PASTIRSKA PORUKA O BOŽIĆU 2013.

Dragi braćo i sestre!
U božićnoj noći u gradu Davidovu rodio se Spasitelj i očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi (usp. Tit 2,11). Zato, „Evo, javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist gospodin“ (Lk 2,11). Po ovom istinskom svjetlu, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, a koje je došlo na svijet (usp. Iv 1,9), ulazimo u slavljenje otajstva Isusovog utjelovljenja. Ovaj povijesni događaj uvijek za nas ostaje otajstvo koje nam postepeno otkriva svoje dublje značenje.

Božić nam govori da se Bog utjelovio kao maleno dijete ili bolje rečeno Bog se radi nas ljudi učinio malenim i to u malenom gradu i u malenom narodu. Bog se ponizio da nas uzvisi. Bog Otac je uzvisio Isusa da svojim rođenjem kršćane uzvisuje nad velikane ovoga svijeta. A uzvisuje nas kršćane, ne da bismo bili važnijim od drugih, nego da Božju ljubav donesemo do na kraj svijeta. Rođenjem Isusovim ostvaruje se susret i razgovor prolaznog s beskonačnim, ostvaruje se susret osoba, one božanske i ove ljudske. Krist ulazi u našu ljudsku povijest i postaje jedan od nas. Time naša povijest dobiva novo značenje, postaje povijest spasenja, posvećena povijest.

Zato se raduju Božiću ponizni pastiri. S pastirima se raduju svi što pravedno i pobožno žive na ovome svijetu, svi koji svoju od Boga dobivenu zadaću na ovom svijetu vrše ponizno, po Božju. Po Bogu živjeti znači ostaviti slavu ovoga svijeta i dijeliti radost života s braćom, stvorenjima Božjim. Po Bogu živjeti znači pomoći braći da žive dostojno čovjeka. Pomoći im, kako je Ivan, preteča Isusov, govorio: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ (Lk 3,10s).

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani sugrađani na području Srijemske biskupije, mi vjerujemo u Kristovo utjelovljenje.
Život je uvijek tijesno povezan s ljubavlju jer je Otac tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da sve učini novim. Zato, slaviti Božić i živjeti novorođenoga Isusa Krista, znači ljubavlju preoblikovati ovaj svijet u novi svijet u kojem će biti sve manje nepravde, nasilja, sebičnosti, svađe i mržnje i razdijeljenosti, nego nastojati da pravda, ljubav, sloga i zajedništvo, bude pokretna snaga našega života.

Svaki put kad jedni druge pomažemo ljubavlju i pažnjom, to je pobjeda Božića. To je Božić. Kad životna dob sve više veže supružnike u nihovom zajedništvu, to je pobjeda ljubavi nad sebičnošću i umorom. To je Božić. Svaki put kad pružimo bližnjemu pomoć bez nadoknade, kad ne očekujemo znak zahvalnosti, to je Božić. U svako doba kad svećenici u svojem životu zaboravljaju vlastite interese i međusobno se pomažu i stvaraju sve čvršće biskupijsko, dekanatsko i župno zajedništvo, tu je Božić.

Dok molimo, da osobno susrećemo rođenog Gospodina u našem životu i učvršćujemo zajedništvo s njime i međusobno zajedništvo te da nas obdari milošću, snagom, mirom i radošću novoga života, svima želim da budemo sretni u životu.
Neka ovaj Božić bude pun radosti, mira i ljubavi. Neka nam donese susret s Bogom u malenom Djetetu i s braćom ljudima. Probudimo nadu i sigurnost u bolje dane i zajedništvo među obiteljima i narodima.

Sretan Božić i blagoslovljenu 2014. godinu želi

+ Đuro, biskup

DUHOVNA OBNOVA SVEĆENIKA U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

      PETROVARADIN (TU) – Mjesečna duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije, koju predvode svećenici biskupije, održana je 12. studenoga 2013. godine u Petrovaradinu.

