Na Veliki četvrtak, 9. travnja 2011. godine, slavljena je u Srijemskoj Mitrovici u katedrali manjoj bazilici svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Misa posvete i blagoslova ulja (Missa Chrismatis).

 

  

      Na Veliki četvrtak, 9. travnja 2011. godine, slavljena je u Srijemskoj Mitrovici u katedrali manjoj bazilici svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Misa posvete i blagoslova ulja (Missa Chrismatis). Euharistijsko slavlje je predvodio biskup Srijemske biskupije Đuro Gašparović u zajedništvu sa svim svećenicima Srijema. Tom prigodom biskup je vjernike podsjetio na svećenički poziv i poslanje te njihovu službu poučavanja, posvećivanja i upravljanja zajedno s biskupom. Uputio im je riječi zahvale, ohrabrenja i poticaja. Naglasio je da je Isus Krist u Crkvi odabrao pojedince i to slobodno i s ljubavlju i uključio ih u božanski plan te ih poslao svome narodu kojemu dolaze u Božje ime da naviještaju Riječ Božju, da posvećuju i upravljaju ljude prema Bogu:

      „Osjećamo da narod Božji upire u nas svoj pogled i da nas treba. Narod je neumoran, rekao je biskup i nastavio, ako je narod neumoran i mi, dragi svećenici, moramo biti neumorni. Danas podržavamo i jačamo jedni druge, a ja vas kao biskup potičem, usprkos umoru što vas često zahvati, poteškoćama ili neuspjesima što vas snađu u zalaganju i naporima svakodnevnog rada, usprkos nervozi i uznemirenosti radi događaja na osobnom, župnom, biskupijskom, međubiskupijskom, društvenom, državnom i međunarodnom području, da se ne štedite u međusobnoj slozi i ljubavi, ohrabrenju, smjelosti, smirenosti, pažnji i odgovornosti. Svjesni da će naša crkvena, biskupijska, župna, obiteljska, društvena i narodna budućnost biti onakva kakvu biskupijsku, župnu i obiteljsku, društvenu i manjinsku zajednicu izgrađujemo i podržavamo, moramo se očuvati od onih pogubnih prodora koji razaraju iznutra, a i izvana ovaj ljudski i milosni oragizam Crkve i društva“.

      Biskup Gašparović je zaključio homiliju riječima zahvale svećenicima za njihov višegodišnji rad s vjernicima, za otvorenost za susrete s ljudima, za svećenička druženja i svećeničku povezanost, za zalaganje u stvarima i pothvatima za koje drugi i ne znaju, za sve ono gdje su pokazali pravo lice Crkve kao svećenici. Pozvao ih je posebno danas na novu evangelizaciju, na novi navještaj riječi, svjedočenje životom, iskreno življenje svećeništva prema obećanjima datim na dan ređenja.

      Potaknuti riječima biskupa svećenici su obnovili obećanja dana na dan ređenja, a biskup je posvetio krizmeno, te blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje koje je poslije mise predano po svećenicima svakoj župi kako bi ih cijele godine, do idućeg Velikog četvrtka, upotrebljavali za dijeljenje svetih sakramenata.

      Nakon Euharistijskog slavlja svećenici su se okupili u župskoj dvorani, gdje je biskup uputio svećenicima uskrsnu poruku. Sastanak je završen za bratskim stolom u župnom domu.

 

      Istoga dana navečer u katedrali manjoj bazilici misu Večere Gospodnje u 19 sati slavio je Eduard Španović, mitrovački župnik i dekan uz sudjelovanje velikog broja vjernika. U pobožnom i svetom raspoloženju proslavljena je ustanova Euharistije i svećeničkog reda, te je obredom pranja nogu označena Isusova zapovjed ljubavi i primjer poniznosti koji nam je dao on dao.

 

      U homiliji župnik je istaknuo važnost ovih slavlja. Bog želi uvijek biti s nama, a to se na poseban način ostvaruje po daru Euharistije i sakramentima koje dijeli svećenik posvećen po redu svećeništva. Spomen Isusove posljednje večere s apostolima obilježen je i obredom pranja nogu u kojem su sudjelovali mladići iz župe.

      Slavlje Isusove posljednje večere s apostolima također je uveličao pobožnim i kvalitetnim pjevanjem katedralni župni zbor.

      Na kraju svete mise Presveti oltarski sakrament prenešen na pokrajnji oltar kada su, klanjajući se i razmišljajući kroz molitvu i pjesmu o Euharistijskom otajstvu nazočni vjernici probdjeli neko vrijeme s Gospodinom spominjući se njegovog pitanja upućenog apostolima, a danas i nama: „Zar niste mogli jednu urut probdjeti sa mnom?“

 

      Sutradan na Veliki petak u 19 sati obrede je vodio biskup Gašparović u zajedništvu s župnikom Španovićem i Mariom Paradžikom, župnim vikarom.

      Ni župa u Laćarku nije ostala bez slavljenja obreda koje je vodio u 15 sati župni vikar Paradžik.

 

 

      Obredima je nazočio veliki broj vjernika, koji je u dubokoj pobožnosti pratio navještaj muke Gospodina našega Isusa Krista i obrede, a posebno obred otkrivanja i ljubljenja križa praćen pjesmama koje su komponirali nekadašnji mitrovački orguljaši.

