MISA POSVETE ULJA U KATEDRALI U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA, (TU) - Srijemski biskup Đuro Gašparović predvodio je na Veliki četvrtak 2. travnja 2015. Misu posvete i blagoslova ulja u katedrali u Srijemskoj Mitrovici. Koncelebrirali su svi svećenici Srijemske biskupije i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Na misi su svećenici obnovili svećenička obećanja dana na ređenju, a biskup Gašparović je blagoslovio ulja i posvetio krizmu. Blagoslovljeno ulje koristi se za bolesničko pomazanje, katekumensko za pomazanje katekumena, a posvećeno ulje, krizma, u sakramentu krštenja, potvrde i svetoga reda, kao i kod posvete oltara i crkve.
Okupljene svećenike, na čelu s generalnim vikarom mons. Eduardom Španovićem, pozdravio je biskup riječima da danas slavimo ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda i čestitao im današnji dan. Zahvalio je svima na neumornom radu za vjernike povjerenih im župa. Ujedno im je posvijestio da su oni pozvani da dijele sakrament bolesničkog pomazanja i u nekim slučajevima i svetu potvrdu i da će im, stoga, predati blagoslovljena i posvećena ulja.
U homiliji biskup Gašparović je podsjetio da svake godine, na Veliki četvrtak prije podne, na misi posvete i blagoslova ulja, na svećenički dan, nismo prestajali obraćati pozornost i pogled na one, koji su od mnogih sinova u Kristu podignuti na svećeničko dostojanstvo, kojima je zadaća da budu "sol zemlje i svjetlo svijeta" (Mt 5,13.14). I kadgod razmatramo koristi i potrebe Crkve, u prvom redu imamo na umu svećenike koji su Crkvi od velike važnosti.
"Svećenik je, naime, nastavio je biskup, po Božjem nadahnuću i zapovijedi apostol kršćanskog odgoja. On u ime Božje i Božjim ugledom slavi euharistiju, dijeli svete sakramente krštenja, potvrde i bolesničkog pomazanja, oprašta grijehe, blagoslivlja ženidbenu vezu i štiti njezinu nerazrješivost i svetost od napadaja pohote i strasti i od zabluda. Svećenik propovijedajući bratsku vezu među ljudima, naglašavajući svima uzajamne dužnosti pravde i evanđeoske ljubavi i, napokon, pokazujući prstom bogatima kako treba težiti za istinskim dobrima, nastoji umiriti duše izranjene ekonomskom krizom i ćudorednom iskvarenošću i tako pomaže da se međuljudski sukobi izglade ili barem ublaže."
Biskup Gašparović je naglasio da su svećenici potrebni svijetu da slaveći euharistiju Otkupiteljeva milost teče u svekoliku ljudsku zajednicu jer su "djelitelji Božjih tajna" (1 Kor 4,1). Čim čovjek dolazi na svijet svećenici, djelitelji svetih sakramenata, ga vode izvoru vode što čisti, pomiruje i preporađa, dajući mu odličniji i dragocjeniji život, nadnaravni. Da čovjek bude što više opremljen, da odlučnije bije duhovne bojeve, opet ga svećenik, svećeničkom snagom i posebnim dostojanstvom, oprema sakramentom potvrde. Čim dijete može ralikovati i cijeniti od neba dani Anđeoski kruh, hrani ga i krijepi tom hranom koja je živa i život daje. Kad čovjek bijedno padne svećenik ga jača sakramentom pomirenja. Moli od Boga blagoslov nad onima koji se odluče za brak. I kad se približi konac ovoga smrtnog života moli nad čovjekom Božju volju.
Kako su svećenici sluge Kristove i djelitelji tajna Božjih (1 Kor 4,1), zato su i "u službi riječi" (Dj. ap. 6,4), imaju neotuđivo pravo i povjerenu službu od Otkupitelja koja se ne može napustiti, a to je "Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima ... učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio" (Mt 28,19-20). Svećenik propovijeda onoga koji je "istinito Svjetlo, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka što dođe na svijet" (Iv 1,9).
Biskup Gašparovič potaknuo je svećenike riječima da ni u jednom zvanju nije rad, ispunjavanje dužnosti, s tolikom snagom položen u savjest čovjeka kao što je to u duhovnom svećeničkom zvanju. O njihovu zalaganju, radinosti i savjesnosti, ovisi spasenje mnoge braće. Veliko je povjerenje svećeniku iskazao sam Bog kad mu je povjerio spašavanje ljudi. "Budimo svaki na svom mjestu i u svom radu vrijedni toga i tolikog povjerenja. Moramo biti svjesni vremena i prostora u kojemu živimo i odgovornosti koju nosimo. Koliko je onih koji nisu ušli u zajedništvo Božjeg naroda, a sigurno to žele. U današnjem demokratskom shvaćanju slobode sigurno je da ne možemo nekomu nametnuti naše uvjerenje, ali možemo mnoge  našim svjedočenjem potaknuti na razmišljanje. Koliko je, nadalje, onih koji su članovi Božjeg naroda po krštenju, a još se nisu aktivno uključili u zajednicu. I do njih treba doći. Prijeti nam opasnost, ako ne poduzmemo temeljitu i stalnu katehizaciju u našim župama, pa i vjeronauk u školama, da izgubimo dio članova iz Crkve koje još imamo. Neka nam i euharistijsko slavljenje bude znak zajedništva župne obitelji, posvećenje pojedinih njezinih članova i snaga u svakidašnjem životu", završio je biskup i pozvao vjernike da mole za svoje svećenike, da surađuju s njima i da im pomažu.
