PROSLAVLJEN KIRVAJ U ŽUPI UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA U PETROVARADINU

PETROVARADIN, (TU) - Svetkovina Uzvišenja sv. Križa ove se godine poistovjetila sa nedjeljom kao prvim danom u tjednu, pa je sv. Misa u istoimenoj petrovaradinskoj župi tzv. Ljudevitovog dola bila služena kasnije nego je to bila dosadašnja praksa, kako bi se i vjernici i župnici susjednih župa mogli pridružiti liturgijskom slavlju.
Točno u 11 sati, zvona crkve-slavljenice označile su procesiju svećenika i ministranata koji su, uz zvuke orguljskog preludija i ulazne pjesme, ušli u lađu odnosno svetište hrama. Već je ulazna antifona iz Poslanice Galaćanima„Mi treba da se hvalimo križem..“ (Gal 6, 14) stavila Kristov Križ u središte vjerskoga zanosa i ljudskoga spasenja, o čemu je više govora bilo u propovijedi predvoditelja ovoga misnoga slavlja, preč. Marka Lončara, župnika srijemskokarlovačke župe „Presveto Trojstvo“.
Tumačenje Križa kao znaka i mjerila konačnog spasenja, preč. Lončar crpio je najviše iz biblijskih citata i misli svetaca, napose starozavjetnih redaka koji govore o svemoći drveta koje Bog daje, te novozavjetnih poslanica o Križu kao znaku mudrosti, života i ljubavi. Tako je iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima (1 Kor 1,18s:) pročitao sljedeće: 

Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19 Ta pisano je: Upropastitću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. 20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bog uludošću propovijedanja spasiti vjernike.22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24 pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25 Jer ludo Božje mudrije je odljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Propovjednik je, nadalje, u znaku Kristova Križa vidio i ideal kršćanske bračne zajednice, ističući da “Iz Križa Isusova proizlazi svaka vrsta istinske ljubavi i istinskoga dobra.”
“Naročito muž mora imati naumu da se njegova ljubav prema ženi ne mjeri mjerom zemaljske prolazne naklonosti, nego obaveznom ljubavlju Isusa Krista premaCrkvi, zakoju „sam sebe preda“ (Ef 5,25), istaknuo je Lončar, govoreći da to“Isto i za žene vrijedi, da budu poslušne svojim muževima – ne po normi zemaljske prisile – nego drage volje „kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Ef 5,24).
Na koncu je još govorio o Križu kao inspiraciji za umjetnike čija djela trebaju biti poticaj ljudima da se uvijek ponose Isusovim križem.
Uz preč.Lončara i domaćina župe Uzvišenja sv.Križa, vlč.Stjepana Barišića, na misi su koncelebrirali i župnici iz ostalih župa petrovaradinskog dekanata, dok su pjevanje predvodili udruženi pjevači iz nekoliko župa.
Post misno slavlje nastavljeno je uz domjenak priređen u dvorištu župe.
           Petar Pifat

DUHOVNA OBNOVA SVEĆENIKA SRIJEMSKE BISKUPIJE

PETROVARADIN (TU) - U Petrovaradinu je organizirana 15. rujna 2014. godine duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije, na kojoj su sudjelovali i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu vodio je je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”.

Tema ove duhovne obnove je „Iskupljujte vrijeme - Nadahnuće za predaniju molitvu Časoslova“.

Nakon molitve srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju. Voditelj duhovne obnove Muharem se zahvalio na ukazanoj časti što je pozvan voditi ovu duhovnu obnovu i u svom uvodu se obratio prisutnim svećenicima: „Ja kao mladi svećenik ne mogu biti veći duhovnik od vas, niti veći teolog od vas, stoga sam se odlučio izabrati ovu temu za što predaniju molitvu Časoslova“.

Muharem  je ukazao svećenicima na izuzetnu važnost moljenja Časoslova, jer nas ona ujedinjuje sa stvarnim vremenom, te ukazuje na važnost trenutka u kojem jesmo. Važnost Časoslova je da ne prekida vrijeme i naše obveze, iako ga najčešće i zbog toga zanemarujemo, jer ga shvaćamo kao prekid obveza i poslova. A u biti časoslov zapravo prekida našu podložnost vremenu.