      Već u Isusovo vrijeme, u sinagogi, bio je običaj da se daje čitati Sveta pisma u krug svima koji bi mogli nešto doprinijeti za zajednicu. Tako čitamo i o Isusu i o apostolima. Ove godine u Srijemskoj biskupiji držimo se toga običaja prilikom redovnih duhovnih obnova. Ovaj puta na mjesečnoj duhovnoj obnovi svećenika ove biskupije 12. studenoga 2013. godine predavač je vlč. Marko Lončar, župnik u Srijemskim Karlovcima i vicekancelar Srijemske biskupije, koji kolegama svećenicima iznosi želju svetog Pavla, da se zajedno ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom (usp. Rim 1,12).

      Na početku duhovne obnove Lončar je podsjetio da je staro crkveno pravilo:  „Prenesi ono što si meditirao“. U obredu svećeničkog ređenja daje se Sveto Pismo ređeniku uz opomenu: pazi što čitaš, usuglasi svoj život s pročitanim, i prenesi drugima što si razumio.

      Nastavljajući izlaganje predvoditelj je izdvojio pojedine teme: Svećenik čini što su i apostoli činili; Budi malen među svojom braćom; I ne zaboravite siromaha.

Svećenik čini što su i apostoli činili, bila je prva poticajna tema. Apostol Pavao u svojim poslanicama poučava, kara, moli i opominje. Jednako uči i Timoteja i Tita u pastoralnim poslanicama, da budu uporni „u zgodno i nezgodno vrijeme“. Uza sve opomene i životne naputke, Pavao dodaje i svoj portret, i to prilično nametljivo. U pitanju o hrani žrtvovanoj idolima, Pavao se smatra slobodnim, ali zbog slabe braće neće jesti mesa dovijeka. O grešnicima i opravdanju – Pavao poučava načelno, ali daje i svoju životnu ispovijest o svojoj nedostojnosti. Kada govori o uskrsnuću sebe naziva nedonoščetom da bi istakao Božju milost po kojoj jest apostol. Kada govori o radu i neradu ističe svoj primjer: nismo ničiji kruh badava jeli.

      U evanđeljima se spominju i dobre i loše osobine apostola, da se ne bi smutili oni što nisu savršeni: njihova nevjera – da im je vjera barem kao zrno gorušičino; sporost apostola – zar još ne shvaćate; nadmetanje, tko je najveći – Isus stavi dijete među njih za primjer; pa zavist desetorice protiv dvojice; pa uporno pitanje „kad ćeš uspostaviti svoje kraljevstvo“, pa bijeg u vrijeme muke, pa trostruko zatajivanje ...

      Sve je ovo zapisano kako mi ne bismo izgubili nadu da će od nas nešto biti. I, da jedni druge potičemo na slušanje Isusova poziva: „idi za mnom“. Poziv onoga, koji je „prošao zemljom čineći dobro“.

      U nastavku duhovne obnove predvoditelj Lončar je naglasio: Budi malen među svojom braćom. Čitaj Sveta pisma u Božjoj zajednici, kako su i napisana, jer Duhom Svetim potaknuti pisali su sveti Božji ljudi. Timotej treba sam čitati Sveta pisma i posvetiti se poučavanju da spasi i sebe i svoje slušatelje. To je model svakog svećenika. Po mudrosnoj literaturi, među ljudima je omiljen čovjek koji ponizno vrši svoju službu (usp. Sir 3,17). To je plod općeljudskog iskustva. No, imamo i primjer našega Spasitelja, koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (usp. Mt 20,28). I kao što je Isus poučavao o mnogo čemu tako i njegov sluga. Katekizam po odredbi Tridentinskog sabora opominje: Ponekad je potrebno da župnik poučava slušaoce o stvarima koje su nižega ranga i manje vrijedne. Neka ne posustane stoga u žaru poučavanja. Jer, kad je Vječna Riječ uzela obličje našega grješnoga tijela, da nam pokaže sve putove nebeskoga života, koga onda neće goniti ljubav Kristova, da postane malen među svojom braćom, te im preda ne samo Evanđelje Božje, nego i svoju dušu (Predgovor, nr. 11).

