Vijesti

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >

SUSRET STUDENATA I MLADIH RADNIKA SRIJEMSKE BISKUPIJE

09. prosinac 2010.

Studenti_i_mladi_8.12.2010PETROVARADIN, 8.12.2010. - Na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM održan je u Petrovaradinu 9. susret mladih na kojem su se s biskupom Đurom  našli Ivica Damjanović, povjerenik, Dušan Milekić i Marijan Vukov te suradnici u pastoralu mladih.



 

Studenti_i_mladi_8.12.2010

      PETROVARADIN, 8.12.2010. - Povjerenstvo za pastoral mladih Srijemske biskupije nastavlja sa susretima studenata i mladih radnika u organizaciji Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije. 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije održan je u Petrovaradinu deveti susret mladih na kojem su se našli zajedno s Đurom Gašparović, srijemskim biskupom, Ivica Damjanović, povjerenik, Dušan Milekić i Marijan Vukov te suradnici u pastoralu mladih. Voditelj susreta bio je vlč. Marijan Vukov, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije.

      Na početku susreta mlade je pozdravio biskup Gašparović, koji je istaknuo da je vrijedno i korisno da se svake srijede okuplja veliki broj studenta u Biskupijski pastoralni centar u Petrovaradinu u prostorije za mlade. Zahvalio je koordinatoru BPC-a Damjanoviću za brigu u pastoralu mladih i potakao srudente i mlade radnike da ustraju i dalje okupljati se na susrete. Voditelj susreta Vukov je predstavio temu Laž naša, svagdanje svjedočanstvo. Predavač je istaknuo da ga je iskustvo naučilo da istina uvijek slobađala, iako je često bilo situacija u kojma je teško govoriti istinu i živjeti istinu. „Za nas vjernike to je jedini ispravan put, osobito za nas mlade. Ne budemo li mi svjedoci istine, nositelji pravih vrednota, lice Crkve će dobiti neki drugi izričaj. Snaga Crkve, snaga mladog čovjeka u crkvenoj zajednici je u biti prepoznatljiva po primanju i davanju istine. Susrećemo se s mnoštvom iskrivljenih pogleda na istunu. Poticani i od društva i od bližnjih, pokušavamo ‚zaobići’ istinu gdje možemo i za to bivamo pohvaljeni. Pred takvim ponudama mladi čovjek treba birati svjedočenje istine do kraja ili ‘snalažljivost’ ovog svijeta.“

      Susret je nastavljen radom u radionicama gdje je svatko na temelju dobivenih pitanja mogao svjedočiti svoje iskustvo pristupa osmoj zapovjedi. Na koncu susreta molitvom i paljenjem adventskih svijeća mladi su potaknuti živjeti u istini kroz ovo vrijeme Došašća.

 

Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

PROSLAVA SV. NIKOLE U NOVIM BANOVCIMA

07. prosinac 2010.

 

Sv._Nikola_-_Banovci_2010NOVI BANOVCI, 05. prosinca 2010. godine - Na II. Nedjelju došašća župa Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, imala je posebnog gosta, napose dragog najmlađima.



 

      NOVI BANOVCI, 05. prosinca 2010. godine - Na II. Nedjelju došašća župa Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, imala je posebnog gosta, napose dragog najmlađima.

Sv._Nikola_-_Banovci_2010

      Iako dan ranije nego je inače spomendan Sv. Nikole, biskupa, taj dragi svetac pohodio je ovu župu. Po završetku svete mise, svojim poznatim izgledom i vrećom punom poklona Sv. Nikola je obradovao preko dvadesetak mališana i mladih koji su taj dan bili na misi. Sveca je pozdravio župnik Dušan Milekić a naravno dobrodošlicu su mu poželjeli i najmlađi svojom recitacijom.  Dragi Niko se susreo sa najmlađima, s njima popričao, pitao o poslušnosti prema roditeljima, molitvi, dolasku u Crkvu, rade li se domaći na vrijeme...

      Naravno malo ih i opomenuo zbog nekih nestašluka, ipak odlučio je sve nagraditi svojim paketićima. Ali i da obećaju da će se ipak truditi dogodine biti još bolji. Nakon toga svi su se zajedno slikali sa omiljenim svecem, primili Božji blagoslov i pošli svojim domovima sa željom što prije otvoriti svoje poklone.

