruge „Prijatelji nade“ koji su Gospi Tekijskoj hodočastili pješke iz Maradika sa svojim duhovnikom vlč. Dušanom Milekićem, kao i hodočasnike iz Zrenjaninske biskupije, te rektora svetišta preč. Mateja Perića.

Mons. Antun Škvorčević se u homiliji osvrnuo na naviještenu riječ Božju te kazao kako su kršćani moćni do neba, a oni koji su moćni oružjem, moćni su samo dok oružje puca. To je shvatio i Eugen Savojski kad je u bitke unosio duhovnu dimenziju, s Bogom računao i s njim djelovao. Kazao je kako svijet nije prepušten sam sebi, čovjek nije prepušten sam sebi, nego je sve u Božjim rukama: „Te Božje ruke zovu se Isus Krist, Gospodin naš, koji je došao s one obale našeg postojanja, po sasvim posebnoj inicijativi i nacrtu Božjem. On je Bog inicijative koji računa s našom nemoću, prolaznošću i smrtnošću. I taj naš Bog i njegove inicijative ne ostavljaju nas same na ovom našem zemaljskom putu i hodu da skončamo u smrti, i postanemo dionici nekoga besmisla. Bog koji nas je pozvao u postojanje, u život, to nije Bog koji se na koncu ne zanima za one koje je stvorio, nego se baš posvema zanima.“

Poručio je vjernicima kako nas Krist uvjerava da se ne bojimo jer smo njegovi, a na kraju se treba samo očitovati u punini koliko smo njegovi. Isusova Majka od svadbe u Kani Galilejskoj, pa sve do nas danas okupljenih ovdje upozorava da nam valja činiti sve što nam Isus kaže i na šta nas poziva. Biskup je pozvao vjernike da se zapitaju čine li tako, te kazao kako nas Isusova Majka ohrabruje da ono što je za Isusa ni malo nije teško. „Čujemo li mi u našoj svakodnevici Isusa Krista i radimo li ono što nam on govori? On nam govori u svojoj riječi, Evanđelju, po svojim navjestiteljima, svećenicima i biskupima, ali nam progovara i kroz one s kojima svaki dan živimo, u obitelji… Umijeće je biti kršćanin i vjernik u konkretnom životu. Marijina riječ 'Ono što vam On kaže, činite' toliko je presudna za naš život da nam valja i večeras provjeriti na čiju riječ mi nešto činimo i na čiju riječ živimo,“ potaknuo je okupljene vjernike predsjedatelj slavlja.

Po završetku svete mise uslijedila je tradicionalan procesija sa svijećama kroz svetište na čelu koje su mladi iz Udruge “Prijatelji nade“, koji su hodočastili na Tekije pješke, nosili čudotvornu sliku Gospe Tekijske. Procesija je završila unošenjem Gospine slike u crkvu gdje je izmoljena posvetna molitva Gospi Tekijskoj, koju je predvodi mons. Škvorčević. Time su završene pobožnosti uoči proslave Snježne Gospe.

 Program uoči Velikih Tekija započeo je u 16 sati grkokatoličkom liturgijom, koju je predvodio o. Darko Rac,, a od 15.30 svećenici su bili na raspolaganju za svetu ispovijed. Misa na mađarskom jeziku slavljena je u 17 sati, a predvodio je vlč. Attila Nagy.

Ove godine članovi Udruge „Prijatelji nade“ su organizirali hodočašće Gospi Tekijskoj – hod prema Majci, pod geslom „Evo ti Majke!“ (Iv 19, 26). „Ove godine prvi put smo organizirali hod prema Majci, u spomen na to kako su nekada naši stari hodočastili pješke Gospi Tekijskoj. Ovogodišnja ruta išla je od Maradika do Tekija, a dugačka je 22 km. Išlo je pet hodočasnika, četiri mladića i povjerenik za pastoral mladih Srijemske biskupije vlč. Dušan Milekić. Krenuli smo u 9.30 sati iz maradičke crkve, gdje su nas ispratili župljani i župnik. Preko Fruške gore, s kraćim pauzama, oko 16 sati stigli smo u svetište. Putem smo molili krunicu, pjevali marijanske pjesme i družili se, ali i razgovarali o budućim planovima,“ kazao je predsjednik Udruge Darko Peka.