Nakon mise svećenici su nastavili zajedništvo u župnoj dvorani kada im se obratio iriški župnik preč. Blaž Zmaić govoreći o liku i ulozi svećenika u životu Crkve.
                                                                                                                  Mario Paradžik

CVJETNICA U SRIJEMSKOMITROVAČKOJ KATEDRALI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 29. ožujka 2015., kada se Crkva spominje Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i spomena Muke Gospodnje kojom započinje Veliki tjedan, svečano je proslavljena Cvjetnica, Nedjelja muke Gospodnje blagoslovom grančica, procesijom i euharistijskim slavljem u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici. I ove godine kao i stoljećima Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica uvodi vjernike u otajstva vjere, koja se na najsvetiji način proživljavaju i slave misom blagoslova i posvete ulja, misom večere Gospodnje, obredima Velikoga petka, bdijenjem na Veliku subotu i Nedjeljom Uskrsnuća Gospodinova.
Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je biskup srijemski mons. Đuro Gasparović u zajedništvu s župnikom župe Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici i generalnim vikarom Srijemske biskupije mons. Eduardom Španovićem, te velikim brojem vjernika. Svečanom procesijom sudionici slavlja su ušli u katedralu i time obilježili Isusov svečani ulazak u Jeruzalem prije njegove muke. Na početku blagoslova grančica biskup je pozvao vjernike da djelatno i svjesno sudjeluju u slavlju ovoga dana. Nakon korizme, rekao je biskup, kada smo se pripravljali pokorom i djelima ljubavi za Uskrs, danas ulazimo u slavlje vazmenog otajstva našega Gospodina. Zato izvršimo spomen ulaska Isusova u Jeruzalem i slijedimo ga danas i kroz naredni Veliki tjedan u njegovoj muci i smrti do uskrsnuća. Mons. Španović je u kratkoj homiliji podsjetio na smisao današnjega dana i događaje koji su se dogodili a Crkva ih se spominje. Uveo je vjernike u događaje Velikog tjedna.

U euharistijskom slavlju katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” i solisti u katedrali su, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić, otpjevali Muku Isusovu, dok je vjerni puk za to vrijeme pobožno razmišljao o svemu što se dogodilo s Isusom i po njemu radi nas ljudi i radi našega spasenja.
             Na koncu euharistijskog slavlja župnik Španović je pozvao vjernike da u Velikom tjednu pronađu mjesta sabranosti i vremena da slijede Isusa kroz njegovo trpljenje, muku i smrt do uskrsnuća, te da razmišljaju o tajni Isusove ljubavi koju treba u životu da šire i darivaju drugima.                                                                   
                                                                                                Mario Paradžik

PAPA NA CVJETNICU: PONIZNOST JE BOŽJI STIL, STOGA JE I STIL KRŠĆANINA PONIZNOST

VATICAN - Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, "dvije zastave" u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu današnje Papine homilije.
Poslanica Filipljanima kaže da Isus "ponizi sam sebe", postavši poslušan do smrti na križu. To Isusovo poniženje u središtu je ove liturgije – primijetio je Papa – i upućuje nas na Božji stil, na poniznost. "To je stil koji nas nikada ne prestaje iznenađivati i izbacivati iz takta: na poniznoga se Boga nikada ne možemo naviknuti!" - ustvrdio je Sveti Otac.
Poniziti se – kazao je nadalje – prije svega je značajka Božjeg postupanja, kao što se može vidjeti u Knjizi Izlaska: "Kakvog li poniženja za Gospodina, slušati sva ona mrmljanja, one žalbe! Bile su upravljene protiv Mojsija, ali su u konačnici išle protiv njega, njihova Oca" – objasnio je Papa.
U ovom Svetom tjednu – nastavio je – i mi ćemo ići tim putem Isusova poniženja, od sudjelovanja u Judinoj izdaji sve do slušanja uvrjeda koje narod i starješine izvikuju Isusu na križu. "To je Božji put – put poniznosti. To je Isusov put i nema drugoga. I ne postoji poniznost bez poniženja" - ustvrdio je Papa.