 

      Navještaj Muke pjevao je katedralni župni zbor sa svojim solistima, župnikom i župnim vikarom.

      Biskup Gašparović je u homiliji protumačio događaje današnjeg dana i približavajući otajstvo križa istaknuo da je Isus nosio svoj križ, ali i naše križeve te obećao vjernima da će sve privući k sebi.

      „To se upravo i dešava u obredima Velikog petka, pojasnio je biskup. Isus je i na drvu križa činio čudesa predavši svoju majku Mariju Ivanu i Ivana majci. Time je sve nas učinio djecom nebeske majke i djecom nebeskoga Oca“, rekao je biskup Gašparović.

      Nakon svete pričesti, župnik je otvorio Isusov grob, a muškarci u hrvatskim narodnim nošnjama, tradicionalno nazvani čuvari Isusova groba, preuzeli su i ostvarili svoju ulogu sve do Vazmenog bdijenja, što je veoma duga mitrovačka tradicija.

      Na Veliku subotu navečer u 20 sati biskup Gašparović slavio je u Srijemskoj Mitrovici Vazmeno bdijenje zajedno s župnikom Španovićem, dok je u isto vrijeme župni vikar Paradžik bdijenje proslavio u župi Laćarak.

      Za vrijeme pjevanja Slave, župnik je zatvorio Isusov grob koji su od Velikog petka do tog trenutka čuvali čuvari. Veliki broj vjernika proslavio je te večeri obrede Isusovog uskrsnuća, za vrijeme kojih je sakrament krštenja primilo dvoje katekumena a jedan potvrđenik sakrament potvrde koji su se kroz cijelu godinu pripremali za taj trenutak.

 

 

      Euharistijsko slavlje, svojim kvalitetnim pjevanjem, uveličao je katedralni župni zbor svetog Dimitrija.

      Nakon obreda, u župnoj je dvorani blagoslovljeno jelo i nastavljeno međusobnim radosnim čestitanjem našeg najvećeg kršćanskog blagdana. Za primjetiti je i pohvaliti da su sva tri dana Svetog trodnevlja vjernici sudjelovali u obredima u velikom broju a najviše na Veliku subotu, što svjedoči o svijesti važnosti Vazmenog bdijenja u najsvetijoj noći, te događaja spasenja.

 

      Blagdan Uskrsa vjernici su proslavili svečanom svetom misom u 10,30 sati, koju je predvodio biskup Gašparović uz koncelebraciju mitrovačkog župnika Španovića.

      U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup Gašparović je predstavio način na koji su događaj usrsnuća doživjeli Isusovi neprijatelji, apostoli, učenici, žene i ostali vjernici te kako mi danas ispovijedamo vjeru u Kristovo uskrsnuće.

      „Pustimo neprijatelje neka se raduju svojoj 'pobjedi', kako to oni misle. Sudjelujmo u radosti Uskrsnuloga. Pridružimo se ženama koje su u rano jutro pošle na grob, da bismo kao one, neprestano u našem životu susretali Isusa živog. Pridružimo se apostolima Petru i Ivanu i učvrstimo vjeru da je Isus i danas živ među nama. Pridružimo se i drugim apostolima da bismo susretali Isusa Uskrsloga, čuli njegov glas i njegovu Radosnu vijest, da bismo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih, da bismo dobili njegov mir i čuli poruku koju je primio Toma apostol 'blaženi koji ne vidješe a vjeruju'. Pridružimo se dvojici učenika koji su išli u Emaus jer će se na životnom putu Krist i nama pridružiti. Pridružimo se i mi apostolima i učenicima jer s njima idu stotine, tisuće i milijuni ljudi koji vjeruju da je Isus živ, da je uskrsnuo, i koji žele biti Kristovi, koji su spašeni po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću“, završio je biskup homiliju.

      Svojim veličanstvenim pjevanjem slavlje je uzveličao katedralni župni zbor pod ravnanjem orguljašice sestre Cecilije Tomkić. Kvalitetno i bogato pjevanje se posebno ogleda u skladnom izvođenju, te bogatstvu uskrsnih pjesama koje su komponirali nekadašnji slavni mitrovački orguljaši.

      Velik broj vjernika radosno i raspjevano proslavio je Uskrs nazočeći uskrsnoj misi. Nakon svetog misnog slavlja i čestitki koje su uputili biskup i župnik, vjernici su se okupili u župnom dvorištu kako bi i kroz uzajamne čestitke podijelili radost Uskrsnuća Gospodnjega.

 

                                                                                      vlč. Mario Paradžik

                                                                                            župni vikar

 

Mario Paradžik

 

Knjiga Mudrih Izreka sastoji se od 31 poglavlja koja su nastala u različitim epohama. Zato istraživači govore o kolekcijama tj. zbirkama materijala. Usporedba sa sličnom literaturom Egipta i Mezopotamije govori da se radi o veoma starom tekstu, najvjerojatnije starijem od 6.st.pr.Kr.

