Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 >

POVJERENIK SRIJEMSKE BISKUPIJE ZA ŠKOLSKI VJERONAUK - "Dobro iskoristiti sat u školi na koji imamo pravo!"

23. rujan 2020.

Crkva u Hrvata doživjela je 18. lipnja 2008. milosni događaj – radi što bolje i učinkovitije skrbi za vjernike, imajući u vidu njihove pastoralne potrebe te nove društvene okolnosti, odlukom pape Benedikta XVI. ponovno je uspostavljena drevna Srijemska biskupija. Za njezina prvoga biskupa imenovan je mons. Đuro Gašparović, dotadašnji pomoćni biskup Đakovačko-srijemske biskupije. Prema Papinoj odluci srijemski je biskup postao član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu. Bazilika sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici postala je katedrala, a biskupija je podijeljena na tri dekanata: Srijemsko-mitrovački, Petrovaradinski i Zemunski. Započelo se s ustrojstvom svih biskupijskih ustanova, izradom pastoralnih planova, personalnim rasporedom svećenstva i, uz ostalo, aktivnijim angažmanom u školskom vjeronauku.

Sedam »tradicionalnih Crkava« za školski vjeronauk

Kada je i kako vjeronauk »ušao« u školske klupe u Republici Srbiji ponajbolje zna Blaž Zmaić, župnik u Irigu, začasni kanonik i povjerenik Srijemske biskupije za školski vjeronauk. Rođen je g. 1949. u Starim Perkovcima, gdje je završio prva četiri razreda osnovne škole, a ostale razrede u Donjim Andrijevcima. Nakon toga započeo je srednju poljoprivrednu, nastavio školu učenika u privredi, a maturirao u đakovačkom sjemeništu. Bogoslovni studij započeo je u Đakovu, a završio u Eichstättu u Njemačkoj. Za đakona je zaređen u Münchenu, a za svećenika u Đakovu. Bio je najprije kapelan u Bošnjacima i nakon toga imenovan je župnikom u župi Svih svetih u Irigu, gdje je sve do danas, punih 40 godina.

»Nakon pripremnih razgovora i susreta onodobnoga predsjednika Vlade Republike Srbije dr. Zorana Đinđića s patrijarhom Pavlom i Svetim arhijerejskim sinodom Srpske pravoslavne Crkve, kojemu su nazočili ministar prosvjete i sporta te ministar vjera, odlučeno je da treba izvršiti pripremu za uvođenje vjerske nastave. Svi predstavnici sedam ‘tradicionalnih’ vjerskih zajednica: Srpske pravoslavne Crkve, Islamske zajednice, Katoličke Crkve, Slovačke evangeličke Crkve, Evangeličke kršćanske Crkve, Reformirane kršćanske Crkve i Židovske zajednice, složili su se na sastanku 1. rujna 2001. s uvođenjem vjerske nastave u osnovnim i srednjim školama i taj se datum može smatrati početkom školskoga vjeronauka u Republici Srbiji. Bez nekakva isticanja, činjenica je da je Nastavni program katoličkoga vjeronauka za školsku godinu 2001./2002., koji je ostao sve do školske godine 2016./2017., poslužio kao temelj i drugim vjerskim zajednicama, što nam je više puta rečeno na našim zajedničkim sastancima. Subotička biskupija bila je promotor za katolički vjeronauk budući da je od svih (nad)biskupija na tom području imala najveći broj učenika i vjeroučitelja. U novoosnovanoj Komisiji za vjersku nastavu katoličku je stranu predstavljao subotički svećenik Andrija Kopilović, a danas je to župnik župe Presvetoga Trojstva u Somboru Josip Pekanović. Članom te komisije postao sam i ja kao koordinator za Srijemsku biskupiju imenovan od biskupa Gašparovića. Osim te Komisije za vjersku nastavu, g. 2006. ustanovljeno je i Vijeće za katehizaciju Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojemu predsjeda beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. On me je imenovao članom toga vijeća, u kojem su još po jedan svećenik iz drugih biskupija i grkokatoličkoga egzarhata te po jedan vjeroučitelj. Kao koordinator, već niz godina sastavljam popis vjeroučitelja za svaku školsku godinu i šaljem na odobrenje u Ministarstvo prosvjete i nauke te sudjelujem na sastancima spomenutih tijela u Beogradu. Povremeno organiziram i vodim susrete vjeroučitelja naše biskupije«, rekao je povjerenik Zmaić. 