      Da naglasi brigu za siromahe Lončar je uzeo poticaj: I ne zaboravite siromaha. Bog je milosrdan. Oprašta grijehe na zagovor Mojsija. Ali On je i naše najveće dobro. Ne može se služiti Bogu i bogatstvu. Srebroljublje je korijen svakoga zla. Milosrđe – dobro organizirano, važan je vid nasljedovanja milosrdnoga Boga. Bog oprašta narodu „zlatno tele“, ali ga uvijek poziva na milosrđe. U tome smislu su socijalne uredbe Staroga Zavjeta: 1. milostinja prema siromasima, 2. sedma godina otpuštanja dugova, i 3. jubilarna godina ponovne raspodjele zemlje.

      O siromahu Ps 9. veli da „neće pasti u zaborav dovijeka“. Neće siromaha zaboraviti On, čije se ime ne smije uzalud spominjati! Još više! Siromahova parnica protiv izrabljivača – Božja je parnica (usp. Ps 74). Boga vrijeđa, tko prezire siromaha (usp. Izr 14). Sveto Pispocitira opće-ljudsko iskustvo u korist siromaha: Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima (usp. Izr 28,8). Siromahova mudrost spašava grad (Prop 9). Kućni mir najveće je blago – po njemu su bogataš i siromah izjednačeni u sreći, ako im Gospod dade vrsnu ženu (usp. Sir 26). Siromah je na posebni način Božja svojina, kako čitamo u Ps 74: „Ne predaj jastrebu život grlice svoje i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!“

      Evo, par nedjelja zaredom imali smo za razmatranje društveni nauk naše svete vjere. Vjera naša nastoji prožeti cijelo društvo. Imajmo na umu prispodobe o kvascu, o soli, o svjetlosti svijeta!

      U posljednje nedjelje čitali smo o „socijalnim grijesima“, ali počinjenim iz nemara. To su „bezbrižnici“ kojima je poslan prorok Amos, i bezimeni „bogataš“ iz Isusove priče o Lazaru. Bezbrižnici i bogataš ne čine ništa direktno protiv siromaha. Oni se mogu pravdati: „nisam oteo“ i „nisam ukrao“! Po tome mogu biti slični mnogim našim suvremenicima, bogatašima. Ali, jao, sličniji su i svakome od nas daleko više nego nam je drago priznati. Ti „bezbrižnici“ nisu sudjelovali u Božjoj dobroti i brizi za cijeli svijet. Čut će riječ suca svega stvorenja: „Što god ne učiniste jednome od moje najmanje braće, ni meni ne učiniste“ (Mt 25,46).

      Bogataš iz evanđelja nema imena, to jest nema časti ni pred ljudima, a niti pred Bogom. Siromah se naziva imenom „Lazar“, da se istakne njegova čast. Bogataš dobiva grobnicu, a Lazar Kraljevstvo nebesko.

      I još jednu misao, povezanu s ovom temom, iznio je predvoditelj svećenicima, a to je riječ o zajedničkoj molitvi. Kako se moli, tako se vjeruje, latinski Lex orandi – lex credendi. A zakon moljenja u moralnom smislu je „zakon življenja“. U molitvi Oče naš „moj Bog“ je istodobno Bog i moga bližnjega, Bog svakoga čovjeka! Zato dosljedno molimo i „kruh naš“ daj „nama“ danas; ne molimo samo za sebe, nego i za svoje bližnje. Ne želimo biti kao oni koji se goje za dan Božje osude. O istima prorok Jeremija govori: „Njihove su kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, tusti i ugojeni ... ne mare za pravo sirotinje. Pa ja to da ne kaznim!? – govori Gospodin“ (Jer 5,28).

      Ovi „bezbrižnici“ prave se da ne znaju volju Božju, i prave se da se potrebe drugih njih ne tiču. Ovakvo „hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju“ (KKC 1859).