 Umirovljeni požeški biskup je naglasio vrijednost tekijskog svetišta, koja je i povijesna, ali mnogo više duhovna: „Ovo hodočasničko mjesto na Tekijama znakovito je zbog toga što je povezano s bitkom oslobođenja od Osmanlija. Znači o slobodi je riječ. Dok govorimo o fizičkoj slobodi, osjećamo koliko je još važnija ona duhovna… Ovo svetište je postalo od završetka bite za oslobođenje od Osmanlija mjesto u kojem se kroz svetu ispovijed, kroz svetu misu i svetu pričest i druge pobožnosti čovjek duhovno obnavlja. To imati ovdje u Srijemu, na ovoj točki postojanja vjernika katolika, nije mala stvar. Duhovna snaga koja se stječe tim putem je djelo Božje u nama. To vjernici osjećaju i radi toga se okupljaju na ovakvim mjestima. Ne treba posebno isticati koliko je važno ovo o čemu govorim, jer mi smo svjedoci ratnih okolnosti u svijetu i na našim prostorima nekih ljudskih grčeva koji se događaju, gdje odjednom mislimo da ćemo kroz to što budemo jedni protiv drugih nešto dobiti. Međutim, ovo hodočasničko mjesto nas uči, kao i cijela evanđeoska poruka, da je Bog u Isusu Kristu bio ne protiv čovjeka, nego za čovjeka. Kada kod nastojimo biti za ljude, onda se nalazimo na Isusovu putu, gdje izgrađujemo svijet mira. Na tu nakanu se molimo kroz stoljeća na ovom mjestu.

Ovo mjesto i ovaj lik Gospin imaju svoje značenje za Srijem ali i puno šire, jer je ovo jedno od značajnijih svetišta koje imamo u ovom dijelu Europe. Stoga ta tradicija koja postoji stoljećima ima svoju snagu, a to je duhovna tradicija u kojoj je prisutna Isusova Majka, koja svojim zagovornim djelovanjem pridonosi miru u dušama, budnosti u vjeri i osposobljava ljude da žive za drugoga, tj. da mogu i znaju ljubiti. To su te pobjede Božje čije znakove ovdje pronalazimo“, naglasio je mons. Škvorčević.

Srijemski biskup je istaknuo vrijednost tekijskog svetišta u godini jubileja: „Nalazimo se u godini jubileja kada Crkva na poseban način u fokus stavlja obraćenje, odnosno vraćanje na izvore kršćanske vjere. U ovoj godini mi se spominjemo 309. godišnjice otkako je časnu i veliku pobjedu u bitki na Tekijama izvojevala kršćanska vojska. Marija je bila putokaz u vremenima koja nisu bila jednostavna, naprotiv, zahtjevan i teška. Marija je i danas u ovim vremenima u kojima mi živimo kompas kršćanskome svijetu, na poseban način katoličkome, da nam pokaže onaj pravi put kojim želimo hoditi i mi kao hodočasnici nade u okolnostima i prilikama u kojima živimo. Kao što su ona vremena bila teška i izazovan za ljude, tako i mi živimo u izazovnim vremenima, gdje je rat toliko bliz u Europi i diljem svijeta. I mi želimo moliti Mariju za mir, za mir naših srca, za mir koji će posvjedočiti naši političari, a isto tako da u svakom ljudskom srcu zavlada taj iskonski mir za kojim čeznemo, da po zagovoru Blažene Djevice Marije sam Gospdin ispuni naša srca.

Osobito me veseli da se hodočasnici vraćaju Gospi Tekijskoj. To je poticaj svima nama da još više radimo i da još više svjedočimo Marijinu vjeru i Marijinu ljubav. To je ono što vjernik želi, po Mariji k Isusu,“ kazao je mons. Svalina.