U nastavku razmišljanja voditelj  je prikazao važnost molitve Časoslova koja se sastoji u tome da ona razbuđuje i rasvjetljava osjećaj pripadnosti. Molitva znači predati se, staviti se u posluh, u poslanje Onoga kome upućujemo svoju molitvu. Zato najveća blagodat molitve nije uslišanje prošnje, nego življenje povjerenja u Onoga koji može uslišati. Istinsko zajedništvo s Bogom ne pretpostavlja uslišanje po svaku cijenu. Zato je Časoslov, iz kuta gledanja suvremenog čovjeka, beskorisna molitva, jer mu nije cilj stvaranje neke interesne sfere, poput one  - do ut des (dam da daš), - ja eto molim časoslov, izdvajam vrijeme, i kad to odradim onda je Bog na potezu da me usliši ili nagradi za ono što sam učinio. Ne, ovdje prije svega imamo u vidu ono – biti s Njim, biti u molitvenom odnosu – koji znači poniznost i predanje, a to izgrađuje molitelja puno više negoli samo uslišanje molitve. Molitva je zato trajna pratilja vjere: dublji život vjere produbljuje život molitve.

Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovijed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu.
                                                                                                                                                        Tomislav Mađarević            

CRKVENI GOD U BATROVCIMA

BATROVCI, (TU) - u nedelju 14. rujna svečano je obilježen crkveni god – kirbaj Uzvišenje Svetoga Križa u Batrovcima. Svetu misu predvodio je župnik vlč Nikica Bošnjaković i te nedelje to je bila jedina sveta misa za sve župe i filijale u šidskoj općini. Na svetoj misi nazočili su vjernici iz Šida, Morovića, Sota, Vašice, Gibarca i Kukujevaca. Kako je prilikom obraćanja vjernicima istaknuo velečasni Bošnjaković, pod križem i u patnji trenutačno su mnogi kršćani diljem svijeta, tako da je misa bila posvećena progonjenim kršćanima u Iraku, kao i  svim stradalim u Ukrajini: „Mi kao Isusovi učenici moramo sapatiti sa onima koji pate, jer patnja je uvijek solidarnost, mir. Mi molimo za njih, a oni će biti ustrajni. Treba svi zajedno da molimo Boga i da učinimo to rasterećenje. U križu je pomirenje. Svatko se treba pomoliti za mir u svijetu, posebice u Iraku i Ukrajini“, istakao je župnik Nikica Bošnjaković. A Batrovčani su se i ovoga puta pokazali kao dobri domaćini jer su mnogim vjernicima toga dana došli da ima daju podršku, pružili gostoprimstvo i lijepo ih ugostili. Svi vjernici iz filijala šidske općine, došli su Batrovčanima da daju snagu za budući suživot: „Mi od davnih dana dolazimo u Batrovce na kirbaj i puno nam znači taj dolazak. Na taj način podržavamo svojim prisustvom vjernike ovdje i dajemo im snagu kao i oni nama, za budući suživot. Jer jedan čovjek je osudio svijet, a po jednom čovjeku su spašeni po Križu Isusovom koga danas slavimo i zato smo mi veoma počastvovani što smo došli ovdje, jer naš velečasni puno daje da nas okupi i dovede i njeguje zajedništvo i suživot“, rekla je Jelka Ćurčić župljanka iz Šida. Slavlje crkvenog goda, uveličali su djeca o odrasli, članovi Hrvatskog kulturnog društva Šid, koji su se predstavili svojim koreografijama i muzikom tamburaškog orkestra. Također tom prigodom istaknuta je želja župnika, da se sekcijama HKD-a Šid, uskoro priključe i djeca iz Vašice, Batrovaca i Morovića, kako bi u još većem broju svedočili kako je Isus hvaljen i kroz folklorni čin, kulturu i radosti.
Suzana Darabašić