      Da zaključimo s KKC: „Riječ je o 'našem' kruhu, 'jednomu' za 'mnoge'. Siromaštvo prema Blaženstvima jest krepost dijeljenja: poziva na zajedništvo i dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje jednih namiri oskudicu drugih (usp. 2 Kor 8,1-15 i KKC 2833).“ Otvori nam Gospode, oči, da vidimo braću u potrebi, potakao je Lončar.

      Duhovna obnova zaključena je kratkim klanjanjem i razmatranjem u crkvi Svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu o dvije slike posljednjeg suda, jedna na ulazu katedrale u Bernu – za sve vjernike i druga na kneževskom ulazu katedrale u Bambergu – za svećenike i biskupe koje također može đavao odvući u pakao. Zato je upriličeno zajedničko pjevanje srednjovjekovne pjesme „Dies ire“ „U dan onaj, u dan gnjeva ...“, što se pjeva između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća.

                                                                             Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

PROSLAVA SVETKOVINE SVIJU SVETIH I KRIZMA U IRIGU I ŠATRINCIMA

      IRIG (TU) - U trogodišnjoj pripravi na Jubileje župe i župnika u Irigu 2015. godine kao nastavak Godine vjere proslavljen je crkveni god župe svetkovina Sviju Svetih 1. studenoga ove godine zaista svečano. Svetu misu je predslavio sam župnik, preč. Blaž Zmaić, začasni kanonik kada je u ovom velikom danu za župu podijelio sakramente kršćanske inicijacije odrasloj osobi Petru Rušpaj 58 godina. Crkva je bila ispunjena gostima i uzvanicima slavlja te domaćim vjernicima, katolicima i pravoslavcima.

Župnik je poručio da su Svi Sveti svetkovina svih ljudi, koji u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti zasnivaju svoj život na Bogu. U osam rečenica kroz blaženstva ocrtao je portret kršćanskog sveca rekavši da su sveci  svjedoci ove ljubavi a blaženstva su čestitka svecima, zaključio je župnik.

      A bio je to lijepi uvod u drugo slavlje, u trideset i prvu nedjelju kroz godinu 3. studenoga kada je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović za vrijeme mise u Irigu podijelio sakramentat svete potvrde 14 odrasle djece  i to 11 iz Iriga i 3 iz Vrdnika. Nakon ovoga slavlja u 11 sati u filijali Šatrinci opet je bilo svečano kada je 11 odrasle djece primilo Duha svetoga po sakramentu potvrde i to iz Šatrinaca 8 i Dobrodola 3. U Irigu je biskupa najprije pozdravilo troje krizmenika, dvije male sestrice i jedna hendikeprina krizmanica s darom (korpa s voćem i dvije vrste rakije). Krizmanici su izrekli čin pokojanja, sedmero krizmenika su izvela poklik: O Duše mudrosti, znanja....s upaljenim svijećama na kojima stoje napisani darovi Duha Svetoga, a ostali molitvu vjernika.

      Biskup je naznačio u uvodu i tumačio u propovijedi trogodišnje događaje župe, koji slijede: 2013: Vjerovanje – krizma (Vjera je put koji traje čitav čovjekov život); 2014: Brak – obitelj – zajedniuca (Crkva je „Božja obitelj“ – Obitelj je „Domaća Crkva“ i 2015: Svećeništvo – misa i molitva (Ne možemo živjeti bez Krista – molitve – nedjelje i euharistije) povezujući s jubilejima župnika: 35 godina župnik Iriga, Vrdnika i Šatrinaca i 30 godina Dobrodola, te 40 godina svećeništva. Filijalna crkva u Šatrincima slavi 165, a iriška 210 godina. Sve je tako teklo i u Šatrincima da bi na kraju dvije majke krizmanika zahvalile ocu biskupu uz prigodan dar: guska-brend Šatrinaca.

