Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >

PROSLAVA SVETOG VINKA PAULSKOGA U ZEMUNU

28. rujan 2017.

ZEMUN (TU) - U samostnu Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga u Zemunu u srijedu 27. rujna 2017. godine sestre milosrdnice su proslavile svetkovinu svoga utemeljitelja.

Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u zajedništvu sa župnikom i dekanom župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu preč. Jozom Duspara i gvardijanom Samostana Svetog Ivana Krstitelja u Zemunu o. Željkom Paurić. Uz sestre milosrdnice u Zemunu: sestrom Blandinom, predstojnicom i sestrom Vjekoslavom i drugih na misi su bile i redovnice drugih družbi, kao i velik broj vjernika iz Zemuna i drugih župa Srijemske biskupije i Beogradske nadbiskupije zajedno s predstavnicima VeleposlanstvaRepublike Hrvatske i Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama u Beogradu. Kao predstavnica sestara Milosrdnica u Zagrebu bila je sestra Marija Paula Kljajić, zamjenica sestre Provincijalke Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskoga u Zagrebu.

U pozdravnoj riječi sestra Marija Paula Kljajić pozdravila je sve sudionike slavlja. Istaknula je kako tim slavljem sestre milosrdnice žele zajedno s okupljenim vjernicima proslaviti blagdan Svetog Vinka Paulskoga, svojega utemeljitelja, ali i zahvaliti Bogu za sve milosti i snagu koju primaju po Božjoj dobroti po zagovoru svetog Vinka, te se preporučiti Božjoj providnosti.
Uvodeći u misno slavlje biskup Gašparović je čestitao sestrama slavlje njihovog zaštitnika koji je u zajedništvu sa sestrom Lujizom njihov i naš uzor i primjer života.

Promišljajući u duhu današnje svetkovine predvoditelj slavlja je u homiliji progovorio o svetom Vinku kao “divu kršćanske ljubavi” i o njegovom životu koji je “otvoreno evanđelje”. Jednostavna teologija sveca je Ljubav Božja, a njegov neposredan i jasan govor jest “služiti znači kraljevati”. Biskup je naglasio da je sveti Vinko sa svetom Lujzom de Marillac ostao nadahnitelj za sve suvremene kongregacije aktivnoga i apostolskoga života, kao i za svjetovne ustanove i karitativna laička udruženja. “Oni su nositelji velike karizme ljubavi, nastavio je biskup Gašparović. Oni nam pokazuju primjer kako služiti čovjeku u njegovoj cjelovitosti, tjelesnoj i duhovnoj. Pokazali su nam da je potrebno služiti čobjeku u tjelesnim djelima milosrđa: gladnog nahraniti, žednog napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati te mrtve pokopati. Uz ta tjelesna djela milosrđa govore nam da su tu i duhovna: savjetovati, poučiti, grješnika ukoriti, utješiti, oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Bogu se moliti. To je prepoznatljivi poziv naših dužnosti prema bližnjemu. Valja to ne samo napamet učiti, nego i u životu provoditi.”
Da bi se tjelesna i duhovna djela milosrđa mogla ostvariti potrebno je, naglasio je Gašparović, primijetiti da je sveti Vinko osnovao redovničku žensku družbu koja nije zatvorena u samostan, već joj je karizma upravo tražiti ljude u njihovim potrebama – na ulicama i trgovima, po kućama i stanovima, u bolnicama i po ubogištima.

“Nije li upravo Gospodin naš Isus Krist proglasio blaženstva? zapitao se biskup, i dodao u duhu evanđelja: molimo da naše srce bude i siromašno i žedno pravednosti, milosrdno i mirotvorno, da zadobijemo vječnu nagradu zajedno sa svetim Vinkom i onima koji su poput njega, i na njegov poticaj i primjer, služili Gospodinu u svojoj braći i sestrama. Pitanja na posljednjem sudu, kad je Gospodin bio gladan, žedan, stranac, bolestan ili u tamnici, pokazuju da se naš odnos prema Bogu mjeri odnosom prema čovjeku, i to najmanjemu. Sveti Vinko je siromahe nazivao našim

 

blagom i kapitalom. Gdje je siromah brat i prijatelj, tamo je slika Isusa Krista. On je činio ono što i Isus kad je u susretu s gluhonijemima, s grešnicima, slijepima i uzetima očitovao znakove spasonosne dobrote. Dobrota je evanđelje Kraljevstva Božjeg. Ona nas uči kako se brinuti o drugima i pomagati im bez interesa; kako se žrtvovati u duhu Isusove zapovijedi: Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio, zaključio je predvoditelj slavlja.