 

      Knjiga Mudrih Izreka sastoji se od 31 poglavlja koja su nastala u različitim epohama. Zato istraživači govore o kolekcijama tj. zbirkama materijala. Usporedba sa sličnom literaturom Egipta i Mezopotamije govori da se radi o veoma starom tekstu, najvjerojatnije starijem od 6.st.pr.Kr. Teškoću u određivanju vremena nastanka pričinjava sam narav tekst jer iznosi „apstraktnu“ mudrost bez odavanja detalja iz bližeg povijesnog konteksta.

      Naš termin izreka jest prijevod hebrejskog termina mašal, dakle sefer mešalim. Hebr. mašal ima dva značenja: s jedne strane označava sličnost, usporednost, a s druge riječ koja upravlja. Isto dvostruko značenje ima i glagol mašal. Tumači kažu da ova dvostrukost značenja otkriva logiku ovih izreka: pojedina izreka nastaje uspoređivanjem određenih stvarnosti ljudskog života, zaključak biva stavljen u izreku koja je slična, usporedna s poukom koja iz toga nastaje a sama izreka ujedno upravlja svakodnevni život. Ove kratke i jezgrovite izreke poslužile su biblijskom piscu, kako u ovoj tako i u drugim knjigama, da pomoću njih konstruira izreke mudraca, govore, alegorije, usporedbe itd. Koliko god da su na raznim mjestima različito ugrađivani u razne knjiđevne rodove, uvijek zadržavaju temeljnu oznaku: nastali su svakodnevnim iskustvom tijekom kojeg se ispituje dosadašnje znanje o pojedinom problemu i plod takvog promišljanja stavlja se pojedinu izreku koja treba biti poukom i upravljati život sljedećih generacija. Dakako, pretpostavka jest da svijet počiva na sigurnim principima i da u njemu postoji određeni red s kojim čovjeka usklađuje pojedina od izreka.

      Iako je izreka uvijek plod refleksije jedne osobe, ona vremenom postaje djelo šire zajednice koja je komunicira unutar sebe i time je drži u životu, kušajući njezinu životnu vrijednost. Život zajednice jest pokusni teren na kojem pojedina izreka dobiva vrijednost i opstaje „u životu“ da bi, nakon faze kruženja u usmenim predajama, jednom bila zapisana kao trajna vrijednost.

 

      I knjiga: Izr 1-9

      Ovaj dio knjige se i po formi i po sadržaju razlikuje od ostala 4 dijela knjige. Iako su postojli pokušaji detaljnije razraditi strukturu ovoga djela knjige, ipak se do sada nije došlo do konsenzusa o tom pitanju.

      J.-N. Aletti ističe kako je naglasak na ljudskoj riječi i njezinoj snazi zavodljivosti – analizira se kako ona funkcionira i koje plodove zavođenje za sobom povlači. Kao svojevrsna sinteza, pojavljuju se dva ženska lika koji u sebi utjelovljuju različite vrijednosne sustave a stoga i nasuprotne stilove života. Lik prostitutke se odlikuje zavodljivim govorom koji puno toga obećava, ali naposljetku malo daje a uz to razara život zajednice. S druge strane, utjelovljena Mudrost je također ženskog roda, pojavljuje se kao ženski lik koji nudi mudrost i poziva ljude da je dođu uzeti – njezina riječ izgrađuje i pojedinca i zajednicu.

      S obzirom da se smatra kako je Knjiga Mudrih Izreka svoj konačni oblik dobila nakon babilonskog sužanjstva, njezini naglasci bili bi u službi izgradnje postegzilskog Izraela. Oni trebaju pružiti podršku narodu koji je u velikoj opasnosti izgubiti osjećaj za religiozne vrijednosti i živjeti otuđen uslijed utjecaja društvenih i političkih institucija koje je u Izraelu nametnuo okupator – Asirija. Izraelski narod se ovim putem potiče da povrati i ponovno probudi svijest o vlastitom identitetu putem povratka na izvore svoje religiozne i kulturalne tradicije. U tu svrhu se naglašava mudrost koja dolazi od Boga i predstavlja dah onog praiskonskog Božjeg reda kojeg je utisnuo u stvorenja a čovjek može doći u kontak s njim (Izr 8). Riječi mudrosti čovjeku otkrivaju Božji red koji je imanentan stvarnosti ovoga svijeta.

      Humani i humanistički ishod ljudskog postojanja usko je vezan za mudrost. A ona je u svojoj srži strah Božji (Izr 9,10). Ne strah od Boga, niti strah pred Bogom nego strah biti bez Boga ili ići protiv njega. Dakle, radi se istraživanju, upoznavanju i poštovanju Božjeg reda po kojem postoji ovaj svijet. Jer, ako svijet postoji milijune godina, ne možemo mu mi sada nakon toliko godina udariti nove temelje, dati neki svoj red, neke svoje zakone – ne, on već ima red po kojem je postao i po kojem postoji i on i život na njemu tolike milijune godina prije nas. Mi možemo i trebamo te zakone istraživati i upoznavati i njima se služiti. Nikako ići protiv njih jer bi to značilo rezati grani na kojoj sjediš. Stoga će Knjiga Izreka uporno naglašavati mudrost kao potragu za ovim principima i strah Božji kao njihovo poštovanje, čime čovjek postaje prijatelj Božji i partner na projektu liječenja narušenog reda na Zemlji. To je najviši cilj kojeg čovjek može na ovoj Zemlji staviti preda se – mudrost je to uočiti i za tim ići. Sve drugo su stranputice. Ovu mudrost čovjek dobiva ako se otvara strahu Božjem – ako želi biti partner Božji i spreman je surađivati u njegovu projektu. Dakako, ako to čovjek jest, onda će imati pozitivan stav prema Zakonu Božjemu.

