ZEMUN (TU) - Jedanaesti ekumenski susret crkvenih zborova održan je u crkvi uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu, u nedjelju 16.listopada 2022. u 18 sati.  Svake godine ova manifestacija uzima za moto redak iz Evanđelja, iz Velikosvećeničke Kristove molitve koja bitno uključuje poziv na jedinstvo onih koji su pošli za njim  „Kao što si ti Oče u meni i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno...“ (Iv. 17,20). U crkvi prepunoj posjetitelja , susret su svojim nastupom otvorili domaćini – mješoviti pjevački župni zbor „Sv. Cecilija” iz Zemuna, pod vođstvom dirigentice Nine Fuštar a potom su se publici predstavili slijedeći zborovi: Pevački zbor „Pojoča družba“ iz Beograda, pod vođstvom dirigentice  Višnje Dimitrijević, Mešoviti hor Slovačko-evangeličke Crkve „Tilia“ iz Stare Pazove, koji vodi dirigentica Ana Đurđević, Hor “Ars Vocalis“ Beograd, dirigent Miroslav Arbanovski, ansambl „Zlatne godine“ iz Velike Gorice, pod vođstvom pjevača i zborovođe Siniše Beloševića, Merry Gospel hor, Beograd, dirigent Marija Kuburić Borović .Kao solista je nastupio Aleksandar Pantelić izvodeći dijelove iz istočne liturgije.Na orguljama je nastupio Nikola Lekić izvodeći varijacije originalnih tema za orgulje.

Susret je, kao i uvijek, obilovao bogatim  programom različitih krššćanskih zajednica. Posjetitelji  su  slušali pjesme koje su komponirali stari majstori i koje se izvode u zajednicama koje su zborovi predstavljali.

Iva Miloš, voditeljica susreta  i pjevačica župnog zbora, obraćajući se publici i gostima, istaknula je želju župne zajednice Zemun da, govoreći o jedinstvu  kršćana potaknemo sve kršćane da dublje žive Evanđelje, više se zalažu za Kristov poziv da budemo apostoli današnjeg vremena i da u današnjem vremenu budemo nosioci ljubavi, mira i radosti... Pozdravila je posjetitelje  i prisutne goste: mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa beogradskog i metropolitu, umirovljenog biskupa kotorskog mons. Iliju Janjića, u ime Srijemske biskupije kao biskupovu izaslanicu č.s. Ceciliju Tomkić iz Sr. Mitrovice, koja je i sama voditeljica župnog i katedralnog zbora u Sr. Mitovici i profesorica u glazbenoj školi, te sve prisutne svećenike: o. Petra Taševa, redovnika lazarista iz Beograda, o. Marijana Štajnera, isusovca iz Beograda, fra Iliju Alandžaka, gvardijana Franjevačkog samostana i župe sv. Antuna Padovanskog u Beogradu, te katedralnog župnika iz Beograda vlč. Mihaela Sokola. Sudjelovali su i vlč. Zdravko Čabrajac, župnik iz Golubinaca, protođakon Radomir Rakić, umirovljeni profesor Bogoslovije iz Beograda, protonamjesnik Rade Jović, starješina hrama sv. Lazara iz Zemun polja, i svećenik Slovačko-evangeličke crkve iz St. Pazove  g. Igor Feldi.

Skupu je također prisustvovao i imam g. Kasim Zlatić iz Zemuna, te predstavnik Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama g. Gavrilo Grban, kao i predstavnici gradske općine Zemun.

Na koncu susreta, inicijator i domaćin ekumenskih susreta zborova crkvenog pjevanja,  zemunski župnik prečasni Jozo Duspara, pozdravio je sve goste i zahvalio se svima prisutnima. Osobito je istakao da su  predstavnici zajednica koji su sudjelovali na susretu  zaista vjernici  i žive svoju vjeru. Oni  pokazuju da mogu živjeti skupa, i da sa svojom različitošću mogu doprinijeti društvu za bolje sutra svim ljudima.  Zahvalio se i Radio televiziji Vojvodine što želi  prenijeti  javnosti ono što jesmo i što želimo biti, a to je doprinositi promociji vrijednosti koje su potrebne ljudima dobre volje, bolji i sretniji život uopće i očuvanje vlastitog  identiteta.