Na kraju misnoga slavlja preč. Duspara je pozdravio sve sudionike i progovorio o djelovanju Biskupijskog Caritasa Srijem, zalaganju za siromašne i one koji u u duhovnoj i tjelesnoj potrebi, te osnivanjima župnih Caritasa u Biskupiji.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao župni zbor župe “Uznesenje Blažene Djevice Marije” iz Zemuna.

                                                                                         Tiskovni ured Srijemske biskupije

PROSLAVA BLAGDANA MALE GOSPE I OBITELJSKOG DANA U NOVIM BANOVCIMA

11. rujan 2017.

NOVI BANOVCI (TU) - Veličina blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije u župi Novi Banovci na poseban se način istakne budući da se tada župa raduje svom crkvenom godu. Uz vjernike goste iz okolnih župa i lijepi broj samih banovčana dala se čast majci Božjoj po misnom slavlju koje je bilo na sam blagdan 08.09.2017. Ove godine gost i predvoditelj misnoga slavlja bio je velečasni Tomislav Đukez, svećenik Đakovačko Osječke nadbiskupije i župnik u Josipovcu 1. Uz njega Banovce je posjetio i župnik u miru vlč. Antun Dević. Pored njih prisutna je bila i nekolicina svećenika srijemske biskupije. Na početku misnoga slavlja župnik vlč. Milekić pozdravio je sve prisutne potaknuvši na istinsku i duhovnu proslavu blagdana.

             Sam naziv Mala Gospa, govori o veličini Majke Božje. Njezina malenost, poniznost i spremnost čuti i poslušati Božju Riječ primjer je nama svima. Čak i kad joj nije potpuno jasno. Ako je potrebno i trpjeti, izložiti i svoje vlastito dostojanstvo, spremno prihvaća riječ upućenu od samoga Boga. Koliko smo mi spremni uz molitve koje stalno upućujemo Bogu na trenutak zastati i dozvoliti čuti što nama On ima reći. Imamo li spremnost trpjeti za nju i vjerovati joj i onda kad našem razumu nije sve najjasnije. U svojoj homiliji naglasak je stavio predvoditelj slavlja vlč. Đukez.

            Po završetku mise župnik se zahvalio subratu Tomislavu, gostima, mladima, ministrantima i župljanima na svakom trudu pri pripravi za proslavu. Prema ustaljenom običaju upriličilo se druženje i čast u župnom dvorištu na koje su bili svi pozvani. A koje je prošlo u lijepom i ugodnom vjerničkom druženju i časti.

            Prve nedjelja poslije crkvenoga goda i ove godine je bila usmjerena obitelji i misnom slavlju za nju. Kao i prijašnjih godina ovaj dan okupi lijepi broj župljana, obitelji, sa molitvom i nakanom kako za kućnu tako i crkvenu obitelj.

           Božija riječ danas je u znaku opomene kojom nas želi otrgnuti od jednog stanja koje se uvlači u srca ljudi pa i kršćana. Ravnodušnost, sve nas više obuzima jer sve je manje one istinske bratske ljubavi koja želi dobro drugome. Prisutna je u obiteljima, društvu pa i Crkvi. Svatko želi imati svoj život bez želje biti odgovoran za dobro i bližnjega. A ljubav ne može biti sama, niti želi pustiti da drugi strada pa i kroz neznanje. Molimo da nas takav osjećaj ne nadvlada, već  ispunjeni ljubavlju koja želi dobro drugome i u Ime Isusovo osnaženi biti takvi. Zajednički promišljajući nad nedjeljnim čitanjima istakao je vlč. Milekić.