Sljedeći taj put sve do kraja, Božji je Sin uzeo "obličje sluge". U konačnici – zaključio je papa Franjo – poniznost znači i služenje, znači dati Bogu mjesta svlačeći samoga sebe, ispražnjujući se, kako kaže Sveto Pismo. To je najveće poniženje.
Suprotno tome jest put svjetovnost. Njega je đavao predložio i samom Isusu, za vrijeme njegova četrdesetodnevnoga boravka u pustinji. Ali ga Isus bez dvojbe odbacuje. A s njim i mi – samo uz pomoć njegove milosti – možemo nadvladati iskušenje svjetovnosti – ne samo u velikim, značajnim trenucima, već i u svakodnevnim životnim prilikama – ohrabrio je Papa i dodao:
U tome nam pomaže primjer mnogih ljudi koji se svakoga dana, u tišini i skrovitosti, odriču samih sebe kako bi služili drugima: bolesnom rođaku, usamljenom starcu, osobi s invaliditetom ili beskućniku. Pomislimo i na poniženje osoba koje se diskriminira zbog njihove vjernosti evanđelju.
Pomislimo – dodao je – i na našu braću i sestre koji su progonjeni zato što su kršćani – na brojne mučenike našega vremena. Ne žele se odreći Isusa i dostojanstveno podnose uvrjede i patnje. Prate ga na njegovu putu.
Odvažimo se u ovom tjednu i mi poći putem poniznosti, s velikom ljubavlju za njega, našega Gospodina i Spasitelja. Ljubav će nas voditi i dati nam snage i gdje je on, tamo ćemo biti i mi – zaključio je papa Franjo.

CVJETNICA U SRIJEMSKIM KARLOVCIMA

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Nedjelja muke Gospodnje - Cvjetnica, kada se Crkva spominje Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i spomena Muke Gospodnje, kojom započinje Veliki tjedan, svečano je proslavljena 29. ožujka 2015. godine blagoslovom grančica i euharistijskim slavljem u crkvi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.
             I ove godine kao i stoljećima Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica uvodi vjernike u otajstva vjere Velikoga tjedna, koja se na najsvetiji način proživljavaju i slave misom večere Gospodnje, obredima Velikoga petka, bdijenjem na Veliku subotu i Nedjeljom Uskrsnuća Gospodinova. Danas slavimo Cvjetnicu ili Cvjetnu nedjelju (latinski Dominica in palmis, Nedjelja palmi, Cvitnica Palmenica, Uličnica), Nedjelju Muke Gospodnje. To je blagdan kojim slavimo spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem. Crkveni obredi sastoje se od svečanog ophoda, blagoslova palmi, maslina, vrbinih i drijenkovih grančica te čitanja „Muke Isusove“ kao uvoda u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.

Obred blagoslova grančica je predvodio je župnik Marko Lončar, uz sudjelovanje  vjernika ispred ulaza u crkvu. Nakon toga u crkvi župnik je predvodio misno slavlje evanđelje Muke Gospodina Isusa Krista, pjevali su župnik i župni zbor crkve Presvetog Trojstva, čiji su članovi predvodili pjevanje te sudjelovali u interpretaciji Muke.

       Predvoditelj misnog slavlja župnik Lončar u propovijedi je poručio da Kršćani shvaćaju da sa mukom Kristovom navješćuje se i nastupa pobjeda nad zlom, pobjeda neba. I da ova veličina ljubavi Kristove koja se otkriva preko njegove žrtve, je u biti sav misterij života. Sve muke moguće je živjeti ako gledamo križ i Božju ljubav koja sve pobjeđuje, svemu se nada i sve podnosi. Isusova muka i smrt postaju glavna motivacija i snaga za naše preobraženje. Zato ako ne znamo trpjeti, znači da ne znamo i ljubiti, naglasio je župnik.

                                                                                                                                                                                                                                                                              Tomislav Mađarević

SKUPŠTINA BISKUPA ĐAKOVAČKO-OSJEČKE CRKVENE POKRAJINE

POŽEGA, (TU) - U Biskupskom domu u Požegi 25. ožujka održana je XXVII. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, na kojoj je uz metropolita Đuru Hranića i domaćina požeškog biskupa Antuna Škvorčevića sudjelovao i đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru Marin Srakić te srijemski biskup Đuro Gašparović. Na sjednici su bili nazočni đakovačko-osječki i požeški kancelar Robert Jugović i Goran Lukić. Nakon zajedničke molitve, biskup Škvorčević je u pozdravu spomenuo ozračje i znakovitost koja prati ovu skupštinu, koja se održava u povezanosti s određenim događanjima na razini opće Crkve i naših mjesnih Crkava. Podsjetio je na proslavu srebrenog biskupskog jubileja nadbiskupa Marina Srakića prije dva dana u đakovačkoj Katedrali te mu još jedanput u sjedištu Požeške biskupije čestitao navedenu obljetnicu. Pored toga spomenuo je da Požeška biskupija za dva dana slavi „Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika“ kada će o 70. obljetnici završetka II. svjetskog rata iskazati poštovanje prema svim žrtvama, napose na središnjem molitvenom slavlju u Jasenovcu. Istaknuo je kako ovom biskupskom susretu daje određenu duhovnu dimenziju i 500. obljetnica rođenja sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale koje se spominjemo za tri dana.