Skupu se obratio i mons. Stanislava Hočevar, nadbiskup beogradski, koji je, govoreći o jedinstvu kršćana, istaknuo da je osobito svjedočenje ekumenizma na ovom susretu zajednički nastup svih učesnika, predstavnika pravoslavne, slovačko-evangeličke i rimokatoličke zajednice.

Izvođači su na kraju zajedno otpjevali Gospodinu na slavu „Slavim te Gospode“ J. S. Bacha, te Mokranjčev „Tebe pojem“  i „Milost“ (Newton).

Predstavnik Srpske pravoslavne crkve, protonamjesnik Rade Jović i pastor Slovačko-evangeličke crkve iz St. Pazove g. Igor Feldi, također su se obratili skupu, kao i predstavnik  Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama g.Gavrilo Grban, istaknuvši želju Vlade Srbije da i dalje okupljamo zborove različitih kršćanskih zajednica, što i oni žele poduprijeti.

Kroz jedanaest  godina održavanja susreta prošao je znatan broj  zborova sa zavidnim brojem sudionika. I to da neki zborovi sudjeluju više puta govori da ideja druženja i pjesme zbližava  ljude, javljaju se prilike za nove suradnje i rađaju i njeguju prijateljstva... S toga, na drugu nedjelju adventa Zemunski župni zbor „Sv. Cecilija“ će uzvratiti posjet Slovačko-evangeličkoj crkvi, i gostovati u  Staroj  Pazovi.

Pokrovitelj susreta je Uprava za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama pri Ministarstvu pravde, a također je ispred klinike Belmedic g. Milan Knežević sa suprugom osnovao malu fondaciju „Ana Knežević“ koja redovito pomaže Ekumenske susrete zborova crkvenog pjevanja u sjećanje na njegovu pokojnu maku, pjevačicu u Zemunskom župnom zboru „sv. Cecilija“. (tekst: Iva Miloš)

Vjernici župa Šid, Sot, Morović, Kukujevci, Gibarac i Erdevik, te filijala Vašica, Batrovci, Berkasovo, Molovin, Bikić Do, Jamena, Ljuba i Nova Bingula su u subotu, 15. listopada posjetili Đakovo, svetište Božjeg milosrđa te Đakovačku Breznicu

ŠID/ĐAKOVO (TU) - Veliki broj vjernika pošao je na prvo veće hodočašće organizirano nakon pandemije. Vođa puta bio je župnik vlč. Nikica Bošnjaković, upravitelj svih ovih župa i župnik u Šidu.

Posjet Đakovu

Prva postaja hodočasničkoga puta bio je dom za umirovljene svećenike u Đakovu. Vjernici su se ondje susreli s preč. Petrom Šokčevićem, dugogodišnjim župnikom u Sotu. No nisu ga rado posjetili samo Soćani, nego i župljani ostalih župa, jer je preč. Šokčević jedno vrijeme tijekom ratnih zbivanja bio jedini župnik na području šidske općine, te su ga svi dobro znali. Tom prigodom uručen mu je i dar, slika s njegove mlade mise, koja mu je ostala u Sotu, a na koju su se potpisali svi koji su bili u ovoj posjeti. Prečasni Šokčević se rado prisjetio svoga boravka u Srijemu, a zahvalni župljani su mu donijeli brojne darove, te prenijeli pozdrave onih koji nisu mogli doći.