      Maločas smo spomenuli da se mudrost ovdje javlja u liku žene. Ovo je tzv. personificirana mudrost pomoću kojeg se želi istaći nekoliko njezinih kvaliteta. Prije svega, ona je stvorena od Boga, ali je od njega poslana u svijet kako bi uspostavila vezu između Boga i svijeta. Ovakvo uosobljenje mudrosti, kakvog nije bilo u egupatskoj književnosti, služi za približavanje Božjeg otajstva jer mudrost progovara običnim jezikom, nudi puninu života, ali i najavljuje tragediju onima koji se oglušuju o njen zov. Tako se, pored postojanja svjetovne mudrosti, pojavljuje mudrost koja čovjeku pomaže u hodu kroz teškoće svakodnevice prema Bogu, a k tome je još i uosobljena – time postaje pristupačnija čovjeku, nije hladna nauka ili znanje dostupno samo onima koji su obdareni za spekulativne dosege, nego je bliska, prijateljski nastrojena – ima ljudski lik!

      To je u potpunosti u službi ovih prvih 9 poglavlja koja su zapravo poziv na učenje, u njima učitelj nastoji u učeniku rasplamsati želju za proučavanjem mudrosti.

 

       II knjiga: Izr 10,1-22,16 (Salomonove izreke)

      Ovo je u stvari zbirka od 375 različitih izreka. Činjenica da ih je toliko i da svaka od njih stoji sama za sebe – dakle, međusobno nisu tješnje povezani – daje ovoj zbirci specifičan ton, posebice u odnosu na prvih 9 poglavlja u kojima se može prepoznati nekoliko većih cjelina. No, iako se svaka izreka čita sama za sebe i nije povezana s drugom, ipak je moguće uočiti postojanje npr. jednog termina koji se proteže kroz nekoliko izreka ili uočiti postojanje neke teme koja diskretno „grupira“ određeni broj izreka.

      Sve izreke osim jedne sastoje se od dva stiha, pri čemu drugi stih obično izriče izriče tj. podržava prvi, ali suprotan način:

 

Pravednikova su usta izvor života,

a opakomu usta kriju nasilje (10,11)

Mržnja izaziva svađu,

a ljubav pokriva sve pogreške (10,12).

 

      Ovdje u prvoj izreci imamo suprotstavljena dvoja usta: usta pravednika donose život, dakle pomažu drugima da u životu ostanu i da se životom napajaju. Ako pravda zahtijeva kaznu ili odštetu, to nije katastrofa nego medicina da prekršitelj konačno i odlučno krene pravim putem. Opaka usta kriju nasilje – ovdje nema pravde, dakle ne pita se za istinu i za red koji je preduvjet života na svim razinama nego je glavni princip sila, sukob da bi se nešto uspjelo. No, nasiljem se život ne unapređuje nego uništava.

      Druga izreka, iako može stajati sama za sebe, ipak diskretno dopunjuje drugu: svađu (tj. sukob koji će prerasta u nasilje) izaziva mržnja. Ako to povežemo s prvom izrekom, dobivamo da je kod opakog pokretač djelovanja mržnja, i stoga ne čudi da je njegova “metoda” rada – nasilje! Drugi dio druge izreke kaže ljubav pokriva sve pogreške: dakle, ona liječi čak i tamo gdje je bilo grešaka, nepravde. Ako liječi te rane (koje bi da nije ljubavi dovele do sukoba, nasilja i smrti), onda je ona zapravo izvor života. Stoga je ona usporedna sa pravednikovim ustima iz prve izreke. Ili, da idemo još dalje, da bi pravednikova usta mogla biti izvor života – da bi mogla grešnika liječiti i vraćati u život, ona moraju pokrivati sve pogreške. To znači da pravednost djeluje u istom pravcu kao i ljubav – ili, još bolje, pravednost bez ljubavi nije pravedna, a ljubav, ako nema pravednosti, neće biti izvor života.

      Većina izreka u ovoj zbirci nije religiozne nego najrazličitijih svjetovnih tematike, pa istraživači zaključuju kako je ova zbirka bila dio nekog školskog tj. pedagoškog priručnika za školovanje državnih funkcionera, diplomata itd.

 

       III knjiga: Izr 22,17-24,22 (Zbirka izreka mudraca)

      Ovdje imamo svega 30 izreka koje se po stilu razlikuju od prethodne dvije zbirke: ovdje je govor direktno upravljen čitatelju tj. slušatelju izreka u kojima je naglasak manje na poticaju ili zabrani a više na opisu sadržaja i njegovom mudrosnom obrazlaganju. Ovakav stil odgovara pouci koju učitelj daje učeniku tijekom nastave dok se savladava određena tema.

      Posebice je upečatljiv govor o pijancu (23,29-35), prožet pathosom i finom ironijom, koji je pisan višom umjetničkom tehnikom od one u prethodnoj knjizi (10,1-22,16).