Podsjetio je da se ova biskupska skupština održava na svetkovinu Gospodinova utjelovljenja ili Blagovijesti, kojoj je u središtu čovjek čiju je slabost, prolaznost i smrtnost preuzeo Sin Očev da čovjeku podari besmrtnost. Kazao je kako je u tom svjetlu o 50. obljetnici završetka II. vatikanskog sabora izazovno ponovno čitati saborske dokumente i da su posebno poticajne riječi kojima započinje Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“:  „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.“ Biskup je rekao kako u tom smislu duboko osjećamo svu težinu siromaštva napose slavonskog čovjeka i tugu odlazaka mnogih mladih obitelji s ovoga prostora u inozemstvo te da nam je i na ovoj skupštini promisliti kako možemo pastoralno  odgovoriti na to  pitanje. Poželio je nazočnim biskupima ugodan boravak u Požegi i plodan rad.
U uvodnoj riječi nadbiskup Hranić je zahvalio biskupu Škvorčeviću za izraze dobrodošlice. Nadovezao se na njegovu tvrdnju o teškom stanju u Slavoniji i istaknuo kako se ovih dana na kanonskim vizitacijama župa u podunavskom kraju i sam mogao uvjeriti u razmjere topljenja stanovništva zbog bijega cijelih obitelji od neimaštine. Izrazio je nadu da će se na svim razinama odgovornosti u Hrvatskoj konačno početi nešto ozbiljnije poduzimati za popravak gospodarskog i demografskog stanja. Predstavio je dnevni red skupštine i uveo u raspravu o ekumenizmu na prostoru Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, što je bila središnja tema rada.
Na temelju pripravljenih statističkih podataka o mješovitim ženidbama i prijelazima u puno zajedništvo Katoličke Crkve razgovaralo se o mogućnostima pastorala usmjerenog na pomoć u nastojanju oko vjerskog života pripadnika različitih vjerskih zajednica u obitelji. S obzirom na to i druga pitanja istaknuta je potreba veće suradnje s episkopima Srpske Pravoslavne Crkve. Biskupi su se osvrnuli na ono što je do sada s crkvene strane poduzeto kod nas s obzirom na objektivan i cjelovit pristup događajima iz II. svjetskog rata i nakon njega te u Domovinskom ratu, s obzirom na evanđeosko liječenje rana prošlosti što ih je ostavilo zlo i nasilje te promicanje praštanja i pomirenja. Istaknuli su da u tom pogledu imaju posebno značenje Jasenovac i Vukovar, te da ih treba povezati s našim ekumenskim nastojanjima. U tom okviru razmotrili su neutemeljenost i najnovijih pokušaja  određenih  krugova da ospore nedvojbeno pozitivno djelovanje bl. Alojzija Stepinca u vrijeme II. svjetskog rata i nakon njega. Razgovarali su o stanju u Srijemskoj biskupiji te u duhu metropolijskog zajedništva zaključili da će i dalje nastojati promicati povezanost s Crkvom u Srbiji, kako bi kao susjedne mjesne Crkve pružili ohrabrenje i moguću potporu njihovim pastirima i vjernicima. U tom smislu ocijenjen je važnim nedavni susret biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine s beogradskim nadbiskupom Stanislavom Hočevarom u Srijemskoj Mitrovici. Na dnevnom redu skupštine bila su i neka druga aktualna pitanja.

MONS. MARIN SRAKIĆ PROSLAVIO SREBRNI BISKUPSKI JUBILEJ

ĐAKOVO (TU) - Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u miru, mons. Marin Srakić, koji je prije 25 godina, 24. ožujka 1990. godine, pod geslom "Nadom i radom" u đakovačkoj katedrali primio biskupski red polaganjem ruku i molitvom glavnog zareditelja, danas sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, na istom je mjestu u ponedjeljak 23. ožujka svečanim misnim slavljem proslavio svoj srebrni biskupski jubilej. Slavlje je počelo svečanom procesijom od Nadbiskupskog doma do katedrale, u kojoj su bili vjernici iz Ivanovaca, rodnog mjesta nadbiskupa Marina, obučeni u narodno ruho, 25 biskupa te 210 prezbitera – biskupskih izaslanika i provincijalnih predstavnika redova, članova Kaptola i Zbora savjetnika.