Nakon druženja s preč. Šokčevićem, hodočasnici su se zaputili u đakovačku katedralu. Tu ih je dočekao mons. Luka Strgar, kustos katedrale, koji ih je upoznao s njezinom poviješću, obilježjima te ispričao i mnoge zanimljivosti vezane uz đakovačku prvostolnicu te biskupa Strossmayera, njezinog graditelja.

Svetište Božjeg Milsorđa

Drugi dio hodočašća bio je posjet svetištu Božjeg milosrđa na Ovčari. Vjernike je dočekao upravitelj vlč. Miro Tomas, koji im je govorio o pobožnosti Bojem Milosrđu. Upoznao ih je sa viđenjima sv. Faustine Kowalske, prema kojima je nastala slika Milosrdnog Isusa, te s Isusovim porukama, koje je ova svetica primala. Upravitelj svetišta je blagoslovio tri slike Milosrdnog Isusa za crkve u Erdeviku, Ljubi i Novoj Binguli, koje su donijeli župljani, jer od svih župa i filijala kojima uprava vlč. Bošnjaković, ove slike nedostaju samo u tri navedene. Potom su svi zajedno izmolili Krunicu Božjega milosrđa. U svetištu se čuvaju relikvije sv. Faustine, koje je vlč. Tomas izložio, te su hodočasnici imali priliku za njihovo čašćenje.

Posjet sestrama karmelićankama

Hodočašće je zaključeno posjetom Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici. Hodočasnici su u zajedništvu sa sestrama karmelićankama slavili svetu misu, koja je bila posebno svečana jer su sestre slavile svoju zaštitnicu sv. Tereziju Avilsku. Misno slavlje predvodio je vlč. Stjepan Matezović, duhovnik bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Predslavitelj je u homiliji govorio kako nasljedovati Krista po uzoru na sv. Tereziju Avilsku, te između ostalog kazao: „U patnji, u bolesti, u križu, duša se naša sjedinjuje s Bogom, postajemo mu bliži. Koliko god apsurdno zvučalo, a to je znala i sv. Terezija od Isusa, jer kako je čitav svoj život proživljavala bolesti u križu, a bez obzira na to i napisala i izrekla mnoge izvanredne stvari, ona je znala da se u toj istini - jedino kroz patnju može ići putem one domovine na koju nas Isus poziva i u kojoj nam je pripravio vječna mjesta i nagradu za sve ono što živimo u ovome svijetu.“ Istaknuo je i  da nas sv. Terezija uči kako se na svetoj misi, slave muka, smrt i uskrsnuće, a ne neki lagodan život, te je ohrabrio okupljene da u tom svjetlu promatraju svoje muke, jer Krist svojima nigdje nije obećao život bez patnje, nego vječnost, ali i pomoć na putu vječnosti, a su nam sakramenti. Hodočasnici su poslije mise imali priliku upisati osobne nakane, na koje će se sestre moliti. (tekst i fotografije: Ana Hodak)

Povodom svjetskog dana smanjivanja rizika od prirodnih katastrofa, koji se obilježava 13. listopada, Biskupijski Caritas Srijem održao je nekoliko radionica za učenike osnovne škole Branko Radičević u Maradiku.

MARADIK (TU) – Biskupijski Caritas Srijemske biskupije održao je u četvrtak 13. 10. 2022. interaktivne radionice, koje imaju za cilj edukaciju učenika o prirodnim katastrofama, njihovim uzrocima i pravilnim postupanjem u slučaju njihovog nastanka, kako bi se posljedice izbjegle ili svele na najmanju moguću mjeru. Učenici od prvog do četvrtog razreda, koji su sudjelovali na radionicama dobili su set od 4 bojanke uz koje će kroz igru i kreativni rad naučiti osnove smanjivanja rizika od prirodnih katastrofa. Radionice za decu je održao Petar Dujić, koordinator caritasa Srem.