Uz svećenike uključuju se i vjeroučitelji laici

Svakako je zanimljivo čuti kakvi su bili početci školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji. »Školske godine 2001./2002. započeli smo s petoricom vjeroučitelja. Bili su to svećenici Marko Loš, Jozo Duspara, Dinko Kalmar, Petar Šokčević i moja malenkost, koji su predavali u osnovnim školama u Irigu, Nikincima, Sotu, Golubincima i Rumi te u srednjim školama u Rumi i Srijemskoj Mitrovici. Sljedeće godine krenulo se i u Hrtkovcima, Beški, Novom Slankamenu i Petrovaradinu. Školske godine 2002./2003. u školski je vjeronauk bilo uključeno jedanaest svećenika, a pohađao ga je 281 učenik, 203 osnovnoškolca i 78 srednjoškolaca. Polako se uključuju i vjeroučitelji laici, tako da je u školskoj godini 2007./2008. bilo sedam vjeroučitelja svećenika i osam laika. Te je godine bio i najveći broj katoličkih vjeroučenika u školama na području naše biskupije – 672, od kojih je 575 osnovnoškolaca i 97 srednjoškolaca. Vjeronauk se počeo održavati i u Srijemskim Karlovcima, a od ukupnoga broja najbrojniji vjeroučenici bili su i još uvijek jesu u Srijemskoj Mitrovici. Za vjeroučitelje laike tražilo se završeni teološki fakultet ili katehetski institut te mandat od biskupa. Koristimo se udžbenicima za šest razreda osnovne škole i prvi srednje, koji odobrava Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, a izdaje Zavod za udžbenike Beograd. Ostali su u pripremi i dotad se služimo udžbenicima iz Hrvatske.«

Župnik – kum na proslavi sv. Save

Da ne bude riječi samo o »visokoj« državnoj i biskupijskoj razini, župnik Zmaić progovara o vlastitoj situaciji vjeroučitelja u školi: »Od prvoga dana predajem u dvije osnovne škole u Irigu i filijali u Vrdniku te u područnoj četverogodišnjoj školi u filijali u Šatrincima. Predajem također i u Srednjoj stručnoj školi u Irigu od njezina osnutka g. 2009. Kao i u drugim srijemskim mjestima, broj se vjeroučenika svake godine smanjivao pa sam od sveukupno 73 učenika školske godine 2009./2010. protekle godine imao ukupno 45 učenika, u osnovnim 41, a u srednjoj četvero. Moram istaknuti izvanredno dobru suradnju sa sva četiri dosadašnja ravnatelja osnovne škole u Irigu, posebice sa sadašnjom ravnateljicom dr. Sanjom Nikolić i jednako tako s direktoricom srednje škole Izidorom Birinji. Na zamolbu ravnatelja škola često sam sponzor raznih proslava kao što su dan škole, đak generacije i dr., a redovito sudjelujem i na proslavi mature osmaša. Na slavlju prve pričesti uz djecu nazoči i njihov učitelj. Redovito sudjelujem u svim školskim sjednicama nastavničkoga kolegija i redovito sam svake godine nazočan na školskoj slavi sv. Save 27. siječnja, a u šk. god. 2008./2009., na prijedlog nastavnika, predložen sam čak za kuma školske slave u Vrdniku i kao takav sam se obratio svima nazočnima. Možda je i to bio razlog da je školu posjetio i naš srijemski biskup.«

Razlozi opadanja su višestruki

Sadašnje se stanje nužno naslanja na prethodne podatke:

»Taj se broj, nažalost, svake godine smanjivao, i vjeroučenika i vjeroučitelja, tako da sam krajem lipnja ove godine dostavio mjerodavnomu ministarstvu novi popis vjeroučitelja za sljedeću godinu u kojoj su samo četiri svećenika i tri laika. Razlozi su višestruki: općenito je manje djece, a kod nas je i problem mješovitoga braka jer onda dijete uglavnom ne ide ni na katolički ni na pravoslavni vjeronauk, nego radi ‘mira’ u kući odabire alternativni građanski odgoj.

Godine 2019. slavilo se 18 godina od ponovnoga vraćanja vjeronauka u škole, kao njegova ‘punoljetnost’. U toj je godini u Republici Srbiji 55,2 % svih učenika u školama, tj. 433 490 učenika pohađalo vjeronauk: 385 854 pravoslavni, 30 059 islamski, 15 741 katolički, 530 reformatski i 393 evangelički. Budući da djeca na župnoj katehezi uglavnom sudjeluju tijekom priprave za sakramente pričesti i krizme, upravo zato smatram da treba dobro iskoristiti sat u školi na koji imamo pravo. Istina, katolički je vjeronauk u školama mnogo puta potiskivan, ali za njegovu se ‘punopravnost’ treba boriti. Pitanje je i dolaska na nedjeljnu misu, jer pravoslavni slabo pohađaju liturgije, a mi smo manjina. Nije zgorega spomenuti da status vjeroučitelja još uvijek nije riješen, npr. g. 2003. primili smo, samo jednom, radnu knjižicu koja je brzo bila ukinuta.