      Ova krizma se slavila u programu prve pripravne godine a između svetkovine Sviju Svetih i Svi svetih srijemskih mučenika - dan blagoslova župnee crkve, 5. studenoga kao njezinih 208 godina otkako postoji u Irigu, koju ćemo slaviti redovitom misom na sam dan.

                                                                                                      Blaž Zmaić

Blaž Zmaić

TRIBINA "UVOD U KRŠĆANSTVO" U ŽUPI U ZEMUNU

      ZEMUN (TU) – U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu, 10. studenoga ove godine, u okviru tribine pod nazivom „Uvod u kršćanstvo“, koja se rodovito održava u knjižnici i čitaonici „Ilija Okrugić“ u Zemunu, prof. dr. Ivica Čatić je započeo tumačenje životnog puta apostola Pavla. Izlaganje je započeo govoreći da se apostol Pavao rodio u Tarzu u Ciliciji od židovskih roditelja iz Benjaminova plemena koji su imali rimsko građansko pravo, što je u doba kada je Pavao rođen predstavljalo veoma značajnu stavku kada je u pitanju mogućnost napredovanja u smislu kvaliteta života. S obzirom na ime, u Djelima apostolskim evanđelist Luka apostola Pavla isprva naziva Savao a zatim Pavao, što na latinskom znači „maleni“, dok je židovsko ime Savao izvedeno od riječi Šaul što znači “isprošeni”. Tako se zvao prvi židovski kralj.  Židovi koji su u Pavlovo doba živjeli u Palestini i dijaspori običavali su imati dva imena: jedno vjersko, za krug obitelji i vjerske zajednice, a drugo građansko, za krug vanjskih prijatelja i poslovnih suradnika.

      U nastavku iz života svetog Pavla prof. Čatić je rekao da je Pavlov odgoj u roditeljskoj kući bio strogo farizejski, ali je on bio naklonjen i grčkoj izobrazbi koja je u helenističkom gradu Tarzu doživljavala procvat. To je razlog zbog čega se budući apostol tako dobro i ispravno služio grčkim jezikom u govornoj i pisanoj formi. I pored toga što je bio predodređen da bude učitelj Zakona, Savao je ipak izučio šatorski zanat kako bi sebi mogao osigurati sredstva za uzdržavanje. Kako bi napredovao u izobrazbi, pošao je u Jeruzalem gdje mu je živjela udata sestra.  U školi tada najslavnijeg učitelja Zakona Gamalijela Savao postiže teološku izobrazbu.

      Po svom odgoju Savao je bio vatreni ravnatelj Zakona, te je postao fanatičan progonitelj mlade kršćanske Crkve. Po svojoj naravi je bio veoma značajan, dovodivši do ekstrema sve što je u životu činio.

      Svoje predavanje, prof . Čatić završio je naglašavajući činjenicu da je apostol Pavao, imenom Savao, bio prisutan prilikom kamenovanja prvog kršćanskog mučenika Stjepana kao i progona kršćana koji je ubrzo počeo. Opunomoćen od strane Velikog vijeća zaputio se u Damask kako bi dovodio kršćane u Jeruzalem kao sužnje. Na tom putu ukazao mu se uskrsnuli Krist. Tada je on prihvatio Isusov poziv da postane apostol i učenik te počinje propovjedati njegov nauk istim intenzitetom kojim je nekada progonio one koji su činili to isto.

      Posebni utisak ovog predavanja prof.-a Čatića ostavio je njegov veoma slikovit opis načina na koji su Židovi vremena u kojem je djelovao apostol Pavao vaspitavali svoju djecu i koje vrijednosti su djeca morala usvajati već sa 6 godina, pa i ranije. Upravo to je poruka o kojoj bi trebalo razmišljati do idućeg predavanja.