Kao uvod u obilježavanje Svjetskog dana smanjivanja rizika od prirodnih katastrofa, organizirano je likovno sudjelovao je na ovom likovnom konkursu i dostavili su veliki broj radova, koje je žiri potom ocjenjivao. Pobjednici su dobili vrijedne nagrade u vidu školskog pribora, a osigurane su i nagrade za školu, set kanti za diferenciranje otpada (plastika, papir i komunalni otpad) kao i igre „Ne rizikuj čoveče“, a sve u cilju edukacije djece i povećanja svijesti o prirodnim katastrofama. (Petar Dujić)

Povodom 15. godišnjice smrti, i 50. godišnjice svećeničkog ređenja prvog dekana KBF-a u Đakovu, mons. Nikole Dogana, mladi svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije hodočastili su u Srijemsku Mitrovicu i Hrtkovce, župu rođenja i krštenja mons. Dogana, gdje je povodom ovih obljetnica otkrivena i blagoslovljena zahvalna spomen ploča u ime obje (nad)biskupije.

SRIJEMSKA MITROVICA/HRTKOVCI (TU) - U sklopu programa trajne formacije klera Đakovačko-osječke nadbiskupije, svećenici do deset godina svećništva hodočastili su u ponedjeljak, 10. listopada u sjedište Srijemske biskupije - Srijemsku Mitrovicu, te poslijepodne sudjelovali na svečanom misnom slavlju u Hrtkovcima, rodnoj župi mons. Nikole Dogana.

Po dolasku u Srijemsku Mitrovicu i katedralu-manju baziliku sv. Dimitrija, đakona i mučenika, mlade je svećenike dočekao i pozdravio biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina, zajedno s domaćim župnikom mons. Eduardom Španovićem te svećenicima djelatnicima Biskupskog ordinarijata.

Nakon pozdrava i kraće okrepe, gosti su pošli u katedralu gdje im se obratio biskup Svalina, upoznavši ih ukratko s poviješću i sadašnjim prilikama u Srijemskoj biskupiji, te pokazao katedralu. Zatim je svoje svjedočasntvo pastoralnih prilika u Srijemskoj biskupiji nekad i sad posvjedočio preč. Jozo Duspara, ravnatelj Biskupijskog Caritasa i zemunski župnik i dekan, te ih upoznao s prilikama života i rada u ovim krajevima, te ekumenskim nastojanjima i naporima. Prof. dr. sc. Ivica Čatić, profesor biblijskih znanosti na KBF-u u Đakovu i pastoralni suradnik u župama Šid, Sot, Erdevik, Morović, Kukujevci i Gibarac, također je iznio svoje svjedočanstvo dugogodišnjeg boravka u Srijemskoj biskupiji, a nazočnima se obratio i domaći župnik.

Nakon upoznavanja i izloženih predavanja, gosti su pošli u pastoralni centar srijemskomitrovačke župe na odmor i ručak, te nakon objeda pod vodstvom mons. Španovića obišli grad Srijemsku Mitrovicu, osobito povijesne, kulturne i vjerske znamenitosti. Obišli su ostatke stare ranokršćanske bazilike sv. Dimitrija iz 5. stoljeća u centru grada, zatim pravoslavni saborni hram sv. Dimitrija, donedavno posvećen sv. Stefanu, gdje su otpjevali i evanđeoski hvalospjev Veliča po ruskom napjevu Akatista. Obilazak su nastavili posjetom iskopinama srednjovjekovne crkve sv. Marije, sagrađene na temeljima starije, ranokršćanske bazilike pored samostana Milosrdnih sestara sv. Križa, te arheološkom kompleksu Carske palače drevnog Sirmiuma, odakle se upravljalo jednom četvrtinom Rimskog Carstva u doba tetrarhije. Kustosica muzeja je izložila povijest i razvoj samog grada, te su gosti osim ostataka bogatih mozaika i dijela rimske carske palače, mogli vidjeti i maketu starog Sirmiuma.