            Po završetku mise kao što se i prijašnjih godina upriliči bio je zajednički ručak, druženje, sport, razgovor i vreme koje se ispuni ugodnim druženjem samih vjernika na radost okupljenih i sa željom da se to uvijek i nadalje nastavlja održavati.

ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU ŠKOLSKE 2017-2018 GODINE

11. rujan 2017.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 03. rujna u župi svetog Dimitrija, đakona i mučenika pod misom u pola deset bio je zaziv Duha Svetoga. Misno slavlje je predvodio župnik Eduard Španović, koji je u svojoj propovjedi istaknuo važnost kako školskog tako i crkvenog vjeronauka; „...Time što ste upisali svoju djecu na katolički vjeronauk u školi i ovdje u župi, čuvate identitet svoje vjere. Pravu stvar ste učinili, vaša djeca će sve više upoznati svoju vjeru, sve bolje će razumjeti Božju riječ, i sve će više osjetiti Božju ljubav.“

U prikaznoj procesiji djeca su donosila svoje školske torbe s knjigama, vjeroučitelji udžbenik za vjeronauk, profesori razrednu knjigu, a roditelji uskrsnu svijeću.

Na kraju misnog slavlja župnik je blagoslovio djecu, vjeroučitelje, učitelje i profesore, te svima poželeo svima sretan početak nove školske godine.

 

 

sjemeništarac

Đuro Juhas

MLADI SRIJEMSKE BISKUPIJE NA LJETOVANJU

17. kolovoz 2017.

PETROVARADIN (TU) - Ljetovanje mladih Petrovaradinskog i Srijemskomitrovačkg dekanata18 Mladi iz župa Červić, Beočin, Srijemska Kamenica, Perovaradin 2, Beška, Maradik i Novi Slankamen od 3 do 9 kolovoza boravili su u Kaštel Kambelovcu na ljetovanju u pratnji čerevićkog župnika vlč. Zdravka Čabrajca.Ljetovanje je podpomogao gospodin Joso Berket, vlasnik Marine Kaštela, Uz zabavu i kupanje mladi su svakoga dana imali svojevrsni oblik kateheze; prvi dan se promišljalo o službana i karizmama, drugi o bl. Ivanu Merzu, treći dan mladima je prikazam dokumentarni film sa svjedočanstvima sedmorice svećenika kako su postali svećenici. Posljednjeg dana kada su imali katehezu prikazan je razgovor sa poznatim hrvatskim pjevačem duhovnih šansona Alanom Hržicom. Mladi su uz druženje i zabavu imali priliku sudjelovati na svetim misama, napose na blagdan Gospe Sniježne ili kako se u župi sv. Jeronima u Kaštel Gomilici u kojoj smo toga dana sudjelovali na misi taj blagdan zove Gospa od Milosti. Sudjelovanjem na misi na Sniježnu Gospu mladi su bili barem duhom, ako već nisu mogli biti fizički na Tekijskom svetištu, gdje su se slavile Velike Tekije. U ponedjeljak 7 kolovoza u večernjim satima mladi su imali izletu u Split kada su imali priliku ploviti polupodmornicom i vidjeti podmorje Splitskoga kanala, a nakon plovidbe imali su kratku šetnju užom jezgrom Dioklecijanove palače te vidjeti Peristil, katedralu sv. Dujma, podrume Dioklecijanove palače... te priliku kupiti suvenire za svoje najbliže.Polazak je prema moru bio u ranim jutarnjim satima u četvrtak 3. kolovoza, a povratak prema Srijemu u srijedu 9 također u jutarnim satima.

Tekst: Davor KormanjošFoto: Darko Peka / Mia Vicković

SPROVODNI OBREDI VLČ. STJEPANA KLAIĆA

11. kolovoz 2017.