 

       IV knjiga: Izr 25-29 (Druga Salomonova zbirka)

      Ova zbirka sadrži 128 izreka koje se uglavnom koncentriraju na kraljevsku tematiku, a nastala je vjerojatno oko 700.g.pr.Kr. I ovdje su izreke uglavnom formirane u obliku distiha, sa sintetičkim ili antitetičkim paralelizmom, dok su teme izmiješane, tako da se pored religioznih pojavljuju i profane.

      U poglavljima 25-27 imamo najstariju mudrosno obradu tzv. doktrine retribucije – učenja da Bog srazmjerno nagrađuje dobro a kažnjava zlo. Ovdje se Bog pojavljuje kao nekakav objektivni princip, njegovo djelovanje događase preko reda u svijetu zahvaljujući kojemu svatko prolazi prema svojoj zasluzi: čovjeku se vraća njegovi čini i njihova dobrota – ako je činio zle čini, vratit će mu se zlo, a ako je činio dobre čine, onda će mu se vraćati dobro.

      Dok se čini da su u Izr 25-27 slušatelji/čitatelji običan puk, u Izr 28-29 to su po svoj prilici studenti koji se pripremaju vršiti javne službe pa su izreke naglašenije socijalne i javne tematike. Stoga se mudrac pojavljuje kao čovjek koji izgrađuje društvo i uvećava njegovo opće dobro te napredak.

 

       Dodaci: Izr 30-31

      Dodaci kao posljednja sekcija Knjige Mudrih Izreka sadrže 4 cjeline:

- riječi Agurove (30,1-9) predstavljaju razgovor skeptika sa vjernikom;

- brojčane izreke (30,10-33) izražavaju čuđenje nad misterijima života i radoznalost mislioca koji ih istražuje;

- riječi Lemuelove odražavaju mudrost onoga koji se brine o zajednici, a ovdje je ta mudrost pripisana njegovoj majci koja poučava svoga sina;

- pjesma o vrsnoj ženi (30,10-31) oslikava lik žene koja u sebi utjelovljuje mudrost – nakon što je u prethodnim poglavljima iznesena sva nauka i prikazano kako govori Mudrost koja se utjelovljuje u čovječje tijelo, sada imamo obratan proces: imamo prilike vidjeti kako izgleda lik žene koja u sebi utjelovljuje mudrost! Ono što mudrost želi proizvesti u čovjeku.

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

 

ZEMUN, 15. travnja 2011. godine - Danas, kada suvremeni svijet živi jednim veoma ubrzanim tempom, dvoje ljudi je na trenutak zastalo analizirajući svoj dosadašnji zajednički život. Naime, gospodin Živislav i gospođa Darinka Gajić proslavili su 15.4. u crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu 50 godina braka.

 

      ZEMUN, 15. travnja 2011. godine - Danas, kada suvremeni svijet živi jednim veoma ubrzanim tempom, dvoje ljudi je na trenutak zastalo analizirajući svoj dosadašnji zajednički život. Naime, gospodin Živislav i gospođa Darinka Gajić proslavili su 15.4. u crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu 50 godina braka. Kada se supružnici na ovaj dan vrate mislima u vrijeme prvih trenutaka provedenih skupa, tada shvate zbog čega se u narodu ova godišnjica braka naziva zlatnom.

      Sveto euharistijsko slavlje je nešto bez čega, svakako, obilježavanje ovako važnog datuma nebi bilo potpuno. Tako je i bračni par Gajić, budući da je veoma dobro poznat i rado viđen u župi, odlučio da obnovi zavjete i obećanja data prije tačno 50 godina.  Prečasni Jozo Duspara se, u svom obraćanju slavljenicima, posebno osvrnuo na značaj i težinu zadatka koji imaju pred sobom u smislu poruke koju svojim načinom života prenose svojoj djeci i unucima. Isto tako, izrazio je i zadovoljstvo što može sa sigurnošću da tvrdi da su oni u toj svojoj zadaći u potpunosti uspjeli i da im na tome od srca čestita. Činjenica da je dvoje ljudi uspjelo da savlada sve prepreke koje je pred njih postavljala svakodnevnica prethodnih 50 godina dovoljan je razlog za zahvalu Bogu. Svoju vrijednost, ovo dvoje ljudi je potvrdilo i time što skromna, takoreći porodična, atmosfera na svetoj misi nije umanjila njen svečani ugođaj.

     

 

 

      Nakon svetog euharistijkog slavlja, fotografisanja i čestitanja, bračni par Gajić je u društvu svoje djece, unuka i najbližih prijatelja nastavio ovaj, za njih poseban, dan za porodičnom trpezom uz pjesmu, šalu i razgovor u prijatnoj atmosferi.  To je ono po čemu su prepoznatljivi, a što će im, uz Božiji blagoslov, biti i u buduće vodilja i potvrda zavjeta koje su danas pred Njim i u njegovo ime obnovili.

 

 

Danijela Lukinović

 

Danijela Lukinović

 

„U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33)

 

Na sam dan Uskrsa i u uskrsno vrijeme Isusove životvorne i pobjedonosne ohrabrujuće riječi ulijevaju nadu u Kristovu pobjedu po uskrsnuću, preko muke i smrti, jer je On, svojim slavnim uskrsnućem pobijedio svijet.