Po povratku ih je u grkokatoličkoj crkvi i župi Uzašašća Gospodnjeg dočekao župnik o. Igor Vovk, svećenik grkokatoličke Eparhije sv. Nikolaja, upoznavši mlade svećenike s posebnostima grkokatoličke, uglavnom rusinske zajednice u Srijemu i Vojvodini. Po povratku u katedralu prošli su Parkom Presvetog Trojstva, odnosno trgom sv. Dimitrija, vidjeli novobnovljeni spomenik Presvetom Trojstvu, kojeg je u potpunosti obnovio Grad Srijemska Mitrovica, vidjeli nekadašnju zgradu Hrvatskog doma, te se uputili prema autobusu i nastavili svoj put prema župi Hrtkovci.

Jedan od povoda za ovo hodočašće mladih svećenika, bila je i ovogodišnja obljetnica smrti i svećeničkog ređenja znamenitog Hrtkovčanina, a zaslužnog svećenika tada Đakovačke i srijemske biskupije, mons. Nikole Dogana, profesora fundamentalne teologije i prvog dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu, voditelja liturgijskog pjevanja, kanonika Stolnog kaptola i kapelana Njegove Svetosti. Tom prigodom slavljena je i svečana koncelebrirana sveta misa u hrtkovačkoj župnoj crkvi sv. Klementa I., pape i mučenika, koju je u zajedništvu s biskupom koadjutorom mons. Svalinom, domaćim župnikom vlč. Ivicom Živkovićem, te domaćim klerom Srijemske biskupije, kao i hodočasnicima-mladim svećenicima, i drugim svećenicima koji su pristigli iz Đakovačko-osječke nadbiskupije ovom prilikom, predvodio i propovijedao đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić.

Govoreći zahvalno o zaista bogatom životnom i svećeničkom putu mons. Dogana, dijeleći i svoja osobna sjećanja, u nadahnutoj homiliji biskup je istaknuo kako je nemoguće ukratko ocrtati lik i djelo svećenika Nikole. Citirao je i đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đuru Hranića, koji je tada, 2007. godine, na oproštaju od pokojnog profesora rekao: „…kao čovjeka progonila su ga temeljna ljudska pitanja i na njih je tražio odgovore. Zato je bio fundamentalni teolog u punom smislu te riječi. I tu je, slobodan sam reći, tajna njegovih profesorskih i svećeničkih vrlina i kvaliteta. (…) u Srijemu je od majke udovice kojoj je on bio sve, primio odgoj koji ga je poticao na rad i marljivost. Taj je odgoj bio nadograđen sjemenišnim odgojem u Đakovu i osobito u Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum koji je osim marljivosti i radinosti, tražio i izvrsnost“.

Biskup Ćurić je zatim pokušao sažeti pokojnikov život i karakteristike u tri točke - mislilac "egzistencijala" vjere, svećenik zanosa i ljepote liturgijskih slavlja, te teolog križa i kršćanskog mučeništva.

Istaknuo je i njegove ljudske i svećeničke vrline, te osobito plemenita nastojanja oko jedinstva kršćana, koje mu je uvijek bilo na srcu.

“Koraci vjere i svećeničke službe vodili su ga u osjetljivosti za ljudske potrebe. Kad je trebalo tješiti, znao je strpljivo razgovarati, savjetovati, pružiti pomoć. Ne dopustiti da Bog ostane „iza vrata“, jer je „čovjekov put do Boga uvijek put s čovjekom“ (usp. Vjesnik, 1990.).

Volio je Crkvu i bilo mu je stalo do svih gibanja u njoj. Osjećao je to bĭlom koncilskoga „aggiornamenta“ u kojem se i sam razvijao. Gajio je povezanost sa svećenicima iz drugih naroda, a brižno pratio, i sam u velikoj mjeri pripremao važne događaje u našoj Crkvi. Boljela su ga ratna stradanja i rane, odlasci i prisilna preseljenja.