Uz domaćina, đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića, slavlju je nazočio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro D'Errico, kardinal mons. Josip Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, gotovo svi biskupi HBK, biskupi biskupskih konferencija susjednih zemalja, brojni svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica, predstavnici političkih vlasti županija i gradova, gospodarstvenici i brojni drugi predstavnici znanstvenih i kulturnih institucija, obitelj nadbiskupa Marina, brojni vjernici i hodočasnici.
"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! To neka vam bude jubilej, oprosna godina", tako je predraga braćo i sestre Gospodin pozvao svoj narod na proslavu godine jubileja. Budući da nismo nabrojili sedam puta sedam godina, nego pola od toga, tj. 25 godina, ovaj jubilej nećemo najaviti trubama, nego skromnim kršćanskim slavljem", rekao je nadbiskup Marin Srakić započinjući misno slavlje te pozdravljajući okupljene.
Iz homilije kardinala Josipa Bozanića
Prigodnu homiliju uputio je kardinal Josip Bozanić, koji je prije 25 godina bio jedan od biskupa na biskupskom ređenju mons. Srakića, izrazivši radost što može i danas zahvaliti Bogu za jubilarca te mu čestitati. Osvrćući se na geslo nadbiskupa Marina – Nadom i radom! Kardinal je rekao kako je riječ o nadi koja se rađa iz objave otajstva, skrivenoga vjekovima i objavljenoga u Isusu Kristu; otajstva proizišla iz Božjega Srca od početka, od prvoga čina Stvaranja. "No, nadbiskup Marin je znao da je u ljudskome životu neizostavna muka. Zato se proročki uz riječ nada našla i druga - rad, ali rad kao napor – labor. Nije to tek neko zanimanje i djelatnost, nego posvemašnja uronjenost i zauzetost za nešto. U takvome se radu susreću poziv, nesebičnost, strast i čežnja da nešto bude dobro napravljeno. Kada se takav rad veže uz vjernika, osjeća se marljivost koja računa s Božjom pomoći. Zato je na prvome mjestu nada", rekao je kardinal Bozanić te ukratko podsjetio na bogat životopis današnjega svečara.
Istaknuo je kako o svekolikom zalaganju tijekom 25 biskupskih godina svjedoče djela koja je nadbiskup Marin ostvario sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, pastoralnim djelatnicima i savjetnicima, s cijelim Božjim narodom. Tako je Kardinal spomenuo Sabrana djela mons. Srakića, gdje 'nalazimo u slovima isprepleten život, osjećaje, nadahnuća, oduševljenja, brige… Puno stranica i puno slova, zadivljujući rad, posložen u određene cjeline'. Spomenuo je brojne susrete, razgovore, sakramente, Nadbiskupova izvješća iz vremena Domovinskoga rata 'u koja je utkan život, uvijek oblikovan kršćanskom nadom'.
Nadbiskupa Marina propovjednik je nazvao promicateljem i provoditeljem duha i dokumenata Drugoga vatikanskog koncila, odakle je niknula i Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska, zaključena slavljem u Osijeku 7. lipnja 2003. u zajedništvu s danas svetim papom Ivanom Pavlom II. "Sinoda je omogućila da bude otkriveno lice ove Crkve i ujedno usmjerila budući hod ove partikularne Crkve", rekao je kardinal Bozanić te podsjetio na još neka velika ostvarenja - uspostavu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, izgradnju Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Arhiva, uređivanje Biskupskoga vikarijata u Osijeku, obnovu Nadbiskupskoga doma i Bogoslovnoga sjemeništa, trajnu skrb za katedralu, obnovu i izgradnju ratom stradalih župa, uzdignuće Biskupije sa sjedištem u Đakovu na razinu nadbiskupije i metropolitanskog sjedišta nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine…
"Poznato nam je koliko je razboritosti i pozornosti prema čovjeku utkano u pokušaje nadbiskupa Marina da u vremenima mržnje ne prestane govoriti kršćansko dostojanstvo. Činio je to molitvom, ali i ekumenskim susretima. Postojano je dolazila do izražaja čistoća srca koje je moralo osjetiti rane poniženih, prognanih, pogođenih smrću ili nestankom najbližih. I hrvatski branitelji i rastjerani vjernici, kao i neprijatelji, mogli su u njemu susretati iskrenost vođenu istinom koja ne izgovara olako poziv na pomirenje i dobro poznaje cijenu puta opraštanja. Bio je pastir koji okuplja raspršene, njeguje ranjene, liječi bolesne i staje u obranu pred vukovima. Dovoljno je reći da je to pastir koji je morao gledati u svojoj biskupiji razaranje Vukovara… Suočen s time, taj je pastir djelovao vođen ljubavlju i sam osjećajući da to nije snaga koja dolazi od njega nego od Boga", rekao je propovijednik.