                                                                              Danijela Lukinović

Podsjetimo:

ZEMUN (TU) - Nakon ljetnje stanke, 22. rujna 2013. godine,  nastavljena su biblijska predavanja prof. dr. Ivice Čatića u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu, u prostorijama knjižnice i čitaonice "Ilija Okrugić". Kao što je i bilo očekivano, samo izlaganje prof. Čatića započelo je nakon prethodnog sumiranja utisaka i kratkog podsjećanja na prethodna predavanja. Ovo predavanje, prvo u nizu ove pastoralne godine, bilo je usmjereno općenito na tumačenje o knjizi Djela apostolskih, njezinom autoru, općim osobinama i namjeni. Ono što je obilježilo početak novih predavanja je činjenica da će ona ubuduće biti više usmjerena na iznošenje povijesnih činjenica, koja će biti svakako popraćena duhovnim aspektom, ali u manjoj mjeri nego što je to bio slučaj u okviru tribina koja su se odnosila na tumačenje Starog i Novog zavjeta. Sljedeća  tribina, koja je bila održana 13. listopada ove godine, bila je posvećana detaljnoj analizi najvažnijih momenata prvih triju poglavlja knjige Djela apostolskih, a koji su se odnosili na Isusovo uzašašće, silazak Duha Svetoga, život prve crkvene zajednice te ozdravljenje hromoga na hramskim vratima. U okviru trećeg predavanja, koje je održano 27.listopada, prof. Čatić je izložio glavne momente 4. i 5. poglavlja s naglaskom na rastući autoritet apostola, kako unutar Crkve, tako i na javnom planu, posebice u odnosu na službeno religiozno vodstvo. Na koncu ovog posljednjeg predavanja u listopadu profesor je započeo s tumačenjem svih vidova koji su se odnosili  na prvo raslojavanje unutar crkvene zajednice nastalo u povodu mučeništva svetog Stjepana, posebno kako je došlo do progona helenističkih judeokršćana i kakve su novine u crkvenim zajednica oni uvodili gdje god su se nakon progona nastanili. Ovaj dio predavanja je, čini se, privukao veliku pažnju sudionika zbog interesantnog načina na koji im je bio približen stav ljudi toga doba kada je u pitanju religija, a isto tako i razna previranja kojima su bili izloženi ljudi na tim prostorima u to doba, te njihov mentalitet i način na koji su razmišljali. Naravno, nakon svakog od ovih predavanja slijedila je diskusija s pitanjima na koja je prof. Čatić rado davao odgovore.  Zaključak je bio, svakako, da je ovo jedan uspješan početak zajedničkog ulaganja u duhovno obogaćenje.

                                                                                     Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

PREČ. MARKO KLJAJIĆ DOBIO NAGRADU ZA KNJIGU „SURČIN KROZ POVIJEST“

       SUBOTICA (TU) - U organizaciji Hrvatske čitaonice i suorganizaciji Gradske knjižnice Subotica te logističku potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održan su tradicionalni dani hrvatske knjige i riječi XII. Dani Balinta Vujkova. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata od ove godine dodjeljuje trijenalnu nagradu za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike „Tomo Vereš“. Prvi dobitnik ove nagrade je preč. Marko Kljajić za knjigu „Surčin kroz povijest“ iz 2010. godine. U konkrenciji više od trideset naslova, ova knjiga je izabrana, zbog kako se navodi u obrazloženju nagrade, odabira teme, strukturiranog pristupa temi i izvorne arhivske građe. I nadasve zbog znanstvene izvrsnosti te izražajnog i prepoznatljivog stila autora.

      Objavljivanjem knjige „Surčin kroz povijest“ autor je ukazao na potrebu znanstvenog istraživanja i manjih, za mnoge perifernih tema koje često znaju iznenaditi svojim bogatstvom i vrijednošću. Knjiga će nesumnjivo koristiti izgradnji samosvijesti i samopoštovanja Hrvata u Srijemu.

                                                                           Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJENA SVETKOVINA SV. DIMITRIJA

     SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U Srijemskoj Mitrovici, 26. listopada proslavljena je svetkovina zaštitnika Srijemske biskupije i katedrale-bazilike sv. Dimitrija, đakona i mučenika, svečanim misnim slavljem koje je predvodio đakovačko osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić. Suslavili su mjesni biskup mons. Đuro Gašparović, đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, subotički biskup mons. Ivan Penzeš, varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić i tridesetak svećenika iz Srijemske biskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Subotičke biskupije, te svećenici grkokatoličkog obreda.