 

vlč. Dušan Milekić

župnik

 

 

Dušan Milekić

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 15. KNJIGA PONOVLJENOG ZAKONA

05. prosinac 2010.

 

Svitak_BiblijeKnjiga Ponovljenog Zakona u isto vrijeme označava i završetak i početak. Ona prepričava i analizira prošle događaje (obećanja patrijarsima, izlazak i Egipta, sklapanje Sinajskog saveza...), a u isto vrijeme gleda unaprijed prema ulasku u Obećanu zemlju.



 

      Knjiga Ponovljenog Zakona u isto vrijeme označava i završetak i početak. Ona prepričava i analizira prošle događaje (obećanja patrijarsima, izlazak i Egipta, sklapanje Sinajskog saveza, hod pustinjom itd), a u isto vrijeme gleda unaprijed prema ulasku u Obećanu zemlju (a i dalje). Ona pruža kriterije za valjano promatranje onoga što se događalo prije ulaska u Obećanu zemlju a i onoga što će se događati nakon toga.

      Sam naziv knjige upućuje na to da se radi o ponavljanju Zakona (u 17,18 hebr. tekst govori o kopiji Zakona, lat. Deuteronomium na bazi grč. prijevoda hebr. izraza kopija): doista zakoni i u ovoj knjizi prepričavaju prošle događaje i zakone i pokazuju da Božji zakon ne smije biti okamina nego pokazuje kako Božju riječ treba tumačiti u skladu s novim situacijama u kojima se zajednica Božjeg naroda nalazi.

      Danas istraživači smatraju da je ova knjiga nastala pod snažnim teološkim utjecajem tzv. deuteronomističke škole u periodu 8-6.st.pr. Kr. Nju bi sačinjavali predstavnici tadašnjeg religioznog Izraelovog vodstva tako da se u samoj knjizi Ponovljenog Zakona očituje naglasak na duhovnoj izgradnji, pouci u vjeri a prisutni su i proročki momenti, posebice u socijalnim temama. Cijela knjiga jest pokušaj primjene tadašnjih teoloških spoznaja na konkretan život da bi djelovala na srce i um slušatelja. U središtu pažnje stoji Izraelov odnos prema Bogu jer o njemu Izraelu ovisi život.

 

      Kratki pregled sadržaja

      Do sada je u Petoknjižju Božji Zakon uglavnom prikazivan kao riječ koju Bog upućuje Mojsiju. U Knjizi Ponovljenog Zakona dolazi do promjene: Božji zakon je riječ koju Mojsije proglašava naraštaju koji će ući u Obećanu zemlju. On sada postaje riječ koja je javno dostupna. Dakako, to uzdiže Mosijevu važnost među Izraelcima, ali i općenito ulogu čovjeka u prenošenju i tumačenju Božje riječi.

      Mojsijevo prvo obraćanje Izraelcima (1,1-4,10) podsjeća  ih na hod kojeg su prevalili od Sinaja do Transjordanije (...s onu stranu Jordana...) gdje se sada i nalaze. Njegov govor realistično oslikava narod koji je po pitanju odanosti Gospodinu duboko podijeljen. Zaključuje govor pozivanjem na vrednovanje vjernosti Božjim zapovijedima i njegovim obećanjima (4,1-40). Ovaj govor toliko je poosobljen da Mojsije sebe promatra članom Izabranog naroda i govori u prvom, eventualnom u drugom licu množine (mi/vi).

      Drugo Mojsijevo obraćanje (4,44-5,33) daje do znanja da će novi naraštaj koji će ući u Obećanu zemlju ostati u trajnom kontinuitetu sa prethodnim: to znači da Izraelci koji uđu u Obeaćnu zemlju nastavljaju biti dionici istog Izraelovog identiteta kojeg je Bog objavio i u nj postavio njihove očeve. Stoga im Mojsije ponavlja Deset riječi/zapovijedi Božjih (5,1-21) koje i dalje ostaju biti orijentirom, temeljnim kriterijem za shvaćanje svih drugih zakona i odredbi koji su uz njih doneseni. Oni su temelj Izraelove sretne budućnosti: da uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti (5,33).