S osjećajem je pristupao ekumenskim pitanjima, i kao svećenik i kao predavač ekleziologije. „Istok i Zapad našli su svoj dodir baš u ovim našim krajevima.“ – napisat će prof. Dogan. „Prvih deset stoljeća dvije tradicije vjeruju u istom apostolskom zajedništvu, imaju iste svetopisamske izvore, iste sakramente, otačku tradiciju, pobožnost prema Bogorodici … a onda ono 11. stoljeće (…) Jedan polog vjere, od tada je raskoljen, rascijepljen.“ (Vjesnik, 10/1988.). I na tom planu prof. Dogan nam pokazuje smjer otvorenosti, suradnje i rada na obnovi jedinstva Crkava, moleći da se jednom ostvari i puno jedinstvo i euharistijsko zajedništvo" - naglasio je biskup Ćurić.

Liturgijsko pjevanje animirali su prisutni svećenici pod vodstvom maestra Ive Andrića, a mnogobrojni hrtkovčani okupili su se zahvaliti Bogu na daru Nikolina života, s ponosom što je njihova zajednica dala ovakvog svećenika, ali i dirnuti prizorom tolikih mladih svećenika u njihovoj župi, po prvi put nakon jako dugo godina.

Po završetku misnog slavlja, biskupi i svećenici uputili su se u podnožje župne crkve, gdje je biskup Ćurić blagoslovio za ovu priliku postavljenu zahvalnu spomen ploču s bitnim crtama iz života mons. Dogana, u ime Đakovačko-osječke nadbiskupije, te cijele Srijemske biskupije. Ploču je otkrio pokojnikov nećak, mons. Eduard Španović, župnik u Srijemskoj Mitrovici.

Nakon misnog slavlja, župnik Živković je zajedno sa svojim suradnicima i župljanima pripremio zaista bogate agape, te su se vjernici i gosti zadržali u radosnom bratskom raspoloženju, razmjenujući iskustva, sjećanja, te dojmove protekloga zaista bogatog dana. I domaćini i gosti su izrazili želju da se ovakvi susreti ponove.

Biskup koadjutor srijemski, mons. Fabijan Svalina, predvodio je Svečanu večernju i Obred preminuća sv. oca Franje u Franjevačkoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Beogradu.

BEOGRAD (TU) - U predvečerje svetkovine utemeljitelja franjevačkog Reda - sv. Franje, u ponedjeljak 3. listopada, franjevački samostan i župa sv. Ante Padovanskog u Beogradu, ugostila je srijemskog biskupa koadjutora s posebnim ovlastima, mons. Fabijana Svalinu, koji je predvodio i svečanu Večernju te Transitus - tradicionalni obred preminuća svetog oca Franje. Serafski otac Franjo preminuo je upravo navečer 3. listopada, u dobi od 44 godine, okružen braćom koja su mu čitala iz Ivanovog evanđelja. Do danas ostao je među franjevcima ovaj lijepi obred sjećanja njegovog prijelaza k Ocu na nebo, te ga iznova ovom molitvom i obnavljaju. Uz redovite elemente Večernje, pjevaju se ili čitaju i prigodne antifone i čitanja evanđeoskog izvještaja te izvještaja sv. Bonaventure u kojem opisuje Franjino preminuće.

Biskupa Fabijana pozdravio je domaći župnik i gvardijan, fra Ilija Alandžak, te uveo u dugu i lijepu tradiciju ovog jedinstvenog slavlja. Uz biskupa Svalinu, sudjelovali su i beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Beogradu, mons. Simon Sanchez Bolivar, te braća franjevci, kao i svećenici iz Beogradske nadbiskupije te Subotičke i Srijemske biskupije, te redovnice usmiljenke s Banovog brda u Beogradu, i grkokatoličke redovnice - sestre Službenice Bezgrešne Djevice Marije, koje od nedavno djeluju i u Apostolskoj nuncijaturi u Beogradu.