      Na početku slavlja pozdrave gostima uputio je mjesni biskup Đuro Gašparović izražavajući radost svetkovine zaštitnika biskupije i katedrale: „Dijelimo radost ovoga dana sa svima vama koji ste došli iz naših župa i drugih biskupija, pridružili se slavlju i tako izrazili zajedništvo vjere i poštovanja prema Euharistijskom otajstvu i srijemskim mučenicima“. Biskup Gašparović osobito je pozdravio nadbiskupa i metropolita đakovačko-osječkog Đuru Hranića koji po prvi puta kao metropolit predvodi proslavu blagdana svetog Dimitrija, te s dubokom zahvalnošću pozdravio umirovljenog metropolita mons. Marina Srakića. Pozdravio je i zahvalio na dolasku predstavnicima Grada Srijemske Mitrovice, Generalnog konzulata Republike Hrvatske, Veleposlanstva Republike Hrvatske, te Nacionalnog vijeća za Srijem, čiji su predstavnici sudjelovali u misnom slavlju.

      U prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić osvijetlio je lik đakona i mučenika Dimitrija kao čovjeka vjere i iskrenog pouzdanja u Boga, te ga predstavio kao uzor svim vjernicima. U svijetlu Isusovih riječi upućenih učenicima: „Ne budite zabrinuti za svoj život“, propovjednik je istaknuo kako: „vjera svoje uporište ima u Trojedinom Bogu, u istini da je Bog dobri Otac koji zna što nam treba. On nam je u svome raspetome Sinu pokazao koja je mjera njegove ljubavi prema nama ljudima. U Kristovu uskrsnuću nam je zajamčio da On ima zadnju riječ, da nas je stvaranjem predodredio za dioništvo u svome božanskom životu te da poslije svakoga Velikoga petka mora svanuti uskrsno jutro“.

      Osvrćući se na stanje katoličke manjine u Srijemu, nadbiskup Hranić rekao je: „Ovakvu evanđeosku poruku svjedoči nam i naš zaštitnik sv. Dimitrije: dok brinete o sebi i o vlastitoj budućnosti, ne budite tjeskobno zabrinuti, makar se suočavali s velikim poteškoćama: Ne budite zabrinuti, jer zna Otac vaš nebeski da teško živite i da vam je potrebno i ono što ćete jesti i piti i odijelo i stan i radno mjesto… no niste sami. Otac nebeski zna da ste manjina i da vam istodobno, dok opravdano težite da kao manjina budete prihvaćani te integrirani u ovo društvo, prijeti i opasnost asimilacije kroz mješovite ženidbe, starenja zbog odlaska mladih na studij i za boljim životom, koji često postaje i nepovratnim odlaskom, te daljnji pad broja vas katolika na ovom području, na kojemu ste baš vi pravo i domaće autohtono stanovništvo“. Zaključujući homiliju nadbiskup Hranić rekao je: „Sveti Dimitrije koji je oživotvorio poruku evanđelja i nas ohrabruje u povjerenju u život, koji svoj temelj nalazi u vjeri u Oca nebeskoga u čijoj smo ruci i koji zna što nam treba“, te zaključio, „molimo za vjeru koja najprije traži Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, koja je put koji, istina, vodi i preko Golgote, ali koji i uvodi u radost te u nove horizonte uskrsnoga jutra."

      Na završetku slavlja zahvalu svim sudionicima slavlja uputio je domaći župnik mons. Eduard Španović izražavajući radost zbog nazočnosti velikoga broja biskupa, svećenika i vjernika, što je prepoznao kao ohrabrenje katoličkim vjernicima u Srijemu. Misno slavlje je pjevanjem animirao katedralni zbor "Sveta Cecilija".

                                                                                                   Matej Glavica

Matej Glavica