 

 

      „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33)

 

      Na sam dan Uskrsa i u uskrsno vrijeme Isusove životvorne i pobjedonosne ohrabrujuće riječi ulijevaju nadu u Kristovu pobjedu po uskrsnuću, preko muke i smrti, jer je On, svojim slavnim uskrsnućem pobijedio svijet.

      Veličina događaja Isusova uskrsnuća ne može se ničim usporediti, jer ovaj događaj nadilazi svijest svakoga čovjeka, vjernika i nevjernika, nadilazi i ljudsku povijest. To je nadnaravni događaj koji vjernim kršćanima otvara put u novi život. S ovom istinom novoga života se živi savršenije, kršćanskije, plemenitije, ljudskije. Isus je uskrsnućem pobijedio smrt i otvorio božanske vidike novoga života..

      U uskrsno jutro apostoli javljaju: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!“ (Lk 24,34). Ovo je radosna vijest koja donosi ohrabrenje i životnu sigurnost svakom čovjeku. Ova vijest daruje snagu u naporima, strpljivost u žrtvama, poteškoćama i problemima, nadu u bolji svijet i život i pouzdanje u Uskrsloga koji može sve učiniti na dobro svojih vjernika, na dobro društva i svakog čovjeka.

      Kroz muku i smrt Isus svojim uskrsnućem nadvladava patnju, bol, žalost i smrt. Uskrsli Krist nam daje volju za životom, čežnju za srećom, mirom, svjetlom i svim što mnogi odbacuju jer ne znaju što čine i zato umiru u očaju. Uskrs nam vraća ponekad izgubljeno pouzdanje, budi savjest i daruje ideale života, uči nas da tražimo i nađemo sebe u Isusu Kristu uskrslome. Uskrs nam pomlađuje srce, uzdiže dušu, otire znoj svakodnevnog života, olakšava životne napore i liječi boli, raspršuje tamu naših srdaca i govori o pobjedi. Uskrsli mijenja naš pogled na ovaj naš sadašnji svijet, na naše bližnje i na naš život.

      Ne tražimo Isusa u praznome grobu, nego poneseni radošću susreta, sudjelujmo u preobrazbi svijeta i društva u kojem živimo i izgradnji uskrsne budućnosti.

      Uskrs je izvor pravednosti i mira, uzor naše radosti i novosti života, utjelovljenje nade u nama i poziv da je svjedočimo. Neka nam Kristovo uskrsnuće bude zora novoga svijeta odjenuta u ljubav.

      S tom željom, svima Vama draga braćo i sestre, dragi svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i svi ostali dragi suradnici, dragi vjernici, neka je milošću ispunjen, sretan i blagoslovljen Uskrs!

 

 

      Uskrs 2011.

 

+ Đuro Gašparović, biskup srijemski

 

Biskupijski ordinarijat

 

Snimljen je promotivni film o Radio Mariji Srbije. U filmu se prikazuje projekat Radio Marije u Srbiji, historijat i trenutna situacija, mogu se vidjeti neki suradnici i čuti planovi za budućnost.

 

 

 

      Snimljen je promotivni film o Radio Mariji Srbije. U filmu se prikazuje projekat Radio Marije u Srbiji, historijat i trenutna situacija, mogu se videjti neki suradnici i čuti planovi za budućnost.

      Link na kojem možete pogledati film jest: http://www.youtube.com/watch?v=6iUOSEX1EFE

 

 

 

      Apeliramo na one koji imaju mogućnost prikazivanja ovog filma na lokalnim i regionalnim televizijama, i žele ga prikazati: DVD mogu zatražiti putem e-maila: promotion.sub@radiomaria.org

 

Unaprijed svima zahvaljujemo!

 

 

Radio Marija Srbije

 

Radio Marija Srbije

 

Apokaliptički pokret jest socio-religiozni pokret nastao nakon babilonskog sužanjstva a do izražaja dolazi napose u periodu 2.st. pr. Kr. – 2. st.n.e. Sa povijesnog gledišta, on se rađa i širi u periodima političke i religiozne krize kada se čini da sve ide loše...

 

      Apokaliptika Staroga Zavjeta

 

Apokaliptički pokret jest socio-religiozni pokret nastao nakon babilonskog sužanjstva a do izražaja dolazi napose u periodu 2.st. pr. Kr. – 2. st.n.e. Sa povijesnog gledišta, on se rađa i širi u periodima političke i religiozne krize kada se čini da sve ide loše i da nema druge nego čekati bolja vremena. Svoj maksimum stoga dostiže u vrijeme dominacije Seleukovića i Rima.

Smatra se da je apokaliptički pokret: sljednik proroštva koje se iscrpilo, bilo zbog nestanka napetosti monarhija-proroštvo, bilo zbog nove post-egzilske religioznosti židovstva (judaizma), koje teži produbljenju povijesnog sjećanja i sve kontraste između institucije (kult, svećenstvo) i riječi Božje (proroštvo) regulira pomoću Zakona – Pentateuh je postao normativni zakon. No, apokaliptika sazrijeva tek u kontaktu sa mudrosnim pokretom s kojim dijeli brigu oko raspoznavanja Božje volje u svakidašnjici i pitanje smisla povijesti pred problemom teorije retribucije (Bog dobro nagrađuje a zlo kažnjava); prihvaća utjecaje izraza perzijske kulture (dualizam dobro-zlo; anđeli-demoni; numerički simbolizam) kao i helenističke (dualizma duša-tijelo; zemlja-nebo).