      Poglavlja 6-11 su poticaji koji naglašavaju središnju važnost prve Božje riječi (zapovijedi). Ona počinju riječima Slušaj, Izraele (Šema Jisrael...): Slušaj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (6,4-5). Njezina pozitivna formulacija u 5,6 (Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva) naglašava Božju vjernost i osloboditeljsku akciju. On je onaj koji je vjeran i koji oslobađa. Vjerno oslobađa, tj. vjeran sebi uvije oslobađa – Bog osloboditelj! Ovakav Božji stav, koji proizlazi iz njegove dobrohotnosti i milosrđa (ljubavi) prema praocima kao prirodni odgovor treba imati to da Izraelac uzvraća na takvu ljubav svojom ljubavlju. Izraelac onog naraštaja na svojoj je koži doživio Boga osloboditelja na djelu pa mu ne bi trebalo biti teško otvoriti mu se i stupiti s njim u Savez. Svim srcem svojim, svom dušom, svom snagom – izrazi su koji govore o stavu cijele osobe – biti sav Božji. Cijelim životom! Jako zahtjevno? Onome koji je slobodu dobio iz Božje ruke, a potom i zemlju kojom teče med i mlijeko, jasno je da i svoj život dobiva iz njegove ruke. Onome tko je svjestan da diše zapravo Božjim dahom nije teško to priznati i uz njega prionuti svim srcem.

      Ova zapovijed će obilježiti povijest Izraela koju opisuju knjige koje slijede iza Knjige Ponovljenog Zakona. Vidjet ćemo kako stručnjaci smatraju da su napisane upravo pod snažnim duhovnim utjecajem Knjige Ponovljenog Zakona. Doduše, te kasnije knjige nisu Zakon, ali one pokazuju što Zakon znači u konkretnom životu, u povijesti Izraelovih predaka. Zato što historia magistra vitae est, Izrael iz svoje povijesti uči što to znači biti saveznik Božji; povijesni uspjesi i neuspjesi svojevrsni su priručnik za življenje Zakona. Nije čudo da će se kasnije i gospodin Isus, naglašavajući ljubav, koncentrirati upravo na ovu središnju liniju unutarnjeg smisla starozavjetnog Zakona (usp. Lk 10,27). Upravo kao što i ova sekcija Knjige Ponovljenog Zakona svoj vrhunac i zaključak ima u 10,13-22: Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas. Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.

      Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči. Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, učinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

 

      Sekcija 12,1-28,68 sadrži razne odredbe koje detaljnije opisuju sržne vrijednosti Dekaloga (10 riječi/zapovijedi) i njihovu primjenu u Obećanoj zemlji (vodstvo Izraela, religiozne i socijalne institucije, vođenje ratova, hrana i odijevanje, vlasništvo i životinje, brak i obiteljski život itd.). Naglasak stavljaju na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ovaj poveći skup odredbi počinje i zaključuje se odredbama o bogoštovlju – to znači da odnos ljubavi prema Bogu predstavlja temelj a i konačni smisao ovih odredbi. Tako Izraelac biva uveden i zahvaćen božanskom pedagogijom: željeti živjeti i voljeti život, znači približavati se Bogu i voljeti Boga, a Boga se ne štuje i ne voli ako nema ljubavi prema bližnjemu, pa čak i strancima i pridošlicama, posebice prema nezaštićenijima (siročići, udovice...). Znači, u život se može ići samo ljubeći sve ljude u Izraelu. Pnz 12 naglašava potrebu centraliziranja Izraelove liturgije kako bi se osigurala njegova vjernost, a Pnz 26 poziva na to da život u Obećanoj zemlji bude zdušni odgovor na Božja spasenjska djela

      Sekcija se u poglavljima 27-28. završava blagoslovima i prokletstvima – oni zorno odražavaju Izraelovu poziciju izbora – pred Izraelom je i jedno i drugo, a što će ga zadesiti, ovisi o njegovu ponašanju u odlukama. Time je naglašena ozbiljnost situacije i važnost pravilnog odabira. To pretpostavlja Izraelovu slobodnu odluku. Tako je Izrael, iako mlad kao nacija, zarana učio o važnosti i najmanjih detalja svakodnevnog života jer davati mjesta neredu i nepravdi bilo koje vrste, znači potkopavati miran i skladan život i davati prostora razornim vihorima pobuna, bolesti i demoraliziranosti. Iako ga Bog želi voditi i bit će mu pri ruci, Izrael treba biti svjestan da o njemu sve ovisi – on je onaj koji bira život ili smrt.