RAZGOVOR SA SVEĆENIKOM I PSIHOLOGOM JOSIPOM BOŠNJAKOVIĆEM

NERASKIDIVI SPOJ VJERE I PSIHOLOGIJE

Svetu misu, prilikom obilježavanja četvrte obljetnice marijanskog ekumenskog svetišta u Moroviću, Marije pomoćnice kršćana i duša u Čistilištu predvodio je vlč Josip Bošnjaković, katolički svećenik Đakovačko-Osiječke biskupije i predavač psihologije u Đakovu na katoličko bogoslovnom fakultetu i hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Pored toga, vlč Bošnjaković vodi razna obiteljska savjetovališta u Osijeku i Slavonskom Brodu i surađuje u odgoju budućih katoličkih svećenika. Bila je to prilika za razgovor o neraskidivom spoju vjere i psihologije:
Kako je došlo do toga da upišete psihologiju?
Vrlo često kod nas u crkvi stvari funkcioniraju tako da se gleda koja je potreba ljudi u biskupiji i onda biskup na temelju toga traži kandidata koji na osnovu određenih karakteristika, može ići dalje na studij. Tako mi je tadašnji biskup Marin Srakić predložio da idem na studij psihologije u Rim i ja sam te 2004. godine to i prihvatio.U Rimu sam diplomirao, magistrirao i doktorirao i ujedno završio specijalizaciju iz psihoterapije.
Kako ocjenjujete spoj vjere sa psihologijom i psihoterapijom?
Moje je uvjerenje, što dalje proučavam psihologiju i bavim se time pa i ljudima koji imaju različitih psiholoških potreba, da psihologija i vjera idu zajedno jedna sa drugom pod ruku.Rekao bih da je vjera u sebi vrlo psihološki zdrava.Tako mogu nabrojati razne elemente, naime jedan psiholog odnosno psihijatar Viktor Franko naglašavao je kako je smisao jedan od temeljnih faktora ljudskog psihološkog zdravlja. Vjera je ta koja nudi ljudima vrlo često osmišljen život, a rekao bih da je jedan osmišljen život najbolja preventiva psihološkog zdravlja.Nije uvijek jednostavno razlikovati koji je psihološki problem a koji je vjerski, moralni problem. Mi kršćani svi vjerujemo u Boga koji je otac, a gledajući psihologiju, nije svejedno kakvog sam oca ja imao ili netko drugi. Ako je moj otac bio dobronamjeran, dobar otac, ljudski gledano čovjek koji je znao voditi brigu o svojoj obitelji i djeci, koliko je to onda lakše shvatiti za djete Boga kao dobrog oca.Tako da mislim da psihologija i vjera idu jako dobro zajedno.
Već izvjestan period vremena traje ekonomska kriza i recimo da su ljudi zapali u velike probleme što materijalne što duhovne. Kako danas u ovakvom okruženju pronaći ljudski mir?
Ja bih rekao, u nekim situacijama je dobro izdržati. A isto tako mislim da je dobro u tom izdržavanju pokazati svoje osjećaje. Dakle, čovjek može zaplakati kada mu je teško.Također ono što nam nitko ne može oduzeti su prijatelji, a mislim da kada sa prijateljima prolazimo nešto skupa, da je tada puno lakše preživjeti teške situacije.Mislim da čovjek može osmisliti tu situaciju i dati neki osoben smisao onome što proživljava.Također mislim da u teškoj kriznoj situaciji, kada je siromaštvo teško i veliko, da čovjek tada daje prednost i vrijednost nekim drugim vrednotama na koje prije nije gledao. Isto tako mnogi su u poteškoćama naučili se mnogim stvarima koje su im kasnije u životu pomogle.Naravno nije lako obiteljima koje trpe, gdje je veliko siromaštvo. No problem nije samo psihološki niti vjerski, nego razdeobe dobara. Kada bi dijelili dobra u svijetu u kojem postoje ravnomjerno, siromaštva ne bi bilo.
U vašem doktorskom radu istraživali ste mlade u zapadnom Srijemu i Slavoniji i taj rad bi mogli primjeniti i na ovim prostorima. Kako danas vidite mlade ljude?
Ja sam promatrao mlade u istočnom dijelu Hrvatske, zapadnom Srijemu i Istri i to kako oni danas vide sebe, budući da su proživjeli teške posledice rata. Ja bih rekao mladi vide sebe onako kako su ih gledali roditelji i nemoguće je promatrati mlade, a da ne uzmemo u obzir njihove roditelje. Ako bi promatralii samo mlade i ono što me je u zadnje vrijeme posebno zainteresiralo, mislim da mladi trebaju primjere ideale, junake u društvu, državi, kulturi, politici i vjeri. A isto tako i cure trebaju gledati primjere požrtvovane žene, velikodušne koja se zna žrtvovati. Mladima treba dati mogućnost da se ostvare. Jedna definicija siromaštva je upravo „nemogućnost ostvarenja vlastitih mogućnosti“ i zato valja dati priliku mladima, jer oni su kreativni oni imaju snage i treba imati povjerenja u to i onda ih znati usmjeravati.
Kakva bi poruku dali vjernicima u Srijemu, pa i u cijeloj Vojvodini?
Mislim da su vjernici ovdje u Srijemu pa i u cijeloj Vojvodini, svojim svjedočenjem već mnogo dali. Vjerujem da im nije lako živjeti kao kršćani, kao vjernici u ovim teškim vremenima. Hvala im na svjedočenju njihove vjere i rekao bih da ponekada doživljavaju da su ostali sami. Smatram da nisu sami i da vjera opcija vjerovanja u Boga, jeste svakako opcija s kojom ne „fulaju“ i kratko bih citirao filozofa Blejz Paskala koje je rekao: „ako vjerujem u životu i na kraju da Bog stvarno postoji, onda sam dobio. Ako vjerujem a Bog ne postoji, opet sam živeo doslijedno i kao vjernik“. Tako da mislim da se isplati okladiti na Boga i vjerovati da Bog pomaže i postoji.
                                                                                                            Suzana Darabašić