Biskup Svalina potaknuo je u prigodnom nagovoru okupljene vjernike na nasljedovanje poniznosti i skromnosti sv. Franje, osobito u služenju bližnjima i potrebitima - siromašnima, obespravljenima, potlačenima, osamljenima, bolesnima... te ujedno čestitao braći franjevcima svetkovinu njihovog utemeljitelja, izrazivši i radost što ima čast po prvi puta ne samo sudjelovati nego i predvoditi ovaj lijepi i dirljivi obred.

Za vrijeme pjevanja antifone O anima sanctissima biskupi su prenijeli goruću uljanicu na pokrajnji oltar Preminuća sv. Franje, simbolizirajući tako odlazak njegove duše k Ocu.

Liturgijsko i korsko pjevanje su animirali koralisti zbora Ars vocalis, uz sudjelovanje okupljene zajednice i svećenika, a svi su se nakon liturgijskog slavlja zadržali uz bratske agape u samostanskom refektoriju.

Svećenici Srijemske biskupije započeli mjesec Gospine krunice zajedničkom duhovnom obnovom u Srijemskoj Mitrovici

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U ponedjeljak, 3. listopada, srijemski prezbiterij okupio se u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija, đakona i mučenika, na svoju mjesečnu rekolekciju.

Duhovnu obnovu je župnoj dvorani katedralne župe predvodio vlč. Tibor Seleši, župnik u Temerinu, na poziv organizatora susreta, preč. Berislava Petrovića, župnika u Slankamenu, biskupijskog povjerenika za trajnu formaciju klera. Vlč. Seleši podijelio je s okupljenim svećenicima svoja razmišljanja o "burnout" sindromu koji je karakterističan za današnje vrijeme i društvo, pa se jednako tako susreće i među svećenicima, možda čak i više. Njemački isusovac i psihijatar Eckhard Frick upravo je na tu temu proveo brojna istraživanja i došao do zabrinjavajućih rezultata među dušobrižnicima. Najkritičnije razdoblje za sindrom izgaranja kod svećenika je izmežu desete i tridesete godine svećeništva, te su nažalost brojni slučajevi napuštanja svećeničke službe upravo u tim godinama, kada svećenici posustaju opterećeni stresom, umorom, te nerazumijevanjem i nepriznavanjem svoga rada, kako od vjernika tako i od svojih nadređenih.

Voditelj je sažeo Frickova istraživanja i misli, te podijelio i svoja vlastita iskustva suočavanja s vlastitim slabostima i ranama, te prihvaćanjem istih. Jer upravo su razne rane koje svi nosimo iz prethodnih godina, od djetinjstva nadalje, odnosno potiskivanje, skrivanje, netretiranje tih rana - najčešći uzrok kasnijeg "puknuća" odnosno izgaranja od duhovne iscrpljenosti i suhoće.

"Krist nije skrivao svoje rane, štoviše, ostale su i nakon uskrsnuća, i On ih je pokazivao svojim učenicima" - naglasio je vlč. Seleši, i potaknuo okupljene da si pokušaju posvjestiti vlastite ranjenosti, prihvatiti ih, suočiti se s njima, uz pomoć bližnjih, kolega, stručnjaka, te ih prikazati Bogu, pustiti da ih On polako liječi i zatvara. Jer rana koja nije zacijelila, a prebrzo je zatvorena, inficirat će se i dovesti do većeg zla.

Nakon kraće pauze, duhovna obnova je nastavljena u katedrali urom Euharistijskog klanjanja i preispitivanja, kako u vođenom dijelu, tako i u meditativnoj tišini pred izloženim Presvetim Sakramentom. Svećenici su pristupali i sakramentu pomirenja, te susret zaključili zajedničkim objedom.

Ovi mjesečni susreti izvrsna su prilika za međusobni susret i predah od često preužurbane svakodnevice, te duhovni ali i prijateljski i bratski događaj koji osnažuje za redoviti pastoralni rad i izazove.