ĐAKOVO (TU) – Vlč. Stjepan Klaić, župnik u miru, preminuo je u ponedjeljak, 7. kolovoza 2017. u Svećeničkom domu u  Đakovu u 79. godini života i 53. godini svećeništva. Sprovodni obredi održani su u srijedu, 9. kolovoza, na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je u đakovačkoj katedrali uslijedila misa zadušnica. U nazočnosti nadbiskupa mons. Đure Hranića, obred ukopa predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić.

Svoju homiliju mons. Ćurić započeo je podsjećajući na pročitan ulomak Knjige tužaljki te tekst 103. psalma, koji poučava o istini Božje ljubavi koja u iskustvu biblijske, tj. naše kršćanske vjere uvijek izranja u središte: ljubav je Gospodnja vječna… Naglasio je kako svakoga dana imamo prigodu i poziv obnoviti svoju životnu snagu, otkriti one prve, najsigurnije temelje svoga života, i sav svoj život staviti u sigurnost Božje ljubavi. „Da, to je zapravo ona temeljna i potpuna životna sigurnost kršćanina: sâm Bog me ljubi, ovakvog kakav jesam, i to uvijek, unatoč mojim grijesima, i nikad me neće prestati ljubiti. On me poziva da mu uzvratim, nasljedujući njegov primjer i zapovijed ljubavi prema bližnjima, tj. prema svakom čovjeku“, rekao je mons. Ćurić, dodavši kako bi nam ta istina ostala visoka i nedostižna da je Bog nije utjelovio u svome Sinu i po njemu je spustio do naših staza.

„U svjetlu Kristovih otajstava danas stojimo pred završetkom zemaljskoga puta i opraštamo se od svoga brata, svećenika Stjepana. Vjerujemo da je u njegovu životu bila živa riječ koju smo u evanđelju čuli: 'Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte' (Iv 14,1).  To je sigurnost koja nosi svakoga svećenika, daje mu snagu – da svima naviješta da nam je u svome Sinu Bog pokazao najveću ljubav, da se Njegova ljubav prignula do ljudskih slabosti i grijeha, da je na križu podnijela smrt i ponovno zasjala u uskrsnuću. A u tom je i naš put, istina i život“, rekao je mons. Ćurić.

Nakon što je ukratko predstavio pokojnikov životni put, istaknuo je: „Godine i teret svećeničke službe pok. Stjepana bili su zahtjevni, donoseći uvijek različite izazove - najprije dugo razdoblje ateističkog društvenoga sustava zajedno s  iskustvom dijaspore katoličke zajednice u Srijemu te, najposlije, napetosti u vremenu Domovinskoga rata. U svom umirovljeničkom životnom razdoblju, znao je naš brat Stjepan očitovati svoju naravnu ljudsku spontanost, jednostavnost i vedrinu. Nije se povlačio u samoću, štoviše, rado se uključivao u razgovore, susrete i, koliko je mogao više, u liturgijska slavlja u našoj katedrali, posebno kao zlatomisnik, o 50. obljetnici svoga ređenja 2015. godine.“

Misa zadušnica

Nakon ukopa na Gradskom groblju, u đakovačkoj prvostolnici slavljena je misa zadušnica za pokojnog svećenika Stjepana. Uz nadbiskupa mons. Đuru Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te veći broj svećenika, misno slavlje predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gašparović.  

„Sada je čas kad nas Crkva poziva da svoju misao okrenemo prema svećeniku Stjepanu, prema njegovom proteklom životu, kojega će se svaki od nas sada za trenutak prisjetiti“, rekao je na početku homilije biskup Gašparović, potaknuvši okupljene da razmišljaju o činjenici „da Crkva u ovom trenutku rastanka ne poziva da trpimo od žalosti za gubitkom dragog člana Crkve, svećenika naše najprije Đakovačke i Srijemske biskupije. Naprotiv, Crkva nam želi pomoći da u Kristu umrlom i uskrslom nađemo odgovor na tolika pitanja koja nas muče i koja sebi sada postavljamo pred otajstvom smrti svećenika Stjepana“.