Obilježavanje 23. obljetnice mučeničke smrti vlč. Ivana Burika

VUKOVAR/TOVARNIK  – U ponedjeljak, 8. listopada 2014. obilježit će se 23. obljetnica mučeničke smrti vlč. Ivana Burika. U sklopu obilježavanja bit će održana šesta Memorijalna utrka Vukovar - Tovarnik u spomen na vlč. Burika i 663 mučenika crkve u Hrvata, koja će započeti u 10 sati u Vukovaru na ušću rijeke Vuke u Dunav, ispred križa "Žrtvama za slobodnu Hrvatsku". Planira se da će sudionici na cilj – Groblje sv. Križa u Tovarniku stići oko 13,30 sati, a tada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba svećenika Burika. Utrka nije natjecateljskog karaktera i može se trčati etapno. Organizatori će osigurati za sve sudionike okrjepu za vrijeme i nakon utrke, majice i ručak. Svi koji žele sudjelovati prijaviti se mogu na tel: 091-796-5366.

Organizatori utrke su: Vukovarsko-srijemska županija, Grad Vukovar, Općina Tovarnik, MK Hrvatski sokol-Osijek, Agro-Tovarnik d.o.o. te Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik.
 

DUHOVNA OBNOVA NA TEKIJAMA

PETROVARADIN, (TU) - Na Tekijama je četvrti put ove godine održana Duhovna obnova. Kao i obično, održana je u prvu subotu u mjesecu, 06.09.2014. na temu „Snaga oproštaja“. Predvoditelj je bio vlč. Dušan Milekić, župnik u Inđiji i Novim Banovcima.
Program je započeo sakramentom sv. Ispovijedi koji je, uz predvoditelja, podjeljivao i ravnatelj Svetišta, vlč. Stjepan Barišić. Sudionika je bilo više no inače.
Nakon molitve sv. Krunice, u 17 sati je započela sv. Misa u koncelebraciji vlč. Duška Milekića kao predvoditelja, preč. Tomislava Kovačića, dekana petrovaradinskog dekanata i vlč. Stjepana Barišića, ravnatelja Svetišta.
Program poslije sv. Mise bio je podijeljen na dva dijela: Milekićevo predavanje na zadanu temu i interaktivnu komunikaciju sa nazočnim vjernicima.
Tijekom izlaganja, predvoditelj je objašnjavao kako se danas oproštaj zna tumačiti kao stanje slabosti, predaje ili odustajanje. Spomenuo je da su i Kršćani, nažalost ti koji znaju biti vodeći u nepraštanju, te pojasnio da je razlog u tome što „tražimo pravdu, tražimo iskupljenje. Svakom povredom mi smo ranjeni. Želimo iscjeljenje. Hoćemo da nas taj netko ozdravi. A to nije nikako moguće. I onda kada prihvatimo najdublju, najiskreniju ispriku, nastavljamo dalje, ali nije sve potpuno.“ Potom je nastavio: „Kada sami pružamo ispriku drugome, osjećamo se bolje ali... još nešto nedostaje. Može li te ozdraviti onaj koji te nije stvorio? Može li te opravdati onaj koji nije za tebe umro?“ Nakon ovih riječi, usljedio je i odgovor: „Ako želimo oprostiti ili da primimo oproštenje od nekoga, tu treba da je kajanje, iskrenost, posebno ako je od nas nešto loše poteklo. Uz oproštenje treba ići molitva za slobodu i mir. Tek tada oproštenje pokazuje svoju snagu.“
Interesovanje prisutnih za dijalog sa predvoditeljem Duhovne obnove bilo je veliko, pa se nakon njegova izlaganja odvijalo u formi pitanja i odgovora.
Na koncu susreta priređeno je Euharistijsko klanjanje, a potom druženje uz domjenak, u hodočasničkoj kući.
Sljedeća Duhovna obnova održat će se 04.10.2014. s početkom u 15 sati. Predvodit će je vlč. Nikica Bošnjaković, župnik iz Šida.
        Petar Pifat