No problem je i sa svećenicima. Oni koji dolaze iz Republike Hrvatske a ovdje su dulje vrijeme i nisu stekli srpsko državljanstvo, zapravo dvojno, takvih je pet svećenika, ne mogu raditi u školama. Inače je teška naša ‘pokrivenost’ svih mjesta jer Srijemska biskupija službeno ima 29 župa i 48 filijala, ili, bolje rečeno, mjesta gdje možda ima kojega katolika ili se vodi na popisu kao katolik, ali aktivno je pokrivenih 14 filijala. Ako se tomu pridoda činjenica da je u pastoralu samo 15 svećenika od kojih su trojica već u godinama, ja najstariji sa 72 g., onda je jasna naša nimalo ružičasta situacija. Treba priznati da nekim svećenicima nedostaje motivacije i kreativnosti, što je donekle ljudski i razumljivo kada se prisjetimo svega što smo proživljavali s našim vjernicima ne tako davnih godina, od prisilnoga iseljavanja, masovnoga odlaženja, raznovrsnih pritisaka i sl. Treba spomenuti i sadašnje vrijeme pandemije, kada je sve drukčije nego što je bilo. No da ne bi opis školskoga vjeronauka u Srijemskoj biskupiji završio crnim tonovima, podsjećam sve katolike koji žive na ovom prostoru i čitatelje ‘Glasa Koncila’ na vijest o susretu vjeroučitelja g. 2009. naslovljenu: ‘Ne bojte se teškoća’.«

Izvor: Glas Koncila

RUJANSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

23. rujan 2020.

PETROVARADIN (TU) – U srijedu, 23. rujna 2020., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu–rujansku  duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije.

Duhovnu obnovu je predvodio vlč. Tibor Szöllősi, župnik župe Sveta Rozalija, djevica iz Temerina (Subotička biskupija).

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da im i ovo duhovno prijepodne donese obilje duhovnih plodova.

Voditelj duhovne obnove, vlč. Tibor Szöllősi je pozdravio sve okupljene i dao početne smjernice za daljnji tijek duhovne obnove.

Danas ćemo promatrati lik i djelo svećenika kroz prizmu vjere i lik sv. Petra, apostola. Prije svega se moramo podsjetiti da je svećenik čovjek vjere, i to one krhke i isprobane vjere. Također, svećenik je pozvan predavati vjeru.

Ako pogledamo lik sv. Petra, apostola, nužno je uočiti da je on mora rasti u vjeri. To nije savršena vjera, nije konačna vjera, jer je ne bismo mogli nasljedovati. Štoviše radi se o vjeri koja je krajnje krhka, ali je isprobana – prokušana vjera.

Kada govorimo o vjeri, možemo izdvojiti još jednu osobu iz povijesti kršćanstva. To je sv. Franjo Asiški. On je oko 1220. doživio veliku krizu. Bježi od vlastite braće, nestao mu je osmjeh sa lica. Kako svjedoči brat Leo, najgore je to što mu je duša bolesna i ne vidi izlaz iz tame.

Kada govorimo o tome da je svećenik je pozvan predavati vjeru, potrebno je podsjetit se da je kroz povijest bilo nekoliko načina ili pristupa predavanja vjere. Može se izdvojiti dogmatski, moralni, pristup dužnosti i pristup tradicije ili običaja. Niti jedan od ovih pristupa ne smije biti svrha sebi, jer današnji čovjek želi biti slobodan od svake vrste autoriteta i vlasti nad sobom.

Božji pristup je pristup koji je uvijek aktualan. Njega možemo pronaći u 10 Zapovijedi Božjih. To je pristup koji budi zahvalnost i podsjeća na Božja djela u prošlosti, poručio je vlč. Tibor Szöllősi okupljenim svećenicima.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku izreći svoje razmišljanje ili dati opasku na neki od dijelova izlaganja, nakon čega je uslijedila zajednička molitva u crkvi svetog Jurja.

Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Ivica Zrno

ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE

21. rujan 2020.

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIČEVO (TU) – U Nikincima, Hrtkovcima i Platičevu 13. rujna 2020. molilo se za uspješnu novu školsku godinu

U nedjelju, 13. rujna 2020., za vrijeme redovitih svetih Misa u Hrtkovcima, Nikincima i Platičevu, obilježili smo početak nove 2020./2021. školske i vjeronaučne godine. Osobita nakana bila je molitva za svu djecu iz ova tri mjesta koja odlazeći u školu trebaju svladati školsko gradivo i na taj se način pripremiti za život koji je još pred njima.

Svete Mise je predslavio domaći župnik, vlč. Ivica Živković.

Na svečanim svetim Misama u ova tri srijemska mjesta blagoslovljene su knjige i školske torbe. Djeca su u prikaznoj procesiji prinijela: torbe, knjige, atlas, molitvenik i krunicu, te euharistijske darove – vodu, vino i hostije. U prigodnoj molitvi vjernika molilo se za učenike, studente, učitelje, nastavnike, profesore i sve one koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju.

Na početku svetih Misa, vlč. Ivica Živković je pozdravio sve prisutne i zahvalio što su i ove godine školske dane započeli na najbolji mogući način – traženjem Božjeg blagoslova.

U prigodnoj homiliji je istaknuo kako si niti jedan čovjek ne smije umisliti da može nešto bez Boga. Bez Boga, koji je čvrsta stijena našega života u potpunosti smo izgobljeni. Možda to i ne vidimo na početku, ali je tako. Tražiti blagoslov za svaki naš rad, pa tako i na početku nove školske i vjeronaučne godine, od velike je važnosti za svakoga od nas i za naše obitelji, poručio je vlč. Ivica Živković.

Ivica Živković

MONS. DR. PETAR PALIĆ PREUZEO SLUŽBU MOSTARSKO-DUVANJSKOG BISKUPA I TRAJNOG UPRAVITELJA TREBINJSKO-MRKANSKOG

14. rujan 2020.