U teškim periodima, apokaliptika nastoji nadu utemeljiti u onome što se još ne vidi, što je skriveno i pripada misteriju Božjem. Otkrivanje jest stoga u samom korijenu pojma apokaliptika. U biti, radi se o otkrivanju pobjede dobra nad zlim. Povijest se zato shvaća kao živo iščekivanje uništenja sila zla i prodora Kraljevstva Božjeg. Obilježena iskustvom stalnih teškoća koja povijest nameće, apokaliptika smatra da kao takva nema budućnost i da će dolazak Kraljevstva označiti ne samo kraj povijesti nego i njezinu osudu. Prijelaz od kraljevanja zla u sadašnjosti ka kraljevanju dobra u budućnosti neće biti progresivan nego će nastupiti lomom: uništenje ovog poretka nastupit će u kozmičkoj finalnoj bitki u koju će biti uključena sva bića.

Ovakav pogled na sadašnjost omogućuje zauzimanje odvažnog stava, sve do mučeništva jer se očekuje pobjeda dobra i novi život putem uskrsnuća. Opasnost koju apokaliptička misao nosi za praktičan život jest moguće otuđenje (alijenacija) od sadašnjosti jer se ona shvaća pod utjecajem zla kao i to da je određena za uništenje u završnoj bitki – čemu se onda zalagati za ovaj svijet, za nevažne pojedinosti u svakodnevici?

 

Oznake apokaliptičke književnosti:

- formalne: vizije o usudu čovječanstva; duhovna uzbuđenost vidjeoca koji svoje unutrašnje uzbuđenje prenosi u tekst; pouka – „eshatološka etika“ – i poziv na ustrajnost; pseudonimija (autorstvo se pripisuje nekoj velikoj osobi iz prošlosti – Adam, Eva, Mojsije, Danijel, Ezra…); simboli koji su korišteni u toliko rastućoj raznolikosti i kompleksnosti da gotovo onemogućuju razumijevanje teksta; složenost spisa jer se koristi višejezičnost, spajaju se različite tradicije što izaziva kontradikcije i alogičnost

- sadržajne: grčevito iščekivanje kraja svijeta; kozmičke katastrofe; univerzalno vrijeme (podijeljeno u fiksne periode pomoću brojeva 4,7,12); zemaljska zbivanja su odraz onih u višim sferama: tako se međusobno bore anđeli i demoni, pa će dobri ljudi po pobjedi anđela primiti spasenje u vidu slave: to će biti spajanje zemaljske sa nebeskom sferom u kojem će sve poprimiti praiskonske-rajske oznake; spasenje će izvirati iz prijestolja na koje će se popeti Sin čovječji i započeti Kraljevstvo Božje; njega će realizirati posrednik koji biva različito imenovan (Mesija, Sin čovječji, Izabranik) a odredit će ga Bog.

 

 

 

       Knjiga Danijelova

 

      Uvodni problemi

Ovu knjigu smatra se vrhuncem SZ-ne apokaliptike; hebr. Biblija je smješta među Spise a u našoj Biblije se nalazi među velikim prorocima iza Ez. Tekst kojeg nalazimo u ovoj Knjizi u originalu je pisan različitim jezicima: hebrejski (1,1.24a; 9.12), aramejski (2,4b-7,28) i grčki (3,24-90; 13-14). Židovi i protestanti kanonskim smatraju samo dijelove pisane hebrejskim i aramejskim. Mi i grčke smatramo inspiriranima i zovemo ih deuterokanonskima.

Poglavlja 1-13 potječu iz doba makabejske pobune (167-164.g.pr.Kr.) koja je izbila zbog pokušaja helenizacije. Neki su se opirali nenasilno i podnijeli mučeništvo, a neki su pribjegli oružanoj pobuni. U tom kontekstu nastaje Dn: autori se skrivaju iza legendarne osobe Danijela, čuvenog mudraca (usp. Ez 14,14.20), koji se pojavljuje u više dijelova knjige. Iako tekst knjige govori o događajima iz prošlosti (babilonski i perzijski dvor 6. st.pr.Kr.), autori se zapravo osvrću na suvremene događaje i obraćaju se čitatelju koji živi pod Antiohom IV (175-164.g.pr.Kr.).

 

      Sastav knjige i poruka

Knjigu možemo podijeliti na uvod iza kojega slijede tri glavna dijela knjige koji su složeni prema strogo definiranom rasporedu.

 

Uvod (Dn 1): Danijel i mladi Izraelci koji se opiru poganskoj ishrani poziv su Izraelcima na otpor Antiohu IV koji je zabranio ishranu prema Zakonu.

 

Tri glavna dijela knjige složena su prema hijastičkom rasporedu A – B – A'.

 

Prvi dio Knjige (Dn 2-7) sastoji se od manjih dijelova koji su također složeni prema hijastičkom rasporedu:

 

A (Dn 2): Nabukodonozorov san o kipu i Danijelovo objašnjenje. Kraljeva završna ispovijest vjere isključuje progone.