Okupljene je podsjetio kako postoji jedna sigurnost koja se ne može opovrći, a to je smrt, koja je upisana u naš život kao neuklonjiv uvjet ovozemaljskog življenja i čije iskustvo budi teška, često tjeskobna pitanja. „Svećenik Stjepan bio je vjernik koji se sada susreće s Bogom i ostaje zapanjen. Nije mu sada potrebna vjera, nego stvarno gledanje Boga. Božja je volja da nitko iz stada ne propadne, a on je pripadao tom stadu, stadu Dobroga Pastira, koji reče: Ja sam uskrsnuće i život. Zato se život mijenja, a ne oduzima“, rekao je biskup te ustvrdio kako je pokojni svećenik živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. „On je posvećivao druge po svećeništvu i sada za to prima nagradu i govori: Ja vjerujem - uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja. To je naša vjera u Krsta umrlog i uskrslog. Smrću procvjetava vječna klica koju je Duh Sveti posijao u naše srce“, dodao je biskup.

Zaključujući homiliju, istaknuo je: „Makar je ovo oproštaj, danas je naša Pasha, naše Uskrsnuće. Danas je dan blagdanski, dan utješne nade, vedre radosti, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Krista raspetoga i uskrsloga obasjava svjetlošću smrt svećenika Stjepana. Vjerujemo da on živi, živi s Bogom, živi potpuno. On je zaista s Kristom umro da bi s njim živio, bio je ustrajan da bi danas s Kristom kraljevao. U to smo uvjereni!“

U misnom slavlju okupljeni su se prisjetili i pokojnog biskupa Stjepana Bäuerleina, zareditelja pokojnog svećenika Stjepana Klaića, a koji je umro na današnji dan prije 44 godine (9. kolovoza 1973.).

Životopis (iz homilije mons. Ivana Ćurića)

Pokojni svećenik Stjepan rođen je 25. kolovoza 1938. u Starim Perkovcima, filijali župe Donji Andrijevci, od roditelja Mije i Marije, rođ. Sočković. Iako su mu planovi za školovanje u početku bili drugačiji, životni put ga je vodio prema sjemeništu te je u sjemenišnoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati završio 6 razreda, a maturirao u Liceju u Đakovu 1959. godine. Nakon vojnoga roka pohađa bogoslovni studij u Đakovu, gdje ga je na Petrovo, 29. lipnja 1965. zaredio biskup Stjepan Bäuerlein.

Čitavo svoje svećeničko djelovanje proveo je u Srijemu, gdje je i inkardiniran u prezbiterij Srijemske biskupije (nakon njezina osamostaljenja 2008. godine). Najprije je vršio službu župnoga upravitelja u Čereviću i Srijemskoj Kamenici, potom 1967. preuzima službu župnika u Sotu gdje ostaje sve do 1980. Nakon toga postaje župnikom u Inđiji, a jednu godinu (1988./89.) upravlja i župom Maradik. Kao inđijski župnik umirovljen je 2013. godine i nastanjuje se u Svećeničkom domu u Đakovu, gdje je, posebno u mjesecima teške bolesti, upućen na skrb ravnatelja, sestara, osoblja i subraće svećenika.

Anica Banović

Preuzeto sa: http://www.djos.hr

PREMINUO VLČ. STJEPAN KLAIĆ

09. kolovoz 2017.

ĐAKOVO (TU) - U ponedjeljak, 7. kolovoza 2017. u Svećeničkom domu u  Đakovu u 79. godini života i 53. godini svećeništva preminuo je vlč. Stjepan Klaić, župnik u miru. Rođen je 25. kolovoza 1938. u Starim Perkovcima. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. u Đakovu.

Bio je upravitelj župe u Čereviću, Srijemskoj Kamenici, Sotu, Inđiji i Maradiku.  Inkardiniran je u Srijemsku biskupiju. Od umirovljenja 25. kolovoza 2013. nastanjen je u Svećeničkom domu u Đakovu. Sprovodni obredi bit će u srijedu, 9. kolovoza 2017. s početkom u 16 sati na Gradskom groblju u Đakovu. Poslije ukopa bit će Sv. misa zadušnica u đakovačkoj katedrali.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Preuzeto sa: http://www.djos.hr

 

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 >