MOSTAR (IKA) – Mons. dr. Petar Palić u ponedjeljak 14. rujna, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, preuzeo je službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Svečano preuzimanje službe bilo je u tijeku euharistijskog slavlja ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve u koncelebraciji biskupa dviju biskupskih konferencija (BK BiH i HBK), apostolskog nuncija u BiH, brojnih svećenika, redovnika, redovnica, predstavnika drugih vjerskih zajednica te najviših dužnosnika civilnih vlasti Hrvatske i BiH.

Na misi su koncelebrirali apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini Luigi Pezzuto, biskupi članovi BK BiH: predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, banjolučki biskup Franjo Komarica i pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, zatim apostolski vizitator s posebnom ulogom za Župu Međugorje Henryk Hoser, biskupi članovi Hrvatske biskupske Konferencije: predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić s nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije Draženom Kutlešom, krčki biskup Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, varaždinski biskup Bože Radoš, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, šibenski biskup u miru Ante Ivas, pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić i imenovani križevački vladika Milan Stipić, kao i članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda predvođeni beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom te Mirko Stefković kao predstavnik Subotičke biskupije.

Na svečanom misnom slavlju ustoličenja mons. Petra Palića za biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije koncelebrirali su također provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra dr. Miljenko Šteko, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, brojni dijecezanski i redovnički svećenici. Na misi je sudjelovala provincijalka družbe Školske sestre franjevki u Hercegovini Zdenka Kozina, brojne redovnice, bogoslovi i sjemeništarci iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Misi u Mostaru nazočili su i episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije, veliki broj predstavnika političkih vlasti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na čelu s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, predsjednikom FBiH Marinkom Čavarom i predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Svečana zvona dopratila su ulaznu procesiju do katedrale koja je, kao majka svih crkava u biskupiji, posvećena na današnji dan prije 40 godina, u čast Marije Majke Crkve. Ulazna pjesma „Šator si Božji” himna je katedrali i slika onoga što ona predstavlja, arhitektonski nalik šatoru, poput starozavjetnog u kojem se čuva Kovčeg Saveza.

Misno slavlje započeo je mons. Ratko Perić (76), dosadašnji ordinarij hercegovačkih biskupija (1992.-2020.). Pozdravni govor bio je prožet slavljem Boga koji je po svojem nadahnuću utemeljio mjesne Crkve u Hercegovini: „Neka sve naše biskupsko, svećeničko, redovničko i vjerničko djelovanje bude tebi, Oče, na trajnu slavu, na uzvišenje Svetog križa, Tvoga Sina Krista koje danas blagdanski slavimo, a svima nama bude na spasenje duša.” Izrazio je zahvalnost Isusu Kristu koji ga je prije 28 godina, 14. rujna 1992. godine, obdario sakramentom biskupskog reda, službama poučavanja, posvećivanja i upravljanja po rukama zareditelja kardinala Franje Kuharića, uz posvetitelje nadbiskupa Josipa Uhača i biskupa Pavla Žanića, u Neumu: „Prošlo je od tada 10.225 dana, a bilo je to u jeku rata, u nesigurnosti sa svake strane. Biskupski ordinarijat izgorio, katedrala izranjena s tisuću komadića granata. Kao da je bilo nastupilo vrijeme rušenja i čupanja, vrijeme ratovanja i nemilosrdna uništenja. Koliko god obilovao grijeh rata i uništenja, još je više obilovalo Božje milosrđe”, podijelio je kratko svoja zapažanja mons. Perić i zahvalio Duhu Svetom za sve poticaje u biskupskoj službi, „na svakoj milosti, bilo u obliku radosti ili nevolje s kojom si nas provjeravao, hvala na križu kojim si prokušavao našu vjernost Tvojem spasonosnom djelu. Za vjernosti zahvaljujemo, za nevjernosti molimo za oproštenje.”

Završavajući svoju aktivnu biskupsku službu na blagdan Uzvišenja sv. Križa, mons. Perić podsjetio je da u istom znaku, uzvišenja Svetog Križa i njegov nasljednik mons. Petar Palić započinje svoje poslanje: „Uvijek te pratila velika milost Božja, sedmerostruki darovi Duha Svetoga, od mudrosti do bogobojaznosti, i na Kristovu riječ bacao mreže.”