      Središnji dio posljednje sekcije (Pnz 29-34) jest drugi savez, sklopljen sa novim naraštajem kao dodatak Sinajskom savezu (29-30). Iza njih (31-34) Knjiga ponovljenog Zakona opisuje postavljanje Jošue za novog vođu Izraelaca te pripreme za Mojsijev odlazak sa čelne pozicije, njegovu smrt i njegov blagoslov kojeg će prije toga udijeliti Izraelu (32-34).

 

      Svrha Knjige Ponovljenog Zakona

      Stručnjaci danas raspravljaju o svrsi ove knjige kao cjeline. Iz nje je očito da se pojam Torah, Zakon ne odnosi samo na zakone i odredbe, niti samo na pouku nego obuhvaća još više: i pripovijedanje prošlosti, njezino tumačenje, pobudne govore i blagoslove novom naraštaju koji ima ući u Obećanu zemlju. On treba poslužiti da novi naraštaj, generacija koja će ući i započeti život u toliko željkovanoj zemlji treba i poznavati srž prošlih događaja i riječ Boga Saveznika do te mjere da ih utisne u svoje srce i kako bi mogla s odvažnošću i pouzdanjem, ali i vjernošću ići naprijed u budućnost.

      U tom smislu Knjiga Ponovljenog Zakona može se shvatiti kao svojevrsni utemeljujući dokument – statut nove izraelske zajednice na njezinu hodu u Obećanu zemlju. Na neki način ona je katehetski materijal koji pokazuje pokušaj prenošenja vjere s jednog naraštaja na drugi. U njoj je vidljivo kako živjeti tradicionalne vrijednosti ne znači samo naučiti i obdržavati običaje, nego iznutra promatrati povijest i iznutra prihvatiti vrijednosti koje ona nudi. Stvari se toliko produbljuju, zapravo ogoljuju da se dolazi do temeljnog pitanja: želim li odnos s Bogom ili ne? Stoga možemo reći da si Knjiga Ponovljenog Zakona uzima u zadatak ono što je izraelska zajednica tada imala na raspolaganju sagledati dubinski i postaviti najtemeljnije kriterije i pitanja. Ako budući naraštaj bude htio odgovoriti pozitivno na njih, onda će moći hoditi kao istinski saveznik Božji. Vidjeli smo kako su prvi ljudi nakon prvog grijeha izbjegavali pogledati u svoju nutrinu i Bogu govore o izvanjskim pojedinostima. Ova knjiga želi pomoći novoj generaciji Izraelaca da se ne zanosi sa nebitnim nego da im pomogne u mnoštvu misli i preokupacija s kojima se čovjek bori prepoznati ono najbitnije i na to pozitivno odgovoriti – ako se to dogodi, onda će sve krenuti u pravom smjeru, svi problemi su na najboljem putu da budu riješeni.

      Zakoni i uredbe u njoj žele osiguati da sve institucije i odnosi potiču na ispravan odnos prema Bogu i čovjeku. Svatko u narodu zadužen je promicati ovaj cilj i nitko nema nevažnu ulogu. Koliko god kraljevi, svećenici, suci itd. bili društveno istaknute osobe i službe, najobičniji otac i majka temelj su svemu jer u svojoj kući žive i djeci prenose nove vrijednosti koje prozlaze iz Savez s Bogom. Ako oni zakažu, neizostavno će stasati naraštaj koji će izdati Savez s Bogom tj. krenuti će u smrt. Stoga im moraju govoriti o njima i kad idu putem, i kad sjede u kući, i prije lijeganja i poslije ustajanja...

      Ovdje je snažno naglašena istina koju smo već isticali: Božji projekt, započet s Abrahamom, sada poprima novu kvalitetu u vidu Saveza s Izraelom i njegovog ulaska u Obećnu zemlju. No, pošto je to projekt ozdravljanja bolosnog, narušenog svijeta, on zahtijeva angažman – ne može postojati „spontani“ vjernik koji je, eto, po duši jako dobar i samo gleda svoja posla i da to bude dovoljno – takvo ponašanje je rušenje Božjeg projekta. To je kao kad gledate marljivog ratara koji kultivira svoju njivu, a drugi je dobar po duši mirno ide svojim putem i ni sa kim se ne svađa – jest miran, ali njegova njiva ostade nekultivirana! Biti vjernik, biti saveznik Božji za Izraelca znači biti aktivan partner u projektu. Onaj tko nije na liniji projekta i njegovih vrijednosti, počinje mu biti smetnja. Ili, kao što se danas popularno kaže, ili aktivno rješavaš problem, ili si i sam dio problema. Trećeg nema. Zato se Mojsije u ovoj knjizi obraća Izraelcima većinom u 2. licu jednine ili množine kako bi dožvijeli da su baš oni, svatko ponaosob, oslovljeni i da svatko pruži svoj osobni pozitivni odgovor. Sve drugo bi, to je već pokazalo prijašnje iskustvo nakon Egipta, vodilo u smrt.