Obraćajući se na kraju nadbiskupu Srakiću, kardinal Bozanić je rekao: "Tvojemu biskupskom geslu danas slobodno možemo dodati i treću riječ: Spe, labore et amore! Nadom, radom i ljubavlju! Nakon dvadeset i pet godina biskupstva ljubav se očitovala kao razumljiva poveznica koja drži živom nadu i plodnim rad. Time su se u zajedništvu iznova našle: vjera, nada i ljubav, okosnice svakoga kršćanskog poziva, a naročito biskupskoga. Hvala Ti što si to bio i ostao. Neka Te uvijek prati i čuva zaštita Presvete Bogorodice Marije i nebeski zagovor blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika."
Pozdravni govori 
-  Mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u RH
Na kraju misnog slavlja pozdravni govor nadbiskupu Marinu uputio je nuncij D'Errico, koji je izrazio radost što nazoči ovoj proslavi te što oko oltara vidi okupljene kardinale, biskupe i svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laike, što je, kako je istaknuo, najbolji znak iskrene i duboke zahvalnosti koju svi dijele prema mons. Srakiću za dobro koje je naširoko dijelio tijekom 25 godina biskupske službe.
Podsjetio je kako je današnjega svečara upoznao dok je vršio službu apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, kada je na njega ostavila dojam mudrost njegovih intervenata, čvrstoća ljudske i kršćanske formacije, kolegijalni duh koji je uspijevao promicati među biskupima dviju zemalja. "Kada sam prije tri godine bio imenovan za Apostolskog nuncija u Hrvatskoj, našao sam u njemu dragocjen oslonac jer, osim što je bio đakovačko-osječki nadbiskup, bio je i predsjednik Biskupske konferencije", rekao je mons. D'Errico, kojemu je prvi pastoralni posjet bio upravo u Đakovu, gdje je u više navrata doživio očinsku ljubav mons. Srakića prema svećenicima, redovnicima, redovnicama i Božjem narodu koji mu je bio povjeren, osobito prema tadašnjem pomoćnom biskupu mons. Đuri Hraniću, kojega je kasnije papa Franjo pozvao da ga naslijedi kao pastoralnog predvoditelja Nadbiskupije.
"Zahvaljujem Vam, dakle, dragi preuzvišeni nadbiskupe Srakiću, uime Svetoga Oca i Poglavara Svete Stolice, za primjer koji ste nam dali i nastavljate davati. Želimo Vam dug život i zdravlje; i osobito Vas pratimo snažnim molitvama, puni povjerenja da će Vječni Gospodar života i povijesti nastaviti na Vas izlijevati obilje blagoslova i milosti", rekao je nuncij D'Errico.
Čestitka pape Franje
Nuncij D'Errico potom je pročitao čestitku s posebnim blagoslovom koju je mons. Srakiću uputio papa Franjo:
Časnom bratu - Marinu Srakiću, đakovačko-osječkom nadbiskupu metropoliti u miru, koji slavi dvadeset i petu godinu od primljena biskupskog ređenja, spominjući se njegova domišljata i plodnog pastoralno služenja, kao i vrijednoga djela što ga je ostvario kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, od srca čestitamo na tako sretnome životnom događaju te mu s radošću podjeljujemo apostolski blagoslov, kao navještaj nebeskih darova i znak bratske ljubavi, tražeći da moli za Nas i za Našu petrovsku službu. FRANJO
Mons. Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup
U svome pozdravu mons. Želimir Puljić prisjetio se biskupskog ređenja prije 25 godina, rekavši kako se ono odvijalo u vremenu osobitih nadanja i iščekivanja jer se poslije totalitarnog sustava komunizma nazirao dolazak slobode i demokracije. "Ova svečanost vašega biskupskoga jubileja daje i nama prigodu razmišljati o velikoj milosti svećeničkog poziva kojim ste služili kao rektor, profesor i odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu, a k tomu i drugim službama u biskupiji kao kanonik, sudac, član Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika, Biskupijskog ekonomskog vijeća i dr. Dužnost mi je i obveza zahvaliti za vašu konstruktivnu nazočnost najprije u raznim tijelima Biskupske konferencije, a potom i kao predsjednika Skupštine biskupa Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Osobito mi je drago istaknuti što ste se u duhu vašega biskupskog gesla Spe et labore! kroz to vrijeme pokazali ne samo dobrim radnikom, nego i izvrsnim suradnikom i zapaženim savjetnikom u službi zajedništva i općeg dobra. To je dar kojim vas je Bog obdario, ali ono je i plod svetog sakramenta reda utkano u otajstvo biskupske službe koja stvara školu zajedništva. Svjesni potrebe i važnosti toga dara, nadasve ste to promicali kako na razini biskupa i klera, tako i na razini vjernika laika i na tome smo posebice zahvalni. Pridružujemo se večeras svojom molitvom i dobrim željama da Vas Gospodin blagoslovi i čuva. Ad multos annos dragi slavljeniče!", rekao je mons. Puljić.
Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup
"Dragi Jubilarče, nadbiskupe Marine, u ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ali i u svoje ime, od srca pozdravljam i srdačno čestitam. Duga je povijesna veza ove mjesne Crkve i BiH, posebno Vrhbosanske nadbiskupije. I vaš je predšasnik 9 mjeseci bio administrator Vrhbosanske nadbiskupije. Na poseban način želim reći hvala! Hvala Vama i ovoj mjesnoj Crkvi koja je pokazala veliku solidarnost za vrijeme rata, ali i poslije njega. Posebno ste pokazali solidarnost kada smo liječili rane, gradili i obnavljali, vi ste bili tada blizu, hvala Vam. I vaš nasljednik u teškoj poplavi prošle godine pokazao je istu tu solidarnost. Iako ste i sami bili pogođeni poplavom, pokazali ste bratsku solidarnost u našim poteškoćama. Smijem biti i osoban – hvala vam, bili ste moj i odgojitelji profesor i zato obnavljam drage uspomene naše prošlosti. Danas se s vama radujem, s ovom mjesnom crkvom, radi 25 ljeta vaše biskupske službe. Neka Bog nagradi svako dobro djelo što ste učinili i okrijepi Vas u daljnjem životu", rekao je u govoru kardinal Vinko Puljić.
Lukijan, episkop osječko-poljski i baranjski
Pozdravljajući sve okupljene, a napose slavljenika, episkop osječko-poljski i baranjski Lukijan je istaknuo: "Sabrani oko našega slavljenika možemo ponoviti riječi psalmista Davida koji kaže kako je lijepo i krasno kada braća žive zajedno. Proteklih 25 godina naši se putovi ukrštavaju, a svaki naš susret na javnim skupovima gdje ste predstavljali povjerenu vam nadbiskupiju, a naša smjernost povjerenu eparhiju, bio je okončan srdačnim, iskrenim i bratskim zagrljajem, što je na prisutni narod ostavilo snažan i pozitivan dojam. Danas, kada slavite 25 godina vaše uzvišene biskupske službe, možete biti ponosni jer ste je vršili savjesno, s puno ljubavi i odgovornosti prema Bogu i svome rodu. Molimo se Gospodu i Presvetoj Bogorodici i apostolima Petru i Pavlu da vam podare dug život i krepko zdravlje na mnogaja i blagaja ljeta."
Mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit
Uime čitave Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih svećenika i vjernika, redovnika i redovnica te drugih Bogu posvećenih osoba, u ime župnih zajednica, Bogoslovnog sjemeništa, KBF-a, Prvostolnoga kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, zaposlenika u crkvenim institucijama i ustanovama, uime župnih suradnika te svih Kristovih vjernika laika Nadbiskupije, te u svoje osobno ime, čestitku mons. Srakiću povodom 25. obljetnice biskupskoga ređenja, te povodom 55. obljetnice svećeničkoga ređenja, uputio je nadbiskup Đuro Hranić.
Istaknuo je marijansku dimenziju u životu mons. Srakića, podsjetivši među ostalim kako je svečar biskupom imenovan na svoj imendan 1990. godine, da nosi ime BDM kojoj se kroz cijeli život utječe kao svojoj majci, moleći njezinu majčinsku zaštitu i pomoć i prepoznaje se njezinim sinom. Dvadeset i pet godina biskupske službe svoga prethodnika mons. Hranić nazvao je izuzetno teškim, ali istodobno i izuzetno plodnim godinama za život Nadbiskupije: S jedne strane Domovinski rat, ratna stradanja, vjernici protjerani iz svojih domova, teritorijalna trećina Biskupije okupirana, trećina Biskupije u drugoj državi, otkapanje masovnih grobnica i sprovodi žrtava. Ali, s druge strane i povratak, duhovna obnova, rad na pomirenju, materijalna obnova Nadbiskupije i istodobno okupljanje svih svećenika i vjernika kroz Drugu biskupijsku sinodu, strateško promišljanje pastoralnih prioriteta i dugoročnog pastoralnog plana te izgradnja zajedništva, snaženje koordiniranog pastoralnog rada i evangelizacijskog poslanja u skladu sa završnim sinodskim dokumentom.
"Zračili ste i svojim biskupskim geslom poručivali 'Nadom i radom!' U tom kontekstu spomenimo da ste bili domaćin svetom papi Ivanu Pavlu II. prigodom njegova apostolskog pohoda Osijeku i Đakovu, da je Vašom nadom i radom naš filozofsko-teološki studij uzdignut na rang fakulteta, da je novim crkvenim ustrojem na prostoru Slavonije i Srijema biskupija uzdignuta na rang nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, da se istodobno našlo i povoljno rješenje za Crkvu u Srijemu, da je i grad Osijek dobio na svojoj crkvenoj težini, da je stvoren željeni okvir i da je započela skladna i plodna suradnja s Požeškom biskupijom na dobrobit Crkve u Slavoniji kao hrvatskoj regiji", rekao je nadbiskup Hranić. 