Uslijedio je obred ustoličenja pokazivanjem Papine bule na latinskom jeziku i čitanjem njezinog sadržaja. Tekst je u izvorniku pročitao mons. Amaury Medina Blanco, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu. Hrvatsku verziju pročitao je ceremonijar don Ivan Štironja, župnik u Studencima. Bulom papa Franjo dosadašnjega hvarskog biskupa Petra Palića (48) imenuje mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim trajnim upraviteljem. Potpisana je 11. srpnja ove godine. Time mons. Palić postaje nasljednik biskupa Ratka Perića. Papa pojašnjava Palićev izbor: „Učinilo nam se prikladnim Tebi,  časni brate, povjeriti narod mostarsko-duvanjskoga i trebinjsko-mrkanskoga stada, jer si se sve do sada u svojem nastojanju uloženu u Hvarsku biskupiju pokazao postojan uresom ljudskih i svećeničkih vrlina, koje se čine neophodnima kako bi ove zajednice prikladno pastirski vodio.” U buli kojom ga ovoj mjesnoj Crkvi dodjeljuje kao „predvodnika na putu vječnog spasenja”, biskupu Paliću Sveti Otac upućuje ohrabrujuće riječi: „A što se Tebe tiče, časni brate, koji si već poslušao Gospodina koji Ti je zapovjedio da izvezeš na pučinu i da baciš mreže, nastoj ondje sada Tebi povjerene duše pomno paziti, dok Krista, koji „je mir naš“ (Ef 2,14), molimo da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, izvršavaš službu promicatelja mira i upravitelja iskrene ljubavi, da Te tako Kristovi vjernici prepoznaju kao revna poslužitelja milosti.”

Nakon čitanja bule mons. Perić svojem je nasljedniku Paliću predao biskupski štap i dopratio ga do biskupske katedre. Od toga trenutka novi biskup preuzeo je predvođenje euharistije, a obred uvođenja u službu zaključen je pjesmom „Na tvoju Riječ Gospodine, bacit ću mrežu”, glazbeno obrađenim biskupskim geslom mons. Petra Palića. 

Novi biskup hercegovačkih biskupija mons. Petar Palić vjernicima se predstavio u propovijedi oslonjenoj na Riječ Božju liturgije Uzvišenja svetoga Križa. Podsjetio je i na nedavnu povijest mostarske katedrale. Naime, 14. rujna 1980. godine tadašnji biskup Petar Čule posvetio ju je i predao upravu Biskupije biskupu Pavlu Žaniću, a katedralu svećenicima i narodu. No, uslijedile su i ratne godine zbog kojih mons. Ratko Perić nije bio ređen u ovoj stolnoj crkvi: „Mi smo danas u stvarnosti i u gradu mostova. Mostova koji, nažalost, upravo u ovoj zemlji mnogo puta nisu povezivali, nego razdvajali. Prije 28 godina, na današnji dan, nije se u ovoj mostarskoj stolnici moglo slaviti ređenje novoga biskupa hercegovačkih biskupija Ratka Perića zbog ratnih sukoba, opasnosti i razaranja. Međutim, unatoč tim sjenama zla i razrušenim crkvama, unatoč nutarnjoj ranjenosti i podjelama, hrabra Crkva, okupljena oko svoga pastira, nastavila je i u tim uvjetima svoj hod u izgradnji Kristova Kraljevstva.” 

Crkva živi u vjernicima koji su povezani s njezinim temeljem Isusom Kristom, oni su Hram Božji: „Kolikogod bila važna ova izgrađena katedrala, mi smo kršćani pozvani shvatiti da smo mi građevina i da svi zajedno gradimo na svojim životima, na kući zajedništva, okupljeni u jednu Crkvu do kraja vremena. Mi, kršćani, smo i njiva koja raste i nitko ne zna kakve će plodove donijeti. Sve će se pokazati jednoga dana. Možemo samo vjerovati da će građevina biti stabilna i useljiva. Možemo se samo nadati da će plodovi koji izrastu iz naših duhovnih sjemenki biti jestivi. Važno je, kaže Pavao, da je temelj ispravan. A temelj je Isus Krist. I tko na njemu gradi, na pravom temelju gradi, bez straha pred budućnošću, unatoč mnogim nevoljama.”

Nastavak propovijedi mons. Palić povezao je sa svojim biskupskim geslom „Na tvoju Riječ”, bacit će mreže poput ribara Petra: „U ovom našem slavlju danas svima se nama, braćo i sestre, obnavlja poziv da izvezemo na pučinu i bacimo mreže, da se radikalno povjerimo snazi Kristove ljubavi, da ga pažljivije slijedimo u službi Bogu i ljudima. Upravo tu skromnu i istovremeno veoma veliku službu Isus povjerava svojoj Crkvi, a u Crkvi na poseban i jedinstven način apostolu i biskupu. Danas se to poslanje, nakon služenja biskupa Ratka Perića, povjerava mojoj krhkoj osobi. Svjestan sam činjenice da trenuci poteškoća i kušnje ne nedostaju ili neće nedostajati na mojemu i na vašem putu, a možda i – ne daj Bože! – trenuci umora i izdaje. I jer smo slabi, često nam ruke i koljena zadrhte pred zahtjevom za darivanjem, vjernošću i velikodušnom ljubavlju. Mnoge su osobe tijekom povijesti spasenja, pa sve do Isusovih učenika, pokazale to svojim životom.”

No, uvijek se počinje ispočetka kad se odvažimo na rizik vjere, „jer poput Petra, prepoznajemo da netko poznaje našu prazninu, a opet nam ne dopušta da upadnemo u prazninu, već nas ispunjava poput mreža ribarskih brodova.” U tom kontekstu spomenuo je i sadašnje nove okolnosti uvjetovane zaštitom od širenja koronavirusa: „Prazna mjesta u našim crkvama, posebno u doba epidemije koronavirusa, i prazne blagajne u našem domaćinstvu nisu ni manje ni više nego prazne mreže ribara u Galilejskom jezeru. Isus dolazi i potiče nas da vjerujemo njegovoj riječi i da se ne bojimo.”

Mons. Palić je, nadovezujući se na Jakovljev san iz Knjige postanka, priznao da na početku svoje službe pastira hercegovačkih biskupija želi sanjati: „Smijemo li se i možemo li se svi usuditi sanjati, pa i to da će se jednom situacija ‘slučaja’ i ‘fenomena’ pretvoriti u odgovornu stvarnost i novu mogućnost življenja Božje ljubavi i novi ‘kairos’ izgradnje Kristova kraljevstva?”

Proširio je svoj san i na cijelu BiH: „Želim poput Jakova sanjati Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, koja ujedinjuje, a ne dijeli, i u njoj ove naše biskupije koje imaju svoju bremenitu, ali ponosnu povijest. Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje.”

Ove riječi nisu bijeg od stvarnosti i izazova, „kao što ni Krist nije zatvarao oči i bježao pred stvarnošću križa”. Ovo je prilika za javnu potvrdu vjere „da je jedino po Kristovu križu ljudskom rodu darovano spasenje, da je u križu i naša proslava, uskrsnuće, konačna pobjeda nad grijehom i zlom.” I zato je na kraju propovijedi mons. Palić ponovio: Stoga, ne uznosi me „Hosana“ danas, niti dršćem pred onim „Raspni ga“ sutra, sve dok živim za Krista, umrlog i uskrsnulog, i dok na njegovu riječ bacam mreže i činim ono protiv čega se goli ljudski razum buni. Da! Spremni smo, Gospodine, bacati svoje mreže, unatoč podjelama, umoru, nemoći i razočaranosti i samo zato jer nam Ti to zapovijedaš! Želimo, Gospodine, bacati svoje mreže, ne kako bismo drugoga zarobili i ograničili mu slobodu, nego kako bismo ga pozvali u Tvoje zajedništvo, u kojemu nam dopuštaš da budemo bolji ljudi. I sigurni smo, mreže se neće raskinuti, jer si Ti s nama, u euharistiji i zajedništvu koje živimo jučer, danas i sve do svršetka svijeta.

Na kraju euharistije uslijedili su govori. Dosadašnjem biskupu Periću, ali i novom biskupu Paliću obratio se kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH. Prisjetio se 1961. godine kada je prvi put u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upoznao Ratka Perića kao sudionika jedne priredbe u kojoj je do izražaja došao njegov čvrst, prodoran i uvjerljiv glas. „Kakav je bio tada, takav je i do danas.” Kardinal Puljić zahvalio je biskupu Periću na „vjerničkom, svećeničkom i biskupskom svjedočenju”, na „radosnom širenju Kraljevstva Božjega na ovim prostorima” kroz propovijedi, duhovne vježbe, nagovore, predavanja. I u sklopu BK BiH zajedno su surađivali ponekad iznoseći i različite stavove, „ali voljeli smo Crkvu i ovaj narod.”

Želeći mu i dalje Božji blagoslov, kardinal Puljić je biskupu Periću još rekao: „Bog koji poznaje što si proživio i preživio, i svu onu hrabrost vjere koju si pokazivao, neka ti on bude nagrada. Uvjeren sam da će to biti kreativna mirovina, da ćeš kao erudita zračiti iz svojega znanja i nova djela stvarati.” A Perićevu nasljedniku Paliću poželio je dobrodošlicu u BK BiH: „Nama valja zajedno kročiti i naviještati Gospodina Isusa Krista, a Crkvi koju preuzimaš preporučujem da te prihvati da zajedno surađujete na dobro našega hrvatskog naroda.”

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, također je govorio o dvojici biskupa, upućujući im čestitke. Uz dosadašnjeg ordinarija mons. Ratka Perića primijetio je: „Crkva u Hrvata zahvalna je Bogu što je u turbulentnom vremenu potkraj XX. stoljeća i početkom XXI. stoljeća imala na čelu hercegovačkih biskupija mons. Ratka Perića koji se nije bojao javno reći što ga smeta i zbunjuje kako u Crkvi tako i izvan nje. Zdravo kritičan prema svakoj vrsti zastranjivanja, on je bio odvažan u susretima s moćnicima ovoga svijeta, te vrlo osjetljiv prema manipulacijama na političkom i medijskom javnom prostoru.” 

Bila je primjetna tjeskoba pastira „kojega muči činjenica što je otpisivanje Boga ušlo u ‘program ljudskog umovanja’, a grijeh, nemoral i korupcija ‘stekli pravo građanstva’”. Posebno mu je zahvalio što se „nije umarao ponavljati slušateljima i čitateljima da nam je ‘putovati kroz mnoge nevolje’, i ‘da nam je jedino u križu spasenje’”. A njegovom nasljedniku mons. Petru Paliću zahvalio je za dosadašnji rad unutar HBK, te opisao službu biskupa koji nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere koji je pozvan „ne samo ‘svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”.

Ovo poslanje stavio je u kontekst aktualnog vremena: „Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranog svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobrog pastira traži što je izgubljeno, on se neće ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve.”

U ime Crkve mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske prigodnu riječ uputio je generalni vikar don Željko Majić. Prisjetio se ratne 1992. godine, stradanja hercegovačkih biskupija, ordinarijata i zalaganja tadašnjeg biskupa Pavla Žanića da od Svetog Oca izmoli novoga crkvenog pastira Hercegovini. U Neumu, u tada još neizgrađenoj crkvi Gospe od zdravlja, na današnji dan 1992. Ratko Perić zaređen je za biskupa i postavljen koadjutorom biskupu Pavlu, a upravu biskupije preuzeo je godinu dana kasnije. Spomenuo je njegovu obnovu biskupija, propovijedi, desetke tisuće prijeđenih kilometara zbog naviještanja i propovijedanja, osnivanje župa, veliki doprinos koji bi bilo dragocjeno istražiti i vrednovati.

Don Željko je mons. Paliću, pak, izrekao dobrodošlicu uime svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernog puka: „Crkva u Hercegovini prima vas radosna srca. Zato ovaj dan, nije vrijeme žalosti i plača, nego istinske radosti što ste nam dodijeljeni kao nasljednik apostola u ovoj našoj crkvi.” A hercegovačke biskupije okupljaju 180 tisuća vjernika u 81 župi. Ovdje djeluje više od 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Uz biskupijske svećenike, djeluju i dvije muške redovničke zajednice i šest ženskih. Sve crkvene institucije, i biskupijske i redovničke, novom se biskupu stavljaju na raspolaganje, svećenici mu pružaju suradničku ruku, a novog biskupa svojim će molitvama pratiti vjernički puk.

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, govoreći o biskupu Periću rekao je kako su „rasli na istoj njivi” i „pisali zajedno hercegovačku povijest svojega vremena”. Također je priznao: „Iako nismo, treba biti pošten pa reći, uvijek išli ukorak, pa nismo tu povijest mogli pisati jednoglasno, ipak mogu posvjedočiti, u duhu drevnog pisca – u nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav.” Mons. Paliću poželio je dobrodošlicu u krševitu Hercegovinu, zemlju koja će biti „knjiga spasenja iz koje ćete čitati Božju volju za vas i za nas.” Uime franjevaca fra Miljenko je izrazio spremnost otvorenih ruku za zajednički rad na Božjoj njivi, „zajednički rad u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom, vodit će nas međusobna kršćanska ljubav.”

Borislava Šarić, majka četvero djece, u pratnji njih i supruga, biskupima Periću i Paliću obratila se uime vjernika laika dviju hercegovačkih biskupija. Biskupa Perića opisala je kroz tri riječi koje kazuju kakav je rezultat njegovoga rada u njihovim životima: teološki oplemenjeni, moralno hrabri, crkveno jasni. „Svaki dan vaše službe bio je prožet geslom ‘Kroz mnoge nam je nevolje’ kojem ste ostali dosljedni do kraja.” Novog biskupa Palića zamolila je da se za njih zauzima pastirskim i očinskim srcem, a osobito je zamolila vodstvo za obitelji i mlade. „Narod ovdje očekuje mnogo, a mi vjernici laici stojimo vam na raspolaganju u svemu u čemu ćete nas trebati.”

Na kraju mise mons. Petar Palić izrekao je zahvale brojnim dionicima svoga biskupskog puta i današnjeg slavlja: Trojedinom Bogu, Svetom Ocu koji ga je imenovao u novu službu, biskupu Ratku Periću kao prethodniku u biskupskoj službi u Mostaru, braći biskupima obiju biskupskih konferencija, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, svim vjernicima, obitelji, prijateljima. Zahvalio je i predstavnicima svjetovne vlasti iz Hrvatske i BiH na sudjelovanju u euharistiji, a osobito predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću kojemu je zahvalio za sve što čini za hrvatski narod u BiH, te izrazio uvjerenje da „i ubuduće neće  uzmanjkati podrške Vlade Republike Hrvatske u zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.” Dionici slavlja bili su I predstavnici drugih vjerskih zajednica, akademskog i kulturnog života, te brojni gledatelji I slušatelji putem izravnim televizijskih i radijskih prijenosa.

Nakon današnjeg preuzimanja službe ordinarija u Mostaru, mons. Palić ostaje apostolski upravitelj Hvarske biskupije koju je kao ordinarij vodio od kraja travnja 2018. godine. Dekret o tome dao mu je papa Franjo preko Kongregacije za biskupe postavljajući mons. Petra Palića apostolskim upraviteljem „sede vacante” Hvarske biskupije „od današnjega dana i dok izabrani biskup ne uđe u kanonski posjed biskupije”. Prema tom dekretu koji je potpisao prefekt Kongregacije kardinal Mark Ouellet, mons. Palić u Hvarskoj biskupiji ima prava, ovlasti i obveze koje pripadaju dijecezanskim biskupima.

Izvor: ika.hkm.hr

PROSLAVA BLAGDANA „UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA“ – CRKVENI GOD U RUMI

14. rujan 2020.