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com


 

Ivica Čatić

PROSINAČKI SUSRET STUDENATA I MLADIH RADNIKA SRIJEMSKE BISKUPIJE

03. prosinac 2010.

 

Susret_studenata_i_mladih_1.12.2010.jpgPETROVARADIN, 2. prosinca 2010. godine - U organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih pri Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije održan je susret studenata i mladih radnika. Gost predavač na susretu bio je mr. o. Mato Miloš.



 

      Susret_studenata_i_mladih_1.12.2010.jpg

      Petrovaradin 2.12.2010. - U organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih pri Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije u nizu susreta održan je 1. prosinca 2010. godine u Petrovaradinu susret studenata i mladih radnika. Gost predavač na susretu bio je karmelićanin mr. o. Mato Miloš.

      Kako se ovih dana održavaju duhovne vježbe za svećenike u Srijemskoj biskupiji i ovo je bila prigoda za susret svećenika i studenata i radne mladeži koji redovito srijedom imaju svoj susret.
Nakon duhovnog molitvenog dijela i pozdrava vlč. Ivice Damjanovića, povjerenika za pastoral mladih i koordinatora Biskupijskog pastoralnog centra, o. Miloš predstavio je temu “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Mk 10,17).

      Predavač je istaknuo: “Mladić ima lak pristup do Isusa, takav isti pristup, lagan i jednostavan treba imati i mladi čovjek danas u susretu sa svećenikom. Također istina koju mladić dobiva je zahtjevna istina. Istina za koju se treba u potpunosti odlučiti. Ovo izvješće evanđelista Marka izražava na učinkovit način veliku pozornost koju Isus posvećuje mladima, njihovim očekivanjima, nadama i pokazuje koliko je velika njegova želja da osobno susretne i otpočne dijalog sa svakim od vas. Krist, naime, prekida svoje putovanje kako bi odgovorio na pitanje svoga sugovornika, stavlja se potpuno na raspolaganje mladiću, koji je silno želio razgovarati s ‘dobrim učiteljem’ kako bi od njega naučio kročiti stazom života. Taj evanđeoski ulomak potiče svakog od nas da se ‘upusti u osobni razgovor s Kristom – razgovor koji je od temeljne i bitne važnosti za mladog čovjeka."  Susret je nastavljen razgovorom i pitanjima. U razgovoru je posebno stavljen naglasak na neka pitanja i to biti vjernik danas, što to znači ostaviti sve, kakvu ljubav treba tražiti, bračni život, i sl.

 

Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

SPOMEN SOBA VLČ. IVANU BURIKU U TOVARNIKU

03. prosinac 2010.

 

Posthumno_priznanje_vl._Buriku-slika.jpgVUKOVAR, 1. prosinca 2010. godine - U Uredu župana Vukovarsko-srijemske županije g.Bože Galića, inicijativom Udruge dr. Ante Starčević-Tovarnik predloženo je da se u Tovarniku izgradi spomen-soba mučenika vlč. Ivana Burika.



 


Posthumno_priznanje_vl._Buriku-slika.jpg      U Vukovaru je 1. prosinca 2010. godine u uredu župana Vukovarsko-srijemske županije gosp. Bože Galića održan radni sastanak na inicijativu Udruge dr. Ante Starčević-Tovarnik. Sastanku su nazočili vlč. Stjepan Vukovac, tovarnički župnik, načelnik općine Tovarnik gosp. Jakob Asić, predstojnik Županovoga ureda gosp. Marinko Beljo i predsjednik Udruge dr. Ante Starčević-Tovarnik gosp. Antun Ivanković.

      Antun Ivanković iznio je prijedlog da se u Tovarniku izgradi spomen-soba mučenika vlč. Ivana Burika, u sklopu gradnje nove župne kuće. U memorijalnoj zbirci bili bi izloženi predmeti, dokumenti i ostala građa sačuvana poslije smrti vlč. Ivana Burika, a svjedočili bi također o stradanju ovoga dijela Srijema i Tovarničana u Domovinskom ratu te imali vjersko, povijesno i kulturno značenje.

      Cijeli je kompleks povezan prostornom blizinom s Matoševim memorijalnim zdanjem i crkvom sv. Mateja, te bi time Tovarnik dobio vjersko i kulturno središte, kao i mogućnost turizma istih predznaka.

      Župan se složio s prijedlogom i obećao da će Županija sudjelovati u realizaciji projekta. Također se i načelnik Tovarnika Jakob Asić pridružio potporom ovom projektu te preuzeo na sebe brigu da se ishodi potrebna dokumentacija za gradnju.

      Župnik vlč. Stjepan Vukovac pojasnio je razloge i pojedinosti vezane uz gradnju    nove župne kuće u čijem sklopu  bi bila spomenuta spomen-soba.

 

Za Udrugu dr. Ante Starčević-Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Nevenka Nekić, književnica

 

Antun Ivanković

UPOZNAJEMO BIBLIJU: 14. KNJIGA BROJEVA

28. studeni 2010.

 

Slava_nad_atorom_SastankaKnjiga Brojeva kao svoju središnju preokupaciju ima probleme i mogućnosti oblikovanja Izraela kao zajednice u suglasju s Božjim projektom o čovjeku. Izrael se treba privikavati na slobodu i osloboditi u potpunosti od ostataka ropskog mentaliteta.



 

      Knjiga Brojeva kao svoju središnju preokupaciju ima probleme i mogućnosti oblikovanja Izraela kao zajednice u suglasju s Božjim projektom o čovjeku. Izrael, koji je dugo vremena bio potlačen, u tom je vremenu već naviknuo živjeti ropskim mentalitetom, sada se treba privikavati na slobodu i osloboditi u potpunosti od ostataka ropskog mentaliteta. Bog će biti s njima da im pomogne uspraviti se i hoditi uspravno (Lev 26,13). Stoga će hod pustinjom predstavljati prijelaznu fazu između oslobođenja iz ropstva i ulaska u Obećanu zemlju u kojoj moraju živjeti kao zrela zajednica, koja živi oslobođenost na svim razinama.

      Hod prema Obećanoj zemlji i posvemašnjem oslobođenju Izraela, sada je to prije svega oslobođenje od njega samog, neće biti jednostavan ni lak. Pokazat će se da je Bogu bilo lakše izvesti Izrael iz Egipta, negoli odstraniti Egipat iz glava Izraelaca.  Još veći problem od obdržavanja Zakona bit će sustezanje naroda da se pouzda u Boga koji ih vodi u slobodu i ispunjava svoja obećanja. Sedam puta se Izrael buni i sedam puta Bog providnosno intervenira – to znači da je Izrael bio pozvan na duhovno sazrijevanje: napustiti represivni mentalitet usvojen u Egiptu i živjeti vjeran Savezu Boga koji daje život i oslobađa.

      Knjiga je dobila naziv po popisu zajednice u Br 1-4. U ovoj biblijskoj knjizi zastupljenije su najrazličitije književne vrste: popisi, putopisi, pustinjske priče, blagoslovi. U svaku etapu razvoja radnje uvršteni su zakoni koji trasiraju tekuće konsolidiranje zajednice koja se neprestano susreće sa novim situacijama i pitanjima koja one nameću. Grubo govoreći, Knjiga Brojeva je u početku i na kraju pozitivno intonirana, dok je u njezinom središnjem dijelu (10,11-25,18) prevladavaju negativni tonovi.

      Posebnost ove knjige u književnom smislu jest niz detalja koji graniče s bizarnim: magarci koji govore, proklinjanje poganskog vrača Bileama se pretvara u blagoslov mesijanskih dimenzija, zemlja proždire ljude, brončane zmije iscjeljujućih sposobnosti, kazna za Mojsija i Arona itd. Neki će reći da su sve te „nemoguće“ pojave zapravo izraz katastrofalne Izraelove nevjernosti u odnosu na koju čak i slika Boga u Knjizi Brojeva biva toliko izmijenjena da ponegdje graniči s onom koju Biblija tradicionalno prenosi.

 

      Važniji momenti u Knjizi Brojeva

      Knjiga Brojeva čitatelju prikazuje hod Izraela prema ispunjenju Božjih obećanja o Obećanoj zemlji i prikazuje događaje i probleme tog putovanja koji se pojavljuju unatoč brižljivo provedenim pripremama. U geografskom smislu, putovanje se odvija u nekoliko etapa: od Sinaja (1,1-10,10), kroz pustinju (10,11-21,35), prema visoravni Moaba istočno od Jordana (22-36) gdje se narod zadržava tijekom radnje opisane u slijedećoj – Knjizi Ponovljenog Zakona.

      Strategija Knjige Brojeva se fokusira na dva popisa stanovništva. Knjiga počinje popisom naraštaja koji je proživio izlazak iz Egipta i sklapanje Sinajskog saveza s Bogom. Pokazali su se nevjernim i Gospodin im je zabranio ulazak u Obećanu zemlju te imaju umrijeti u pustinji. Drugi popis (Br 26) nabraja pripadnike novog naraštaja. U znak vjernosti obećanjima koje je dao ocima, Gospodin će im dozvoliti ulazak u Obećanu zemlju. Njima će biti upućeni govori koji sačinjavaju Knjigu Ponovljenog Zakona.

 

      U prvom dijelu knjige (1,1-10,10) se završava sinajska etapa Izraelove povijesti. Ovdje su opisane pripreme za ulazak u pustinju i putovanje prema Obećanoj zemlji. Svaka Božja naredba izvršena je do najsitnijih tančina, napose one u pogledu svetišta i njegovog vodstva. Time se Izrael, u ovoj etapi, pokazuje kao zajednica posvema uređena kako bi usred nje mogao prebivati Bog (5,3). U idilični ton ovog dijela knjige pripada i Aronov blagoslov kojeg mi u liturgiji čitamo na početkom svake nove godine:

Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva!

Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!

Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!

Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati

(6,22-27).

 

      Drugi dio Knjige Brojeva

      Slijedeća etapa (10,11-25,18) umnogome je slična događajima opisanima u Izl 15-18. Opet se pojavljuje problem gladi, mana u pustinji, voda iz stijene, bitke protiv pustinjskih plemena i neprestanim mrmljanjem naroda. No, ovdje je situacija ipak drugačija: dok je u Knjizi Izlaska Bog uzimao kao olakotnu okolnost Izraelovo dugotrajno ropstvo i stoga tolerirao mrmljanje, u Knjizi Brojeva, nakon otpada od Boga u vidu priklanjanja zlatnom teletu Izraelovo mrmljanje postaje pobuna protiv Boga. Stoga Bog kažnjava prvo one koji su izviđali Obećanu zemlju i nisu narod htjeli povesti u nju (14,26-38), a potom određuje da zbog ustrajanja u neposluhu – uslijed čega su ih Amalečani i vojno razbili (14,39-45) – čitav onaj naraštaj ima umrijeti u pustinji i ne ući u Obećanu zemlju (25,9). Čak su se i Mojsije i Aron pridružili pobuni pa je i njima zabranjen ulazak u Obećanu zemlju (20,12).

      Na mrmljanje i jadikovanje naroda, kojem se u 11,11-15 pridružio čak i Mojsije. Na Mojsijevu tužaljku da ne može sam nositi teret vođe Izraelaca (11,14,15), Gospodin udjeljuje 70-orici starješina svoga Duha (11,16-30). Međutim, uskoro Mirjam, Mojsijeva sestra, i Aron počinju gunđati protiv Mojsija (12,1-3). Nakon što je Gospodin kaznio Mirjamu, Mojsije posreduje za nju (12,11-15).

      No, život sam dovodi stvari na vidjelo – kad su Izraelci poslali izvidnicu u Obećanu zemlju, ono što su vidjeli obeshrabrilo ih je – opet ne vjeruju Gospodnjim obećanjima (14,1-9). Imali su pred sobom dva aspekta Boećane zemlje – njezino bogatstvo i rodnost na jednoj, i teškoću da je se osvoji na drugoj strani. I Izrael se priklanja negativnom aspektu, ne vjerujući u Božje vodstvo pod kojim će moći zemlju zauzeti. Preliminarne bitke koje su imali na njezinim obodima i dobili ih svjedoče da je Bog s njima (21,1-3.21-32; 31,32-42). Štoviše, počet će čeznuti za Egiptom, zemljom u kojoj su robovali, i nazivati ga zemljom kojom teče med i mlijeko (16,13). Dakle, radikalno opoziva Božje djelo oslobođenja i ponudu koju stavlja preda nj – Obećanu zemlju. Ponovno radije gledaju unazad nego li naprijed.