"Znajte da i sada, kad ste u mirovini, osjećamo da je Vaša prisutnost među nama blagoslov te da nam Vaša prisutnost ulijeva sigurnost i mir. I sada ste ostali u potpunosti vjerni Vašem biskupskom geslu: 'Nadom i radom!' Nadom i radom ispunjeni su Vaši dani i sada. Doista je Božji blagoslov i prava blagodat imati u svojoj sredini čovjeka i biskupa kao što ste Vi. Znajte da Vas iskreno poštujemo i volimo te da smo ponosni na Vas", rekao je svome predšasniku nadbiskup Hranić, poželjevši da ga po zagovoru njegove zaštitnice BDM Gospodin prati dobrim zdravljem, kako bi i nadalje prosvijetljen svjetlom od Boga, nadom i radom, bio blagoslov za ovu Nadbiskupiju i sve njezine vjernike.
Kao uspomenu i znak zahvalnosti, nadbiskup Hranić svome je predšasniku uručio prigodan poklon – cvijeće i umjetničku sliku s likom Bogorodice.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zahvala jubilarca, nadbiskupa i metropolita u miru, mons. Marina Srakića
Na samom kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je slavljenik, mons. Marin Srakić. Istaknuo je kako bi mogao putno toga reći i mnogima zahvaliti, prije svega Gospodinu za dar poziva, te svima koji su ga vodili na putu ljudske i svećeničke formacije: pokojnim roditeljima, obitelji i rođacima, zajednici sela mjesta Ivanovci, odgojiteljima i profesorima u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu na Šalati, odgojiteljima i profesorima u Bogoslovnom sjemeništu i visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, napose tadašnjem duhovniku i kasnije biskupu mons. Ćirilu Kosu.
"Zahvaljujem i svima onima kojima sam službom svećenika i biskupa bio pretpostavljen, vjernicima u Slavonskom Brodu, kao kapelan, vjernicima župe Podravski Podgajci koje sam kroz četiri godine predvodio kao upravitelj župe. Hvala bogoslovima i studentima, kasnijim svećenicima, kojima sam bio odgojitelj i profesor, te svim svećenicima suradnicima u Bogoslovnom sjemeništu, Visokoj bogoslovnoj školi, Ordinarijatu kojima sam bio pretpostavljen kao rektor te pomoćni biskup, dijecezanski biskup i nadbiskup. Hvala na svakom obliku inicijative i suradnje. Zahvaljujem braći biskupima u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji koji su tijekom moga članstva u Biskupskoj konferenciji podržavali naše 'đakovačke projekte' i koji su me izborom uvukli u avanturu službe Predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Napose zahvaljujem nadbiskupu Đuri Hraniću koji je bio izuzetno izuzetan suradnik, a i sada je kao nadbiskup-metropolita", rekao je mons. Srakić.
"U zadnje me vrijeme najviše pitaju: Kada sad promatrate svoj život i rad, biste li drugačije postupili? To se razumije. Poslanica Hebrejima o Velikom svećeniku veli od ljudi je uzet za ljude postavljen. Ja sam od ljudi uzet i za ljude postavljen. Zajedno s jednim svojim predšasnikom priznajem: 'Čovjek sam i ja koji pofaliti mogu, kao i ostali ljudi, a i pofalio sam više puta.' Zato molim Gospodina da mi oprosti moje slabosti, nedorečenosti, moje 'falinge' koje su bile na štetu crkvene zajednice i pojedinih osoba. Ali, mogu iskreno reći da to nije bilo učinjeno zlonamjerno. Svima sam želio dobro, sve sam cijenio, ali tu želju nisam znao svaki puta realizirati", rekao je pred okupljenima mons. Srakić te izrazio zahvalnost papi Franji koji ga je umirovio te svima onima koji su uložili trud u organizaciju ove proslave.
U znak zahvalnosti za izricanje Božje riječi, svečar je kardinalu Bozaniću uručio prigodan poklon – portret biskupa Strossmayera, u godini kada se obilježava 200. obljetnica rođenja i 110. obljetnica smrti ovoga velikog đakovačkog biskupa.
Pozdravljajući okupljene vjernike nadbiskup Marin je zaključio riječima: "Kao što veli papa Benedikt XVI. - došla je zadnja etapa moga života. Ja vas molim da me podržite svojim molitvama u toj zadnjoj etapi, da doista budem na dobro Crkvi i da moj život bude na slavu Božju. Hvala vam!"
                                                 A. Banović