 

RUMA (TU) – Rumljani su 14. rujna 2020. godine proslavili svoj crkveni god svetom Misom u 18 sati.

Misno slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, dekan i župnik u Srijemskoj Mitrovici. U koncelebraciji su bili: preč. Božidar Lusavec, župnik u Beški, vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, te župnik domaćin vlč. Ivica Čatić.

Prigrliti svoj križ

Mons. Eduard Španović je u uvodu misnoga slavlja naglasio vrijednost križa, jer se po njemu dolazi do uskrsnuća. Na njegove misli nadovezao se i vlč. Nikica Bošnjaković, koji je na slavlju propovijedao. U propovijedi je posebno istaknuo da, kao vjernici, promatrajući Isusov križ, moramo prihvatiti i svoje životne križeve.

Mi danas, ovim blagdanom, želimo odmjeriti Kristov križ i shvatiti realnost patnje. Križ je do Isusa bio sredstvo mučenja, a Isusovom smrću postao je simbol spasenja. To se dogodilo upravo jer je Krist prihvatio križ, jer je dao pristanak na Očevu volju, kazao je vlč. Bošnjaković, te dodao: Dok promatramo drvo Isusovoga križa, ne možemo da ne mislimo na svoje životne križeve. I mi moramo prihvatiti biti razapeti, prihvatiti svoj križ, čvrsto ga uzeti i nositi. No, ne može ga se nositi ako gunđamo i mrmljamo protiv njega, ako stalno pitamo 'Zašto?'. Na križu se mora umrijeti, a stalno gunđanje znak je njegova neprihvaćanja. Moramo prihvatiti živjeti s njim, prihvatiti ono što nam je Otac namijenio. A on namjenjuje svakome koliko može nositi, svakome po njegovoj mjeri.

Propovjednik je potaknuo vjernike da mole od Boga pomoć u nošenju svojih križeva, te da utjehu traže u Isusovim riječima da tko ne prigrli križ ne može biti njegov učenik.

I ove godine su, kao i inače, na Misi sudjelovali i vjernici iz susjednih župa. No, zbog aktualne epidemiološke situacije, izostalo je tradicionalno ljubljene relikvija svetoga Križa i druženje nakon slavlja.

Ana Hodak

 

PROSLAVA BLAGDANA UZVIŠENJE SVETOG KRIŽA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

14. rujan 2020.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak, 14. rujna 2020., svečanim euharistijskim slavljem u 9.00 sati proslavljen je blagdan Uzvišenje svetog Križa, u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik.

Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački, u zajedništvu s vlč. Ivicom Zrno, župnikom iz Laćarka.

Kako u Srijemskoj Mitrovici već duži niz godina djeluju časne sestre svetog Križa, proslava blagdana u župi je osobito usmjerena prema njihovoj zajednici, te se svake godine proslava i odvija u prostorijama samostanske kuće i samostanske kapele. Sve ove godine, vjernici srijemskomitrovačke župe su veoma rado odlazili sestrama na proslavu. A ove godine, zbog cjelokupne situacije s pandemijom korona virusa, proslava je iznimno premještena u župsku crkvu i župsko dvorište, jer su se vjernici i ove godine odazvali u lijepom broju, pokazujući povezanost sa časnim sestrama i njihovom zajednicom.

Na početku euharistijskog slavlja, pozdravljajući sve okupljenje, mons. Eduard Španović je pozvao na promišljanje o Otajstvu Križa.

Govorimo o glavnoj oznaci nas kršćana. Bez križa, simbola vjere i žrtve ne možemo govoriti o Kršćanstvu, niti možemo reći da smo kršćani. U tome duhu započnimo i slavlje ove presvete Euharistije.

U prigodnoj homiliji istaknuo je važnost ovog blagdana za srijemskomitrovačku župsku zajednicu, te pozvao okupljene vjernike na trajno zahvaljivanje Gospodinu za sve darove koje nam daje.

Za nas, u Srijemskoj Mitrovici, ovaj dan i ovaj blagdan ima, uz vjernički značaj jedan posebni i dodatni. Časteći Otajstvo svetoga Križa, ne možemo se ne prisjetiti i naših časnih sestara, koje su, svojom zajednicom, već dugo prisutne u našem Gradu i u našoj župi. Prijašnjih godina su bile prisutne i u srijemskomitrovačkoj bolnici i upravo su po tome veoma poznate u Gradu. Slijedeći i vršeći svoju karizmu, ostavile su veoma duboki trag u našoj župskoj zajednici i zbog toga smo im veoma zahvalni. Danas im čestitamo njihov dan i u zajedništvu s njima se stavljamo pod vodstvo svetog Križa. Svatko ispred sebe stavlja znak koji mu znači i koji želi slijediti, a tko slijedi sveti Križ slijedi znak Isusa Krista, jedna je od poruka koju je izrekao mons. Eudard Španović.

Euharistijsko slavlje je, svojim lijepim pjevanjem, animirao dio župskog zbora, pod vodstvom voditeljice istoga zbora, s. Cecilije Tomkić.

Ivica Zrno

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 >