      Ovakvim ponašanjem pokazuju da nisu na razini abrahamovske vjere. Ona ostaje mjerilo za čovjeka koji želi hoditi s Bogom. Izraelci kao cjelina pokazuju da su daleko ispod te razine. Oni za sada pripadaju onoj fazi Abrahamovog dozrijevanja kad je u Egiptu krzmao i nije vjerovao Božjim obećanjima pa se lažno predstavljao. No, Boga takvo ponašanje vrijeđa jer pružio im je već mnoga čudesa i dokazao svoju vjernost izvodeći ih iz Egipta i brinući za njih sve do sada. Pogađa ga njihova nespremnost da prihvate njegovu pruženu ruku i budu mu ozbiljni partneri. Partneri koji će cijeniti i njega i sebe. Kasnije generacije Izraelaca kad budu čitale ove retke iz njih će izvlačiti korisnu pouku za orijentaciju u turbulentnim povijesnim zbivanjima u koja će zapadati.

      Knjiga Brojeva ovdje nam počinje živim tonovima oslikavati Izraelovog Boga. Bog reagira veoma emotivno: Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega (14,11-12). Mojsije tada počinje zagovarati Izraelce kod Boga (14,13-19) i Bog im oprašta grijeh u smislu da ih neće na licu mjesta posmicati, no ovo oproštenje ne znači da će i posljedice njihove nevjere biti anulirane – oni neće smjeti u Obećanu zemlju (14,20-25).

      Emotivni nastavak Gospodinovog govora koji sada slijedi upućuje na zaključak da, iako im je grijeh oprošten, oni u sebi ne namjeravaju početi gajiti drugačiji stav prema Bogu i njegovu projektu.

      Zato im Gospodin u 14,28 kaže: kako ste mi govorili, tako će vam i biti – ono što vi meni predbacujete, sada će vam se to zaista i dogoditi: Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine (14,27-35).

      Vidimo, Bog nije neutralan, on nije indiferentan; Bog je to kojem nije svejedno! On se žalosti i ljuti kao partner, kao ljubavnik koji je izigran i razočaran. Ali uvažava Izraelovu nespremnost da mu vjeruje unatoč svim čudima koje su doživjeli. I žali ih, ali neće protiv njihov volje – stalno sumnjaju u njega navodeći nerazumne razloge. Sada će pustiti da „bude po njihovom“ jer ne prihvaćaju kada je „po njegovom“.

 

      Treći dio Knjige Brojeva

      U 22,1 Izrael stiže na moapske poljane, s druge strane Jordana u odnosu na Obećanu zemlju. Ovdje će ostati i tijekom Knjige Ponovljenog Zakona. Nakon drugog popisa (Br 26), intonacija se mijenja tako da Br 27-36 pružaju sasvim drugačiju sliku: nema više mrmljanja nego se živi u iščekivanju ulaska u Obećanu zemlju. Sada Gospodin daje naredbe koje će se ticati života nakon prelaska Jordana, u Obećanoj zemlji kako bi mogao nastaviti boraviti usred njih.

      Gospodin udjeljuje svog Duha Jošui koji će od sada biti vođa Izraelaca (27,18). Osim njega, silazi i na Bileama, poganskog vrača (24,1-2). U mnoštvu odredbi koje Bog u međuvremenu daje, stršit će blagoslov kojeg izgovara Bileam (Br 22-24). Štoviše, on najjasnije u Knjizi Brojeva potvrđuje Božju vjernost obećanjima koja je dao praocima Izraela.

      Kada gledamo putanju spašavanja Izraela, onda u ovom vidimo ironiju: Izraelovom blagoslovu najviše su doprinijeli stranci, Mojsije i Bileam, dok Izraelci kao da se trude anulirati blagoslov i ne priznati Božje spasenjsko djelo! Ovdje vidimo da Bog nije ograničen u svom djelovanju nego da po potrebi ide i zaobilaznim putovima. No, iza takvih zahvata ostaje indikativnom činjenica da u svom ljubljenom i izabranom narodu Bog nije našao ozbiljnog suradnika! Njegovi vjernici ne žele raditi na svom spasu! Zvuči poznato...

 

Ivica Čatić

ivicat6@gmail.com


 

Ivica Čatić

Od:    Do:    
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 >