B (Dn 3): Nabukodonozor traži od 3 mladića da se poklone kipu; oni odbijaju, bivaju bačeni u peć i čudesno izbavljeni.

C (Dn 4): Nabukodonozor pripovijeda san o velikom drvetu kojeg Danijel tumači kao Božji sud nad kraljevom moći.

C' (Dn 5): Baltazarova gozba i misteriozni prst na zidu=slika Antioha IV i kraja njegovog kraljevanja određenog od Gospodina.

B' (Dn 6): odbivši pokloniti se kralju, Danijel je bačen u lavlju jamu i čudesno se izbavlja.

A' (Dn 7): san o 4 nemani, o Pradavnome te o „Sinu čovječjem“ – završetak kraljevanja Antioha IV je zasvjedočen Božjom objavom Danijelu.

 

Ovi izvještaji simboličkim jezikom naglašavaju superiornost Izraelove vjere u donosu na poganske i žele učvrstiti čitateljevu osobnu vjeru u Izraelovog Boga koji može svoje vjerne osloboditi iz bilo koje neprilike. Ovo je u stvari midraš na način hagade koji prenosi narativnu teologiju.

 

B – (8-12). Iznoseći tri vizije apokalipičkim književnim rodom, autor pokazuje da je ljudska povijest, unatoč ljudskom opiranju, ipak u ruci Božjoj i da je On usmjerava prema svome Kraljevstvu. Nakon svih nevolja bit će uspostavljeno Kraljevstvo mira i pravde u koje će ući svi koji su i u najtežim okolnostima ostali vjerni.

1. vizija (Dn 8): borba ovna i jarca aludira na pad Antioha IV i vjerojatno na osvojenje Jeruzalema od strane Jude Makabejca.

2. vizija (Dn 9): proroštvo o 70 sedmica; to je interpretacija Jer 25,11-12; 29,10 na način Sznog tumačenja, tzv. midraša: Jer najavljuje kraj egzila nakon 70 godina, a Dn to primjenjuje na voju situaciju i iz toga izvodi 70 x 7 godina (70 sedmica) i zaključuje da će progon prestati nakon 490 g., koje će se ispuniti u vrijeme Antioha IV (makabejski ustanci, Antiohova smrt – vidi Knjige o Makabejcima)!

3. vizija (Dn 10-12): donosi iščitavanje povijesti i ustvrđuje da će nakon progona započeti vječni život s Bogom (12,1-3).

 

A' – (13-14) donosi poučne tekstove samo na grčkom; oni govore o nagradi za vjernost Zakonu (Dn 13 – Suzanina nevinost) te donose satiru kojom ismijavaju idolatriju (Dn 14 – Bel i zmaj).

 

Dn 12,1-3:

U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi.

₂Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. ₃Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

 

Apokaliptička literatura naglašeno se interesira za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da stvari na ovom svijetu ne mogu krenuti na bolje nego što je sada i da su zato sva kraljevstva osuđena na velike potrese i raspad. Iz njihova pepela Bog će podići novi svijet u koji će ući samo pravedni. To će biti nova, zlatna era – era mira, blagoslova i napretka. Tada će konačno kraljevati Gospodin.

Ovi su reci pisani u dramatičnim okolnostima Izraelove borbe na kulturnom planu protiv helenizacije a na vojnom protiv snaga Antioha IV u kontekstu makabejskih ustanaka. Ovu posvemašnju borbu za opstanak svoje vjere a i za golo preživljavanje Izraelci su shvaćali kao sudar sila dobra i sila zla. U tako dramatičnim okolnostima Knjiga Danijelova progonjenom i potlačenom narodu upućuje poruku nade: kraljevstvo zla se bliži svome koncu a kraljevstvo nebesko samo što se nije promolilo.

Apokaliptičari su smatrali da Bog oko sebe ima svoje dvorane – anđele tj. sinove Božje – i da je svakome od njih povjeren jedan narod na zemlji kojeg će štititi i osiguravati u njemu pravednost. Izraelov anđeo je Mihael. Njegovo ime (Mi ka El?) na hebrejskom znači tko je kao Bog? Izraelci, nakon svega što su prošli, kada proučavaju svoju prošlost, znaju da nema nikoga kao što je Gospodin, nitko njemu nije ravan. Jedini on može život dati i spasiti.

Ako je itko, onda su Izraelci iskusili što znači napustiti Božju riječ – pokoljenja predaka svjedoče da to nikada nije vodilo napretku naroda nego njegovom rasulu. I stoga, kada narodi svijeta upoznaju Mihaela – da nitko nije kao Bog, tj. kada odbace svoje idole i vrate se Stvoritelju (kada se vrate sa „Adamova puta“), Bog će podići novi svijet.

Već su sada prisutni elementi novoga svijeta – to su oni koji u svojim srcima i životima čuvaju riječ Božju. Oni već sada sjaje svjetlom novoga svijeta (usp. Mt 5,14), iako taj sjaj zatamnjuju bure i nevolje, progonstva u kojima žive. No, kad Bog podigne novi svijet, njihov će sjaj bljesnuti svom snagom. Ovdje nailazimo na prvi jasni i nedvosmisleni navještaj uskrsnuća u SZ-u.

 

 

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić